Ne jednom smo ovdje, na forumu Jabučnjaka, čitali očajničke postove korisnika koji su iz ovog ili onog razloga ostali bez svojih datoteka (a baš su jučer razmišljali o tome kako bi trebali napraviti backup). Najčešće se radilo o fotografijama (obiteljskim ili profesionalnim), ali bilo je suza prolivenih i za izgubljenom kolekcijom MP3-ca, kućnim video-uratcima...

Nažalost, redovito je odgovor bio da je izbrisane podatke nemoguće (ili gotovo nemoguće) vratiti. Srećom, jedna je SD kartica našeg obiteljskog digitalca "uginula" upravo na vrijeme da je ne stignemo prethodno isprazniti na disk. Možete li zamisliti tu obiteljsku tragediju, tu kozmičku kataklizmu gubitka čak 230 od ukupno par tisuća fotografija s ljetovanja...? :-)

I tako sam se dao u potragu za nečim što ne samo da može spasiti izgubljene datoteke, nego ih može spasiti s memorijske kartice i da, k tome, to radi na Macu. Srećom, Google mi je u dva-tri koraka pokazao prstom na Stellar Data Recovery, tvrtku s preko 15 godina iskustva u tehnikama rekonstrukcije izgubljenih podataka. Proizvode specijalizirani softver za velik broj platformi (osim Mac OS-a i Windowsa, tu su još i Linux, Novell i razni komercijalni Unixi). Za Mac OS nude paket za rekonstrukciju oštećenog sistemskog diska Mac OS-a, i to u verzijama pomoću drugog Maca, ali i pomoću Windows stroja, zatim za rekonstrukciju izgubljenih podataka s iPoda i konačno za rekonstrukciju fotografija (ali i drugih multimedijskih sadržaja) s diskova, ali i s izmjenjivih medija (USB stickova, memorijskih kartica, itd.).

Srećom, onaj prvi mi nije trebao, a iPod koristim samo prerijetko da bi imao ovakav problem. No zato se, radi već opisanog problema pružila prilika testirati Stellar Phoenix Photo Recovery.

I? Kako radi? Radi super! Appleovski jednostavno. Korak 1: app iz dmg odvučemo u Applications. Korak 2: priključimo USB čitač memorijske kartice i memorijsku karticu umetnemo u čitač. Korak 3: pokrenemo aplikaciju i unesemo administratorsku lozinku.

Korak 4

Korak 4: Uklikamo veliku plavu "play" ikonu ispod koje piše "Start Scan". :-)

Korak 5

Korak 5: Program je sam pronašao našu memorijsku karticu. Samo uklikamo istu ikonu (ovaj put još veću :-) )još jednom.

Korak 6

Korak 6: Bavimo se nečim drugim (skuhamo ručak, odemo u shopping, odigramo dvije partije šaha...) dok program preskenira cijelu karticu. Proces je doista spor. Za 256 MB karticu treba mu petnaestak minuta. Koliko mu treba za 10 GB nekog (polu)profesionalnog digitalca, strah me i pomisliti... :-)

Korak 7

Korak 7: Kad je završio, sve što se spasiti da uredno je sortirano po tipovima datoteka koje program prepoznaje. Kvačicama odaberemo ono što nas zanima (imamo i ugrađen prikaz svake pronađene datoteke). Zanimljivo je to da je program od svake fotografije pronašao po dvije datoteke – po jednu pune veličine i po jednu minijaturnu (koju vjerojatno koristi sam fotoaparat za prikaz na LCD-u). Možemo za svaki slučaj snimiti scan tako da ne moramo više ponavljati onaj najdugotrajniji korak (npr. za slučaj da želimo sutradan nastaviti i sl.). Na kraju uklikamo veliku okruglu plavu ikonicu zupčanika ispod koje piše "Recover".

Korak 8

Korak 8: Zadamo odredišnu mapu kamo će se pohraniti sve odabrane datoteke i pričekamo dok se sve tamo i zapišu...

I to je to? Da, to je to. Tako jednostavno? Da. Tako jednostavno. Ne treba ništa podešavati? Ne treba? Pa to je sjajno! Apsolutno! To je zaista sjajno. U životu nisam vidio jednostavniji i učinkovitiji alat za rekonstrukciju izgubljenih podataka!

A... je li to sve? O, ne! Apsolutno ne? Ono što je meni trebalo bilo je vrlo jednostavna primjena ovog alata, no on je puno, puno moćniji, kao što to pokazuje ilustracija iz helpa same aplikacije.

Primjer složenije situacije prilikom rekonstrukcije

Dakle, program prepoznaje velik broj različitih multimedijskih formata i nakon završenog skeniranja sve pronađeno se razvrstava po tipu pa se na isti način može i pregledati i probrati. Moj je zaključak kako se sam program bazira na direktnom prekapanju po sirovom sadržaju sektora diska i prepoznavanju velikog broja različitih formata datoteka, radije nego samo po pokušaju spašavanja na temelju neobrisanih zapisa u direktorijima (što je bila donekle efikasna metoda do FAT32 formata, ali sve je manje učinkovita na složenijim sustavima kao što su HFS+ ili NTFS). Ovo se definitivno vidi i po mogućnostima naprednog podešavanja koje nam program nudi.

Napredna podešenja – odabir zanimljivih tipova

Jamačno je proces skeniranja moguće znatno ubrzati tako da se od svih mogućih formata koje program prepoznaje odaberu samo oni koje očekujemo naći. Lista navodi ukupno 42 različita formata, što fotografija, što filmova, što glazbe. Osim toga, moguće je ograničiti i raspon na disku ili memorijskoj kartici unutar kojeg se skeniranje provodi.

Napredna podešenja – ograničenje područja skeniranja

Ja se osobno nisam baš mogao domisliti kad bi mi ovo moglo biti korisno, ali pretpostavljam da u kombinaciji s nekim drugim alatima za analizu sadržaja diska može biti upotrebljivo, da li u kakvoj računalnoj forenzici ili takvoj nekoj aktivnosti... U svakom slučaju, korisniku koji zaista može suvislo ograničiti pretragu na konkretan raspon fizičkih sektora nekog vrlo velikog tvrdog diska sigurno ovakva funkcija može uštedjeti beskrajne sate čekanja...

Vau. Stvarno sjajno! Na temelju probanog, softver zaslužuje čistu peticu! Naravno, program bi trebalo testirati na nekom izazovnijem slučaju gubitka podataka. Ako netko želi dati svoj vanjski disk od 500 GB fotki, glazbe i filmova da ga nasilno reparticioniramo, formatiramo i instaliramo na njega Windows 98 četrnaest puta pa onda provjerimo koliko toga Stellar Phoenix može spasiti, neka nam se slobodno javi. Mi koprive imamo, samo tražimo nečiji... hm... :o)

Postoji li neka mana? Jedina koju ja mogu uočiti je – program nije besplatan. Košta 31 EUR ili 39 USD (ovisi koju karticu vam tereti PayPal). Međutim, autori su vrlo fair. Neregistriran program je potpuno funkcionalan po pitanju skeniranja i pregledavanja pronađenih datoteka. Čak se može snimiti i provedeni scan. Za samu rekonstrukciju potrebno je, naravno, platiti. Ali na ovaj način svatko može, kad mu se dogodi gubitak podataka, besplatno provjeriti što i koliko se može spasiti pa onda odlučiti da li mu to vrijedi spomenutog novca (koji većini vjerojatno i nije toliko velik stavi li se na vagu emotivna veza s izgubljenim fotografijama, glazbom ili kolekcijom filmova...).

Sve u svemu – svaka čast, Stellar, sjajan posao!