Otkako je Andy Warhol nacrtao konzervu juhe Campbell (1968) više ništa nije isto. On sam prezirao je "umjetnost originala" još od 1962. otkako je na svojoj prvoj izložbi izložio sitotiskani diptih Marilyn Monroe.

Službeno, od 1962. nije prestao prijepor o multioriginalima. Jedino što nije sporno jest upravo to da je Andy Warhol umjetnik. Sve ostalo predmet je svađa.

I prije Warhola grafike su bili multioriginali. Međutim, nije isto mukotrpno otisnuti deset litografija, pet bakropisa, deset bakroreza, 20 linoreza... isto što i 100, a teoretski 1000 ili milijun sitotisaka. Trebalo je samo napraviti dovoljno filmova i imati dovoljno roblja koje bi tiskalo boju kroz svilena sita.

Doista, mustra se nikad nije smatrala originalom, a tehnike prije sitotiska ogle su nositi redni broj i potpise umjetnika jednostavno zato jer bi se s prekobrojnim otiscima kliše pohabao. Zato je umjetnik i mogao potpisati prekobrojne otiske, ali se oni ne smatraju originalima.

Ironično je to što se danas i Warholovi otisci prodaju papreno, kao originali.

Nema veze što su filmovi izgubljeni, ili nema dovoljno njihovih kopija za "još Warhola". Warhol ne bi bio manje umjetnik ni da je tiskao u ofsetu.

Hohštaplerski dio umjetnosti i danas se temelji na cijeni i "originalima". Savršena, patinirana kopija Mona Lise naprosto ne može biti neprocjenjiva, jer postoji fetišizam da je "baš onu" milovala Leonardova ruka.
Isti ti pervertirani bogatuni, koji su izgradili tržište "umjetnina", a da ih umjetnost sama uopće ne zanima, sada sitotisak nazivaju "serigrafijom". Taj izraz u tom njihovom svijetu zapravo je psovka. Oni nikad neće reći sitotisak...

Cijeli ovaj moj opširan uvod zato jer softverska industrija (i sustav patenata kao intelektualnog vlasništva) leži na apsurdnim i protuprirodnim zasada XIX. stoljeća kada se ni cipele nisu izrađivale industrijski.

Upravo zbog toga posve krivog koncepta koji ne odgovara vremenu danas za svaki blank CD/DVD plaćamo ZAMP-u neki postotak jer "potencijalno krademo glazbu" makar na tim medijima spremali svoje radove, svoje albume fotografija, svoje projekte u GarageBandu... Čudno, na DVD-e ne plaćamo postotak Hrvatskom društvu filmskih režisera... Ali, unnatoč tome, razgovarati o kopiranju, o tehnici razbijanja zaštite - ma koliko ona bila glupa i primitivna - u najmanju je ruku "politički nekorektna tema".

I na Jabučnjaku brzo će netko od starijih po ušima klepniti nekog klinca koji zapita za Serialse... Pokazuje se da se o kopiranju više nema gdje razgovarati!

A cijela japanska, tajvanska, korejska, kineska... industrija raste na bezočnom kopiranju. Danas one starije nešto manje, jer su kopirajući - naučile. Sada i one štite svoje intelektualno vlasništvo.

Otkako su računala masovna pojava stvaranje kopija identičnih originalu dio je fenomena. Nitko Spectrume i Commodore ne bi kupovao zbog tekst procesora, a da nije računao na piratizirane igre. Pirati su pridonijeli i širenju videa, kad se cijena VHS-a spustila ispod 1000 DEM. Jest, tada smo bili iza željezne zavjese i tada nikoga nije zanimalo da se "originali" filmova, igara, čega već... ovdje prodaju po cijeni koja će ovdašnjeg građanina "jednako boljeti" kao i njegovog statusno ravnopravnog parnjaka u Engleskoj, SAD-u, Njemačkoj.

A ne može se reći da upravo "ilegalno" kopiranje nije donijelo širenje tih medija. I stvaranje tržišta koje nikad, nikad! ne bi nastalo.

I što je sad krađa - ako nikome ništa ne fali, a medij se koristi po njegovoj unutrašnjoj prirodnoj zakonitosti?

A sad neka se rasprava raspali, a ja ću uletjeti, jer imam još municije i primjera... Je li ja, kao osoba, imam pravo postupati po prirodnim ili prema pervertiranim zakonima?

Ne vidim suštinsku vezu između uvodne diskusije o umjetnosti i osnovne teme o krađi intelektualnog vlasništva pa se neću dalje referirati na umjetnički dio (s kojim se u načelu slažem).

Što ti točno znači - nikom ništa ne fali?

Gledaj - to ti je ista stvar kao cijena vode, grijanja, struje, plina i sl. Zagrepčani, pa i mnogi drugi u HR plaćaju smiješno visoku cijenu vode (još uvijek nižu nego neki u Zapadnoj EU, ali smiješno visoku s obzirom na stvarni eksploatacijski trošak) jer se matematika cijene bazira na utrošku na izvoru, a razrezuje po utrošku na ponoru. To jest, potrošač deklarativno plaća kubične metre koje je potrošio, a zapravo cijena sadrži marginu za pokrivanje tzv. "gubitaka mreže" (zgodan eufemizam za krađu mimo mjernih uređaja, s obzirom da se 10x više pokrade nego što se izgubi tehnološkim neispravnostima) jer nije valjda isporučitelj blesav da to snosi iz svoje režije. I, naravno, isporučitelju je cool, on je svoje sve naplatio, lopovima je još više cool, oni nisu ništa platili, a potrošači koji plaćaju svoje račune? Njima nije baš tako cool i osjećaju intuitivno da ih netko j..e ali ne kuže točno tko i iz kojeg kuta... Ali eto, nikom ništa ne fali pa idemo dalje.

E, pa fali nekom. Fali svakom onom tko jest platio onaj dio cijene koji je platio za onog koji je ukrao.

Isto tako je i na tržištu softwarea. Da neki software pošteno plati svaki njegov korisnik, cijena tog softwarea bi mogla biti niža za sve, jer bi se naplatom puno većeg broja manjih iznosa proizvođač uspješno pokrio.

Naravno, anomalija su svakako mega-oligopolne softverske kuće koje proizvode megaskupi bloatware i koriste svoj skoro-pa-monopolni položaj za besmisleno napuhavanje cijene svojim sve lošijim proizvodima što dovodi do paradoksa da postoji cijeli niz boljih pandana koji koštaju manje ili čak ništa, ali i dalje nemaju značajan tržišni udio jer većina korisnika zbog posrednih razloga ("svi to koriste", "moram biti kompatibilan"...) uredno skida gaće i saginje se... Mislim da svi znamo najbolji primjer za ovo. Eh, da je jedini...

Ali čak i u takvim slučajevima negdje na dnu te prenapuhane marketing-piramide čuče neki usahli Indijci, Kinezi, Meksikanci, Bugari, Srbi, Hrvati... koji kuckaju 12 ili 15 h/dan svaki svoj komad kôda, pažljivo razdijeljen među njima od strane velikog "Solution Architecta" tako da nijedan ne može skužiti što zapravo radi, tako da on i dalje može sebi i drugima prodavati maglu kako "kôd može svatko napisati, a pravo je znanje kod njih". Sic! I ti nesretnici moraju svake godine sve više posla napraviti za istu crkavicu, u pustom strahu da veliki "Solution Architect" ne odnese posao nekim drugim nesretnicima.

E, pa ti bi nesretnici mogli biti normalni software developeri. Mogli bi raditi za svoj račun i pisati bolji software za manje novca, a korisnici bi dobili 10x veću vrijednost za svoj novac kad bi se mogli osloniti na to da netko poštuje NJIHOVO intelektualno vlasništvo.

Ali došli su na to gdje jesu zato što je netko smatrao da je za njihov shareware puno platiti 20 ili 30$. Ili 5$. Ili 100. Nije bitno. Netko je smatrao da je posve moralno ispravno njima njihovu muku pokrasti jer to nije krađa i nikom ništa ne fali.

I neka je samo 1 promil Hrvata tako napravilo sa samo jednim komadom softwarea, to je 4000*npr 20=80.000$ koje neki nesretnik u Indiji, Kini, Rusiji, Bugarskoj, Srbiji ili Hrvatskoj NIJE zaradio, nije svoju djecu poveo u Disneyland, niti ženi kupio nešto lijepo za rođendan, niti obitelji je.enu šniclu za nedjeljni ručak. Pa je na kraju spao na to da za crkavicu 15h dnevno kodira fragmente bloatwarea za neke tamo "Solution Architecte".

Eto, Mače, to je to što nekom fali.

Sve je povezano. SVE. Veza ne prestaje tamo gdje je mi prestajemo vidjeti.

Mene više brine to kaj navodno otežavamo pčelama komunikaciju..

Krađa 2

Bit je koncepta multioriginala, kako u umjetnosti XX. stoljeća, tako u svemu ostalome u čemu se odražava industrijsko XX. i postindustrijsko XXI. stoljeće da se što većim širenjem dobara pokrije što više stanovništva po što povoljnijoj cijeni. Tekuća vrpca, prvi ju je efikasno primijenio Henry Ford, omogućila je da Fordov model T voze milijuni. A cijena mu je bila nezamislivih 100 dolara prema svim ostalim manufakturnim automobilima koji nisu bili jeftiniji od 5000 dolara.
Je li Henry Ford bio kradljivac? Je li on predrsko ušao na tržište koje su držali svojim oni čiji auti su isključivo skuplji od 5000 dolara? Bilo je i takvih zahtjeva... ali su automobili bili tretirani kao cipele. Kao proizvod.
Poslije su luksuzni proizvođači shvatili da im Ford ne otima tržište, nego da ga širi.

Isto to već 20 godina ne shvaća glazbena industrija, a ondustrija softvera, iako zna da se radi o fenomenu koji je toj industriji stvorio tržište, pravi se luda. Ni sekunde sempla neprijatelju! Ni retka koda neprijatelju!
Kao da je stvarnost to što oni tvrde, a ne negdje drugdje.

Onako kako glazbena industrija, potpuno izvan stvarnosti, onemogućava da se prodani multioriginal glazbe izvodi na svakom uređaju koji je može izvoditi, jer je formalno skrckati CD u MP3 i izvoditi je na računalu po svojoj pravnoj prirodi nezakonito, na isti je način u neskladu s pravnim disklejmerom koji se zove EULA, izvoditi OS na neautoriziranom hardveru. WTF!?

Bit je fenomena multioriginala, npr. glazbe koja se izvodi na 100, 1000 ili milijun radija, upravo u tome što na visinu prihoda producenta i izvođača tehnički nije izvodivo da utječe izvodi li se ta glazba 132.520 ili 128.534 radija, nego se do sada ta industrija pomagala aproksimacijom, rejtingom gledanosti/slušanosti plus količinom prodanih fizičkih komada. Sad su, s internetom, ti fizički komadi postali virtualni, ne manje virtualni nego radio. Ali proizvođači glazbe ne žele skidati DRM! Oni se jako opiru i nečemu što je jučer bio zakon, singl. Sada inzistiraju da pojedinac s jednim hitom kupi CD s 10 brojeva od kojih su 9 nezanimljivi, kao da su svih 10 hitovi. Umjesto da prodaju putem interneta i tu gestu kupovanja učine ugodnim doživljajem i poželjnijim nego skidanje s P2P mreža. Polako se taj njihov stav odleđuje, ali da nije bilo ITMS-a još ne bi bilo uljudne legalne kupovine preko neta. Amazon i Wal-Mart online nisu mjesta na kojima ćovjek želi kupiti, jer ne pružaju doživljaj kao ITMS. Malo su ugodnija mjesta od nekadašnjeg MP3.coma i Napstera.

I danas asocijacije glazbe, kao i asocijacije prodavača softvera, najradije bi da prodaju samo fizičke komade. Čak i Jobs kaže da je DRM protuprirodna stvar, ali je jasno da bez toga ne bi bilo cijelog fenomena za koji ne znamo kako će sutra izgledati.

Oni koji razumiju da se, u kontekstu gramzivoga svijeta, ipak ne može registrirati algoritam "2+2=4" zapravo ne žele ucrtati gdje je ta granica onoga na što se može staviti znak copyrighta. Tu granicu pomiču korisnici. Tu je granicu na strani onih koji stvaraju pomakao Richard Stallman konceptom GNU licence, a on ima i odgovor na to "od čega će živjeti onaj koji stvara".

Ono kopiranje koje nanosi istinsku štetu je neovlašteno kopiranje koje nanosi štetu. Ono koje donosi više štete nego koristi. Onaj koji napravi 1000 neovlaštenih kopija istoga CD-a i proda ih u pola cijene da bi se bogatio istim tempom kao onaj koji proda 1000 CD-a, ali i uloži u produkciju i u naknadu umjetniku, taj pravi štetu i prisvaja tuđe ako postoji organizirano tržište. Ako ne postoji, onda ga se mora uvesti. Ali tu treba biti kreativan. Najkreativiji često ne pobiru vrhnje svoje kreativnosti.

Pri tome ne mislim na "kreativnost" mobilnih i drugih telekomoperatera koji nas pljačkaju roamingom, a njihove su veze jednako digitalne kao i veze u kojima za korisnika nisu skuplje stranice iz SAD-a od stranica iz usjedne sobe. A upravo se ta vrsta pljačkaške "kreativnosti" čuva posve neprirodnim intelektualnim pravom iz IXX. stoljeća.Ili bismo za književnike trebali plaćati neki postotak kad kupujemo buntove papira za printanje, jer se njihova djela mogu na njemu fotokopirati?

Mislim da bi sva računalna industrija trebala dignuti spomenik siteu pirate.org jer se jedino tako širi upotreba računala, stvara se potreba da softver bude dostupan i začinje zametak tržišta tamo gdje ga nema, ili se adekvatno odgovara raspoloživim tehničkim sredstvima nerazumnim cjenovnim politikama producenata glazbe, videa, softvera... tamo gdje ga upravo ti producenti zatiru?

U siječnju 2005. kada je na Svjetskom ekonoskom forumu Nicholas Negroponte pokazao OLPC, koncept laptopa od 100 dolara za djecu u nerazvijenim zemljama, bio je i Bill Gates. Znaš kako je komentirao kraj predavanja?
— Ali, mi ne možemo u tim zemljama prodavati Windowse same za manje od 100 dolara — otelo mu se. Zvučalo je kao da se uvrijedio na nelojalnu konkurenciju...
Ne može? Onda, htio ili ne htio, ima to što ima. I nema tržište.

Ima i dalje,ali dosta je za večeras.

Mala opaska: svaka firma/obrt koja ima fotokopirku i bavi se fotokopiranjem plaća paušalno oko 40 kuna mjesečno društvu za zaštitu nakladnika jer im nanose štetu kopiranjem.

Glede krađe softvera, programeri utuku puno vremena i živaca u stvaranje programa i to je kreativni proces kao i slikanje, skladanje,... S druge strane, meni je krađa i cijena npr. novog iWorka od 79$ u SAD-u (pozitivno) i 79 EUR u EU (loše) a kod nas me strah pogledat. Još kod hardvera bi prošla teza skuplje je jer to treba dopremit do tu. Ali software koji možeš kupiti online da ima razne cijene po regijama...

Prva stvar u ekonomiji koja se uči je ponuda i potražnja. Spuštanjem cijene više ljudi će kupiti određeni proizvod. Da li rađe oderati nekolicinu i malo raditi ili prodati više a jeftinije ne ide na dušu programerima, već sales departmentu.

Negdje sam pročitao da su cijene sofwarea u Europi više jer su Europljani spremni platiti više. Možda se samo mire s takvim načinom razmišljanja.

Mislim da ću novi iWork naručiti prvom frendu koji ide u SAD...

[

Isto tako je i na tržištu softwarea. Da neki software pošteno plati svaki njegov korisnik, cijena tog softwarea bi mogla biti niža za sve, jer bi se naplatom puno većeg broja manjih iznosa proizvođač uspješno pokrio.

Mislim sa to nije istina!! Mislim da bi cijena bila puno veća, jer bi i potražnja bila puno veća. Što nikako ne opravdava ilegalnu prodaju softwarea, al je činjenica da je tako!

Mislim da postoje okolnosti u kojima je opravdano koristiti se ilegalnim softwareom, npr. radi učenja nekog softwarea koji je jako skup, al ga treba kupiti onoga trenutka kada taj software postane sredstvo s kojim zarađujemo.

Zato postoje trial verzije...

Nažalost sam trenutačno u žurbi, ali jako mi je zanimljiva ova tema, a pogotovo od kada naša firma zastupa softvere.

Ukratko ću reći moje stavove:

- svaka tvrtka, obrt ili samostalni umjetnik moraju imati sve legano, to uopće nije upitno, ne samo zbog krađe softverske kuće, već i zbog nelojalne konkurencije u određenoj branši. "Dobijem mlade" kada se na neki natječaj javi dizajnerski studio i dobije posao zbog niže cijene, a znam da koriste ilegalan softver.

- tko zaista koristi neki shareware, red je da se plati (sve ono što Smayoo kaže stoji),

- koncept "više ljudi plati - niža će biti cijena" funkcionira u stvarnom svijetu samo u specifično uređenoj okolini. Zapravo, mislim da se do nedavno to i nije moglo dogoditi u punom smislu - IMHO prva takva okolina je App Store! Tamo to može funkcionirati zbog velike konkurencije, ogromnog tržišta i jako sličnih uvjeta distribucije za sve autore, pa aplikacije koštaju smiješne iznose čak i za nas siromašne hrvatske građane,

- igre... tko zaista igra neku igru, treba je i kupiti, ali osobno bih tolerirao da netko "ispod tezge" od prijatelja proba neki skupi naslov (igre su danas i 500 do 700 kn) dok zapad ne uvede cijene za siromašna tržišta koja bi imala smisla u odnosu na naše plaće. Da, uvijek se može otići igrati loptom vani, možda je to čak i bolje, ali nije ista logika... Uostalom, kao što je Mak rekao - tržišta su nastala zbog toga! Štoviše, neki proizvođači konzola su tiho stimulirali "crack čipove" kako bi se raširila konzola, a znamo da se najbrže širi ona za koju ima najveća količina lako dostupnog softvera... da, to je amoralno od strane proizvođača konzole spram softverskih kuća, ali samo dokazuje koliko je zapravo ova priča kompleksna i "mekanih moralnih granica"...

- ne bih džonom išao na učenike i studente koji imaju ilegalni AutoCAD i Photoshop. Da, treba im objasniti zašto to nije dobro, ali svi oni su kasniji kupci istih tih alata i lakše će kupiti proizvod koji poznaju i na koji su navikili. Zaista poznajem gomilu ljudi koji su radili na ilegalnim softverima, ali su čim je to preraslo u normalan legalan obliki zarade kupili i softver. Ta situacija je sve bolja i bolja, pogotovo zadnjih godinu dana.

Meni su se kolege smijale kad sam kupio Adobe Creative Suite za 3000 kn, a sad lupaju glavom kad im je došla inspekcija pa moraju keširati x tisuća kn samo za Photoshop BTW, koliko će biti iWork u Hrvata?

Kad sve pročitam i počnem misliti, shvatim da nemam čime.

Prvo pitanje koje si postavljam, a vezano je više za etički stav, a manje kao zakonska regulativa;

Što je to krađa?

Da li je krađa ako si ukrao od lopova?
---------
Da me glava previše ne zaboli...

U zadnje vrijeme kupujem sve programe koji su se pokazali korisnima. Spreman sam izdvojiti i 4000 kuna, ako je to nešto što mi treba u svakodnevnom poslu. Obožavam, male korisne plug-in-ove i shareware koji su u rasponu od 5-15$ ili ponudu za Toast za 49$.

Što se MS tiče, našao sam alternativu za sve njegove programe.

Slažem se sa Davorom, glede školaraca i studenata. Kod nas nema, bar ne koliko je meni poznato, povoljnih software-a za učenike i studente, kao i posebnih popusta. A isto tako je apsolutno jasno, da im je tako nešto neophodno za stjecanje znanja.

DeCay je napisao:


Zbilja misliš da se neki software može nauččit u trial periodu od 30 dana?
Moram priznati da je ne posjedujem takve sposobnosti!!

Svaka čast da si kupio software za posao koji obavljaš, to se tako i mora, jako je bezobrazno zarađivati na nečijem trudu, a da taj trud ne platiš!

Al smatram da nije nepravedno koristiti ilegalni software za učenje jer to u mojem slučaju vodi prema kupovini jedan dan (Ako bi stekao potrebne vještine) .

Koristim određeni software u naučne svrhe koji sam skinuo s torrenta
Jeftinije programe, kao što je "iShowU HD" ili nešto slično, koje koristim za svoje potrebe redovno kupujem, kupio sam i jednu igricu nedavno, i da poželim ponovno igrati neku, kupio bi je. Al nemam novaca za neke programe od 40000kn i više, da ih kupim i učim, jer ni neznam da li ću ih savladat, i zarađivati pomoću njih, moram prvo provjerit!!!

Izašao je novi iLife, uopće me ne zanima torrent, namjeravam ga kupiti isto tako i iWork.

Da li svi imamo legalno kupljenu glazbu na svojim računalima? To je isto trud, kao i filmovi. U zadnje vrijeme se trudim da rentam filmove na iTunesima, glazbu imam većinom orginal cd-ove, al imam i filmova i glazbe s torrenta, al otkada sam nabavio US store acc. trudim se rentat filmove. Nisam 100% čistunac, al imam osjećaj da nas ima još!

Inaće dobio sam dojam na forumu, da ljudi sve više paze da imaju legalne programe, i to je jako pohvalno.

U mojem slučaju, ovaj forum i bratski mackorisnik, su imalu puno utjecaja da postanem "pošteniji" tu bi istaknuo "Moshusa" kao možda najvećeg zagovornika legalnog softwarea.

Sve što sam imao reći na ovu temu, već sam napisao i nemam zapravo što dodati. Mogu samo još jednom naglasiti - ma koliko MAK ili netko drugi smislio lijep i elokventan tekst i upakirao priču u filozofsko-metafizičku maglu, krađa je i dalje krađa.

Cijeli koncept sharewarea počiva upravo na tome da je cijena tim manja što je više legalnih kupaca, jer se kod sharewarea u pravilu radi o pojedincima ili vrlo malim SW kućama koje imaju nisku režiju i skromne aspiracije. Ljudi koji su odlučili živjeti od proizvodnje shareware-a (ili čak donationware-a) sigurno nisu pohlepni predatori. Ne znam koliko ih poznajete, no ne pričajte na pamet ako niste upoznali nijednog.

Skupi i razvikani softveri u pravilu spadaju u spomenute anomalije i nemam nikakve sućuti prema business mašinerijama koje ih produciraju (za slučaj da ovo nekom nije bilo jasno).

Ali svatko tko krade bilo kakav softvare MORA biti svjestan svog čina i NE SMIJE SE DOZVOLITI da samog sebe uvjeri kako je baš ta specifična krađa moralan čin. Možda jest opravdan, ali moralan nije. Nije nitko Che Guevara ni Robin Hood ako nije platio što je uzeo. Bez obzira na okolnosti i razloge, motiv je i dalje sasvim egoističan.

"Ja sam ukrao da se naučim, a poslije ću kupiti", kako rekoh, može biti opravdano, ali ne može biti moralno. Zar se i školovanje ne treba platiti? Zar se ni knjige za faks ne treba platiti? Zar ni tu nitko ne zaslužuje baš nikakvu kompenzaciju za svoj rad?

Konačno, da se vratim na primjer iz vikalice - "Pomozite mi oko cracka za CS4, hitno mi je.". Što je hitno? Ako je u svrhu samoedukacije, kako može biti hitno? Hitno može biti samo zato što se radi o fuš-poslu gdje je dotični izgurao nekog tko se trudi raditi pošteno i legalno. Sic!

I, da ne bude zabune, ja nisam đonom napao upravo tog korisnika (njemu sam jednostavno odgovorio "Ne." ), nego Drlovrica koji je našao za shodno da "plemenito" ponudi tuđe ukradeno vlasništvo (a "plemenito" zato jer je to kobajagi OK zato što on neće za to tražiti nikakav novac). I sve to preko Jabučnjaka kao javnog medija. Sic!

smayoo je napisao:


E, ja se s ovom tvojom konstatacijom ne bih složila - mislim da informacije i učenje ne bi trebalo biti privilegija bogatih (odnosno onih s bilo kakvom platežnom moći), nego bi informacije svima trebale biti jednako na raspolaganju.

Nadam se da će Wikipedija u tom smislu (pogotovo domaća) stasati u nešto doista korisno, i da će Youtube malo više žmiriti na komercijalne filmiće - po mom mišljenju bi apsolutno svi filmovi trebali biti dostupni svima u tako niskoj rezoluciji, pa onda tko ih želi gledati kvalitetno i posjedovati kolekcionarski, rado će ih kupiti. Project Gutenberg je također nešto što na taj način funkcionira, a prema mom mišljenju bi apsolutno svako izdanje (i filmsko, i knjiško, i muzičko...) trebalo uvijek biti dostupno svima u nekom globalnom Vaultu (kao onome u Svalbardu).

Tu sam s Melinom - uvijek sam volio Star Trek utopijski-socijalizam bez ograničenja resursa. Kako su informacije, za razliku od materijalnog, nešto što se zaista može dati mnogima bez ograničenja, a ovdje prije svega mislim na siromašne - onda mi se ta ideja jako sviđa. Druga je stvar kako zaista imati dobar kriterij tko je siromašan, a tko krade da bi na nepošten način stekao dodatnu korist.

Zašto softverske kuće ne bi cijene na pojedinim tržištima prilagodile prosječnom prihodu stanovnika određene države? Ako bismo se slijepo držali super-morala bogati bi postali još pametniji i još bogatiji, a mi bismo završili u rudniku za nekakvu mega korporaciju koja bi na kraju kupila i naše banke, i telekomunikacije, i enegetske izvore, pa na kraju i naše domove... zapravo, dio toga se i ostvaruje!

Nije to crno-bijelo, ja uvijek volim gledati najširu moguću sliku, pa onda pokušati odlučiti što je pravedno i moralno.

@smayoo Ovo nije ni nemoralno ni moralno!! Siguran sam da i same kompanijame poput Adobe-a, Autodesk-a, Apple-a imaju koristi od piratstva, jer kako će netko tko nije jako jako jako bogat naučiti neki program, vjerujem da većina ljudi prvo nauči neki program na ilegalnoj verziji, pa kad stekne vještine koje su potrebne za rad, i kupi program, kompanije to znaju! Da nema ilegalnog softwarea ne bi se ni kupovao legalni!!

Da napomenem- odnosi se na skupji software...

@Smayoo:

Tek sada sam vidio da sam prije dan-dva bio glavna tema na Vikalici jer sam ponudio pomoc covjeku koji je trazio crack za CS4. Nisam rekao da cu mu ja dati crack, vec sam mu namjeravao proslijediti informaciju do koje ce ionako doci za par minuta googlanja.

Svi se ovdje ubise od postenja i morala, a SVAKO OD NAS (ukljucujuci i glavnog kriticara smayoo) 100% ima piratskog materijala na compu.

Muzika, filmovi, tutoriali, logotipi, fotografije poskidane sa neta, PDF knjige iz kojih smo svi ucili to cime sada zaradjujemo kruh, software, dijelovi koda, SVE JE TO NECIJE VLASNISTVO, a mi to koristimo bez naknade!

Ja osobno dio softvera kupujem, a dio programa (skupih) su mi uvijek pirati.

Neopravdavam ja svoje djelo JER ZNAM da kradem, samo sam naucio zivjeti s tim.

Kada bi morao platiti sav software i uracunati to u cijenu proizvoda, moja web stranica ili aplikacija bi kostala toliko da ju niko ne bi kupio.

A onda bi morao mlijeko za dijete krasti, sto mi je nekako gori scenarij. Od dva zla biram manje

Nisam ja kriv sto nam je takva platezna moc u regiji, i sto se 99% poslovnih korisnika ponasa tako. I samo da se zna, ne kupuju ni Ameri sav software, PROVJERENO!

Tek u zadnje 2-3 godine vecina ljudi u HR su uopce saznali da se software kupuje i da Windows ne dobijete uz racunalo.

Koliko ljudi je ovdje legalno kupilo licencu Adobe CS4? Ja ga imam piratskog vec 10-ak dana na compu, a siguran sam da nisam jedini.

Glavni problem je sto vecini ljudi i ne treba snaga i moc (a shodno tome i cijena) Adobe paketa, ali misao vodilja je "kada vec kradem, idem uzeti najbolje"

Da se tako lako kradu auta kao programi, bez posljedica, niko ne bi krao Fiat Punto, svi bi vozili Audi S8 u najmanju ruku

I da me ne ocrnite kao glavnog negativca ovdje, samo da se zna da sam jos jucer kupio (PLATIO) licencu iWork09

Mozda je moja mana sto ja o svemu otvoreno pricam, ali apeliram na sve "postene" korisnike ovog foruma da otvore svoj apps folder i vide sve aplikacije koje se unutra nalaze. Ili neka otvore iTunes

Nakon toga pretrazite malo ladice (ili mailboxove) pa potrazite racune za neke od njih.

Koliki je postotak legalnih? 20%?

Mislim da ce vecina sami sebe uvjeriti da ne trebaju blatiti druge za piratstvo kada i sami rade to isto.

iz nekoga razloga mislim da sam Samyoo nema ilegalnog sadržaja, takav sam dojam dobio...

Moramo mu naći manu da se opravdamo

Neću poimence cinkati, ali recimo ovako - određena visoko pozicionirana osoba u nama dragoj kompaniji je bez ikakvog beda izmjenila tuce MP3ica sa mnom (ok, priznajem i ja sam u zločinu!). Strogo gledano to je bila čista krađa!

Naravno, to su bile ameru egzotične stvari koje ne mogu kupiti u iTunes Storeu, ali nisam u jednom trenu vidio da je toj osobi to bio moralni problem. Ja sam pak na to gledao kao na razmjenu kulture i nisam imao moralni problem s time - iako sam bio svjestan što činim.

Što smo trebali učiniti? On je trebao otići u Walmart, kupiti CD lokalnog blues banda i DHL-om ga poslati meni u Hrvatsku? Ja sam pak trebao pohitati u Croatia Records, nadati se da to imaju i onda to uz trošak koji premašuje vrijednost CD-a 3 puta to slati u Cupertino? Svima je jasno da se to tada ne bi dogodilo. I svatko bi ostao bez tih informacija, svakako jako moralan, ali malo zatucaniji i užih vidika. Da, ja sam poslušao taj blues valjda dva puta i što sada? Da li sam lopov?

Inače, da ne bude zabune, ja svoju glazbu najvećim dijelom kupujem - sve ono što zaista volim i što ću slušati. Imam gomile CD-a, volim njihov fizički oblik i to da ih imam na polici. Taj dio ima jednu svoju toplinu, daje "osjećaj doma". Kada je sve u "oblaku" taj dio nestaje - iako je optimalan. Što ne kupujem? Ono što ne mogu kupiti. Ja bih vrlo rado da jednim klikom mogu platiti stvar koja sada svira na Otvorenom i meni se sviđa, ali to u Hrvatskoj još ne funkcionira. Za ostalo nemam vremena niti volje - a često nije niti dostupno. Da stvar bude bolja, ilegalne mreže su baš taj dio predivno usavršile - stvar je u brzini i izboru. Često stvar niti ne završi na radiju, a možeš je imati na svom disku! Nije stvar u novcu, stvar je u načinu i brzini. Baš zato je iTunes Store i postao najveća svjetska trgovina glazbe.

Meni su drage ploče. Pucketanje obara s nogu! Nema tog CD-a koji im je po toplini ni blizu. A nova produkcija... CD ako nešto stvarno vrijedi. Čak sam jednom našao firmu u Ceškoj koja radi manje tiraže LP-a za bendove.

Zašto MP3-ce ljudi skidaju? Jer je brzo! Jer možeš kompletnu diskografiju jednog glazbenika dobaviti u kratkom roku!

Uz dobre cijene i dobar izbor, iTunes može uspjeti.

@drlovric: Evo, mi smo baš kupili nekoliko licenci za Adobe Photoshop CS4. Pošteno smo ih platili kao svatko drugi uz naš resellerski rabat. Iako je naša tvrtka ovlašteni Adobe Partner, do nedavno smo na mnogim strojevima koristili prastari CS1. Bio nam je dovoljan za workflow i investirali smo u druge stvari. Da, imali smo novu verziju na jednom stroju za demo, ali ostali su radili na onome za što imamo licencu. Nije to nekakav lažni moral jer smo Adobe Reseller - isto smo se ponašali od prvog dana kada je tvrtka osnovana i dok nismo radili zastupstva.

I pazi ovo - niti u jednom trenu nismo pomislili staviti na sve strojeve CS4 - iako smo mi oni koje BSA pita imamo li koga za prijaviti, a ne oni koje BSA provjerava. Dakle, zaista mogu reći da smo moralni - ono što smo platili, to i koristimo.

Nisam neki čistunac, ja ću prvi reći da sam doma probao gomilu softvera "ispod tezge" - što iz znatiželje, što igre radi, ali mislim da baš svatko tko zarađuje s nekim alatom može skupiti dovoljno da ga kupi. Ljudi često imaju vagu tipa "Da kupim novi 42" LCD ili skupi softver koji ionako imam?". I onda kupe TV. Taj dio nije u redu, trebaju kupiti alat kojim zarađuju kruh.

Danas je Photoshop zbilja osnova, ako bilo tko tko ima profesionalno doticaja s grafikom nema kupljen Photoshop, fakat nije ok. To je čista nelojalna konkurencija. I ne, ne brini, nikada nisam nikoga "cinkao" niti me za to briga, mi smo trgovac, a ne policija, ali zaista razmisli da kupiš barem tih par alata koje koristiš svaki dan. Siguran sam da ti na duže staze neće biti žao.

Inače, u tijeku je akcija za CS do kraja veljače, s velikim popustom od 30%. Očekujemo i popust od početka veljače za neke skuplje zasebne aplikacije (Photoshop sigurno). Kada se jednog dana odlučiš biti legalan, javi se, pa ćemo ti složiti dobru cijenu.

Krađa 3
OK, sad sa područja apsolutne (prirodne) slobode prelazimo na jedinu moguću slobodu: onu slobodu koja ničim ne ograničava istu takvu slobodu nekoga drugoga.
Da se ne bi dogodilo da netko sam sebi pruži slobodu da određuje što je sloboda drugih, zbog toga postoje zakoni pred kojima su teoretski svi jednaki. Zakoni nisu savršeni, ali omogućuju da se život ne izrodi u diktaturu, tj. da netko nekoga porobi.
Po samoj stvari, prirodna je sloboda iznad njih. Kako? Tako što ne može postojati zakon koji bi me npr. natjerao da nekoga ubijem (s obrazloženjem ili bez njega), tj. ja bih se svjesno odupro takvoj namjeri.

Da sad ne bih širio dalje, i šire, te i nadalje bio općenit, govorio o lošim momcima (a već smo ih nabrajali), ili govorio o apsurdnim zakonima, sad bih bio malo konkretniji.
Govorio bih o praksi o kojoj malo tko pokazuje sustavnije znanje.
Zakoni, naime, dopuštaju neke oblike kopiranja koji nisu krađa, ali te zakonske mogućnosti gramzljivci korisnicima nekim čudom ne naglašavaju:

1) sigurnosna kopija
Svatko ima pravo napraviti sigurnosnu kopiju legalno nabavljenog sadržaja (glazbe, filma, podataka, softvera) za svoju vlastitu uporabu i raditi s nje. Onaj tko onemogućuje stvaranje takve kopije, odnosno, ne može u funkcionalno prikladnom roku isporučiti identičnu kopiju na nosaču sadržaja, krši (američki) zakon i može ga se tužiti. U raznim Read_Me fajlovima, čudno, to se
ne naglašava, čak ni sitnim slovima. U raznim sitnotiscima obično se govori o pravima nakladnika i dužnostima kupca, ali ne i o pravima kupca. Svi licencni ugovori, koji podrazumijevaju da je proizvođač vlasnik i softvera i medija (!) na kojemu se on isporučuje, dužni su korisniku omogućiti da softver kontinuirano koristi dok licencija traje (obično neograničeno). Nisam čuo da npr. Adobe trenutačno reagira hitnom dostavom ispravne kopije čim registrirani korisnik javi o korumpiranom softveru i neispravnom mediju za instalaciju. Obično se to oteže i nije nimalo ugodan doživljaj. O šteti (i kako se ostvaruje pravo na legitimnu odštetu) čak i u najrazvijenijim zemljama ne bih govorio. Tek se rijetko događa najupornijima koji tako nešto ishoduju i zaprijete odvjetnikom, da im dostavljač kaže "Pa zar niste napravili sigurnosnu kopiju na koju imate pravo?"
Staro pravilo iz rimskoga prava kaže da "građanin treba sam bdjeti nad svojim privilegijama". Proizvođači ne čine da bi kupci bili ispravno obaviješteni o svim svojim pravima i objektivno na njima ostvaruju nezakonitu korist. I to se nikoga ne tiče.
Primjer, tko treba obaviti veliki posao u nevolji s Adobeovim originalima, radije će hitno nabaviti (platiti?) novu kopiju, ako o vremenu ovisi njegova uspješnost. Ili će se takav čovjek, zbog nesolidnoga zapuštanja obveza proizvođača softvera klijenta koji je uredno platio on snaći na neki drugi tehnički dostupan način da izbjegne traume i štetu? Je li time nastala ikakva šteta proizvođaču, posredna ili neposredna?

2) Evaluacijska kopija
Retoričko pitanje: trebam li ja, kao povremeni medijski "test vozač" nekoga softvera, nakon što objavim o tome svoje dojmove, taj softver skinuti sa svoje mašine, ako sam ga instalirao s originala, a nosači su ostali ili nisu ostali u mom posjedu? Da li to što sam vratio kutiju ili nisam mijenja na stvari?
Dalje (samo strpljivo, molim), koja je razlika u evaluiranju softvera s obzirom na medij (monografija, mjesečnik, tjednik, dnevne novine, portal, TV, privatni blog...)? Imaju li evaluatori nekih medija privilegiraniji status od pripadnika nekih drugih medija? A je li status internih proizvođačevih evaluatora po pitanju posjedovanja kopije drukčiji od vanjskih medija? Kako je to regulirano? I može li se prodavač sofvera, pogotovo ako mu se recenzija ne dopadne, javno buniti pozivajući se na "nepoznati izvor" softvera? Ne.
A što je s evaluacijom jednoga pripadnika koji će ocijeniti neki softver za svojih pet prijatelja? Mora li on kupiti softver? Ima li evaluator pravo, ako regularnim kanalom dobije softver, napraviti svoje sigurnosne kopije i ostaviti si ih, ili ih mora uništiti?

3) Pravo na informaciju
A sad dolazimo na bit: svako korištenje softvera izvan komercijalne primjene (kod igara to je aktivno igranje, kod Autocada to je komercijalna proizvodnja) po svojoj biti nije drugačije korištenje do li njegovo vrednovanje. EULA govori o korištenju, a ne o posjedovanju (npr. ja na svom disku imam gomilu MP3 fajlova, ali to ne znači da ih slušam, a nitko nema pravo ulaziti u moje navike, tj. lijenost da ih izbrišem), ako ga pred dovoljno svjedoka ne koristim i ne okorišćujem se pribavljajući materijalnu korist.
Ili ipak mislite da su oni klinci koji su odmah pohrlili na torente da si skinu CS4 zapravo lopovi?
Ne bih rekao.
I oni su evaluatori jer nemaju profesionalni studio.
Uz malo manje odrješitog zdravog razuma može se reći, kad taj softver ne bi preuzeli na način koji je tehnički moguć, oni nikad ne bi došli na pomisao da tim softverom zarađuju - i potom ga kupe, naravno.
Oni postaju lopovi samo ako stječu materijalnu korist prodajući više nelegalnih kopija raznim korisnicima, za koje je u takvom slučaju svejedno ostvaruju li ili ne materijalnu korist radom na njemu.
I oni zapravo samo tražepouzdanu informaciju o tom softveru, vlastito iskustvo.
Sa softverom ta tvrdnja jest točna. S "posuđivačima" tuđih automobila, na primjer, nije.

Dakako, proizvođač softvera dovija se na razne načine da u optjecaj stavi razne evaluacijske kopije. Apple npr. čak naplaćuje SDK alfa i beta kopije za sljedeće inačice OS-a, pravdajući se troškovima neophodnog opremanja medija i prateće dokumentacije. Ako ta izjava ima pravnu težinu, tada neregistrirani developer koji Appleu nije proizveo nikakav trošak zapravo ima pravo na kopiju bez isporučenog medija, kutije i tiskane dokumentacije...

Razni proizvođači, kako etablirani tako i sharewarea, putem interneta dijele softver s ograničenjima (featurea ili vremenskog) koji se poslije plaćanja obično aktivira bez ograničenja. Dakle, proizvođač si uzima za pravo da internetom distribuira softver za evaluacjske potrebe, ali korisnik na takvu distribuciju u svojoj zajednici nema? Ne bih rekao. Pravo na iskorištavanje postojećih tehničkih featurea imaju svi jednaka, ukoliko ona ne ugrožavaju ista takva prava nekog drugog. Ako on može meni poslati policiju i dati me na sud, mogu i ja njemu poslati policiju i dati ga na sud. Npr. RIAA je jedan takav sud nedavno izgubila, ali ga PR-ovi nisu dali na velika zvona. I sve više ih gube i dalje. www.zeropaid.com/news/9946/RIAA+Blames+H...t+File-Sharing+Case/ Pitam se zašto.

Ovo područje, upravo zato jer nije adekvatno uređeno (a ja sve ovo vrijeme govorim o obrascu koji nema priključak na XXI. stoljeće i prirodu multioriginala - zato i onaj uvod), postaje zapravo sivo područje otimačine, bojno polje između moćnih i nemoćnih.
Zato se na tom bojnom polju ja postavljam tako da sam
1) obaviješten
2) koristim se tehničkom i svakom drugom prirodom naprava koje sam platio
3) uvažavam da su veliki po svojoj prirodi gramzljivi i stalno vrše pritisak na male sa samo jednom svrhom: da uz što manje uloženoga iz njih iscijede što više novca.

Naše startne mogućnosti zato nisu jednake i zato viša pravila vrijede od nižih.
U neuređenim zemljama to je češće borba za opstanak malih nego što to ičim znači da je ugrožen opstanak velikih.

Jer softver je i informacija.
Prije nego počnem na njemu raditi tako da ga želim platiti budući da od njega zarađujem, ja se želim informirati. I samo to, u prvom licu jednine.
Ako proizvođač misli da nekim smicalicama, npr. nepotpunom funkcionalnošću, želi sakriti od mene neke informacije, onda on prodaje mačka u vreći.
Ako ja imam mogućnost da to razotkrijem, da bih imao pravu informaciju prije nego se upustim u kupnju, to je moje prirodno pravo.

Zamislite ovo: prema zakonu o slobodi informacija od Vlade dopisom zatražiš (jer na to imaš pravo) da ti pošalju popis svih prihoda ministara od prošloga mjeseca izvan njihovih regularnih plaća. Ako mi to ne dostave u razumnom roku (zakon kaže da su to dva tjedna), činim li kriminalno djelo prikupljajući iste te podatke nekim drugim kanalima i objavljujući ih?
Ne. To je priča o slobodi informacija.

Moćnima ona može štetiti i zato pribjegavaju sili. Pogotovo ako su glupi.
A ipak, za njih zakon jednako vrijedi kao i za pojedinca.
Ako se ponašaju kao da on vrijedi samo za mene a ne i za njih, onda i mene oslobađaju moralne odgovornosti da se zakona striktno pridržavam u mjeri poštenja koju oni pokazuju prema meni kao partneru koji njih hrani i koji je, suprotno njihovom ponašanju, u središtu cijelog ekonomskog modela na temelju kojega zgrću bogatstva.
Jedina mjera je prirodni zakon i mjera moje moralnosti da ne uzvraćam nepoštenjem većim od njihovoga.
Istina, da bi takva akcija bila legitimna mora se puno znati. Zato mnogi radije pristaju da ne znaju jer im je lakše slijediti naredbe nego svoje prosudbe. A i za njih uvijek postoji opasnost da su neutemeljene, impulsivne, ishitrene i u osnovi - pogrešne.

Ali sve vrijeme ja imam pravo uvijek iznova ocjenjivati glupi i protuprirodni zakon i na osnovi onoga što sam razumio — oduprijeti mu se.
To i činim.
(ima još)

Melina je napisala:



Vješto si zanemarila onaj najvažniji dio te teze:



Ja osobno smatram da edukacija ne treba biti besplatna jer besplatnu edukaciju onda siluju oni mnogi koji se zapravo ne žele educirati, nego žele samo o tuđem trošku krckati dane uludo. Nažalost, i sad je još na fakultetima puno takvih, a koliko ih je bilo ranije, znamo svi koji smo studirali 80-ih i 90-ih...

A, inače, for the record, radio sam na fakultetu, u hodu smišljao vježbe, pisao skripta i radio sa studentima, a sav tiskani materijal (moje stopostotno autorsko djelo) stavljao studentima besplatno na raspolaganje na web stranice kolegija. Čisto da ne bude zabune oko toga kakav je moj odnos prema naobrazbi.

Nažalost, iako sam većini studenata ostao u dobroj uspomeni, tek ih je neznatna manjina pokazala stvarnu motivaciju i prihvatila tu moju gestu kao nešto što njima koristi i pomaže. Eto. Toliko o besplatnom školovanju.

I ne bih dalje širio tu temu, da ne odivergiramo...


drlovric je napisao:



Ovo smatram uvredom i očekujem ispriku. Nakon mjesec dana surfanja po jabučnjaku smatraš da me poznaješ toliko da postavljaš ovakvu kategoričku tvrdnju.

Zato što smatraš da smo svi kao i ti - da koristiš ukradeni softver da bi bio nelojalna konkurencija nekom drugom tko pokušava pošteno raditi. Pričaš o tome kako moraš hraniti svoje dijete. To je svakako dobro opravdanje. Kad naraste, ispričaj mu kako si ga othranio i objasni mu kako je to ispravan i moralan čin i prenesi tradiciju dalje.

Ja - kako je rekao Davor - nisam kupio ono što nisam mogao kupiti. Na primjer - lampu za sina sam nabavio nedavno, a windowse (2000, kupljene odavno) treba radi školskih CD-ova. Virtual PC za Mac-a Microsoft više ne podržava i ne prodaje, a ja ga nisam imao od ranije. Slično tome, prije 10 ili 15 godina nije bilo nego teoretske šanse neki software u Hrvatskoj legalno posjedovati. No danas...

Stvari koje su me zanimale sam pogledao, isprobao i - kupio ili maknuo. Čak i ako sam prethodno stavio izgenerirani serijski broj da bi vidio funkcionalnosti koje me zanimaju.

Dovraga, čak sam i freeware programe za koje sam zaključio da su zaista dobri i koje sam koristio dugo - platio. I to više puta! Npr. IrfanView za Windowse i NeoOffice za Mac. Pa to je stvar najelementarnijeg ljudskog dostojanstva. Ako baš hoćeš - i samopoštovanja!



E, pa nemoj drugi put (pogotovo ne ovdje). Neka Googla.


MAK je napisao:



Zapravo se slažem sa svime. No, ti pišeš o neprikladnim zakonima i interesu krupnog kapitala i vlasti, a ja govorim o nekom elementarnom poštenju koje nema veze s tim što piše u nekom zakonu, nego što ja osjećam da je pošteno (ispravno, moralno, etično, kako god hoćeš).

Svatko od nas osjeća sam sa sobom da li je nešto pošteno ili nije. Nije uvijek lako biti pošten. Dapače, puno je lakše biti nepošten i smisliti prikladno opravdanje.

Ali ako u tome ustrajemo toliko dugo da sami sebe uvjerimo kako to opravdanje poštenu stvar čini nepoštenom, e to je već korak dublje...


----


O glazbi i filmovima nemam što puno dodati onom što je rekao Davor - sve stoji i za mene (imam dovoljno veliku fonoteku ploča i CD-a ionako - MP3 koristim kao kompaktnu kopiju za dnevno preslušavanje onog što sam kupio, plus ono što dobijem od nekog, poslušam i obrišem (ili kupim). I, naravno, koristim svoju konzumentsku mogućnost i pravo da si za vlastitu uporabu snimam ono što primam preko otvorenih medija (npr. Vh1, CMC itd.) za čije sam gledanje i slušanje platio.

I, također, mogu se složiti s Melinom - vjerujem da će kad-tad doći do toga da se ove vrste sadržaja ionako nude besplatno u niskoj kvaliteti. No, opet, da ne širim, samo bi naglasio da se ovdje ipak radi o velikoj produkcijskoj mašineriji (što isto virtualni prostori poput MySpacea pomalo mijenjaju, na svu sreću), a to nije isto što i netko tko pokušava živjeti od samostalnog razvoja softvera, sam ili u mikro-firmi, a ostaje kruha gladan pokraj milijuna korisnika njegova djela.

Sve se ovo previše oteglo i sumnjam da itko više ima to volje čitati pa bi probao koncizno svesti ono što je najbitnije u jednu misaonu sekvencu:

- malo je poslova za koje trebaju zaista skupi alati, a za sve one ostale i neki osrednji ili čak ispodprosječni su dovoljno dobri

- dakle, umjesto da krademo skupi software, kupimo onaj umjerene cijene, kad god on može sve što nama treba ili čak i više od toga

Eto. Ne zamjerite, ja ne bi dalje, jer ne osjećam da ima itko išta više konstruktivno za dodati.

Moj primjer:
Radim diplomski i rad za publikaciju iz in-silico kvantne kemije i zelim ga raditi doma. Svi racuni mi se vrte na klasteru na srcu, ali za pregledavanje izracuna i stvaranje novih potreban je GaussView. A tu slijedi kvaka. Ili moram strikno raditi na kompjuterima na faksu (ali tamo nemogu raditi u moje najkreativnije doba od 9 navecer do 2 ujutro) ili moliti da mi iz srca daju verziju tog programa ili kupiti posteno taj program (licenca 700$ za jedno racunalo) ili otici na torrent i skinuti. Postoji i nativna Mac verzija, ali provjereno, ona nije na torrentima, mozda je imaju u srcu- ali se time ne hvale; cak postoji navodno i jedan profesor koji u hrvatskoj ima Mac verziju, ali isto vjeruje u svetost licenciranog software-a...
A od nativnih Mac aplikacija samo jedna open-source aplikacija je blizu toga, dok sve druge zakazuju masivno.
700$ je iznos moje 7 mjesecne stipendije, a doci starcima i moliti ih da kesiraju 800$ (jos trosak drugih programa za obradu slika, teksta, crtanje slozenijih dijagrama, matematickih formula...) mislim da je samo po sebi evidentno... (pogotovo sto jos moraju platiti zakusku poslije obrane)

dpasaric je napisao:


a što to? toNsona?

U ovoj raspravi, vjerojatno su zaposjednute sve "strateške točke" oko legalnog i ilegalnog softwarea. Zato nemam namjeru određivati svoju stratešku poziciju. Ono što me doslovno bode u oči, ali me ne iznenađuje, je činjenica da poštenom čovjeku nitko ne vjeruje. Ako Smayoo za sebe tvrdi da se ponaša na takav i takav način, zašto je problem to uzeti na znanje. Zar baš sve moramo promatrati kroz našu iskrivljenu dioptriju.
Mak je detaljno sagledao prava na "Copyright" i pretpostavljam da je razvidno da stvar nije ni izdaleka dvodimenzionalna. Ne bi trebalo brkati pravo koje proizlazi iz "Copyrighta" i pravo na naknadu za utrošeni rad, iako se u praksi to dosta puta preklapa,
I na kraju: zakoni su tu da bi se poštovali... ali i granice, koje su postavljene, trebaju se pomicati. Tako je bilo i bit će. Ali me najviše brine: zašto Smayi nitko ne vjeruje?

Zar sam ja nitko?

Napisao sam da mu vjerujem!!

Huh, tema je kompleksna ... i takva je da zapravo svaka od strana stigne izložiti samo površinu svojih stavova pa je tako i teško nešto zaista značajno propitati IMHO.

Ja ću stoga samo nekoliko opaski na ono što su neki već rekli (uostalom i zato jer nisam baš siguran u svoj stav u cjelini, no eto neke mi stvari ipak smrde) komentirati.

@smayoo

Školovanje - istina da free obrazovanje u gomili slučajeva mnogi koriste kao free vrijeme za nerad. No koja je druga opcija ... povečanje klasnih (statusnih) razika, a u skladu sa time i razlike u znanju, ili vice versa. Novac prosvjetni radnici nekako ipak dobiju ... ili ne ?

Osim hr primjera ... postoji i Švedski primjer free obrazovanja ... a nekako sumnjam da tamo studiraju ljudi po 8 godina.

Na stvari koje se dobijaju besplatno mogu se teoretski (a vjerujem i u praksi) staviti određeni uvjeti/ograničenja. Npr moguće trajanje studija ... pa nakon toga fino plaćaj.

Na ovu temu bih dodao još : da zato što se komunizam raspao ... vlada stav da je svaki socijalno orjentiran poredak nemoguć (ovo je prafraza Žižekova) ... aka Utopija, te nam jedino preostaje Kapitalistički poredak koji je tako valjda i sam kraj povjesti, razvoja ..?


@smayoo

Onaj dio sa Indijcima, kinezima i inima koji rade u užasnim uvjetima navodno zato jer postoje pirati je u najmanju ruku naivan.

Oni rade u tim uslovima zato jer su kolonizirani. A kolonizator neće u slućaju porasta prihoda povećati prihode indijaca, kineza .. i inih. Kao što neće smanjiti enormne cjene svojih proizvoda, kad im poraste tržište, barem ne toliko da to ljudima u hr bude time pristupačno. Neće ni pokrenuti nikakve socijalne solucije (za studente, ,manje imućne ...) ako iz njih ne dobiva (i jedino tada) - još kapitala.

U svakom slučaju, kupovanje Adobeovog paketa naprimjer ... neće niti malo doprinjeti boljoj poziciji indijca, kineza ...

Štoviše kupnjom ovakvog softwarea (kao i uopće kupnjom Apple kompjutera, malo finije čokolade, i još koječega drugoga (a ovdje se, usuđujem se reći, ulklapa uvjeren sam i Smayoo) samo dodatno potičemo razvoj korporacija poput Adobe, applea i sličnog ... koji živi na grbači mnogih indijaca, kineza ... i inih.


Verujem da ovdje negdje počinje diskusija o open suorce/free software filozofiji, kažem vjerujem jer o tome osobno nedovoljno znam.


@smayoo

Neki dan si rekao kako je ljudksa (ili zapadna nisam siguran kako si ju odredio) kultura, kultura udaljavanja ljudi od prirode, pa sam ja reagirao u šaljivom tonu.

E pa ja bih recimo rekao da je (svaka dosad) kultura zapravo povjest restrikcija, kontrole, nadzora, i distribucije moći. I ista je i u njenoj je suštini da se konstantno reproducira i održava i suštinski ne - mjenja.

Ova su pitanja vezano uz indijce, kineze i ine, zapravo pitanja world banka i free marketa koji je u suštini exploatatorski prema zamljama "dugog", i "trećeg" svijeta.


Hoću reći da se slažem da ... kako si rekao da je sve povezano te da se uzroci i posljedice ne prekidaju tamo gdje ih mi prestajemo biti u stanju pratiti. No također je važno da ih nismo osobito sposobni pratiti te utoliko ono što nam naš "moral" (koji opet specifičan za svaku kulturu, vjeru, i specifičan "razum") kaže da je dobro ... nije nužno zaista u svojoj krajnjoj konsekvenci zaista dobro. Tako je onda moguće da upravo plačanje nekog softwarea ... negdje nekog košta života zbog exploatiranosti na radnom mjestu.

A osim toga i to je možda najvažnije, cjela nam je kultura temeljana na zatvaranju očiju nad posljedicama svojih postupaka, u skoro svakom činu koji svakodnevno radimo - da je površno s tolikom ozbiljnošću napadati crackiranje softwarea ako nismo dosljedno "conscious" u ostatku svojih exra-kompjuterskih, i kompjutersko tehnickih navika i postupaka.


Dio koji ti naglašavaš i sa kojim se slažem, je plaćanje "malog" softwarea, jer ga (u ograničenom mojem znanju i dostupnom shvaćanju) vidim kao pomaganje "malih" projekata i "stvarnih" ljudi ... a ovo mi se čini ispravnim.


No eto Ubu torrents meni omogućava da pogledam radove video umjetnosti, teoretske rasprave, skripte i ino što bi meni bez toga bilo jednostavno nedostupno ... i iste će informacije posredno koristiti mom radu kojim eto opet neću ništa zaraditi djelom jer u ovom sustavu nema za njega mjesta (kao financijske vrijednosti) a djelom jer sam to ne želim. Pa onda eto radim dva posla jedan za pare drugi jer mi je napet.


Hoću reći da je startna pozicija korisnika ilegalnog softwera u pravilu pozicija "drugoga", slabijega, onoga manje platežne moći ... pa se zapitajmo koga tu onda treba braniti Adobe Systems Incorporated ili krajnjeg korisnika koji jedva spaja kraj s krajem, koji je možda u određenom koretnom slučaju nepravedna konkurencija ... no generalno gledano firma koja si može priuštiti Adobe paket ... je nekako bar nekoliko koraka ispred one koja to nemože. Osim nekih iznimaka nažalost.


smayoo Tvoji su mi stavovi uvjk zanimljivi ... tako da bez uvrede ili neceg slicnog ovo su naime eto moja razmisljanja ... cak nisu ni stavovi.


(ima još )

Eto, i o tome govorim.
O novom mediju i o razvijenom tržištu.

A zar ti ne bi odgovarao neki modalitet tipa rent-a-soft pa da onda platiš koliko ga trošiš (i to mislim na minute, a ne kao parkiranje da ti za 66 minuta naplati dva sata).
Proizvođač softa morao bi na pošten način uvažiti tvoju potrebu, a ti ne bi klao vola zbog malo mljevenog mesa za juhu... Ti ovdje ne možeš biti puno kreativniji. Proizvođač softa bi morao iz prirode stvari za koju prodaje svoj soft sam doći na to da je besmisleno taj softver prodavati tisućama ljudi koji ga trebaju tek na nekoliko dana u životu.

A sa druge strane: kad bi ovo ti kod nas bilo tržište, onda bi za svoj ovakav posao (pa makar i kupovao vola) našao sponzora. Nikad nitko nigdje u zemljama za takav posao — škola, faks, doktorat — ne plaća iz svog džepa. Tamo gdje postoji tržište, postoje i zainteresirani sponzori, a i stipendije nisu crkavica, nego ti omogućuju studiranje.

Mislim da se kod tebe lijepo vidi ono o čemu govorim: proizvođač mora shvatiti da upravo ova dva razloga, plus tehnička mogućnost da se soft razvali i koristi, ljude statistički dovodi do toga da nelicncirano koriste softver zato što to, objektivno, jest mogućnost.

Onaj proizvođač softvera koji na to ne računa sam si puca u nogu. A piratizirani softver na ojemu netko radi ne smije uračunati u izgubljenu dobit (700$) pljujući gada koji ga je ukrao, nego mora gledati kao na izgubljenu priliku da nešto proda i zaradi, a nije je iskoristio!

Mali međuzaključak:

Hopla, zanimljvih li razgovora!
A nije li se do jučer, prekjučer činilo da se o tome nema što reći, ili da je to neprikladna tema jednako kao ocjenjivati pojedine pozicije iz Kama Sutre pred malom djecom...
Mislim da je korektno govoriti i o Pirate Bayu i o Serialzima i o warezu... na nivou informacije. Neka se nitko od kompanija koje nam žele nešto prodati ne naljuti: bila bi to zabrana javnog razgovora o stvarnosti, a ono što one zagovaraju kao "zakonito" i "pošteno" zapravo sa stvarnim životom nema veze.

I onda inzistiranje na tom nevažnom polako postaje pritisak da se određeni dio stvarnosti cenzurira, da neke teme ne mogu postati javne teme! WTF!)

Eto, to nam rade oni koji žele da budemo politički korektno stado za mužnju...

(ima još)