Generalno istina, ali trend loše prehrane treba mijenjati. Treba više ulagati u svoje zdravlje, prehranu. A djecu tome treba učiti odmalena.

Naravno. Ako si to možeš priuštiti. Kod nas je razlika u cijeni između smeća i solidnih prirodno uzgojenih namirnica još relativno mala, nekad je čak i jeftinije kupiti zdravu namirnicu sa sela, nego smeće u trgovačkom lancu, pa se uglavnom odabir svodi na volju roditelja da utroše dodatno vrijeme na to. Ali u većini zapadnog svijeta je, isto kao sa zdravstvenim osiguranjem, situacija takva da (ne 25%, nego) niti 10% populacije ima prihode dovoljno visoke da se konzistentno hrani zdravo.

U francuskim Alpama u dolini Villar-d Arene se od 15 stoljeća jedanput godišnje peče jedna vrsta kruha "pô buli" kuhani kruh, to se peče u jednom vikendu za cijelu godinu. Taj običaj se mogao održati samo jer su se od dječjih nogu navikli na okus toga kruha.
Tako da gubitak autohtonih okusa namjernica znači i gubitak tradicije.

U Norveškoj se na Badnjak i Veliki petak (nekad puno više nego danas) tradicionalno jelo "lutefisk". To je sušeni bakalar, skuša (nor. makril) ili kakva slična riba koja se prije kuhanja danima namače u otopini sode kaustike (NaOH, u nekim našim krajevima poznata i kao "beli pesak" kojim se nekad ribalo podove, sanitarne prostorije, kuhinje i sl.) dok ne postane želatinozna i teško probavljiva.

Tako da - nije baš svaka tradicija nešto tako super turbo dobra da je vrijedi očuvati bezuvjetno.

Pa nije ni tako strašno. Za njih je turbo dobra, a ti ne moraš baš sve šta vidiš strpati u usta.

Surströmming

To je švedska fora. I, da, još je ukusnije...

Da ne bude off topic, s tim bi hranio naše "dobronamjerne" političare, dok se ne poprave !

jura22 kaže:


Ako sam dobro shvatio, plaćanje u apsolutnom iznosu podrazumijeva da svi zaposleni plaćaju fiksni iznos (koji je jednak ukupnom godišnjem izdvajanju podijeljenom sa brojem osiguranih osoba) bez obzira na iznos njihove plaće. Takav sustav plaćanja bi bio izuzetno nepovoljan jer bi svi zaposlenici sa ispod-prosječnim plaćama izdvajali više nego kod plaćanja u postotku (gdje oni sa većim plaćama izdvajaju proporcijalno više od onih sa manjim plaćama), pa bi oni sa najmanjim plaćama izdvajali najviše, i plaća bi im se drastično smanjila.

Osnovni problem američkog modela zdravstvenog osiguranja je upravo u tome što visina premije ovisi o zdravstvenom stanju osiguranika, što u praksi znači da će relativno zdrava osoba moći priuštiti premiju osiguranja, ali će morati izdvajati puno više novaca nego što izdvaja osiguranik u sličnom sustavu solidarnog osiguranja (kao što je to slučaj kod nas), što znači da će mu plaća biti manja.

Ali osoba koja boluje od neke kronične ili potencijalno smrtonosne bolesti (dakle najčešće bolesti današnjice kao što su kardio-vaskularne bolesti, maligne bolesti i sl.) će imati toliko visoku premiju da je neće moći priuštiti, osim ako nema izuzetno visoku plaću. I šta onda?!
Da se ubije odmah, da čeka smrt bez adekvatne zdravstvene skrbi, ili da se iseli u neku državu koja ima solidarno zdravstveno osiguranje?!

Tako nekako. Svatko je pristaša američkog modela zdravstvenog (ne)osiguranja dok je relativno mlad i uglavnom zdrav i dok su mu djeca, dajbože, zdrava. Jebo, dakle, sustav "osiguranja" koji valja samo kad ti ne treba.

jura22 kaže:


Kad bi neko (ti) došao u bolnicu i trebala bi usluga koja nije na listi pokrivenosti ne bi je dobio sve jedno šta će se desiti?

jura22 kaže:


Ko u KL ko ne doprinosi dovoljno eliminiraj?

jura22 kaže:


To su ti već 80% svih osiguranika!

jura22 kaže:


Edukacija je dovela do tog stanja / usvojenosti tih znanja. Stoga je jedini put edukacija kako bi se promijenilo to stanje Nema drugog puta



Jedno pitanje za iskreni odgovor:

Da li bi i dalje bio za USA zdravstveni sustav da ti se promijene egzistencijalni uvjeti i da od sada nemaš uvijete za tebi potrebno zdravstveno liječenje?