Ako je konacni rezultat zadovoljavajuci, onda zna sto radi.

zabac kaže:


Pa tak je sa svakim poslom... jedino je pitanje po kojem mjerilu.

Pa valjda po mjerilu zadovoljstva klijenta i dali je to to sto je klijen htio i zamislio. A posto je tu covijek sam sebi klijent, za pretpostaviti je onda valjda da po svojim mjerilima

U vizualnim komunikacijama nižeg razreda (manjih privatnika - da se ovako pokušam izraziti) danas se često dešava sljedeći problem:

Naručitelji traže da se konačni rezultat njima "sviđa". Prijerice, etiketa za vino.
Taj pristup je pogrešan iz jednostavnog razloga: naručitelj neće kupiti većinu svog vina .

Konačni rezultat se treba/mora svidjeti većini ciljane publike. U protivnom je cijeli posao neuspješan bez obzira koliko se "sviđa" naručitelju.

Tako da ukus i zadovoljstvo naručitalje u proizvodima namjenjeni drugim ljudima su / trebaju biti nebitni.

Air kaže:


Nisam očekivao da će se ova diskusija ovoliko raširiti, ali ne smeta. Često sam tažio uslugu ”profesionalaca” (nisam ih pitao kako su to postali), ali sam na kraju ostajao nezadovoljan. Onda se pojavila digitalna priprema, pa sam pokušao da savladam InDesign. Nisam išao na nikakv tečaj, nego sam ga učio iz knjige, metodom pokušaja i grešaka. Danas sam sposoban da sam prelomim knjigu za sebe i prijatelje. Svi su zadovoljni. Taj prelom peglam, jer mi smeta i najmanja greška. Dugo je trajalo, a i danas učim. Kada dođem do korice radim je takođe u InDesignu, rijetko u Photoshopu. Pored likovnog rješenja od strane ilustratora, koji najčešće stavi samo proizvoljan naslov, birajući font koji mu je omiljen, a meni se ne svidi, tragam za drugim koji bi bio vizuelno čitljiviji, bolji. Biram boju i ekspermetišem. E, tu nisam zadovoljan sa sobom. Zato sam i pitao. Je li to grijeh?

Naravno da nije. Samo, kad ovdje tražiš savjet, ljudi koji ti odgovaraju su mahom profesionalci u tom poslu pa nije baš pristojno da ih tako pljucaš. Kužiš?

smayoo kaže:


Kužim, stari moj! Ako je neko od tih profesionalaca iz Rijeke, a ja sam u Malinskoj, rado bih popio piće s njim. Volio bih vidjeti njihove uratke. Ja bih donio moje knjige. Volim lijepo opremljene knjige, divot izdanja, i težim da one koje su moje, ili mojih prijatelja, budu što bolje uređene. Nikada nisam radio za novac ovaj posao, nego iz zadovoljstva, pa kada su vidjeli moje knjige, prijatelji su tražili da ponešto uradim i za njih.

Laki kaže:


NIje grijeh . Naravno.
Ja podržavam sve one koji se trude učiti, nešto napraviti, koi su spremni i griješiti i platiti cijenu za to.

Prethodnim tekstom sam htio dati jedno ispravno razmišljanje iz kojeg može u budućnosti izaći i nešto pozitivno za one koji to nisu znali.

- Dobar dan treba mi naslovnica knjigu? Koliko to kosta?

- 100e. Moje idejno rjesenje, saljem za dva dana.

Nakon dva dana...

- Nisam zadovoljan dizajnom, molim da promijenite to i to.

- Izvolite sa promjenama koje ste trazili.

Ja bi to odradio tako...

A ti ces prijatelju potrositi tjedan dva radeci to sam, pitanje da li ces biti zadovoljan i na kraju opet nekome platiti. Pa koliko to vrijedi tvoja dnevnica? 50kn? Kako svoje vrijeme ne cijenis?

Ja bi radije platio nekome 100e da mi nesto uradi za dan dva, nego ja da izgubim tjedana dana svog vremena, a mogu zaraditi vise radeci nesto drugo sto ja znam.

Ekonomija bi valjda tako i trebala funkcionirati. Da svako radi i naplati ono u cemu je dobar. I u teoriji svi dobiju kvalitetne rezultate, a novac cirkulira

Dalmatinici kazu: Daj dite materi, sta se ti kvartas u sta ne znas

Haha... tako nekako, većina uradaka iz zadnje kategorije nikada ne upadne u porfolio

Ima i prošireni cjenik

Gjuroo kaže:


Ja radim u nižem cjenovnom razredu