U prošlom nastavku pokušao sam objasniti kako IBM, mimo Jobsove tvrdnje, ne snosi isključivu, pa čak ni glavninu nekakve krivice što Apple odustaje od njegovih procesora i prelazi na Intelove. Tražio sam zapravo Appleovu namjeru da u velikoj igri odigra veliki potez za veliki strateški dobitak.

Pogrešne su i tvrdnje kako IBM-u više odgovara razvojni ciklus u kojemu se nove generacije procesora izbacuju svakih pet ili više godina, koliki je životni ciklus igračkih konzola. Zašto? IBM također koristi te procesore za razne svrhe, pa i u cutting edge konkurenciji - poslužiteljima i klasterima. Svako zaostajanje na tom polju, makar i u ciklusima "veliki korak+stagnacija" deklasira ga kao ozbiljnoga igrača u dijelu biznisa koji nije samo prestižan, nego je srce poslovne politike cijele tvrtke. Motorola, odnosno Freescale, koji je ispao iz te velike igre, i dalje proizvodi čak i vrlo stare procesore, pa i nama poznate iz povijesti Macintosha, koji se ugrađuju i sasvim lijepo rade u nekim uređajima. Procesor Z80, koji je svojedobno bio bolji i fleksibilniji od Intelova 8080, a ugrađivao se u mnoštvo pionirskih osmobitnih računala, Zilog je prestao proizvoditi tek prije godinu-dvije! No, Zilog odavno nije ozbiljan igrač, a IBM to jednastavno mora ostati.

Procesor G5 i familija će se zato, ne samo zbog Applea, regularno unapređivati. U velikoj tvrtki su onako kako i doliči, stoički, podnijeli Jobsovu ignoranciju, pa i činjenicu da su o očijukanju s Intelom saznali iz medija. Također, sasvim je sigurno da u sljedeće dvije godine Apple neće odbiti brže, jeftinije i manje rasipne procesore, uključujući dvojezgrene i niskoenergetske. Kad se uspostavi tehnologija i proizvodne linije krenu, novi i bolji procesor se praktično jednako lako i jeftino proizvodi kao i stari (i sporiji). Špekulacije o tome da Cell, sa svojim vektorskim jedinicama "nije dobar procesor za Apple" pogrešna je. Apple već ima jako dobra iskustva s ugrađivanjem number cruncher koprocesora (DSP 3210 u Quadri AV, a i ranije MC68881), a još su uvjerljivija iskustva s nezavisnim proizvođačima akceleratorskih kartica (sa čak po četiri DSP-a) koje su u DTP studijima Quadrama 950 produžili život tri do četiri godine preko očekivanog zastarijevanja, te radili lako i brže nego generacije novih jednoprocesorskih PowerPC sustavia. A Cell je u najvećoj mjeri binarno kompatibilan Altivecu! Da bi ga se zaposlilo isključivo kao koprocesor potrebno je mnogo, mnogo manje truda nego cijeli CoreGraphic ili CoreAudio ugraditi u Tigra.
Ne treba se očekivati da bi Cell pomagao Photoshopu u rastavljanje na CMYK komponete, te najčešće korištene filtere Gaussian Blur i Unsharp Mask, jer su slikovni fajlovi već 20 godina jednako veliki, samo ambicije za obradom rastu... a brzine procesora ih prestižu. No, u masteriranju videa njegova pomoć mogla još dugo biti nezamjenjiva. Sjetite se samo koliko traje komanda "flatten" u masteriranju pod običnim kućnim iDVD-om. Mislite li da bi dvojezgreni G5, sa ili bez Cella u npr. iMacu bio deplasiran? A da ne spominjemo dva procesora s dvije jezgre, i još svaka od njih s dva Altiveca i (budimo neumjereni) još Cellom koji bi zajedno s ostalim jedinicama lako drobio pakete H.264?

Sada ne treba ići previše u budućnost, a ne treba ni zdvajati zašto Apple nije žurio da se za njega priredi inačica procesora Power5 (G5 je derivat procesora Power4), da bi ostalo jasno kako Pentium još jedno značajno vrijeme u profesionalnim radnim stanicama neće biti konkurencija IBM-ovim procesorima u Macu. Bila bi prava ludost prekinuti proizvoditi strojeve za koje postoje svi potrebni softverski alati... Osim svega, strojevi zasnovani na njima pod MacOS X-om još će dugo moći emulirati System 9, koji u daljnjoj eksploataciji ne košta ništa, ali njegovo onemogućivanje pod Intelovim procesorima bi gadno uznemirila vjernu pastvu u grafičkoj industriji. Procesor G5 je otvorio 64-bitno računanje, a glupo je taj put nasilno prekinuti i zamrznuti dok se nisu pojavile i glavne nativne 64-bitne aplikacije. Budući da Intel nema ništa ni približno ekvivalentno vektorskoj jedinici, IBM bi doista mogao u profi strojevima ostati još niz godina. Strojeve na G5 koje danas imamo u prodaji, mogli bi u roku od pola, a najviše godinu dana, zamijeniti ne skuplji a još brži PowerMacintoshi i Xservei. S druge strane, potpuno mi je nejasno koje bi to važne i intenzivne aplikacije Rosetta (emulacija procesora G3 na Intelu OS X-u), ma koliki takt Intela bio i ma kako efikasno emulator bio napisan, mogla efikasno zamijeniti. Malo je bliže pameti da bi na osjetno manju brzinu ripanja iz iTunesa ili masteriranja videa prosječni kupac kućnoga računala s Intelom mogao pristati ne znajući za bolje.

Zato upravo delegiranje određenih računalno intenzivnih poslova hardveru grafičke kartice (koje su izvan igara bile skandalozno nezaposlene - osim malo u layeru Quartza i QuartzExtremea- a na Windowsima to još uvijek i jesu) kroz CoreGraphic, CoreAudio i CoreVideo signalizira da se Apple pripremajući Tigera već intenzivno radio da selidba na Intel ne bude fijasko; bar po tome kako bi profesionalci mogli doživjeti pad procesorske efikasnosti sjahavši s konja na magarca. A taj bi se glas daleko čuo...

Čega to neće u dogledno vrijeme biti na PowerMacima G5? Igara, to možemo biti sigurni. Igre će presušiti preko noći. Čak i Mac-only tvrtke poput Pangee i ... koja je ono druga? mislim da su već odredile koje su im posljednje PPC igre u razvoju. Gamerske tvrtke, koje uglavnom sada za dvije Intel platforme trebaju tweakati između apsolutno poznatog OpenGL-a i njegove Microsoftove derivacije, uopće nemaju dilema hoće li se posvetiti isključivo Intelu. Posljednja igra, temeljito prehendlana za PowerMac, mogla bi biti biti nedavno izdani Sims 2.

Presušit će i video kartice specijalizirane za PPC macintoshe, no ne tako brzo kao igre. One će samo polako postajati sve skuplje komponente, zbog manjih serija. No, obilovat će tih igrački na drugoj strani, sa svakakvim featureima, a ne samo s mogućnošću da tjeraju po dvije Cineme 30. Toliko koliko video kartice budu pratile PPC strojeve i realne radne potrebe, toliko će PPC platforma opstati - naglašavam, za profesionalce. A oni neće previše plakati za igrama, kao što na svojim serverima za njima ne plaču mrežni administratori. Uvijek se po strani pronađe neka kanta za prekratiti dan.

Sve ovo gore bilo bi apsolutno deplasirano da si je Jobs dao truda i pojasnio pri glamuroznoj introdukciji developerske pastve. Osnove komunikacije kažu da poruke s važnim najavama moraju biti jezgrovite i bez puno prostora za filozofiranje. Jobs to zna već posve intuitivno, a sigurno je kao nadareni komunikolog nešto komunikološke teorije i pročitao.

U ono što spekulirajući o svemu "čitam iz kristalne kugle" valja uračunati i iWork, polovičnu uredsku suitu, koja je - po dvije pojedinačne aplikacije - apsolutno superiorna odgovarajućim Microsoftovima. Osnosno, privlačnija je uredskoj publici. Čini se da je iWork signal Microsoftu kako se u ne puno skuplji paket lako može utrpati još i FileMaker koji dugo nije doživio bitne promjene (samostalna aplikacija i klijent za klijent-server ambijent), a tablični kalkulator nije teško napisati, pogotovo uz Appleov pojačani napor u korisnikovu doživljaju i interfaceu. Prvi takav no-no signal Microsoftu bio je zapravo još Safari koji je posve istisnuo IE, a Microsoft je priznao poraz.

Cijeli ovaj događaj je, dakle, prebacivanje poslovne, a ne tehničke igre na Microsoftov teren. Rizik je velik ne zato jer Intelovi procesori definitivno ne valjaju ili što ih Apple ne bi znao dobro uposliti; cijela tranzicija uopće nema naglasak na tehničkoj razini, nego na ugrožavanju Microsofta na njegovu terenu. Puno okolnosti, sada se vidi, Appleu u toj velikoj igri idu na ruku, a najvažnija je što će mnogo širem krugu važnih ljudi, pod svjetlima na glavnoj pozornici, moći demonstrirati svoju nadmoć na puno polja. U drugim okolnostima, bez ovog Appleova iskoraka, te šanse uopće nije bilo!" U ovoj igri Microsoft će moći pružiti otpor snižavanjem cijena, novim pogodovanjem IT birokraciji u firmama i medijima, kupovinom kreativnih tvrtki i pokušajem pronalaženja trendova u koje bi se mogao ukrcati brže od Applea, pristajanjem na otvorene standarde, pa i pokušajima sudskih blokada koje su samo kupovina vremena. Vjerujem kako Apple nije izgubio svoju DNK za veliku igru, kao što je Microsoft ne može promijeniti preko noći. Na kraju okršaja potpisat će se opet primirje, ali više ništa neće biti isto što i prije.

No, igra više nije ista kao prije: Microsoft neće moći kupiti Apple. Ja se samo toplo nadam da na tom putu neće biti previše nepredviđenih nagaznih mina, tehničkih ili nekih drugih okolnosti. Ili, šahovskim rječnikom rečeno, previše poteza s previdom rasporeda i mogućih poteza na cijeloj ploči.
Zapravo, koliko god ja teško podnosio ideju "Intel inside" (možda će Apple i Intel za MacIntel izmisliti jestiviju kampanju od te), šire sagledavajući čini mi se da je to velik i hrabar potez koji može slomiti ili znatno poboljšati položaje Appleove platforme (čitaj: udio). Ako krene dobro, bit će svega što smo do sada ipak dobivali "na tanki mlaz", od hardvera i softvera koji nismo očekivali za Maca, igara... ali i klonova. Ne treba zaboraviti ni AMD, jer će za dvije ili tri godine biti mnogo lakše objaviti kako u nekom Macu kuca upravo taj, a ne Intelov procesor.

I mali disklejmer na kraju: vidite da sam se zaigrao sa špekulacijom. Nemojte ovu moju igru i javnu okladu samoga sebe sa sobom samim shvatiti kao "sveto pismo" ili kao nešto što će se nesumnjivo dogoditi. Ja jednostavno nisam mogao izdržati a da iz postojećih i dostupnih informacija sklopim samo za sebe sliku koja bi mi bila mnogo više od onoga što mi nudi Apple i ostali, jer mi to, zapravo, zvuči jako tanko i naprosto nije dosta. Mislim da je oklada već dovoljno gadna jer sam iskrcao pred sve. Pa ćemo već vidjeti koliko sam imao pravo. Priznajem da bi se našlo argumenata i za neke druge teze, ali sam se ja odlučio za ovaj sklop. Vidjet ćemo!