Ne mogu nikako napraviti separaciju na OSX.
Prije sam na devetki to mogao bez problema.
Imam instalirane neke PPD-ove.
Međutim, iz Freehanda mi nikako ne radi separaciju, već sve boje.Dobijem PDF u boji.

Spot je označen, i sve ostalo. Zašto ?

A kada nakon toga pokušam ponovo, uopće mi ne daje opciju za separaciju već nešto sasvim drugo

Radim sa freehandom na OSX vec par godina i nemam nikakvih problema kod izrade PDF fajlova. Ako napises malo preciznije, kako pravis PDF, mozda ti mogu samo reci gdje ti ne valja. Ako zelis mogu ti i opisati cijeli postupak, koji ukljucuje i Distiller.

Ako napises malo preciznije, kako pravis PDF, mozda ti mogu samo reci gdje ti ne valja.

Bog
Prije sam naq Os 9 to radio preko distillera.
Sada imam samo instalirane neke PPD (postscript printer descriptions). Mislim da distiller čak i nije potreban, zato jer postoji opcija ili printanja (u dijalogu print) ili save as PDF.

Dakle, ja idem isprintati nešto i želim separaciju ( izvatke boje ).
Comand + P i dobijem dijalog.
Pa izaberem separation i unesem tu što želim, s tim da boje kod izrade separacije moraju biti spot.
Save as PDF i dobijem ja PDF, ali neseparirani. Dobijem jednu stranicu sa svim bojama.
Kasnije kad idem ponoviti :

Odaberem FreeHand, ali nema više opcije za separaciju već samo
convert text, selected object only.....

A na Advanced u tom slučaju (ovom drugom) uopće nemam izbora ništa napraviti jer vidim samo nekakav preview.

Toliko i hvala što si se javio.

Pozdrav...

Evo, kako ja to radim.

Najprije trebas instalirati \"virtual printer\" s PPDom kojeg zelis. U freehandu izaberes separacije i sve ostalo isto kao i u OS9. Onda uvijek pravim .ps fajl. Nemoj raditi sa Save as PDF (to ti nikad nije najbolji nacin, ni u drugim programima) nego Save PDF as Postscript. Kad imas .ps fajl, mozes ga odvuci na Distiller ili na Preview od OSX. I kad ti Preview pokaze sliku - save as... PDF. Mada sam ovaj nacin upotrebljavao samo nekoliko dana, kad me je zezao distiller, mislim, da bi trebalo raditi. Nisam siguran kako je sa kutevima boja i spot bojama. U stvari meni je najbolji i najbrzi nacin sa Distillerom. Imas najvise kontrole nad izradom pdfa.

Ima i caka kako napraviti virtual printer. Ako vec imas onda dobro. Ako ne... pisemo se.

Pokusaj ovaj nacin i javi kako si sredio.

Ajd, bok

Ima i caka kako napraviti virtual printer. Ako vec imas onda dobro. Ako ne... pisemo se.
[/quote]

Da, rekao mi je me.
Nie bi mi bilo na odmet da i ti to ponoviš još jedan put.
Preko printer utilities.
Add printer , IP, model i broj .

Pozdrav

U printer setup utility - add - ali je caka u IP adresi. U IP adresu upisi \"localhost\" i izaberi tvoj pravi PPD i to je to...

Mozda ti to stvara probleme...

Oxon je napisao:
[quote]U printer setup utility - add - ali je caka u IP adresi. U IP adresu upisi \"localhost\" i izaberi tvoj pravi PPD i to je to..[quote]

Hvala Oxon.
Sve je sređeno

Oxon je napisao:



Kad se radi separacija spot boja, onda kutevi nisu bitni.
Bitni su samo kod cmyka (colora) u žargonu.
Standardni kutevi se mijenjaju samo u slučaju nastanka moire-a.

Dakle kad imaš štrih ili spot boje - ne diraš rast. kuteve, jer to nema smisla
Isključiš ih.

Pozdrav

Ne baš.
Bilo koje dvije, tri ili četiri boje (ne nužno CMYK) ako su im pošemereni kutevi STVARAJU moire. Princip generiranja kuteva, školski gladano, je u načelu kao i prije fotoosvjetljivača: najsvjetlija (u CMYK sistemu - žuta) tiska se prva pod kutem 0 stupnjeva. Najizrazitija (poput crne u CMYK sistemu) tiska se pod 45 stupnjeva. Ostalih boja koliko god da ih ima onda se uguravaju u kuteve između 0 i 45 tako da kutevi budu jednako udaljeni od obje krajnje boje.

Neka ne bude zabune: kutevi nekih boja izražavaju se u \"velikim\" brojkama zato jer ih se interpretira kao 180 szupnjeva plus \"sića\" koja staje u računicu koju sam već spomenuo. Pa ti sad računaj kako je to ako ima dvije boje, tri, četiri, pet...

Objašnjenje: raster i raster UVIJEK stvaraju moire. No, ako je valna dužina moirea 1 metar malo će ga tko zapaziti. Sa spot bojama možda ne mora važiti pravilo o tome da se \"najneuočljivija\" tiska najdonja, jer su one obično pokrivajuće (posebno sito), pa o tome presuđuje kreativni moment, ono što \"mora biti gore\". Raskopaj si jedan tetrapak mlijeka da vidiš kako se postupa s malo boja, ali i jednu npr Milka čokoladu da vidiš kako se postupa s puno boja. I kutomjer u tim primjerima može puno toga reći.

Dok smo mi radili sa spot bojama, to je bilo samo zbog logotipa. U stvari problem sa moire efektom samo je vidan kod rastera i overprintom boja. Spot boje se u principu ne stampaju overprint. No druga je stvar kod fotografija, koj imaju petu ili cak sestu boju. Nisam nikad to radio ali znam, da je frka, ako nisu svi kutevi definirani dobro.

Frane je napisao:


Nema veze da li je boja procesna ili spot - uglovi igraju ulogu ako je raster, a ako je fleka (tj. pun ton), onda je svejedno.

U principu, bitno je da ugao između svake boje posebno bude otprilike bar 30° da ne bi legale tačke na tačke i pravio se moire.

Što se tiče overprinta spot boja preko fotki, tu može da bude problem zbog probijanja ovih ispod, naročito ako je spot boja svetlija.

MAK je napisao:
[quote]Ne baš.
Bilo koje dvije, tri ili četiri boje (ne nužno CMYK) ako su im pošemereni kutevi STVARAJU moire.

Mislim da se kod tiskanja posebnih ili spot boja, može ih biti jedna ,dvije ili pet, ne uključuju uopće rast. kutevi, zato jer se te boje uopće ne preklapaju nigdje u tisku ( ušteda boje), osim u \"napustima\" (sito) što je sasvim druga priča, i sama propusnost tiskovnih površina na sitotiskarskoj šabloni (formi), daje im \"čist\" prostor na tiskovnoj podlozi (papiru, foliji i sl.)
Ako ima baš 50 boja, onda je isplativije raditi CMYK i onda pogrešno postavljeni rasterski kutevi stvaraju moire, što je i definicija moirea

Nadam se da nisam nešto zeznuo

henrik je napisao:
Nema veze da li je boja procesna ili spot - uglovi igraju ulogu ako je raster, a ako je fleka (tj. pun ton), onda je svejedno.

Ima veze Henrik, jer procesne boje se odnose na tvornički napravljene (dakako izmješane u CMYK-u koji se bazira na suptraktivnoj izgradnji boja) boje koje se koriste za individualno otiskivanje na točno određenom mjestu na podlozi s napustima (ovosno o tehnici tiska) tako se i ostvaruje ušteda boja, pogotovo kod visokih naklada. Ne spominjem fluorescentne i \"zlatotisak\" itd....
I procesne boje su u osnovi izgrađene u CMYK-u, ali se tvornički proizvode pod određenom šifrom. Na pr. Pantone CVC 423 (napamet bubam).
Tako, da je jeftinije upotrebiti baš tu boju, nego raditi pripremu 4 TF (tiskovne forme)

U FreeHandu su spot označene kurentom ili verzalom, a procesne kurzivom tj, nakošene su
Ma znaš ti to

Kod CMYK + nešto sistema raster obično ne igra ulogu, jer su to u 99.9% slučajeva ŠTRIHOVI. Od laka za pravokutnike kojim se lakoraju fotke publikacija na nat papiru do raznih fluo i srebro i zlatotisaka.

Čak i kada se radi tonski peta boja, onda je najpametije to uraditi u FM rasteru (možeš zamisliti naslovnicu National Geographica (US, naravno) kada se u temi broja o srebru doda slika s nečim blještavim i još nevidljivo, ukusno podeblja petim tonom...)

Ipak, ima slučaj kada nema pomoći ako bi se tiskalo uobičajenim AM rasterom: to je HiFi tisak bilo da se radi o DuPontovom sistemu CMYK+C2M2Y2 ili Pantoneovom CMYK+GO. Tada je nužno tiskati u FM rasteru. Bilo kojem.

MAK je napisao:

raster obično ne igra ulogu, jer su to u 99.9% slučajeva ŠTRIHOVI

Mislim da je to poanta

U stvari ja sam imao u mislima i separiranje cmyk boja i fotografija.U nasem studiu trebali smo raditi kompozitne pdf-e , jer kad smo stavili separirani pdf, RIP je sve cetiri boje primio kao cetiri grayscale forme i sve su bile pod istim kutom (45). Zato smo skroz pravili In-RIP separations.


Ali u glavnom, Frane, samo da si sredio stvar.

Ma ok, jasno je meni da spot uglavnom ide kao pun ton ja sam to onako čisto teorijski. Mada sam imao jedan slučaj nekog ludaka koji mi je slao .psd pre nekoliko godina, i to sa napravljenim petim spot kanalom po kome je brljao nešto brushom i tražio da to ide u 5 prolaza. Onda sam i provalio da to može da se plejsuje u AI i da se separiše kako treba. Pustio sam tu petu boju pod 45° i ispalo je ok. Eto, da ne bude da je samo teorija u pitanju

Mada, moram priznati da sam se igrao i sa mešanim bojama u 1 prolazu. Svojevremeno sam štampao neki koverat za neku banku, imali su neku svoju zelenu, i išla je šlajfna u nekih 60% rastera preko koverte. Onda sam puštao na pausu nekoliko proba da vidim koji će ugao najbolje leći (ima ona teorija da crna ide pod 45° zato što je to ugao najprijatniji ljudskom oku, i to je kao preporuka da se koristi kada ima samo jedna boja u rasteru) zbog male linijature, i mislim da sam izabrao 0°. Doduše, to je bio flexo, pa se onda gleda i onaj pomeraj za 7,5° zbog grida na raster valjku.

Volim ovakve teme Već davno sam u adv. agenciji, ali nedostaju mi takve tehničke stvari.

Hvala na odazivu za ovu temu.

Sve u svemu, ako kuteve rasterskih točaka ne definiramo \"ručno\" tj. ako ih isključimo prije osvjetljavanja, RIP će ih \"puknuti\" po svome.

Ako rasterske točke točno sjednu jedna na drugu,treća na drugu i prvu...itd. a ako su kutevi ok, neće doći do nastanka moirea.

4x greyscale, to nije problem - osim za neuke koji puštaju film.
Ionako te moraju pitati za linijaturu. A onda se pojedinim stranicama koje se i onako identificirajum pridodaju kutevi. Neka u reprostudiju ipak ZARADE na nekin način novac Pa nije to valjda sam izmjena kaseta s filmom i povremeno kemikalija u razvijačici... Hej...

Da, RIP-ovi koji se obično kalibriraju na tek nekoliko linijatura (je li itko radio išta drugo osim 150 ili 90 LPI?) ujedno se i opreme defaultnim kutevima za te linijature.

A sad pitanje: zašto je linijatura najblještavijih ino magazina (NG, Vogue, Playboy...) 133?
A isto to bih preporučio i za najteže plakate (A1 i A0) - jer su billboardi vaginal smoke

MAK je napisao:


Sve bi bilo ok, da je RIP imao to mogucnost. Ako znas Heidelberg Delta RIP, znas o cemu govorim. I zbog svih materiala koje smo dobivali, najbolje je bilo, kad smo dobili composite PDF pa se radila separacija na RIP-u. Radio sam u tiskari, gdje smo sve radili sami, pa znam, da nije samo izmjena kaseta i kemikalija. Imali smo i CTP, kad niko drugi nije ni znao, na koji nacin to cudo radi. Ali bio sam uzasno sretan, kad mi je poneki dan bio posao samo izmjeniti film i kemikalije...


EDIT: radili smo sa 150 ili 175 LPI. Koliko se sjecam, citao sam, da se playboy radi na 225 LPI.

Playboy se se osvjetljavao na 150 lpi-a,barem kod nas.Ne znam da li su na ctp-u promjenili linijaturu,makar sumnjam da nisu.