Najprije zahvaljujem Ribi, jer me njegov članak o 15" PowerBooku ohrabrio da izbrbljam i par rečenica o 17" PowerBooku, tj. AluBooku Extreme iliti Appleovom hi-end prijenosniku umotanom u aluminijsko kućište, s procesorom na taktu od 1.5 GHz.

Imao sam sreću, dobio zajam, sve uredno potpisao (jamce nisu tražili) i već 4 mjeseca koristim taj savršeni primjerčić ingenioznog inženjerstva.

Dakle, srebrna superplosnata pizza sastavljena je od sljedećeg:

• 17" ekran (1440 x 900 piksela)
• 1.5 GHz G4 procesor
• Superdrajv (przi sve, cita sve)
• Plavi zub, airport ikstrim, FW 800 i FW 400, USB 2, blah, blah ...
• Tipkovnica s pozadinskim osvjetljenjem
• 1 GB memorije
• 64 Mb video memorije
• 80 giga diska

Najprvo, da se razumijemo -- moje prijašnje računalo bio je Pismo, malac na 500 MHz. Divan, robustan laptop, ali kojeg je vrijeme već lagano pregazilo. Onda sam kuckao neke planove i napokon, u svibnju, odjahah u dućan kupit iMaca ili PowerMaca. Jer mi, eto, treba snage i obilja kojeg G3 laptop nije imao. Onda, mislih, desktop je sljedeća postaja moja.

Dakle, pobratime, s tom mišlju zakoračih preko vratiju dućana i odmah padoh u agoniju! Ispred mene PowerMac, kojeg mogu ubosti za manju lovu, i još s dva procesora .. i još je tu i iMac 20", onako bijel i nasmijan, kao da zove ...

Uh, prijane moj, no kad oči moje vidješe tamo zdesna poredane prijenosnike, te naročito kako ovaj novi 17" AluBook samo vabi poglede zaprepaštene raje, i kako se divno na svjetlu presijava .. nešto mi palo sa srca. Ili, kao da mi nešto srce probode. Ne mogah vjerovati, ali odmahnuh rukom prema PowerMacu, kao da odmahujem brbljanju Jadranke Kosor na TeVeu. A nasmijani iMac (lampa) mi se u tom trenu učinio tako ... zastarjelim. Ma čudan neki splet osjećaja me obgrlio. Neobjašnjiv :-)

Opisat ću sad neke pikanterije u radu s ovim čudom:

Tipkovnica: divna. Onu čaroliju s osvjetljenjem ne treba posebno objašnjavat. No osjećaj je toliko dobar, da mi počinje opako nedostajati u radu s običnim plastičnim klapalicama.

Ekran: bolje reći, ekrančina :-) Ne stane u jedan pogled, već moraš maknuti očima, amo-tamo, da bi sve pohvatao. Izvrsna kakvoća. Gustoća pixela taman kako valja (oko 100 pixela po inču). Kad sjedi pred tobom, ne možeš a da ne zahvališ Bogu što je nekome tamo u Cupertinu dao pamet i nadahnuće da nešto ovakvo osmisli. Također, čitam nekidan da i Jobs osobno koristi 17" PowerBooka. Heh, ne bih se čudio da je upravo on prvi poželio nešto takvo na svom stolu i naredio momcima u Apple dizajnu da mu želju ispune prije rođendana.

Brzina: izvrsna! G4 na 1.5 GHz je zbilja izvrstan procesor za prijenosnike i u 17" AluBooku naprosto leti. Dok je Riba imao primjedbi glede pregrijavanja, kod mene je pjesma drugačija: ne grije se. Znam, nećete vjerovati, ali ne grije se. Evo, sad sjedi laptop ispred mene, dlanom pipam tipkovnicu i kućište -- sve je hladno, kao hladni aluminij, a računalo radi već dva sata. Pozadina ekrana hladna k'o špricer. Podižem ga ... dodirujem površinu ispod baterije i pozadinu gdje se ispuhuje topli zrak .. neznatno je toplije. Također je nešto malo topliji dio kućišta između tipkovnice i ekrana (jer su ispod ispusi za zrak). Da sažmem -- ovo je nevjerojatno hladan stroj s obzirom na to koliko je tanušan. Ne znam kako su to napravili, ali sam više negoli ugodno iznenađen.

Tisina: kad sam prvi put sjeo ispred ovog laptopa, zapanjila me tišina. Dokle je stari Pismo zvrčao i kotrljao tvrdi disk, dotle je AluBook zaprepastio sve svojom tišinom. Hej, radi li to uopće? Ma radi .. nagnuo sam se iznad tipkovnice da bih osluhnuo jedva čujnu vrtnju diska u pogonu. Ventilator se uopće nije palio. Nakon dužeg rada se znade upaliti, ali i tada je računalo nevjerojatno tiho. Skidam kapu, Mr. Ive i inžinjerska satnijo, nadmašili ste same sebe.

Krpica za ekran: još uvijek koristim onu koja dolazi u kutiji s računalom a od polistirena je ili sl. Ovako golem ekran treba nečim zaštititi kad računalo spava.

Baterija: dovoljna za oko 2 i po, 3 sata gledanja DVDa. Buduci da ga češće koristim uključenog u struju, redovito ga ipak vozikam i na bateriji -- iščupam kabel napajanja da baterija ne zakržlja.

Tvrdi disk: 80 GB. Izvrsno! U biti, da nemam ovoliko digitalnih fotografija i glazbe, ne bih to popunio ni za deset godina. Ovako ću .. možda .. za 4 godine :-)

Usporedbe: koliko je stroj zbilja moćan? Prvo, svaki dojam je subjektivan. Ovo nije PowerMac G5 i ne treba očekivati od njega pregršt sirove snage i lude brzine pristupa disku. Kada je sve učitano, s 1GB memorije ovaj laptop je (subjektivno sudim) brz kao neki dual G4 od preko 1GHz. Kažu neki da se ovaj G4 na 1.5 GHz može bok uz bok staviti G5 procesoru na 1.6 GHz. Ne želim ulaziti u podrobna razglabanja o tom, ali vjerujem da je ocjena točna. "Najsporija" karika ovog računala je tvrdi disk, koji nije usporediv sa ultrabrzim SATA diskovima i ostalim desktop čudesima. No ako vas to ne boli, AluBook će vas višestruko nagraditi mnogim drugim blagodatima. U radu koji ne zahtjeva dugotrajne pristupu disku, ovo je računalo nevjerojatno dobro.

Obvezatni dodaci:

• Dobra podstavljena torba. Moja je Booq, specijalno skrojena za 17" AluBooka. Jer iako je robustan, te aluminij tako savršeno izliven, 17" AluBook ne možete nosati uokolo bezveze. Stroj nije težak (samo 3 kile), ali nije baš malecki. Površina ekrana je velika i samo zbog toga valja ga zaštititi. No, moram spomenuti jedan paradoks glede veličine ovog stroja -- njegova tanušnost ga cini manjim! Kad pogledate ostale PC prijenosnike, najčešće debljine pregradne cigle, ovaj laptop jedva je viši od ethernet porta, koji je najglomazniji standardni port. Uptavo ta nevjerojatna tanušnost stvara optičku iluziju ultraprenosivosti.
• Vanjska tipkovnica. Treba li ovo posebno objašnjavati?
• Miš. Neki s dvije tipke i kotačićem. Nešto jednostavno i ne preskupo.
• Vanjski ekran: laptop ima DVI, pa na nj mo'š uštekat bilo koji moderniji ekran. S obzirom na to da je 17" već pred nosom, kao dodatni ekran dolaze u obzir samo velika rješenja, koja imaju rezoluciju veću od PowerBookove. 20" Cinema Display sa svojih 1680 x 1050 nekako izgleda najpametnije rješenje, ali za to treba imati novca. No tko može, i kome zbilja treba obilje ekrana, toplo preporučujem! Bilo koje drugo rješenje, nekakav Samsungov, Sonyjev ili sl. 19" LCD po meni nema smisla jer:
  a) ima odurno veliku točku i
  b) rezolucija je premala (1280 piksela najviše)
• Što više memorije. U ovaj laptop stanu 2 memorijska modula, i sveukupno 2 GB memorije. Tvornički dolazi s 512 MB i i to u jednom memorijskom slotu, pa je nadogradnja laka. Ostali PowerBook modeli (12", 15") dolaze s oba slota popunjena (2 x 256MB), pa se nadogradnja memorijom zakomplicira ...
• Digitalna kamera: kojom ćete hvatati trenutke kada donje čeljusti znatiželjnika, koji bace pogled na 17" PowerBooka u radu, zveknu o pod. Odnosno, kad iz torbe izvadite ovog PowerBooka, i rastvorite ga širom pred okupljenom publikom, taj trenutak spada u kategoriju događaja koji se u psihoanalizi nazivaju "Oz faktor". Oz faktor je trenutak apsolutnog muka, tišine, obično prije neke oluje zaprepaštenja, čuđenja i naglih (atmosferskih, psiholoških) promjena u okolišu.

Na koncu ...
Dvojbe u mene nema -- ovo je najbolji komad računalnog inženjerstva i dovitljivosti koje je ljudska pamet ikad iskovala. Tanušan, supertih, razumno lagan, hladan .. a tako moćan. Savršena zamjena za desktop. I u njem je sve -- svaki komad tehnologije koji je danas u trendu i poželjan. Sve je u cijeni, ništa više ne trebaš dokupiti (kao što je slučaj s desktop računalima u Appleovoj liniji) -- jedino memoriju, koje ionako nikad dosta.

Desktop? Heh, kome to treba? Kao Mac korisnik koji je isprobao svašta, ponosno mogu reći -- više nikad neću natrag. Ma ne na PCa, vrag ga odnio, nego ne želim više natrag .. na desktop računalo!

Jer ovo je najbolji desktop kojeg sam ikad vidio i ikad na njem radio.

PS. Tekst je pisan na američkoj tipkovnici, bez hrvatskog posebnog znakovlja. Moje isprike. No morat ću si nabaviti hr tipkovnicu već jednom.
(Unio ih ja sa britanskom tipkovnicom! :) - Riba)