Ajmo probat ovako da me ne shvatiš krivo:

U Hrvatskoj koja broji 5 milijuna stanovnika Bakić i ekipa furaju Microbit koji košta gro novaca za hrvatske prilike. Kadar koji bi trebao klince poučavati STEM-u koristeći te Microbitove - ne postoji. Ekipa će ga obučiti, vele. Ja velim super, ali gdje i koga? Više od polovice prosvjetnih radnika nije osnovno informatički pismeno (čitaj ECDL), jer MZOŠ nema love za to, no sve i jedan ima pravo na akademsku licencu za Win i Office. Na stranu nedostatak kadra, vratimo se malo na programiranje. Osnovna škola tuče LOGO, klinci okreću kornjaču i crtaju i to samo na "izbornim" satovima informatike. Nastavu drži (valjda po kazni) najmlađi u zbornici koji ujedno je i onaj s najmanjom satnicom. Klinci pojma nemaju razliku između bita i bytea, ali hej, programiraju i idu na naprednu informatiku. Srednja škola? Ovisno o tome kakve si sreće, dopast će te ili C++ ili Python. Stvari kao što su tipovi podataka ili nedajbože strukture podataka su im enigma, call by reference i by value... jbmu, sve to je još i Pascal imao na zdravoseljačkom engleskom, bez kompliciranja sa klasama i objektima...

Istovremeno, susjedna Italija sa 10 puta više stanovnika troši Arduino. Velika Britanija Raspberry Pi. Daleko financijski povoljnija rješenja od Microbita. Kadar im je svakako školovaniji i tehnologija im je dostupnija plus ulažu VIŠE u obrazovni sustav no RH.

Klinci i programiranje? Apple ima Swift Playgrounds, Raspberry Pi ima Scratch (i Python i C i... što god ti padne na pamet izvuć iz repoa za debian), Arduino za robotiku ima C like sintaksu pojednostavljenu, logika je isto prilično jednostavna jer imaš GPIO, senzori su jeftini, zajednica ogromna...

Ako hoćeš kreativnost poticati kod klinaca, tog unutar sustava - nema. No ok, ni ne treba biti. Sustav bi trebao služiti selekciji, svakom klincu pronaći forte i usmjeriti ga u tom pravcu. No sustav proizvodi zombije, klinci uče za ocjenu a ne za znanje i onda imamo hrpu gimnazijalaca i odlikaša koji bi svi na nekakav fakultet koji će im osigurati dovoljno love za lagodniji život.

S ovim posljednjim se slažem. Sve prije toga pokazuje da zauzimaš stav o kojima nemaš pojma. Evidentno nisi u životu potrošio niti jedan sat pokušavajući nekog podučiti nečemu.
Postoji razlog zašto je Bakić odabrao Microbit i postoji razlog zašto je baš njega BBC razvio kao platformu za učenje (a ne za konkretan razvoj). Jer imaš jednostavan, intuitivan, i (djeci) vizualno atraktivan web bazirani razvojni alat. Vrlo brza krivulja učenja i stoga povećan interes i motivacija, ali i lako i brzo usvajanje od strane nastavnika, čak i onih koji nisu nikad programirali na klasičan način.
Naravno - također i nizak plafon. Ali to i jest smisao. Microbit nije prava razvojna platforma. Nije zamišljen da uopće bude usporediv s Raspberryjem ili Arduinom, nego da im PRETHODI.
Microbit je zamišljen kao jeftina varijanta Lego Mindstorma.

Ti bi klincima u 5. osnovne dao da programiraju Raspberry ili Arduino... zainteresiralo bi ti se njih 2-3 od 100, ako imaš sreće. Uspješna društva u STEM područje mobiliziraju 30-40% djece, a ne 2-3%.

I da, naravno - što se cijene tiče - Bakić je kampanju zarolao vlastitim novcem i crowdfundingom, a nastavio apliciranjem na neka eu sredstva (ovo zadnje nije provjereno, tako sam čuo). Nije ni kune dobio od Ministarstva (naravno, kad nije nikom ponudio pinku ).
Kakve onda veze ima koju je platformu odabrao?

Osim toga, u konačnici, cijena samog Microbit hardvera uopće nije ključna u strukturi troška, nego troškovi obuke nastavnika. Microbit jest skuplji od Arduina, ali ta je cijena sumjerljiva. Pričamo o 10-20% razlike, i to na iznos od 15-20€. WTF?

smayoo kaže:


Jedino što je ovdje evidentno (meni) je da si dio (obrazovnog) sustava koji ne funkcionira.

Podučavati videće i zdrave ljude je daleko jednostavnije no isto to napraviti sa slijepima i slabovidnima. Ja iza sebe imam iskustvo s ovim drugima. Što se konkretnog programiranja tiče, neki od onih kojima sam ja (nekad i jednom) objašnjavao isto, danas od tog programiranja žive i, gle čuda, u sklopu ovakvog sustava o kojem pričamo prezentiraju klincima rješenja koja NISU microbit. Zašto?

Klince u 5. osnovne treba naučiti jeziku (materinjem, engleskom i još jednom ako je moguće), matematici i radu na računalu, a ne tjerat ih kolektivno da kupuju napredne udžbenike iz informatike koju nema tko podučavati.

Iz kruga mojih što prijatelja što poznanika koji rade u obrazovanju (osnovne i srednje škole i fakulteti podjednako su raspoređeni nekako u direktnom radu sa učenicima i studentima), svi rezultati iz STEM područja nastaju isključivo kao produkt njihovog rada IZVAN sustava, gdje prenose ono što su sami bilo iz hobija ili potrebe i prakse - naučili.

30-40% zainteresiranih je za hrvatske prilike - utopija.

Da li to znači da nam Microbit NE treba ili da je loš? Naravno da ne. SVE nam treba. Ali neće Bakić sam niti će MZOŠ samo. Bez zainteresiranih klinaca to sve skupa nema smisla, na kojem god rješenju počivalo i koliko god koštalo. Zainteresirane nemaš ako ih nema TKO zainteresirati. U mom prijašnjem postu imaš realno iskustvo iz prakse i razgovora s onima koji klincima predaju, što se i kako radi na satovima informatike. Slobodan si ne vjerovati mojim upisima.