Komad softvera koji je Adobeovom kupovinom Macromedie ostao bez jedinog dostojnog konkurenta, Freehanda, pokazao je da se uvijek može bolje. Što novoga donosi Adobe Illustrator u svom Creative Suite 4 izdanju pročitajte u nastavku.

Razmišljanja jednog ovisnika

Adobe pokazuje da je Photoshop i dalje perjanica CS paketa, te da su ostale aplikacije podređene Photoshopu. Naprosto je neshvatljivo da neke mogućnosti koje su uvedene u Photoshopu nisu aplicirane i na Illustrator kao ni na ostale aplikacije iz paketa. Dok Photoshop za filtere i prikaz dokumenta obilato koristi snagu grafičkog podsustava, kod Illustratora to nije tako. Također, za razliku od Photoshopa, Illustrator nije u stanju kortistiti sistemske mogućnosti trackpada poput zumiranja i zakretanja na Appleovim laptopima. OK, postavlja se upitnim koliko trackpad ima smisla koristiti kod ovakvih aplikacija, čak je korištenje miša grehota ako ste ikada koristili tablet. Od loših strana ove inačice Illustratora valja još izdvojiti nedostatak klasičnog Helpa. On je nestao, te se sada sva pomoć nalazi na web stranicama. Makoliko svi vrištali "Broadband je svuda oko nas", to ipak nije istina i takav help je sporiji od lokalnog helpa. Online help kao nadopuna lokalnom helpu da, ali samo online help, ne. Osim što je nestao lokalni help, nestali su i filteri, u potpunosti su ih zamijenili efekti. Iako je svatko pametan u prijašnjim inačicama koristio efekte umjesto filtera, ako ste imali slabiji stroj, bilo kakva manipulacija objektima na kojima je bilo primjenjeno više od jednog efekta je bila izrazito spora. Očito u Adobeu smatraju da svi njihovi korisnici imaju beštije od računala. Također valja naopomenuti i nekozistentnost u paletama, ooopsss, sada to zovu panelima. Naime, u nekim panelima je skrolanje kotačičem miša moguće, a u nekima nije. Očito će trebati neko vrijeme da izađu zakrpe koje će riješiti nekolicinu bugova. Odvlačenje swatcha iz palete na ikonicu koša za smeće obavezno dovodi do rušenja Illustratora. Srećom, tu bi jadikovkama nad Illustratorom CS 4 bio kraj. Sada slijedi bolji dio priče.

Appearance panel i neki do podpanela

Ogledalce ogledalce, reci mi, tko je naljepši na svijetu

Sučelje je doživjelo neke izmjene, no u kudlikamo manjoj mjeri no što je to bilo prilikom prelaska s CS 2 na CS 3. Glavna novina je uvođenje tabova, poput onih iz web preglednika, za svaki pojedini dokument. No dokumenti i dalje mogu biti svaki u svom prozoru. Još jedna novina, Application Frame, radi se o integriranju svih paleta i prozora dokumenta u jedan prozor. Tako da sada na Macu možete imati i Windowsoidni Illustrator. Osobno ne vidim nekih osobitih prednosti u ovome, pogotovo pored Exposea, ali dobro je imati mogućnost odabira.

Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može

Stvar koja će posebno oduševiti korisnike Macintosh računala, Ilustrator je, nakon tranzicije Macintosha na Intel procesore, napokon (ponovno) postao ravnopravan Illustratoru na Windowsima. Illustrator CS4 ne samo da nije postao sporiji od svog starijeg brata Illustratora CS3, dapače, postao je u gotovo svim segmentima brži. To samo potvrđuje glasine korisnika kako je Illustrator CS 3 bio traljavo i zbrda zdola portan na Macintosh računala s Intel procesorima. Još kada bi se Adobe pridržavao Appleovih specifikacija, i nebi svojim aplikacijama dozvolio da se "podvuku" pod dock, te još optimizirao Flash player za Macintosh, nikad kraja veselju macovaca. Novina kojom će biti oduševljeni ljudi koji rade u timu koji je dislociran, a pritom imaju brzu vezu na internet, jest nešto što se zove Share My Screen. Radi se o svojevrsnom križancu Remote Desktopa i iChata, napravite konferencijsku virtualnu sobu gdje može prisustvovati još dvoje osim vas kao domaćina. Integrirani su chat i video konferencija, sudionici vide što se dešava na vašem računalu, te se na wihteboardu mogu raditi dijagrami, notice i slično. Vrhunac svega je, ako vi i dalje ne možete dokučiti što vam sugovornici poušavaju sugerirati, da nekom od sugovornika prepustite kontrolu nad vašim računalom pa da on napravi ono što je zamislio. No, da ne bi sve bilo bajno, moram napomenuti da sam jako teško upogonio video, a zvuk je pošlo za rukom pokrenuti jednom sudioniku koji je na Macintoshu, dok meni i drugom sudioniku koji kortisti Windowse, to nije pošlo za rukom. Očito se radi o dječjim bolestima proizvoda, teško je reći u čemu je točno problem obzirom da nismo uspjeli dijagnosticirati zašto to na nekom stroju radi a na drugom ne.

Share My Screen mogućnost na djelu

Bako, zašto imaš tako velike uši? Da te bolje čujem!

Tri stvari koje pokazuju da Adobe ipak s vremena na vrijeme zna poslušati želje korisnika su, neki će reći; "NAPOOOOKON", višestranični dokumenti, maskiranje objekata i gradijenti koji podržavaju transparencije. Idemo redom.

1, 2, 3... 100

Višestranični dokumenti su nešto što dobar dio korisnika Illustratora godinama priželjkuje. No Adobe je, ne želeći da Illustrator uzme dio kolača PageMakeru, odnosno InDesignu, dugo godina izbjegavao višestranične dokumente. Čak niti print dijalog do inačice CS 2, ako me sjećanje dobro služi, nije bio na visini zadatka već ste za ozbiljniji print morali posegnuti za InDesignom. Da je Illustrator i dalje namijenjen prvenstveno ilustracijama i montažama je vidljivo po nedostatku nekih mogućnosti koje konkurencija, CorelDraw, mahom ima. Usprkos tome što možete definirati paragraf i karakter stilove, ne postoji mogućnost automatskog numeriranja stranica; nema master sranica, definiranja margina, kreirananja indeksa itd. No, to nikako nije nedostatak. Ako Vam nešto od toga treba, tu je InDesign. Stranice u Illustratoru se čak niti ne nazivaju stranicama već radnim površinama (artboard). Radi se u stvari o jednoj velikoj "master" radnoj površini gdje možete smjestiti do stotinu radnih površina, i svaka može biti svoje veličine. Prilikom kreiranja dokumenta određujete broj "stranica" i njihovu veličinu, ili ih naknadno dodajete odnosno oduzimate i editirate pomoću Artboard Toola. Prilikom printa svaka radna površina se tretira kao posebna stranica. Takvim pristupom ekipa iz Adobea osigurava miran san InDesignu, a uvelike olakšava posao dizajnerima koji će zahvaljujuči ovome imati manji nered na svom disku. Naime, ovakvim pristupom možete kompleksnije projekte napraviti u jednoj jedinoj datoteci. U jednoj datoteci napravite posjetnicu, plakat, zastavicu, memorandum i sve ostalo što vam padne na pamet.

Illustrator dokument od sto stranica

Maske i maškare

Dugi niz godina su se korisnici žalili na maske i baratanje istima. Naime, u dosadašnjim inačicama Illustratora ste maskirani dio mogli selektirati usprkos tome što je maskiran. To je znalo zadavati poprilične glavobolje. Ukoliko ste imali ogromnu sliku preko većeg dijela dokumenta koja je velikim dijelom maskirana, i dalje bi klikom na skoro bilo koji dio dokumenta selektirali sliku, makar taj dio bio maskiran, odnosno ne bio vidljiv. Sada možete selektirati samo onaj dio objekta koji nije maskiran. Ukoliko želite editirati neki dio maskiranog objekta morate prvo dvoklikom na nemaskirani dio objekta ući u "isolation mode", isti onaj mod koji je poznat iz Illustratora CS3, koji je doduše sada malo dorađen, prilikom rada s grupiranim objektima.

Sad me vidiš sad me ne vidiš

Gradijenti, u ovim krajevima poznatiji kao "ferlaufi", također su doživjeli znatno unaprijeđenje. Ferlaufe možete editirati na samom objektu na koji su aplicirani što je puno intuitivnije nego da ga editirate u gradijent paleti. No, nije to glavna novina kada su gradijenti u pitanju. Ukoliko ste u prijašnjim inačicama Illustratora htjeli napraviti gradijent koji ide iz neke pune boje, čija neprozirnost (opacity) je 100%, u neku boju čiji opacity nije 100%, to je značilo samo jedno - mnogo izgubljenog vremena. U tom biste slučaju napravili "opacity masku" kojom biste regulirali prozirnost nekog dijela objekta. Na isti način ste nekada radili ovalne gradijente, napravili biste ovalni gradijent i preko njega biste stavili opacity masku. Sada je i to pojednostavljeno tako što se kod radijalnih gradijenta može, bilo u paleti, bilo na samom objektu odrediti oblost (roundness). Šteta što se opacity pojedinih točaka ne može mijenjati u Gradient Meshu kao kod običnog gradijenta.

Gradient Tool u akciji

Riši briši

Da li je baš bila potrebna kupovina Freehanda da bi se uvele neke alatke odavno poznate u konkurentskim aplikacijama, nije mi poznato, no bolje ikad nego nikad. Nove alatke su Blob Brush Tool i Eraser Tool. Prva alatka djeluje jako slično kao brush u Photoshopu - dodaje postojećim objektima nova područja, kao kada pomoću pathfindera napravite Unite. Nova područja se pripajaju postojećem objektu ukoliko je objekt iste boje kao i boja brusha, ukoliko se boje razlikuju, Blob Brush će napraviti novi objekt. Za razliku od Blob Brush Toola, Eraser Tool se ponaša dijametralno suprotno. On će na mjestima preko kojih prođete njime oduzeti područja. Ove alatke naprosto vrište: "Daj taj tablet amoooo!", no i bez tableta one Illustratoru daju jednu novu dimenziju. Blob brush neće smijeniti "običan" brush, niti mu je to namjena, već se uzajamno nadopunjunu. Uz ovo moram napomenuti da je zaista šteta da u Illustratoru ne rade kratice u kombinaciji s mišem za kontrolu veličine brusha kao što rade u Photoshopu. No da... koga briga ako imate tablet.

Separation i Flatness preview

Crno bijeli svijet

Značajno je unaprijeđena i kontrola materijala za tisak. Iako Illustrator nema ugrađeni "preflight check", dodane su alatke koje u tom poprilično pomažu. Dodane su dva panela, Flattener Preview i Separations Preview. Prvi panel će u vidu highlighta prikazati rasterizirane, prozirne i ine elemente unutar dokumenta koji mogu biti kritični prilikom tiska. Druga paleta nam nudi prikaz separacija dokumenta, slično kao u Acrobatu ili poput kanala u Photoshopu. Ovo su svakako dvije stvari koje će kod mnogih korisnika Illustratora biti često korištene. No novina koja će biti manje korištena, ali zato od nezaobilazne pomoći (uopće ne znam kako se to do sada radilo, vjerojatno nekim specijaliziranim softverom), jest pregled boja onako kako ga vide daltonisti, osobe s poremećenom percepcijom boje. Pritom valja napomenuti da postoje tri vrste daltonizma dok Illustrator podržava simulaciju samo dvije vrste daltonizma. Postoje protonopija, deuteranopija i tritanopija, s u Illustratoru nedostaje pregled dokumenta za tritanopiste (osobe koje ne percipiraju ispravno plave tonove).

Duga

Uz mogućnost pregleda dokumenata kako ga vide daltonisti, i mogućnost pregleda separacija, značajno unaprijeđenje je doživjelo i manipuliranje bojama. Osim što je uvedena paleta, pardon, panel s predefiniranim shemama boja naziva Color Guide, uvedena je i kudlikamo naprednija manipulacija bojama odnosno koloriranja objekata pomoću "podpanela" Edit Colors. Kontrola boja je sada puno sličnija onoj u Photoshopu. Moguće je selektirati sve objekte dokumenta te im mijenjati Hue, saturaciju, svjetlinu, pojačavati pojedine kanale itd. Strašno.

Rekoloriranje dokumenata

Novosti koje to i nisu

Izuzev gore navedenih novosti i sitnijih poboljšanja koja nisu navedena, postoje neke stvari koje su poznate otprije ali su, ili znatno poboljšane ili su više istaknute. Prvi na listi su radni prostori, ilitiga, Workspace. Daleko od toga da mogućnost uređenja radnih prostora nije poznata otprije, no očito su korisnici ovu mogućnost koristili vrlo malo. Stoga su u Adobeu odlučili dotičnu mogućnost premjestiti iz menija u Application Bar i napraviti popriličan broj predefiniranih radnih prostora kako bi korisnici tu blagodat što više koristili. Slično se desilo i sa mogućnošću rasporeda višestrukih prozora odnosno dokumenata. Izuzev starog odabira iz menija Window gdje je postojala mogućnost odabira Arrange -> Cascade/Tile, sada se to može napraviti također iz Application Bara. U odnosu na puki Cascade ili Tile iz Window menija, arrangment iz Application Bara nudi mnoštvo predefiniranih načina rasporeda prozora. Od starih poznanika tu je još i poravnavanje i distribucija elemenata unutar dokumenta. Sama paleta je pretrpila neznatne kozmetičke izmjene, funkcionalnost nije gotovo uopće mijenjana. No bitno je promijenjena informativnost i intuitivnost. U prijašnjim inačicama Illustratora biste selektirali nekoliko objekata koje uzajamno želite poravnati. Da biste odabrali ključni objekt po kojem će se ostali poravnati, trebalo je, kada su svi željeni objekti već selektirani, ponovno kliknuti na objekt koji bi pritom postao ključni. No, kada ste i odredili ključni objekt, ničime nije bilo dato do znanja da se radi o ključnom objektu. Sada je ključni objekt jasno istaknut. Iz višegodišnjeg iskustva s Illustratorom i njegovim korisnicima mi je poznato da velik broj, možda i preko 50%, čak i iskusnih korisnika nije znalo kako odrediti ključni objekt. To pak samo govori da preko 50% korisnika, makoliko iskusni bili, ne čita priloženi help. :-) Svakako valja spomenuti i Smart Guidese koji su sada puno informativniji. Vjerojatno najveća novina, koja u stvari i nije novina, a zbog koje se isplati prelazak na CS 4, jest Appearance panel. Dotični panel je doživio radikalna poboljšanja u pogledu funkcionalnosti. Iz panela je moguće mijenjati gotovo sva svojstva objekta, od boje ispune, boje obruba, transparencije, efekata koje je sada moguće i dodati iz samog panela... Iz panela Appearance klikom na, primjerice obrub nekog elementa, iskoči "podpanel" Stroke, identičan "pravom" Stroke panelu.

Rezime

Illustrator CS 4 je svakako napredak u odnosu na CS 3 inačicu. No ni u kom slučaju se ne radi o revolucionarnom koraku - radi se o evoluciji i ovako solidnog proizvoda. Gotovo sve što možete napraviti u Illustratoru CS 4 mogli ste napraviti i u Illustratoru CS 3, jedino je za to prije bilo potrebno mnogo više vremena i umijeća.