Svaki Windowsi instalirani na Intel Macintosh propaganda su za MacOS X. I svaki MacOS X instaliran (makar i piratski) na Intel kante - opet je propaganda za MacOS X.

Sad, kad se sliježe prašina oko Appleove objave plana da u sljedeće dvije godine svoja novoproizvedena računala preseli na Intelov procesor, mnoštvo je nagađanja.
Meni se čini kako sam ulovio nit plana: neizrečeno (ili bar ono o čemu se ne govori). Može biti da je Steve Jobs impulsivo prolupao. Ne bi mu to bilo prvi put, a nedavno mu se doista dogodila ludost da iz Apple Storeova pobaca sve knjige izdavača koji je izmislio seriju "For Dummies" samo jer nisu zaustavili tiskanje ulizivačke biografije autora koji mu se zamjerio prije 20 godina. No, stvarno, ostavimo tu teoriju po strani.

Ostavimo po strani i izrazito oduševljenje koje je Intel pokazao za Jobsov zaokret. Otkako je 8008, a poslije i 8080 postao "the procesor" na kojemu su se uvijek vrtjeli "the OS-ovi" - od CP/M-a na dalje, iz Intela nikako ne mogu prežaliti što je "huda sudba htjela" da Apple uvijek odabire neki drugi procesor, a ne njihov. Od Woza, koji je odabrao MOS-ov 6502 samo jer je jeftiniji, procesor koji niije imao perspektivu, a zadržao se samo zato jer u to vrijeme procesori nisu napredovali tom brzinom, Intel je javno slao prema Appleu gotovo nepristojne uzdahe "neuzvraćene ljubavi". Bilo je to toliko neukusno da je bilo gotovo neprobavljivo. Vjerujem kako bi svaka druga tvrtka osim Applea bila sudski spaljena zbog reklame s pužem i s nagorenim bunnyjem. Intel ima svojih razloga za te uzdahe, a on je u Microsoftu. Uostalom, Microsoft je jednako, ako ne i manje od Applea učinio da se afirmiraju neke izvorne Intelove tehnologije. PCI i USB su samo dva primjera na strani Applea, a bit će ih još. Microsoft tu nikad nije ni iz tehnologije koja je na stolu znao vidjeti što se iz nje može. On je samo verificirao ono što se događa na terenu. Sjetite se da je DOS 3.1 još imao u sebi kod za čitanje i pisanje audio kaseta, a vjerujem da će i Longhorn (ako ikad izađe) imati full blown sekciju za rad s flopijima.

Dakle, ako sve ovo - što stoji - stavimo na stranu, čini mi se da je Jobs dobro prostudirao zašto Intel, zašto sada i zašto baš takva najava za dvije godine unaprijed. I baš sad stisnuo dugme: "Let's rock'n'roll".

Prvi razlog: Apple želi proširiti krug kupaca. Gdje su ti kupci? Kampanja "Switch" iako je nominalno bila okrenuta korisnicima Windowsa, zapravo je učvršćivala lojalnost postojećih kupaca. Sumnjam da joj je to bio cilj, pa je se s obzirom na uspjeh namjera može proglasiti neučinkovitom. Greška kampanje bila je u tome što se nije shvatilo da novi kupci nisu i ne mogu biti - stari kupci. Stari korisnici DOS-a su pokazivali otpor i prema Windowsima (s poznatom retorikom o tome kako su sličice i miš infantilan koncept), ali su se Windowsi nametnuli zahvaljujući Microsoftovoj politici prema poslovnim korisnicima ("ako nećeš raditi za ovim, evo otkaza") i objektivno korisnijim računalima pod Windowsima za koje je potrebno mnogo kraće obrazovanje prekvalificirane radne snage. Kad su Windowsi na poslu, onda će se naći i doma, za prekovremenii i honorarni posao. Korisnicima je najnepodnošljivija pomisao na trenutak kad će se suočiti sa čiinjenicom: "Zaboravi što si do sada znao, od sada je sve po novom". Zato se postojeći korisnici jako teško odlučuju na switch, a ideja da bi netko već uhodane poslovne sustave skinuo s Windowsa i prebacio na MacOS pusta je tlapnja. Pojedinačni prelasci iz tabora Windowsa ni izdaleka nisu razmjerni tome koliko su Windowsi loši i MacOS dobar. A - igrali ste razne verzije evolutiona - kad postoji kritična masa, ona se dalje razmnožava po inerciji.

Puno potencijala za obrat stvorio je (srećom po Apple) iPod. Ali, sjetite se: dvije godine za iPoda nitko nije znao, nitko ga nije uzimao za ozbiljno. I onda je došao iTMS i iTunesi za Windowse. Tko se još sjeća kako se, prije itunesa, zvao onaj softver za iPoda i Windowse? Sljedeći potez sada, eto, ima već više od šest mjeseci: Mac mini. Trojanski konj po 500 dolara kojega neće kupovati ljudi kojima bi to bio prvo računalo, nego vlasnici jednoga ili više računala. Dakako, više je takvih koji doma imaju Windowse. Bit će zanimljivo preslušati njihova iskustva, a prve naznake su povoljne. Ako svaki deseti Mac minija kupi neki ozbiljniji Mac - super. Nestašica Mac minija još nije prestala i to već postaje kuriozitet, iako nam je sasvim jasno da je mini sasvim ograničena platforma. Eto, jednu stvar iz Tigera već ne može izvoditi: CoreGraphic.

S AirPort Expressom Apple je pokazao da doista želi zagospodariti kućnom zabavom. "Multimedia hub", to je Jobsov slogan već više od dvije godine. No, što je ponudio da to doista i bude? Nedostaje mu, i to očajnički, potrošački dio priče u videu. TiVo je jedan takav uređaj, ali to je naprava koja je samo usputna za izvođenje programa koji se emitira na geografski ograničenom području. Da, i snima programe za odgođenu reprodukciju i prženje odabranoga na CD/DVD. TiVo ima ugrađeno BonJour (prije Rendezvous) mrežno prepoznavanje, AirPort kompatibilnost... a tu je i Hermstedtov HiFidelio... proizvodi kakvi bi mogli nicati kao gljive poslije kiše kad bi ih se doista moglo integrirati. A samo ih je dva. To, što je u bežičnoj tehnologiji MS platforma uhvatila priključak, iako je Apple bar dvije godine išao bežično bez ikakve konkurencije, su "druge dvije" godine koje je Apple propustio. Bežično je cool, ali bi malo tko zbog toga - na masovnoj ravni - bio spreman temeljno mijenjati navike na način "Zaboravi što si do sada znao, od sada je sve po novom". Oni su i onako masa spremna na novosti, dobre novosti, tek kad im se u to, "dobro" gurne nos. Pa je sad među kravatašima, sakoima i sivim kompletićima s minicama, najednom cool ići bežično. Gdje ste bili sve te godine?

No, dobro, ovo je stara stvar za nekoga tko poznaje Maca, ali potrošačka groznica doista ide nekim drugim logikama i nekim sasvim drugim stazama. A sad je i TiVo kompanija počela pregovarati o ugrađivanju neke sistemske veze u Longhorn, a nije daleko ni od toga da Gates kupi cijelu kompaniju. Tek toliko da bude jedan od pravih velikih ponuđača kad se stvar zagrije...

No, tu je počelo zvoniti na uzbunu. Ni iPod ni mini nisu više dosta da se prestane stajati i trend preokrene. Evolucija kapilarno proždire manjinu. Moralo se djelovati sad, ili će slogan "Multimedia Hub" preuzeti netko drugi bez i da spomene tko ga je izmislio (i "prorokovao" da će računalo, a ne zbroj specijaliziranih uređaja, biti multimedijalno kućanstvo budućnosti). Apple aktivno čačka sa satelitskom tvrtkom i znamo da će u nekoj bdućnosti lansirati neki servis koji bi se - globalno - bavio videom. Ali, to je samo jedan segment zabave. Za ostvariti takvu ideju imaš dva izbora: izmisliti neki "video-iPod", makar to bio novi iPod sam ili nešto drugo... pa bi se sve to odvijalo samo na Macu, ili na Macu i pod Windowsima. Kako god okreneš ne valja. Ako samo na Macu, čemu tolika infrastruktura? Ako na Macu i na Windowsima, zašto bi netko kupio Maca?

A da Jobs to s videom misli veoma ozbiljno, jasno je i po usvajanju H.264 prije svih. Činjenica da se na G4 mašinama nijedan od demo foršpana ne može izvoditi pod punim framerateom govori sama za sebe: G4 je mrtav. Ako G5 mora biti sve i svagdje da bi se video izvodio, gdje su ti procesori? Dakle, s ovim sadržajem i novim budućim servisom, ako bi Apple ostao samo na tome, zapravo se unapređuje prodaja samo Windows mašina.

Vratimo se sad idealnom ambijentu kod IBM-a: osim dvojezgrenog G5 procesora "koji samo što nije", tu je i Cell. Što bi Appleu više trebalo? Samo jedno: da se na Appleu bez teškoća izvode Windowsi. Svi dosadašnji emulatori i dopunske kartice za izvođenjem Windowsa na Macu pokazali su se jako ograničena dosega. Emulatori su eventualnim switcherima više služili kao psihološki oslonac, od toga da su ambijent za ozbiljan posao. Kad su malobrojni shvatili kako mogu bez mekih ili tvrdih Windowsa i bacili ih, switch je za njih doista prošao. No, taj put je za mnoge previše trnovit i neizvjestan. Uostalom, i sami znate koliko vam je danas važna emulacija sistema 9 pod X-om. Moj svježi stroj nema System Folder...

Jedna od strategija koje su savjetovali analitičari bila je da se napravi MacOS X za Intel platformu i pusti ga se u slobodnu prodaju. Doista, uz cijenu koju za licenci po stroju traži i dobija Microsoft, 120 dolara za kutiju je prava sitnica. A iskustvo znamo kakvo je. No, tu ima mali problem: gdje je softver za MacOS X na Intelu?
Druga strategija koja se kao "savjet Appleu" provlačila po medijima bila je da se MacOS licencira proizvođačima klonova. Amelio je to pokušao, ali svi koji su se javili za licence išli su konkurirati Appleu. Nije bilo (u to vrijeme) vizije da se napravi value added klon, koji bi pritom bio i jeftin. Uostalom, mnogi tvrde da je to došlo najmanje pet godina prekasno. Da je to došlo na vrijeme, možda bi i Michael Dell proizvodio šrot-jeftine MacOS kompatibilce.

Dakle, prava stvar je:

1. Da te mainstream mediji prihvate kao mainstream igrača
2. Da se Windowsi bez teškoća mogu izvoditi na Appleovom hardveru

Ako pri tome tvoj stroj izađe u toliko releasea da svakome bude dostupan, ako se tranzicija za developere pažljivo pripremi s Appleove strane, ako je za stare kupce stvoren bar kakav takav provizorij da će stari PPC programi raditi pod OS X-om na Macintoshima "koji mogu izvoditi Windowse" (Rosetta), onda to treba objaviti. Vrlo glasno! Ono što je iscurilo u Wall Street Journalu, Reutersu, a potom i na C|Netu nikako nije izgledalo kao da će ih Jobs tužiti, ma koliko mnogi još večer prije objave tulili suprotno.

Izbor na Intel nije pao zato jer Intel ima bolje procesore, a ni zato jer ima za sljedećih pet ili deset godina bolji roadmap, nego zato jer se prelazak na Intel čuje glasnije. Mac zajednica je šokirana, mediji su šokirani... a prvi Intel Mac koji izađe bit će na naslovnicama svih računalnih magazina (i web stranica). Apple je ostvario jedno: tretiraju ga kao igrača, a ne kao egzotu. Zbog toga za objavu nikako nije mogao biti odabran AMD, koji tehnički inače djeluje mnogo zdravije od Intela.

Prvi razlog da se proširi krug kupaca je tu. Naučili smo ga na iPodu (iMac G5 reklamiran je kao proizvod proizvođača iPoda). O njemu će svi govoriti. Uopće se ne treba čuditi ako najžešći naglasak prvih reakcija i testova novoga hardvera bude inzistiranje upravo na tome kako se na tom stroju izvode Windowsi - a zanemari puno ostalog ostalo. Nije bitno. Uopće ne sumnjam da će Apple paziti upravo na to da mašine bez većih teškoća (dakle, razina koju može riješiti glupi prodavač, ali možda ni to) mogu izvoditi Windowse, ali to neće javno priznati. U najgorem slučaju, od Microsofta se očekuje da složi VirtualPC koji neće imati osobito težak posao - i pošteno ga naplatiti.
Zato u Intel Macintoshima njima nema OpenFirmwarea - to je ključna rečenica s prezentacije. Nema ni copyrightiranog BIOS-a.

Nadalje, uopće ne sumnjam da će se MacOS X za Intela moći izvoditi na većini Windows kutija kakve se danas štancaju. S nekim hackom, ili čak bez njega. Ako za to bude potreban neki hack, neće to biti radi toga jer se MacOS želi pod svaku cijenu vezati uz Appleov hardver, nego da se previše ne uzruja Microsoft. Što time hoću reći?

Svaki Windowsi instalirani na Intel Macintosh propaganda su za MacOS X. I svaki MacOS X instaliran (makar i piratski) na Intel kante - opet je propaganda za MacOS X. A Apple sasvim lijepo, napokon, može prodavati svoje kutije s OS-om po 120 dolara. A to je veliki biznis u koji se za godinu dana ulazi s apsolutno neophodnim minimumom softvera. Neću spominjati samo Appleove produktivne ekskluzive, jer s OS-om na tu platformu dolazi i "besplatni" iLife, a iCal, AddresBook i iSync polako od Maca stvaraju stroj sposoban - a s unaprijeđenim Entourageom, ako ga bude - i sasvim kompetentna mašinu koja se snalazi i u ambijentu Exchangea, za koji je inače potreban Outlook.

(Uskoro nastavak: Oklada2 - što s G5 i koji su rizici?)