U utorak dobih DSL, a u srijedu preuzeh iPod, danas ga iskušah. No prvo ću malo podrobnije o svojim glazbenokonzumentskim navikama. CD-ove, kasete i ploče slušam izrazito rijetko, kao i glazbu koja se nalazi u iTunesima. Zašto? Zato jer uglavnom vrtim jedno te isto. Pretežito slušam radio. Radio mi je na stanici 101 upaljen praktički 24 sata dnevno. No, ako ćemo pričati o slušanju glazbe, teško da se to može nazvati slušanjem glazbe. Naime, veći dio mog dana se odvija u mojoj radnoj sobi. Neko će možda reći da sam ograničen, no ja ne mogu raditi dvije stvari odjednom, koncentrirano raditi i istovremeno slušati radio. Tako da je taj radio upaljen više iz navike nego zbog slušanja glazbe ili slušanje bilo čega. Jednostavno uopće ne registriram što se dešava na radiju.

U automobilu, u kojem ponekad znam provesti više vremena no što bi i sam želio, također slušam radio, doduše, u autu ga zaista slušam. Nemam uopće CD player, samo originalno ugrađeni radio kasetofon. Čak nemam niti jedne kazete u autu. U stvari, ovo i nije potpuno točno, neki dan nađoh jednu kazetu na parkiralištu i ta je još uvijek u autu. A zašto sam se ograničio na radio u autu? Pa iz istog razloga koji sam već naveo, da ne bi slušao stalno jedno te isto. Ovako imam memoriranih nekoliko radio stanica i to je to. Čak niti njih ne slušam redovito, nego jednostavno pustim radio da traži stanice, na kojoj svira nešto po mom ukusu, na njoj se zaustavim. Rijetki su trenuci kada slušam nešto po svom izboru. Uglavnom pred spavanje znam na iTunesima pustiti neku brižno složenu playlistu da svira kakvih pola sata, dok ne zaspim.

Usprkos tome što na računalu nemam pjesama koje mi se ne dopadaju, kada sam ih poredao po broju izvođenja, ispalo je da stotinjak pjesama dominira, a ostale su izvedene svega par puta. Upravo zbog toga dosad nisam kupio (doduše i ovaj sam dobio) nikakav MP3 player. No ajde, sad kad ga već imam, vrijeme je da ga se isproba. Najbolje vrijeme za preslušavanje glazbe i isprobavanje Shufflea je moja svakodnevna jedno do jednoiposatna šetnja s četveronožnim ljubimcem.

Priključih iPod, pokrenuh iTunese i krenuh pretakat jednu pomno složenu playlistu. No u oči mi upala jedna opcija u iTunesima, Autofill. Pobrisah glazbu koju sam već prebacio na iPod i krenuh ponovo. Naredih iTunesima da naprave Autofill iz playliste gdje se nalaze sve strane pjesme koje imam. S time da nisam označio da bira češće izvođene pjesme, već potpuno nasumce.

Krenuh polako s psom i upalih iPod. Prvo sam ga upalio tako da pjesme svira redom, no kako mi se prilikom punjenja iPoda glazbom učinilo da su pjesme ipak poredane nekim redosljedom, okrenuh iPod na shuffle. Prvo što se začulo, Kraftwerk - Aéro Dinamik, s posljednjeg albuma Tour De France. Kako nisam niti znao što točno imam u iPodu, a još je i bio u shuffle modu, slijedio je pravi šok. Pavarotti pjeva Di quella pira, arija iz Verdijeve opere Il trovatore, nakon Verdija su usljedili poznati taktovi i baršunasti glas Barryja Whitea kako pjeva You Sexy Thing (za neupućene, Kraftwerk je njemački sastav koji spada u pionire elektronske glazbe, Pavarotti je operni pjevač, tenor; a Barry White je vrlo popularni R&B pjevač). Dalje se ne sjećam kako je išlo.

Možda se neko pita, pa u čemu je štos? Shuffle mod sviranja ima praktički svaka MP3 sviralica, ali iPod Shuffle nema ekrana, nema nekog smislenog načina za pretraživanje pjesama i nema još štošta što drugi imaju, po svemu je lošiji od mase jeftinijih MP3 playera. S tehničke strane gledano, ako ćemo nabrajati (ne)mogućnosti iPoda Shuffle to svakako stoji. Shuffle je svakako jedan od najlošijih MP3 playera. Ali, ima jedan ali. Sadašnji automobil sam kupio na kredit. Kad sam ga skoro otplatio, poznanik mi je uljudno reko da nisam normalan. Reče: "pa platio si auto skoro 50% više no što bi ga platio da si ga kupio za gotovinu. Mogo si fino svaki mjesec kroz 5 godina odvojit 500 njemačkih maraka i kupiti bolji auto od ovoga, ili odvojiti manje novaca mjesečno pa kupiti isti auto". Rekoh mu samo kratko i jasno: "Ne, nisam mogao". Pustimo na stranu što ja nisam želio čekati pet godina da kupim novi auto, postavlja se pitanje, zašto je tomu tako? Zašto nisam mogao odvajati 5 godina po 500 njemačkih maraka mjesečno za auto. Jednostavno zato jer nisam, kako se to popularno kaže, karakter od čovjeka. Odvajati 500 njemačkih maraka mjesečno idućih 5 godina je za mene nemoguća misija. Ali kad te banka i ugovor s njom prisili da odvajaš određenu sumu mjesečno kroz određeno razdoblje, onda čovjek nema izbora, i to ne predstavlja više nikakav problem.

Slično je i s iPod Shuffleom. Kažete iTunesima da naprave Autofill iz Libraryja, pokrenete iPod u shuffle modu i slušate. Zar mislite da bih ja ikada u neku playlistu zajedno stavio Kraftwerk i Pavarottija? Nikad, a možda ni tad. Isto tako, teško da bih stavio "B" stranu nekog singla (oni koji se sjećaju vinila i singlica će znati o čemu pričam). iPod Shuffle definitivno mijenja doživljaj preslušavanja glazbe, i to nabolje. Iako, iPod Shuffle nije za svaku priliku i za svakog. Ako ga nemate gdje napuniti svježom glazbom za vrijeme godišnjeg, tada je njegov kapacitet previše ograničen. iPod Shuffle je jednostavno uređaj za "jednokratno" preslušavanje. Isto tako, Shuffle sigurno nije za osobe koje imaju 3 milijuna terabajta MP3-ca. Oni ovako i onako nisu ozbiljni konzumenti glazbe već ili pirati ili osobe koje moraju imati najviše glazbe na disku čisto zato da mogu reći "Ja imam više od tebe". Za sve nas ostale, iPod Shuffle je i te kako dobar izbor, puno bolji izbor od velikih (isto tako i malih) MP3 sviralica koje dopuštaju kontrolu svega i svačega. Ne znam da li sam barem približno uspio dočarati doživljaj glazbe pomoču iPod Shufflea, no ako nisam, probajte od nekoga posuditi taj maleni uređaj na dan dva. Većini mogu garantirati da neće niti pomišljati na kupovinu turbo jambo mambo MP-3 sviralice. Čak niti na "pravi" iPod.

P.S. Živo me zanima sutrašnja šetnja sa četveronižnim ljubimcem. Naime, imam namjeru napraviti Autofill iz playliste gdje mi se nalaze sve domaće pjesme koje imam.