Čini se da ni mnogo zagriženih Appleovih fanova uopće ne razumije što je to u Appleovim genima. Barem ako se prebroje postovi na forumima s kojima je dočekan MacBook Air. Minusa je više nego pluseva. To može biti poučna škola svima da kad Apple objavi kakvu novost razmisle još jednom. Eto, pokazuje se da Apple najviše MacBook Airu može zahvaliti porast prodaje za čak 51 posto u ovom tromjesečju! Usput, prošloga je tjedna znatno poboljšana verzija iMaca za čak 37 posto povećala kvartalnu prodaju desktop Macova. (http://www.apple.com/investor/)

Što je to toliko varavo u Airu da ga forumaši revolveraški izrešetaju na neviđeno, a onda ih stvarnost demantira? Najbolje je da šape stavimo na sam stroj. Ja sam imao priliku držati ga četiri dana i mislim da sam i sam razbio neke svoje skeptične predrasude. Dakako, uočio sam i neke stvari koje mi se baš i ne dopadaju za laptop koji u varijanti 1,6 GHz procesorom i tvrdim diščićem (?) stoji 14.779,00 kn, a s procesorom 1,8 GHz i flash SSD-om stoji punih 24.959,00 kn.

Prvo, nikako da naučimo sa slika i filmića na webu procijeniti wow efekt. Netko tko je već pomalo umoran od računala i ima sasvim određene predodžbe za što mu prijenosnik u životu treba najprije počne razmišljati o novcu. Za gornje cifre dobije se jako puno kompjutinga, pa mrzovolja uvijek radije izabire debelog vrapca u ruci od virtualnog goluba na grani. Meni je Air doletio i odletio i, pošteno rečeno, također ne mogu biti objektivan bih li radije novac, kad bih ga sada imao, potrošio na njega ili npr. na znatno povoljniji 17-inčni MacBook pro (19.229,00 kn, na 2,4 GHz).

Osnovna razlika između ova dva prijenosnika je u tome što teškaš danas mnogima može biti osnovno računalo na kojemu se može raditi i profesionalno stacionarno, a računala toga formata danas sve više percipiramo kao "transportable" nego kao "portable". Air, međutim, ne može biti osnovno računalo. Mnogo je jeftinije imati još jedno kao stacionarno, nego iskihnuti poveću sumu za sve što još treba da bi Air postao loše glavno računalo, a time opovrgnuo samoga sebe. U prvom slučaju mislim na njegov vrlo posebni superdrive, koji se kod nas i ne prodaje.

MacBook Air, dakle, mora biti drugo računalo onima kojima računalstvo samo "na putu" nije središte posla, nego je usputna alatka. U svakom slučaju, on je pogodniji za prikazivanje prezentacija iz Keynotea na zatečenom projektoru - čim više ljudi je gleda tim bolje - nego za samozatajnu terensku reportersku obradu digitalnog videa u gumenim čizmama.

S pretpostavkom da kod kuće čuči ozbiljno računalo, a da je Air reprezentativno računalo "za van", kakvo je donedavno malo tko razmišljao da bi mu trebalo, stvari djeluju dosta drukčije. Više se ne razmišlja o tome koliko sve fora ima notebook, nego radi li ono što treba i može li raditi ono što mu je namijenjeno. Prije nego se time pozabavim, najprije ipak moram spomenuti posve nematerijalan učinak, mnogima poznat kao "wow faktor". Moćan je, a ni ja nisam odolio triku s kovertom. Kod muških se osjetio trenutak lagane implozije zavisti (e, sad birajte kako bi se ta psihijatrija razvijala dalje), a kod ženskih je sve počinjalo visokim akustičnim frekvencijama. Glupo, ali istinito, svi bi se potom od wow efekta štitili pitajući za cijenu.

Osnovno i neophodno jest da kod kuće, i osnovno računalo i Air, mrežom poslužuje neki bežični router. To znači da i osnovno računalo mora biti opremljeno AirPortom (kartica stoji 419 kn), a bolje od nekog routera kojega daje provider je imati barem AirPort Express (99 dolara, u nas ga ne bude). Najbolje je, dakako, imati Time capsule (pola giga 2599 kuna), ili AirPort Extreme bazu (1499 kn). Nekima koji uspješno rade svoj posao s onim što imaju, umjesto da kupuju najnovije što se ponudi, to je neizbježni skriveni trošak. Kako će to sami sebi obrazložiti, druga je priča. Hoće li napustiti čvrstu ethernetsku mrežu u korist bežične - također. O tome ima različitih mišljenja.

Kao i sa svakim novim Appleovim proizvodom, otvaranje kutije pravi je praznik. Unutra je samo računalo, DVI i VGA adapteri prema vanjskom monitoru iz micro DVI konektora, daljinski, restore DVD i MagSafe punjač. Dakako tu je i tanka hrpica uglavnom nepotrebnog tiskanog materijala.

S Restore DVD-a na osnovno računalo treba instalirati softverski dodatak Remote Disc. Postoji i verzija za PC, ali je nisam iskušao. To je neophodno, jer za instalirati softver kupljen u kutiji tome nema alternative.

Nakon što se se računalo pokrene ono odmah pošne njuškati tražeći bežični mrežni signal. Ako niste u kući, te ako na poslu ili u školi nemate bežičnu mrežu, kod nas je prilično besmisleno gledati popise dostupnih mreža. Vidiš je, a ne ide prikopčavanje. Vani je druga stvar jer ima mnogo slobodnih hot-spotova: kolodvori, aerodromi, hoteli, glavni trgovi, lokali... svi koji drže do sebe imaju hot spot i to obznanjuju. Tko u nas želi imati Air, a pritom mu on neće služiti samo za prezentacije, osuđen je za putovanja i to po mogućnosti u razvijenija inozemstva. Jer, budući da stroj nije za digitalni video, onda preostaje jedino da ono što se na njemu na putu uradi nekome i pošalje. Bez razvijene bežične javne infrastrukture Air je malo autističan. Može pomoći poneka brza mobilna mreža, 3G ili barem GPRS, ako će ga računalo prepoznaje preko Bluetootha (meni se pokazalo da ga ne prepoznaje iako je "ništa posebno" Sony-Ericsson) kroz jedan jedini USB. Osim ta dva izlaza jedino što se na njega može prikopčati su slušalice. Funkcionira kao nabildani iPod. Dakako, tko želi na putu pogledati kakav film mora ga izripati na njega ili ponijeti filmove u nekom kompaktijem formatu. Onaj tko ima roba da mu to radi bit će bezbrižan od gnjavaže u mjeri u kojoj je pomirio potrebu za gledanjem filmova i prebacivanje na malecki HD (80 ako je to mehanički 60 ako je to SSD).

Čovjek takvo računalo svejedno želi imati. Za poslove koji su mu namijenjeni nije spor, a i malo je poslova za koje su današnja računala spora. Veličina ekrana je sve što čovjeku treba. Ne znam rastu li dionice Appleu u zadnje vrijeme jer umjesto specijaliziranoga hardvera koristi intelov grafički čipset GMA X3100 koji nimalo obilnom RAM-u za svoj posao oduzima dopunskih 144 MB. Veselo je i što su tipke standarde veličine pa se kuca i na slijepo (to će biti važniji dio njegovih osobina i posla), mada nikako da se već nekoliko godina naviknem na tipke koje upadaju plitko. Valjda zato jer istodobno radim i na onima koje upadaju duboko.

Ugodno je što je obilni touchpad multitouch. I to izaziva wow efekt, posebno kada se browsa po iPhotou. No korisno je i za skrolanja, a toga će, po prirodi posla, ovdje biti dosta. To je prava blagodat prema point-klik s touchpadom. S tako lakim računalom ne računaš da bi nosio mnogo dodataka, poput miša ili SUperDrivea, ili bilo čega većeg od žičice za spajanje na vanjski monitor ili projektor.

Air će uvijek ostati to čemu je namijenjen. Vremenom će, u svojim cjenovnim razredima, sve stvari pomalo od njega pomalo preuzimati MacBook Pro i MacBook. Prvo što bih predložio je touchpad te veličine.

Air će u nas imati rijetki, i doista je s takovom bežičnom infrastrukturom, on u nas luksuz. Takvi će ga i kupovati. A s time ide i ona tuga: najbrži Porsche nikad ne vozi onaj kome je po svemu, osim novcu, po mjeri. Zato je to bilo kratko i pomalo tugaljivo iskustvo. Nisam uspio dosegnuti onaj dojam da mi je postao "svakodnevno računalo" kad ga je došla odnijeti kuriska služba. Možda će i taj dojam nekome nešto reći.