Uz molbu da se ovo ne pretvori u "ustaše i partizani" diskusiju, niti u raspravu o tome je li trebalo ili nije trebalo vraćati Dan državnosti na ovaj dan, svima čestitam Dan državnosti!

Za razliku od "onog drugog" datuma , 25. lipnja 1991, kad sam, kao student u Zagrebu svjedočio definitivnom početku kaosa i raspada, tenkovima koji su iz Maršalke išli na Sloveniju i ostalom, ali ne sjećam se točno gdje sam bio i što sam radio baš na taj dan - za 30. svibnja 1990. se točno sjećam. Bio sam u JNA, vojna pošta 5035, u Bosilegradu, na granici Srbije i Bugarske.

I, evo, dugo se nisam toga sjetio, a danas opet - jesam - pa sam pomislio da bi bilo zanimljivo vidjeti tko se sve sjeća gdje je bio i što je radio na taj dan.

U proljeće 1990. pisalo se u svim novinama (i u Srbiji) i pričalo na svim dnevnicima o predstojećim izborima u Hrvatskoj, i sjećam se nekih rezolutnih izjava kako "nema dileme oko toga kakav će da bude ishod" . Nakon održanih izbora naprasno se "pokvario" jedini TV kojeg smo u kasarni imali te su se istovremeno iznenada sjetili kako po PS-u (pravilu službe oružanih snaga SFRJ) vojnicima nije dozvoljeno imati radioprijemnike. Prestale su dolaziti sve dnevne novine, i jedini izvor informacija je bio mjesečnik "Narodna armija", nepresušan izvor provjerenih i nepristranih informacija.

Na taj dan, 30. svibnja 1990, kapetan Todorović, oficir Službe državne bezbednosti u kasarni u Bosilegradu, na jutarnjem informisanju (u stroju, na pisti, odmah nakon dizanja zastave) izveo je nas šestoro (što Hrvata, što Slovenaca) pred ostatak stroja i objasnio "nam" kako se "ustaški vampir probudio, ali neka ništa ne brinemo, sve će oni to da srede kol'ko dok nama završi vojni rok". Malo sam se ipak zabrinuo jer nije bio jasan baš - hoće li oni to srediti u ta tri-četiri mjeseca, ili će nama produžiti vojni rok koju godinu...
Ipak, poslije nas je odveo u svoju kancelariju, ponudio nas rakijom i kafom (onom pravom, oficirskom, koju nam je skuvao ćata, Sale Radovanović iz Beograda, jedan sjajan lik s kojim sam kasnije, nažalost, izgubio kontakt - neki su mi ljudi rekli kako su ga u jednoj raciji na Terazijama pokupili, strpali u tenk i poslali u Vukovar, gdje je zaginuo sa stotinama drugih protivnika Miloševićevog režima, na groblju tenkova, na Trpinjskoj cesti), elem, i rekao nam (kap. Todorović, ne Sale ) da će "sve da bude u redu, da ćemo da idemo kući u septembru, on nam obećaje, samo da ne bežimo ni slučajno, jer će onda svi da fasujemo Smederevo" (vojni zatvor).

Čovjek je bio od riječi, tako da mi nismo morali bježati. Oni koji su otišli u JNA godinu poslije nas, nažalost - jesu. Ostalo je - povijest...

Pridružujem se čestitkama za Dan državnosti svima koji slave.

Pretpostavljam da bi više ljudi slavilo da je datum pao negdje u tjednu, a ne za vikend. Ovako ne znam ko zbilja slavi, a ko ima standardni vikend-roštilj

Također se nadam da se predsjednik neće previše obraćati narodu i da će provesti ovaj dan mirno i dostojanstveno u zatvorenom krugu prijatelja, daleko od kamera.

Također i ja čestitam svima Dan Državnosti. Tada sam bio u Srbiji u Bajinoj Bašti, gdje smo imali jedan remont na velikom Japanskom generatoru ( 300MW reverzibilna mašina ). Spavali smo u hotelu jezero, odmah uz branu hidro-centrale. Normalno da u to doba nije bio tv u sobi, nego smo dnevna događanja pratili gledajući dnevnik u jednoj većoj prostoriji, s ostalim gostima i osobljem hotela. Tamo smo gledali i gaženje onog crvenog fiće iz osjeka, uz opaske gazi ustaše i sl. Nismo niti znali da je počeo onaj kratki rat u Sloveniji, to sam tek doznao kad sam zvao pokonog starog, te mi je to detaljno ispričao. Bila je neka cenzura oko toga na Srpskoj tv.

S nama je bio i jedan Japanac, Ida se je zvao. Njemu baš nije bila najasnija politička situacija u zamlji, tko protiv koga i zašto. Njega je drilao s informacijama šef projetka Spasić, a s druge strane od nas je dobivao suprotne informacije, pa je jadan bio sav zbunjen Spavao je s nama skupa u hotelu, pa smo se dosta i družili. Hotel ima ogromnu salu za cca. 500 sjedećih mjesta, pa je često tu bila i živa muzika. Tako mi jedno veče nakon večere slušamo živu muziku, sala je dupkom puna i dođe do neočekivanog !!! Mister Ida je rakao da i on zna pjevati, pa je jedan naš kolega otišao do muzičara, dok su imali pauzu i nešto s njima pričao. Nedugo iza toga ode Ida do njih i nešto tiho uštimavaju. Nakon stanke kad je počela ponovo muzika, najavi njihov vođa benda, da imaju specijalnog gosta iz Japana i da će on odpijevati jednu pjesmu...LOL

I odpjeva on tu pjesmu miđi-điđi , muzičari su ga kolko.tolko pratili na instrmentima i dobije gromoglasan pljesak...skoro je morao ići na bis ponovo Sjećam se samo jednog kolege, koji je tad bio na toaletu i nije znao za sve to, pa kad je ušao u salu, počeo se smijati kao lud i držati za stomak. Jednom drugom zgodom, opet navečer na muzici, bio je jedan skup političara, znam da sam vidio Branu Crnčevića i još neke poznate i da je bila ekipa RTS Srbije, pa rekoh dvojici kolega, idemo mi odavde, možda bude u dneviku, pa ako me netko vidi, bude me se rodnima odrekla
I Bogami sutra u dnevniku prilog s tog skupa, napravio sam dobar potez

Bilo nas je šestero na terenu i ponekad smo igrali bilijar u hotelu, pa se upoznaš i s nekim domaćim gostima. Najbolja fora mi je bila kod predstavljanja. Kad sam rekao ja sam Franjo, odmah su rekli, a znamo čiji si...kad je netko Rekao Mirko ili Stanko, onda je bilo pitanje, a čiji si ti Bilo je pritiska is firme, da se vratimo doma, ali je šef Spasić, nama obećao da nam se ništa neće dogoditi i da on garantira za nas i kad završimo posao, da će on dati službeni kombi, koji će nas odvesti u Beograd. Tako je i bilo, otišli s njihovim vozačem u Beograd i onda na Savu-express.
Putovanje vlakom se odužilo (tad je sava vozila relaciju zg-bg ispod 5 sati ) mi smo do granice putovali sat i pol, a usput smo vidjeli i tenkove "JNA" u kukurizima pored pruge. Nekako smo došli u Vinkovce i tad je ušla naša policija provjeravati dokumente...iza toga je sve prošlo glatko do Zagreba.

Pobrkao si godine. To je morala biti 1991. već (crveni fićo je svakako bio 1991. u jesen, a rat u Sloveniji u lipnju 1991.).
Prvi višestranački sabor (tj. sada ponovno Dan državnosti) je bio 30.5.1990, dakle godinu ranije.

Moguće je...ustvari nije moguće, nego je istina ...al nek ostane post.

Ja sam imal maturalnu večeru u Starogradskom podrumu na Gornjem gradu. Onda je to bil restoran za sve, danas je za ovu ekipu iz Sabora, mislim. Mi smo se okupili 29. navečer, tulumarili cijelu noć i u jutro 30-tog se pokupili jer je bila primopredaja vlasti tj. ulazak u Sabor po rezultatima izbora. Bilo je puno (još uvijek) milicije, ali mi smo oko 6 ujutro bez problema otišli doma na spavanje....

Pridružujem se čestitkama i želim sretan Dan državnosti!

Baš kao i Smayo na taj dan sam bio u vojsci i na redovnom odsustvu brojeći sitnoo (junac ) u VP 3358 Niš i po povratku me “bezbednjak” pozvao na razgovor
I pitao sta se “tamo” desava i jesam li bio za izborima Međutim u to vrijeme su me samo cure zanimale i nisam imao pojma o čemu priča

Velika tlaka i problem svima nam je bilo obvezno gledanje TV dnevnika svako veče, međutim jedan dan u proljeće 90.te su nam rekli da više ne moramo
gledati Dnevnik uz obrazloženje da to više nije to…, a nama TO je bio kao dobitak na lotu:)
Sjećam se još po povratku sa redovnog da su u Bg na kolodvoru pjevali: Je**t ćemo Tajći… Je**t ćemo Tajći… (mislio sam tad u sebu: “I ja bi…” )

I na kraju kada smo se skidali, to mi se duboko urezalo u sjećanje, stariji vodnik nam kaze, a bio je OK lik: “…nadam se da se nećemo gledati preko nišana…” u to vrijeme nije mi bilo jasno sto misli, međutim nedugo je sve postalo jasnije…

Također čestitam svima Dan Državnosti.
Nažalost (ili na sreću) bio sam premlad za vojsku, tako da sam bio doma