Imanje Meka extended version ?

Meni jutro ne počinje pjesmom. Kao svaki normalan radni čovjek proklinjem majku što me rodila da me tlače, proklinjem proizvođača budilice što ju je napravio da mi zvoni i proklinjem ženu koja je navila istu pola ure ranije. Tako nevoleći sve živo i neživo, odbauljam do kupaone, usputno kinjeći psa i mačku, to jest, inoga ne puštam van, a inu unutra. Bitno raspoloženiji, pokušavam razbiti ogledalo limenkom pjene za brijanje koju je naglo uhvatila  konstipacija i više ništa ne pušta iz sebe. U kompletu doživljaja za ovo jutro dolaze i tupi žileti s imenom koje podsjeća na kernel. Nakon sporadičnog okršaja sa školjkom i tuš kabinom, upućujem se u kuhinju i dalje zlurado mjerkajući dvije očajne životinje koje se gledaju svaka sa svoje strane balkonskih vrata. Da, da – psi i mačke nikada se neće razumijeti. To su sasvim različiti obrasci ponašanja. Pristavivši kahvu, na glas pitam psa, tako da čuje i mačka koja već manijakalno šapama grebe po staklu: “A tko bi to meni išao va-a-a-n ?”. Pas se odjednom prisjeća svih onih stvari kojima sam ga pokušavao (bezuspješno) naučiti i u isto vrijeme sjeda, pravi se mrtav i trči po boravku tražeći lopticu koju sam mu sinoć bacao urlajući “Donesi!”, a on se pravio kauč. Mačka se zalijeće u staklo. Eastwoodovski paleći cigaretu, dajem im još sekundu ili dvije, i baš u trenutku kada pas počinje zadizati zadnju nogu na ženinu dracenu (kućno drvo) otvaram balkonska vrata. U nastalom sukobu interesa pas već zapišava mačku, koja velikom brzinom prolazi ispod njega i mijaučući kliže niz kuhinjske pločice spram frižidera.
I kako u takvom jednom trenutku čovjek ne bi poželio sflešati neku grafičku karticu ?

Sjećam se kao da je bilo juče' ...

Bila jednom jedna Performa 6400 s jednim jedinim megabajtom grafičke memorije na ploči. I bila ona prodana/kupljena na akciji domaćega zastupnika, netom prije nego što je prestala proizvodnja. I bila tako gomila novih igara koje su koristile akceleriranu grafiku. I kako se ono veli “devil will find work for idle hands to do” oliti ne lezi vraže, surfajući se moglo pronaći uputstava kako kantaški firmver Matroxovih kartica koje su imale 4 megabajta memorije (vauuuu) zamijeniti onime za Maca. Jedini izvor problema mogao je biti EPROM (EEPROM?) jer je veličina firmvera za Mac nadmašivala kapacitet EPROM-a na nekim PC verzijama. Sjećam se da sam s kolegom Pasarićem kasnije razmjenjivao iskustva oko veličine. EPROM-a, mislim.
Imajući veza u jednoj kantaškoj firmi, mogao sam eksperimentirati do mile volje, obzirom da je u pričuvi stajala ISA grafička kartica kojom sam se trebao čupati iz fekalija u slučaju da flešanje ne uspije.
Naravno da sam prvo naletio na verziju s malim EPROM-om, jer takvih je kartica bilo neuporedivo više nego onih koje su meni trebale. I opet, kantaške veze učinile su svoje i ja sam zamijenio svoju nevaljanu za valjanu karticu. S kojom je flešanje uspjelo, naravski. Uz milione boja u div(n)ljim rezolucijama, na kratko sam zaboravio nasušnost 3D akceleracije. Na kratko ...
Vrag mi nije dao mira i čim su mi pod ruku dopali driveri za Voodoo2, posegnuo sam za Plavim Oglasnikom i istoga dana igrao sam Future Cop u 1024x768. Neponovljiv doživljaj za bivšeg amigaša.

A kad tamo ...

Igrom slučaja kupio sam PowerMac 8500. Server. Bez A/V modula i enkodera na ploči. Naknadno sam kupio A/V modul i počeo se baviti captureom. Eksportirati, naravno, nisam mogao. Performa je otišla u Rijeku (overclockana, ali o tome sljedeći put), Voodoo2 u Zagreb, a ja sam opet ostao sa insuficijentnim grafičkim podsustavom. Nešto se valjalo iza ugla, a imalo je ljubičaste oči.*
Trinaestog dana mjeseca kolovoza, ne sjećam se više koje godine (98.?), izišli su driveri za Voodoo3. Izišao sam i ja do Formela. Po Voodoo3 3000. Flashanje je bilo bajka od jednostavnosti, a šesnaest megabajta memorije činilo se i više nego dovoljno za sve što bi mi moglo pasti na pamet. Kako da ne ...
Voodo3 bila je nekako i labuđi pjev moje 8500-tke, jer sam ju vrlo brzo prodao i kupio Wintel mašinu, ali o tome u nekoj drugoj epizodi.

... svjetla se pale i tinja želja u tebi ...**

Dok sam kupovao Gigabita znao sam da je Rage128 slaba kartica. Za mene. Mjerkao sam   i nakon nagovaranja, kukanja i dokazivanja potrebe pred supružnimlicem, kupio sam Geforce 2MX od MSI-ja. Koju naravno nije bilo moguće upristojiti za Maca. Zbog brzine RAM-a. Trebao je biti 4ns. Ali nije.
Prijateljev susjed imao je Hercules Prophet II koji je itekako bio pogodan za ono što je meni trebalo, pa sam nakon par dana nagovaranja dobio kakvu-takvu grafičku s 32 MB.
Ali bez TV outa. I dualheada.
Dugo vremena sam očekivao bilo kakvu naznaku mogućnosti osposobljavanja dualheada, jer TV mi je bio blizu, a DVDove je mnogo ugodnije gledati na televiziji nego nanašati višekilni monitor po sobi. Nosio sam monitor.
Prošlo je već dva mjeseca od mojega flešanja MX-ice i već mi je bivalo dosadno ne dirajući iznutrice mojega Gigabita, kada je opet na  netko postao ideju o flešanju PC kartice Mac verzijom ROMa.
Tronuta glasa čitao sam ženi recenzije Radeona 8500 i demonstrirao joj sporost Nvidijine kartice s Windows Bloomom, dok ona nije od dosade popustila.
Zbog sigurnosti u veličinu EPROMa, odlučio sam kupiti originalnu ATI karticu (dakle – made by ATI), mada sada znam da sam mirne duše mogao uzeti i Sapphire-ovu inačicu.
Obzirom da sam baš u to vrijeme imao i BW Maca sa PCI grafičkom, mogao sam se upustiti u flešanje bez brige o tome što ću ako flešanje ne uspije. Slijedeći uputstva s gorenavedenog sajta u Startup Items stavio sam ATI ROM Updater i restartao. But, to no avail, kako bi se reklo ... Nakon podužeg mozganja sjetio sam se što je – ROM se nije mogao updateati jer – Mac ROMa nije ni bilo. U Startup items stavio sam ATI ROM Restore i voila !
Sve ostalo je pjesma ... o instalaciji potrebnih drivera.

* reklama za Voodoo – ženska osoba s ljubičastim očima
** EKV: Ti si sav moj bol

NAPOMENA AUTORA
Flešanje grafičkih kartica ne preporučujem ljudima slabih živaca, epileptičarima i astmatičarima, roditeljima male djece koja vrištući utrčavaju u sobu, osobama sa srčanim tegobama, jedinkama bez osnovnog znanja o hardveru, osobama sklonim spontanom samozapaljenju, ženama s menstrualnim tegobama, valungašima općenito, te mekovcima koji smatraju da je njihov Mek samo oruđe za rad.