Bok svima

upravo mi se javio prijatelj iz Italije i rekao mi da je na jednom auto grillu pronašao IPad 1. Nema nikakvih podataka o vlasniku da bi mu ga vratio.

Pita me, dali on taj Ipad moze koristiti u HR a da mu se ne uđe u trag tj. locira se ga ili je to nemoguće?

Molim Vas strucnjake, recite mi sta da mu kazem. Dali ima smisla nositi ga u HR ili neka ga pokloni nekome u Italiji )


Hvala na odgovoru i savjetu.

Lako će naći punjač ( može i za iphone) a zatim u postavkama apple ID. To je ujedno i mail adresa vlasnika. U adresaru sigurno ima i njegov broj ( počinje sa "moj broj..."). To su samo neki od načina, naravno ima i drugih.

Hah, ako je tako ozbiljan i financijski situiran, čemu se onda uopće zamara s pitanjem što s pronađenim iPadom?

Uobičajena praksa je da se pronađena stvar preda prvoj službenoj osobi u blizini pronalaska ako se ne može vidjeti čija je ili se ne želi ili ne može odvojiti malo vrermena da bi ga se predalo u prave ruke. U krajnjem slučaju se pusti tamo di je i bila, pa će je vlasnik sam pronaći jer će se sigurno sjetiti gdje je bio i gdje ju je mogao odložiti.

Problem kod pronađenih stvari jest da često kroz glavu prolazi cijela salva razmišljanja:

- Ako ga ja ne uzmem ionako će ga uzeti netko drugi.
- Ispast ću glup ako ga predam nekome jer sam ga našao.
- Tko nađe njegovo je.
- Tko mu (vlasniku) je kriv što ne pazi svoje stvari.
- Tko prvi njemu djevojka
- Ja bih ga i vratio, ali nemam se vremena s time zezati...

Najčešće je ona prva misao koja nas tjera da uzmemo ono što nije naše, a onda nam osjećaj da ćemo ispasti naivni i glupi ne da da napravimo jedinu ispravnu stvar.

iPad definitivno zna svog vlasnika, ako nikako drukčije onda preko IMEI ili serijskog broja i ako ga vlasnik prijavi prije ili poslije će se locirati, a možda ima i uključenu opciju "Nađi moj iPad".

Dakle, taj tvoj poslovnjak i nije baš neka faca kad ga pronađeni iPad muči, jer muka dolazi samo kad postoji dilema, posvojiti ili ne posvojiti, a u ovom slučaju baš i nema nekog dobrog savjetodavca.

Sank

Potpuno se slažem sa svime što si napisao.

Vjerovatno smo se svi našli u sličnoj situaciji.

Ali pustimo sada ti i neke priče o moralu...bla, bla, bla. Siguran sam da bi 90% ljudi u takvoj situaciji postupilo isto...ponjeli ga sa sobom pa smišljali rješenje.
Svi ti koji se javljaju se opaskama da je ukraden, da gaje kupio za male novce....mislim da laprdaju iz zavisti što nisu oni na njegovom mjestu i oni ga pronašli. Vjerujem da tu postoji i mala doza ljubomore i zavisti ako oni ne posjeduju IPad pa govore sve crno.

Činjenica je da iako je to IPad 1, stari model, ima nekakvu vrijednost (ako je ispravan) i šteta bi ga bilo baciti u kantu za smeće. Zar nije tako?

Ali uprkos vrijednosti, nije vrijedno. Poznam čovjeka i zaista se ne zeli zaje...sa time i imati problema.

Stvar je njegova (on ju je pronašao)i neka radi sa njime što ga je volja. Njega samo zanima dali može imati kakvih problema ako ga koristi tj upali u HR tj. dali se to može kako izbjeći. Koliko sam uspio skužiti od njega, mislim da bi ga dao klincu od prijatelja pošto on nema djece.

U Italiji se zakoni ne mjenjaju kao kod nas od danas do sutra. Ako čovjek posluje s talijanima vjerojatno zna da bi si mogao zakomplicirati život s carabinierima. Kad sam živio u Italiji prje 12 g. ako si nešto vidio, našao (dakle kao svijedok događaja) izgubio si cca. 12 h (neki i 24h) na apsurdnu papirologiju i neugodna ispitivanja (koja se mogu ponoviti više puta). Ako je situacija danas nešto slična ondašnjoj ja bi to ostavio tamo di je i otišao. On je ipak straniero.
Eventualno bi nazvao vlasnika, ali svjestan rizika i neugodnosti, jer ne znaš na koga ćeš naletiti; ili predao na benzinsku (sve se snima pa...)

Svi nekonstruktivni i uvredljivi postovi (uključivo i moji) izbrisani.

Odlicno