Zivotinjska farma. Sasipat ce se sve ko kula od karata!Mozda je tako i bolje,samo ako se nesto nakon toga promijeni a ne da nas isti "Veliki Hrvati" vode i za 20 god,kad se prasina malo slegne.

pa sto bi se to rijesilo prijevremenim izborima,.samo bi se promijenila ekipa koja je prisiljena donositi iste zakone,..ali i to tesko ja mislim da bi HDZ pobijedio jos uvjerljivije..posto iskreno govoreci nitko ne smatra Milanovica covjekom koji bi vodio drzavu

Prokleto si u pravu, a ako si neki dan čuo izjavu onog Petrine iz Primoštena, jedini put bi bio drastičan.Međutim mi je tajming malo zakasnio. Demokratskim putem to napraviti je ravno utopiji.Sad imamo Gordijev čvor ili pravi labirint.

Davore, sve što si napisao stoji i potpuno se slažem s tim. Žao mi je ako si se osjetio pogođenim mojom opaskom o durenju. I ja isto puno toga radim volonterski i u korist nekog općeg dobra, ali u ovom smislu o kojem ovdje pišemo nije dovoljno to raditi u okvirima svoje struke ili svojih specifičnih polja interesa. Potrebno je aktivno djelovati svaki dan, u svakom trenutku, u svakom društvenom kontaktu i graditi drugačiji sustav vrijednosti.

Svaki dan, u svakoj prilici.

Ako samo svaku dvadesetu osobu natjeraš da promisli o svom stavu ili uvjerenju, već si strašno puno učinio.

Ovakvo isipavanje gorčine među istomišljenicima nema baš nikakvu svrhu. Čak se ni ne osjećaš bolje poslije toga, zar ne? A ako to i čita netko tko misli drugačije, ovakvim ga (je) pristupom sigurno nisi uvjerio ni u što drugo do učvrstio u njegovom (njenom) postojećem uvjerenju.

Djuro genijalac je napisao:


Isprike zbog ovoga, taj timeout je povećan ali ponekad ga se da premašiti.
Ja koristim sljedeći trik - svaki put prije postanja selektiram sve i kopiram da imam u clipboardu. A i browser zna spasiti stvar sa back botunom. Sredit ću to jednom do kraja.



Da, da, na ovo se moram osvrnuti, to je bizarno. Ako se na varam taj je čovjek završio fakultet? Kako točno doguraš do diplome i usput ne naučiš niti jedan strani jezik? Ima li itko smisleno objašnjenje? )))))
I kako to ne bi bilo dovoljno, još ga stave za - ministra turizma! :-D

Ja čak sumnjam da namjerno to rade da vide do kud ta komedija može ići i da je ljudi još uvijek uzimaju zaozbiljno.

Nama ne treba "državnik novog kova", mi imamo čitav performans uživo.

Ha! "Državnik novog kova" mi je bila omiljena serija dok nisam shvatio da je zapravo preblaga za balkanske uvjete.

Lako za Bajsa, on je barem tih i ništa ne radi, pa ne stvara dodatnu štetu, ali kada se samo sjetim Jubito ministra! To nije niti "Državnik novog kova", to je više "Alo-alo" meets "Monty Python"!

Slažem se posvema. Ali, sad se sjetih još nečeg. Ne znam jel se momci koji niste iz Zagreba ili okolice sjećate one gungule kad je HEP naumio dograditi svoju zgradurinu u Koranskoj ter ju oplemeniti podzemnom garažom na 3 podzemne etaže. Jasno, i to se radilo na isti način kao i sve ostalo kod nas, preko veza i ofrlje pritom kradeći što se može. I onda učvršćenje zemlje nije odrađeno prema projektu, nego odokativno, da betona iz dijafragme ostane dovoljno i za neku viksu valjda. Kaj se dogodilo? Zemlja se urušila, i nekoliko kuća je nestalo. Privatnih kuća u kojima ljudi žive cijeli život i zadovoljni su bili njima.I dođe predstojnik gradskog ureda Šoster ili Šojster i pred ljudima koji su upravo ne svojom krivnjom ostali bez posla izvali da su se kuće srušile, 'jer on u svojme zadnjem žepu ima više cementa, nego su oni imali u cijeloj kući?!??!?!' Meni je samo žal da ja nisam bil tam kad je to izjavil, jer bi mu osobno glavu razbil... Zamisli ti suosjećanje s nevoljom ljudi koja je prouzročena bahatom nestručnošću i koji, nota bene, plaćaju harač od 18 posto da bi se on mogel proseravati uokolo?!
A 'jubito' ministar je posebna priča. Kao i ona sramota s Markačem kad su otišli u lov, iako je čovjek u kućnom pritvoru i onda bili dovoljno glupi da se uslikaju s digitalcem koji jasno, šiba exif podatke pa se vidi kad je slika napravljena. I onda, kao da to već nije dosta, krene muljanje i izmišljanje....Prestrašno.
Zapravo, sad, kad malo razmislim, o tim gafovima, da ne upotrijebim težu riječ, dala bi se fina knjiga napisati.
Oporba je zapravo, pak priča za sebe. Sjaši Kurta da uzjaše Murta; to je osnovni motiv svih izbora. Zato mi je bilo drago kad je Kerum ušo u Split i prestravio sve djelatnike gradske vlasti koji su se usrali; dotad se znalo da sad smo mi, sutra vi, nema diranja. No, došel neko tko nije iz te priče i krenula panika; nitko ne zna kaj se bude dogodilo.
Za kraj, apsolutno se slažem da bi nama trebala ekipa od 15 menadžera koje možemo plaćati i suhim zlatom-ako zavedu reda, ne samo da će se njihov angažman isplatiti, nego u usporedbi s onim kaj se prosipa i pokrade nijedna laća nemre biti previsoka.

Ostali bez kuća, jasno.
Sori, malo sam smeten...

I što sad? Ispuhali se malo, ispljuvali one koje to ni najmanje ne boli i natrag na ispašu?

Jel ste vi to moje postove slučajno previdjeli ili stvarno imate toliko malo volje da budete konstruktivni?

Nema predvodnika !
Možeš li povesti krdo ? Vjerovatno bi krenulo za tobom.Mogao bi pokušati!

OK, Smayoo, imaš neki user manual tipa : 'Kako srušiti nesposobnu vladu, jednako lošu oporbu i općenito cijeli Sabor poslat na galge'? u nekom dobrom PDF-u, ali da je lako čitljiv (lucida grande, helvetica ili geneva font da se lijepo i lako čita). Naime, i ja sam, kao i Davor, redovito na svakim izborima i uvijek idem sistemom negativne selekcije: 'Ove neću ziher, i ovi su za drek, pa ne bum valjda glasal za ove i na koncu, hmmm, ovi su ostali? A jbg, jedne moram zaokružiti....
Mislim da smo mi, na nekoj upravljačkoj razini države osuđeni na windovze. One, najjadnije, '95. koje ždere svaki virus, koji su za drek u svakom pogledu, a alternativa nije na vidiku.
Ponekad si mislim, da je meni pet minuta vlasti... Ali, opet, cijeli je sistem tako trul do srži, da me podsjeća na karoseriju stojadina koja još kako tako izgleda, ali kad ju ideš pjeskariti samo se pojavljuju rupe i na koncu vlasnik molećivim glasom i sa suzom u oku zamoli da prestaneš, jer mu od auta koji ga još ipak, kako-tako, tu i tamo, ako baš nema alternative posluži ne bu ostalo ništa. Pritom on zaboravlja da ako od pjeskarenja ne ostane lima, onda to znači da zdravog lima nije ni bilo, nego je sve hrđa. I onda krenu kemijanja s kiselinama i sličnim, a poanta je da zapravo treba novi auto...
Možda paralela s autom nije najbolja, ali ja doista ne znam koje je rješenje. Možda neka uredba predsjednika sa zakonskom snagom (jel to još postoji, sjećam se da ju je nekad marljivo koristio bivši general...?) po kojom bi bilo moguće odraditi samo dva mandata u saboru i nakon toga nazad na posel koji (ni)je prije radio... Nikakve povlaštene mirovine ni niš slično, odradiš šihte u Saboru i natrag marš na posel....

Jzelko, ne treba predvodnik. Predvodnik treba krdu goveda. Pametnim ljudima treba samo cilj.

Djuro genijalac je napisao:


Nemam manual, Djuro, ali imam jednostavan odgovor na to pitanje:

Korak po korak, i to u malim koracima.

Nijedna promjena nije trajna ako je brža nego što je prirodno. U ovom slučaju to znači - ako promijeniš stranku na vlasti (ili čak cijeli politički sustav, kao 1990.), a nisi promijenio svijest naroda, očekivani pozitivni efekti će izostati.

Ili, kako bi to Balašević rekao "Ko nije drvo razumeo prvo pa tek onda sadio - taj nije ništa uradio i shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad."

U svakom slučaju, za nas je prekasno, naš je izbor sveden na ono što je konstatirao Davor - ili predati se, otići van i živjeti život materijalnog blagostanja u tuđoj domovini, ili žrtvovati te beneficije, odlučiti se za preživljavanje ovdje i svaki dan tamo gdje možemo govoriti ljudima i pokazivati im drugačiji način rada, učenja, mišljenja... I vjerovati (ne nadati se, nego VJEROVATI) da ćemo našoj djeci ostaviti neku bolju Hrvatsku od ove.

Misli globalno - djeluj lokalno. I ništa ne očekuj preko noći.

Riba je šeretski popljuvao Churchilla. A Gandhija i Konfucija zanemario. A svi trojica su u svoje vrijeme učinili nemoguće i govorili su im da su ludi, i da jedan čovjek ne može ništa promijeniti.

Vidim da je postalo žestoko!!

Pa i da ja se malo ispušem ako mogu.
Puno za pisati protiv i svi smo dobri generali poslje bitke kao i što Hrvatska ima 4 miliona selektora za repku.
Osobno mislim da treba bojkotirati sve njihove gluposti jer to ne mogu zanemariti.
Razvijati IT tehnologije u suradnji sa strancima,ali plati dobrog advokata prije potpisivanja ugovora.
Gurati malu privredu i pomoći njima jer oni to znaju vratiti!
Raditi što više projekata gdje smo mi konkurentni (usluge grafički, video, programiranje...) i plasirati prema van.
Tjerati lokalnu zajednicu na pravljenje HotSpotova po manjim sredinama
Isto tako povlaštene tarife za djecu koja nisu u mogućnosti pristupiti internetu ili računalima.

Da ne nabrajam znam da i vi imate dobrih prijedloga.

Jednostavno rečeno graditi temelje jer ovima koji sada jašu rok trajanja brzo ističe.

Kako ono ide 400 godina oni nas 400 godina mi njih.....

ja smatram da je u Hrvatskoj nastala kolektivna "depresija" i posijana namjerno od raznih "medija"...a u stvarnosti Hrvatska nije idealna drzava ali je daleko od toga da je mafijaska ili pred raspadom sistema i slicno,...Hrvatska je u tranziciji i to nedgje pri kraju ali najtezem dijelu puta gdje je uvijet da se ide naprijed promijena mentaliteta ,...ne smijemo zaboraviti da su nas u kapitalizam uveli stari komunisti koji su odjednom shvatili da su demokrati ali u glavi su ostali isti,..nazalost svatko ce se trebati mjenjati za sebe i kad to prede kriticnu masu zavrsit ce tranzicija i naci cemo se u situaciji jedne grcke ili portugala sto nije idealno ali je vec korak dalje ..(daleko ispred rumunjske i bugarske i ostalih nam starih prijatelja),,,ali od ovog pljuvanja po vlastitoj drzavi i ljudima koji je vode trpajuci sve u isti kos razmisljate na razini srednjoskolaca ili studenata koji imaju prirodni bunt,..

Campo sve okej, i u pravu si za kolektivnu depresiju, ali ja ne mogu progutati kada kažeš da oni "vode državu". To je sve samo ne vodstvo, pa grupa malo boljih studenata i profesora s bilo kojeg fakulteta bi bolje vodila državu od ovih u Saboru. To su ljudi odabrani ne po kriterijima znanja i sposobnosti, ne po dokazanim dostignućima u svom prošlom radu, nego po stranci i plemenu. Uz to su još bezobrazni gramzivci koji kradu za sebe umjesto da rade u interesu naroda koji ih je doveo na vlast.

Koliko je to istina može se vidjeti i kada jedna Vesna Parun, stara i nemoćna, a hipersenzibilna poetska duša može napisati nešto s toliko gorčine:

www.nacional.hr/clanak/63977/hommage-drz...u-ministru-financija

Žalosno mi je kada država dođe u takvo stanje da pjesnici umjesto da pišu o ljubavi, prirodi i čovjeku, pišu o politici jer im se sve toliko zgadilo.

Mene osobno najviše smeta bahatost bez granica. Evo, danas piše JL da si je ovaj Mravak iz HEP-a koji, nota bene, gomila gubitke (kako je to moguće, a monopolist su i SVI od njih kupuju struju?!??!?!?!??) podigel plaću i uopće ganije briga za niš kaj se događa oko njega. Mene bi bilo sram pred ljudima, pred rodbinom, pred svijetom.... I onda slijedi zaključak da je sve po zakonu jer mu tak piše u ugovoru. Pa tko je onda potpisal taj i takav ugovor s njim? Na temelju čega? Kaj je on, Dražen Petrović u naponu snage da se svi otimaju za njega? WTF je Mravak? Na temelju čega je on došel do te pozicije? itd....

@ Đuro
Zbog takvih stvari, a imaš ih u svim sferama, iluzorno je nekaj demokratski ili zakonski nekaj poduzimati, jer su zakoni tako prilagođeni. Danas Ghandijevske metode ne prolaze, a tko to ne vidi je "slijep". Imam dovoljno kuki na grbači da sam to prije gore nabrojeno proživio i da mogu dovoljno objektivno suditi. Mislim na moralno pravo a ne na zakone i zakonsko pravo.
Još jedna stvar je i pitanje sreće. Kome je suđeno, gaće mu same spadaju. Uostalom prestar sam za ta sranja !

Kako to misliš - Ghandijevske metode DANAS ne prolaze??? Danas sigurno lakše nego u njegovo doba. Njegovi su sljedbenici trpili batine, političke zatvore, ubijali su ih kao pse na ulici, maltretirali obitelji. Pa su ostvarili svoj cilj.

WTF???

?????

!!

Mislim da si malo neinformiran, jer su današnje metode puno perfidnije. A U biti se radi potpuno isto, od batinanja pa ubijanja. Nemoj ispasti hlebinac! End !

@smayoo zadnji post ... postpuno se slazem. No s ljuima je tako da bi htjeli promjenu bez promjene. Tj ne zele promjenu na racun vlastite komocije.
Jzelko sto to to što je nekad "metoda" bila ocita ju cini manje problmaticnom?
To da je neka diskriminacija prikrivena izmedju ostalog i znaci da je slabija.

Jednom napravio ja registraciju i zacudo jos se sjecam usernamea i passworda

Prvo bi zelio pozdraviti sve pripadnike Mac zajednice. Ne znam ni sam zasto sam dobio potrebu da napisem par rijeci na topicu o politici. Valjda me Riba inspirirao .

Smayoo - svaka pohvala za pozitivan pristup i konstrukciju. Moram priznati da je u danasnjoj situaciji lako biti malodusan. Toliko je dobrih stvari receno i analizirano, u mnogim recenicama sam prepoznao i svoje razmisljanje. Samo par sitnica s moje strane:

1)Jednom u 4 godine imamo priliku nesto poduzeti glede politicke slike - bitno je da izadjemo na izbore, tu mislim prvenstveno na mlade i obrazovane ljude - one koji se cesto puta najlakse predaju.

2)Promjena svjesti dovesti ce do promjene ljudi na vrhu (globalno, promjena svijeta)

3)Cijela zapadna civilizacija koja nam je "uzor" temelji se na eksploataciji rada. Profiti korporacija baziraju se na radu plaćenom za 1$ dnevno. (Kina, Indija, Tajvan i ostatak ekipe.)

4)Unatoč relativnoj materijalnoj sigurnosti i bogatstvu, ljudi nisu sretni. Prisutna je glad i duhovna praznina.

RIJEŠENJE - Puno ljubavi, iskrenosti, dobrih prijatelja, druženja, dobre glazbe, umjetnosti, dobrih djela.

UTJEHA - Ako nema pravde i pravice na ovom svijetu, ima je na onom drugom ))

Hvala svima na strpljenju,

Lijepi pozdrav,

Wizz

Zanimljiva tema uz, na žalost, jako puno negativnih emocija.

Ja sam jedan od onih koji uredno ne koriste svoje pravo glasa. Ne zato što sam lijen otići na biralište nego zato što nakon pedantnog proučavanja tko mi što "nudi", uvijek iznova dođem do zaključka da sam stavljen u poziciju birati između zla i goreg. A to je izbor na koji ne želim biti prisiljen.

Neki ljudi se tom izboru vesele. Takvi me plaše.

U društvu (globalno) vlada pomama za "demokracijom". Svi žele živjeti u njoj, vesele se svojim pravima (vjerujem da o obvezama u trenucima takvog veselja ne razmišljaju kao o drugoj strani jednadžbe). Demokracija je mogla funkcionirati u doba kad je prvi put uvedena zahvaljujući činjenici da se svela na *manjinu* s pravom glasa.

Moje osobne preferencije idu u smjeru meritokracije.

Ne vidim nikakve koristi od toga da nekompetentna gomila svojim glasom "za" kroji svima sudbinu. A svi smo mi dio te iste nekompetentne gomile. Ako imam potrebno znanje i vještinu za se baviti nečim, zasluženo uživam poverenje društva jer ga nisam ničim iznevjerio, pustite me da se bavim tim "nečim". Daleko od toga da se zalažem za društvo fah-idiota, ali danas više nitko ne može biti "renesansni čovjek" pa možemo odgovornost međusobno podijeliti tako da se bavimo onim čemu smo skloni, a ono čemu nismo prepustimo onima koji jesu.

Hrvatska je trenutno, kao i većina svijeta, suočena s "fenomenom" ekonomske krize. Koliko god se taj "fenomen" činio stvaran, tužna je činjenica da se svi zajedno "borimo" protiv velike iluzije. Tsunami i potres su krize. Ekonomska kriza je umjetna tvorevina. Ni tsunami ni potres (još) ne ovise o nama. Ekonomsku krizu, za razliku od njih, možemo riješiti običnim potpisom. Čovjeka, a ne Boga. Toliko je "stvarna".

No, tema je domaća politika pa neću zalaziti u globalnu ekonomiju.

Među gornjim postovima svidio mi se MikAi007-in (deklinira li se to uopće?) - navodi konkretne primjere što bi on učinio. Nije da Vlada čita Jabučnjak (čita li?) i na njemu traži čaroban recept za rješenje svih svojih problema, ali definitivno bi me zabavilo čitati što bi *vi* učinili da imate priliku učiniti bilo što. Vjerujem da je to konstruktivnije od kukanja i, za razliku od inače, živim u nadi da će netko "pokrasti" sve dobre ideje i primjeniti ih u praksi.

Moje "čišćenje" vlastitog dvorišta bi, koliko god to "šokiralo svijet", započelo ukidanjem demokracije. Prije nego što Washington isplanira vojni udar na "moju" utopiju, potrudio bih se objasniti urbi et orbi da je meritokracija zapravo "nova demokracija". Takva u kojoj Pametni ljudi upravljaju na način da danas svima bude dobro, a sutra još bolje. I uz jednaku priliku da svatko od nas, ili naše djece, bude jedan od tih Pametnih ljudi. Ne zato što su nasljedili taj status. Već zato što su se *osposobili* za njega. U okvirima današnjih demokracija, "management" je najbliži tom konceptu, ovdje ga se samo primjenjuje na upravljanje državom. Jednostavnije: školovali bi Premijera i vladu, ne bi ih birali.

Sljedeći "radikalan" korak bio bi prilagodba ideje autarkične ekonomije provedivim uvjetima. Svrha toga bila bi korekcija trgovinske bilance u našu korist, a Sveti Gral energetska neovisnost (bez koje nema autonomije). U ovom koraku pada u vodu svaka potreba za "udruživanjem" (EU!)dok god oni s kim se namjeravamo udružiti ne izađu iz primitivizma vlastite "demokracije" i dok se ne uobličimo u međusobno ravnopravne partnere (trenutno smo "mali i jadni", plešemo kako drugi sviraju i uzimamo to zdravo za gotovo jer nemamo izbora).

Prevedeno na svima razumljiv jezik: zaposlimo *stručnjake* (zovimo ih manageri bez obzira radi li se o ekonomiji ili upravljaju nekim drugim segmentom države) umjesto vlade (čime je ostvarena meritokracija) i pustimo ih da dovedu državu u red oslanjajući se na potencijal društva kojim upravljaju, njegujući filozofiju *rada* kako bi autarkična ekonomija mogla biti provediva (umjesto sjedenja u kafiću, zasadili bi sav krumpir koji možemo pojesti i još onoliko koliko možemo izvesti i razmjeniti za aute, energiju ili što već za sad ne možemo sami stvoriti).

To je "okvir". Kada bi me meritorni (a na njima je svakako da slušaju glas naroda, umjesto da ga samo "prebrojavaju", kao stoku?, na izborima) pitali imam li kakav konstruktivan prijedlog za njih, imao bih što reći.

Improviziram pa ću se poslužiti popisom aktualnih ministarstava i površno razmišljati na glas što bih s njima.

> Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Ukinuo. Obitelj je temeljna gradivna jedinica društva pa joj kao takvoj ne treba zasebno ministarstvo - sva ministarstva rade za nju.

Branitelji su pak, oslonimo li se na (nerealnu?) misao da su ratovi iza nass, "posljedica" nečega što se, nadam se, neće ponoviti. U tom kontekstu ne bih ih dodatno "stigmatizirao" već u temelj društva usadio zasluženo poštovanje prema njima i omogućio im reintegraciju u društvo i jednake, maksimalno kvalitetne, uvjete života i rada.

Međugeneracijsku solidarnost bih jednostavno prekrižio na papiru i zamolio meritorne da ubuduće ne izmišljaju nepotrebne fraze.

> Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

Ovome bih prvo skratio ime na "Ministarstvo rada". Potom bih učinio sve što je moguće učiniti da se rad počne percipirati kao nešto čemu težimo, a ne kao "nužno zlo". Doslovno bih oblikovao kult rada. Raditi je cool. I nije bitno što se radi (dok god je u interesu društva!) - sve je jednako cool. I čišćenje ulica i upravljanje korporacijom. Više je cool raditi nego voziti Ferrari i tulumariti na Zrću. Ljenčariti i zabušavati nije cool.

Posljedica takvog razmišljanja je, gle čuda, rad i pokretanje ekonomije.

S obzirom da gradimo "lokalnu utopiju" (u smislu: unutar pojedine države), jedna od važnijih uloga ovog ministarstva bilo bi objedinjavanje internog gospodarskog potencijala nastupajući pritom kao jedinstvena država-korporacija prema ostalim državama ("zajednički neprijatelj"). Ako (banalizirano), kao država, možemo prodati više krumpira na međunarodnom tržištu (kvote!) nećemo "prisiljavati" stanovnike na proizvodnju krumpira, ali ćemo im pružiti informaciju i sve potrebne resurse da, ako žele, proizvode krumpir jer ga imamo načina plasirati.

> Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija

Sveo na minimum diplomacije (u smislu kadra) i iskoristio je da sa smješkom u svijetu zastupaju vlastitu zemlju. Bili bi u funkciji Ministarstva turizma, kao doslovni "ambasadori turizma".

> Ministarstvo financija

Zadržao, čvrsto povezao s Ministarstvom rada i unio u njega poslove HNB da se maksimalno smanji i ubrza administracija. Veselilo bi me vidjeti Rohatinskog kako upravlja njime.

> Ministarstvo obrane

Spojio s Ministarstvom unutarnjih poslova, reducirao i osuvremenio, koristeći isključivo "domaće proizvode".

> Ministarstvo unutarnjih poslova

Nakon inicijalnog obračuna s *očitim* kriminalom (pod parolom "Svatko može jednom pogriješiti"), forsirao logiku "to serve and protect". Opet banalizirano: kad vidim policajca na cesti i krenem prema njemu, očekujem jednako ljubaznu reakciju kao i kad nazovem Adobeov Support.

Na stranu utopija, kada bi postojeće Ministarstvo bilo u stanju provoditi zakone, za čas bi zakrpali rupu u proračunu, bez obzira kolika je. Bilo bi im vjerojatno dovoljno da naplate samo kazne za telefoniranje s mobitela u automobilu. :\

> Ministarstvo pravosuđa

Uklonio bih rupe u zakonima i to na način da ih sve preselim u veliki ekspertni sustav koji će biti u stanju samodijagnosticirati "nebulozu". Većinu sporova bi rješavao spomenuti sustav, a one malobrojne koje bi se pojavili kao presedani poslao bih "živim" sucima. Ovisno o njihovim odlukama, napravio bi se upgrade sustava.

> Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

I njega bih "informatizirao". Poanta informatizacije bi bila u tome da postoji sustav koji temeljem stvarnih potreba odlučuje o prometnoj infrastrukturi (izgradnji i održavanju), a ne da pojedini ministar gradi cestu prema svom selu - jer može.

> Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

Spojio s Ministarstvom rada - kao temeljnim ministarstvom.

> Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

Njih bih "ubrzao", opet kvalitetnom informatizacijom. Komponenta "zaštita okoliša" bila bi itekako značajna jer bi, kao i Ministarstvo rada (stvarajući kult rada) imala zadatak stvoriti kult korektnog ophođenja prema vlastitom okružju (Majka Zemlja). Reciklaža bi konačno postala nešto "uobičajeno".

> Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Bez ikakvih dvojbi besplatno zdravstvo, najkvalitetnije koje možemo pružiti, i maksimalna socijalna skrb (podsjećam: u društvu rada, a ne ljenčina!). Vlastiti lijekovi, vlastiti kadar, vlastita oprema za zdravstvo. Ako smo već jednom izgradili Plivu, možemo ponovo.

> Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Da mogu birati samo jedno ministarstvo za se njime baviti, odabrao bih ovo.

Maksimalna ulaganja u znanost, ali ne s ciljem da imamo gomilu doktora na papiru već da ti doktori, odnosno njihov rad, daju rezultate koje ćemo potom i primjeniti.

Obrazovanje bih reformirao iz temelja. Učio bih djecu učiti. Uveo bi "guglanje" u osnovnu školu. Učio bih ih pronalaziti odgovore na pitanja "zašto" i poticati ih da to pitanje što češće postavljaju. Nikakve koristi od činjenice koju prenese nastavnik ako nije objašnjen kontekst primjene te iste činjenice. Kao vatrogasnu mjeru nabavio bih svima Kindle (ili neki klon) i jednom za svagda prekinuo cirkus s udžbenicima. Također, uveo bih i kult cjeloživotnog učenja. Učenje kao radost, a ne kao tlaka. Znati je cool. Jedna od očekivanih posljedica bila bi i prevladavanje generacijskog jaza (jer znanje "starih" ne bi zastarjelo u odnosu na nova znanja s kojima se sreću "mladi").

Kao i kult rada, uspostavio bih i kult sporta. Neprofesionalnog sporta. Profesionalni sport doživljavam kao oksimoron. Maksimalno bih poticao bavljenje sportom, ali izbio iz glave ljudima misao da se "isplati" (financijski) biti... nogometaš. Volim nogomet (igrati/gledati), ali me frustrira "normalnost" iznosa koji se vrte u tom sportu jer ne vidim kako će civilizacija napredovati spajanjem nogometaša i manekenki. Da smo Risa, razumio bih, oni teže takvoj populaciji (zdrava i lijepa).

> Ministarstvo kulture

Spustio na zemlju. Pobornik sam kulture, ali ne i elitizma koja nerijetko iz nje proizlazi. Kultura ima problem sličan sportu, prostituira se. Poticao bih kulturu i bavljenje njome (kako sudjelovanje tako i konzumiranje).

> Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva

Regionalni razvoj bi se preselio u informacijski sustav, a šumarstvo i vodno gospodarstvo u Ministarstvo zaštite okoliša. Zapravo, preimenovao bih "Ministarstvo zaštite okoliša" u "Ministarstvo prirodnih resursa". I nadao se da će neki "vilenjak" zasjesti u tu fotelju.

> Ministarstvo turizma

Ovo bi bilo treće ministarstvo na mom popisu onih ministarstava kojima bih se rado bavio. Imamo nevjerojatno loše iskorišten turistički potencijal, ne bi ga bio problem maksimizirati, pogotovo u suradnji s Ministarstvom rada. Isticao bih prednosti tamo gdje nisu očite. Isticao bih posebnosti. Natjerao bih strance da se zaljube kako u našu zemlju tako i u naše ljude. Pobrinuo bih se da se ovdje osjećaju bolje nego "doma". Pobrinuo bih se da i kad srce kaže zima, kaže Hrvatska.

> Ministarstvo uprave

Drugo mjesto na mojoj listi poželjnih ministarstava za reformiranje iako bih ga u konačnici ukinuo. Sve što nudi preselio bih na web.


Ukratko, puno informatizacije i, bez ikakve panike za nepotrebna radna mjesta, puno rada (tamo gdje je *stvarno* potreban). Većina predloženih prijedloga nije provediva sama za sebe (u funkciji vatrogasnih mjera), ali živim u nadi da bi ih meritokrati mogli provesti "u paketu".

Naravno, to su "današnja" razmišljanja. Čovjek uči dok je živ. Sutra ću možda imati neka druga, bolja, praktičnija. Vjerujem da će me pokoja replika razuvjeriti i u vezi nekih od spomenutih "rješenja", ali tome služi glas naroda. Da se čuje, ne samo da ga se broji.

A i malo optimizma dobro dođe prije nego se Riba stvarno spakira i pokupi.

5-6% ljudi su psihopate. najčešće su na vlasti i vlastohlepni su. to su ljudi potpuno lišeni bilo kakvih emocija. gaze sve pred sobom.

psiholog Andrew Lobaczewski je tu teoriju o psihopatima na vlasti nazvao patokracijom.

evo kvota s jednog sajta:

Naime, iako fizički u svakom pogledu identični ljudima, oni su sasvim različiti od svih ostalih ljudi budući da nemaju emocije ili su im slabo razvijene, te najvažnije, nedostaje im empatija, što im onda omogućuje da lažu, kradu i ubijaju bez ikakvog osjećaja grižnje savjesti i suosjećanja s onim koga su preveslali, pa se zbog toga uspjevaju dokopatih visokih pozicija u ovom današnjem kapitalističkom socijal darvinističkom društvu koje beskrupuloznim osobama omogućuje brz materijalni probitak.

Campo, bi li dao svoj glas Djipiju da si dio spomenute meritokracije?

@djipi
Evo da se javi i glas naroda:

Ovo sto si ti predlozio je u mnogome slicno takodjer utopiji koju poznajemo kao komunizam. Kao naprimjer izgradnja kulta rada, znanosti i školstva kao međusobno povezanih stupova drustva - i necega sto treba pretvoriti u kult kako bi se potakla efikasnost.
No za razliku od marksizma u kojem je ideoloski temelj bio upravo izjednacavanje svih ljudi (IMHO temeljna vrijednost te "utopije") i njihovih prava unutar "nazovi drzave" i brisanje klasnih podjela (na cemu god temeljili klasnu podjelu), nedostaje u tvojoj (dis)topiji.
Tvoja je distopija rijesila jedan od bitnijih problema politike (dakle onog sto joj je i izazov) tako da ga ignorira. A to je kako uspjesno voditi drzavu u pogledu npr gospodarske efikasnosti a da se zadrze ljudska prava. Bez ovog drugog mozemo slobodno i pokrenuti poticanje robovlasnistva na razini drzave, jer bi to svakako bilo ekonomski isplativo (ljudi bi radili samo za osnovne energetske potrebe koje im trebaju da bi ostali zivima i nastavili svoj rad) a onda bi nekolicina (mozemo ih nazvati meritornima) ubirali plodove.
Jer slazemo se da je u svim drustvima (ili da se ogradim - gotovo svim) broj meritornih osoba za stvari poput politike koje zahtjevaju visok stupanj obrazovanja - daleko manji od onih koji to nisu.
Dakle Meritokracija = oligarhija .
Zanima me kako bi izgledao sustav kojim bi se ocjenjivala necija meritornost (i u tom smislu temeljna mjera ljudskih prava) ... kako bi izbjegao "ljudski faktor" u tom procesu koji stvara "neformalne mreze" kojima neki upadaju a drugi ispadaju iz povlastenog kruga (ovdje mislim na primjer na ono sto se pripisuje politicarima hercegovackog porijekla)?
Jednostavno tko bi bio takav autoritet da ima pravo suditi necije sudove kao ispravne ili ne, i da na temelju toga nekome oduzme prava? Opaska - temeljis sve ovo na mogucnosti "objektivnog" suda (koji nije bas realna predpostavka).
I vezano uz mitologizaciju rada.
Trenutno boravim u Juznoj Koreji koja je u roku 30 godina (s time da 90 imala ekonomsku krizu koja ih je pokosila) uspjela uci u uzi broj ekonomski jacih nacija.
To su postigli upravo ovim mitom. I njihova je ekonomija zaista uspjesna. Hrana im je uzasno jeftina (naime jeftijije je jesti u restoranima, osim onim uzasno elitnim, jer vecina jede upravo u restoranima umjesto da si sami pripremaju hranu).
A zasto ih dajem za primjer.
Pa zato jer pored toga sto su ekonomiju digli na noge uspjeli su postici da su nacija alkoholicara. I to zato sto rade od 10-14 sati dnevno 6 dana u tjednu. Ima izuzetaka koji si mogu priustiti manje naravno.
Jedu u restoranima jer tko ima vremena za pripremanje hrane.
A piju svaku drugu vecer jer pucaju po savovima zbog mita o radu koji je kod njih zaista djelotvoran. Kod njih vlada uzrecica "no pain - no game."
Naime izmedju ostalog je upravo informatiziranost njiihovo porucje jer je korejska populacija po anketama drustvo sa najvecim postotkom ljudi koji koriste i imaju bradband internet u svojoj kuci, ali i spadaju u one drzave koje kotroliraju pristup odredjenim internet stranicama (na primjer onima koje favoriziraju S Koreju).
Daleko od toga da je njihovo drustvo uzasno, no mislim da ovo treba uzeti u obzir.
Ako uspostavljas neki sistem treba uzeti u obzir prirodu ponasanja onoga na sto sistem apliciras (dapace sistem treba izrastati upravo iz ove prirode) - u ovom slucaju ljudske prirode.
Mislim da je ovo apstraktan sistem koji nebi funkcionirao u stvarnosti, no to ga ne cini ujedno i utopijom - samo nerealnim.
Za kraj jos; s obzirom da je vecina tvog texta temeljena na improvizaciji ne-meritornog, zanima me kako mislis da bi se osjecao u sustavu kojem ne bi imao pravo glasa, te zasto mislis da bi taj sustav donosio odluke koje bi tebi bile dobre .. i naposljetku ako ti ne bi bile (a uvjeren sam da ne bi) kako bi ti se cinila situacija u kojoj ne bi mogao nista o tome reci.
Ako bi riba ostao ja bih svakako otisao, stovise poradio bih na poticanju Washingtonske intervencije. (daleko od toga da sam inace pro-washingtonski orjentiran)

Nothing personal ... ali stvarno sam imao potrebu reagirati, jer plase me postovi poput ovog.

Ja sam vise za Ribin prijedolg. Da nas liijepo netko "uzme pod svoje" i da vlada nama jer sami ne znamo vladati (bilo koje drzavno uređenje da je u pitanju) jer smo takvog mentaliteta.

"Doma" cemo krast i varat a "vani" cemo bit najbolji radnici.

A s ovim da je Hrvatska pri kraju tranzicije se ne slazem. Tranzicija je u Hrvatskoj zavrsila. Barem u ekonomsko/geografsko/demografskom pogledu. Ekonomska tranzicija, znaci prelazak iz primarnog u tercijarni i kvartarni sektor te prelazak s centralisticko planskog na trzisno gospodarstvo.

U Hrvatskoj u I. sektoru ima oko 11% zaposlenih, u II. oko 33 % dok III i IV sektor cine ostatak. Naravno da je to jos daleko od strukture razvijenih zemalja ali je isto tako pokazatelj postindustrijske civilizacije.

Zadruge vise ne postoje, niti petoljetke. Gospodarstvo je trzisno. (druga je sad stvar kako to trzisno gospodartvo kod nas (ne) funkcionira.

Demografska tranzicija - promjene kretanja prirodnog prirastaja i prelazak s viskoih stopa nataliteta i mortaliteta na niske stope nataliteta i mortaliteta. S obzirom da Hrvatka ima negativnu stopu prirodnog prirastaja a dugacak zivotni vijek mi se tu vec nalazimo u postranzicijkoj fazi.

Također, broj urbanog stanovnista premasuje broj ruralnog sto je isto jedan od pokazatelja modernog drustva.

Pri kraju koje trazicije se mi nalazimo?

Ako Hrvatska nije mafijaska drzava kako se onda objasnjavaju pojave poput ovog sto sam jutros procitala na vijestima: Agrokor isplatio dividende 1 dan prije uvođenja haraca i 8 dana prije nego sto im je bio redovan rok za isplacivanje dividendi s tim da to nije bilo objavljeno na burzi sto se po zakonu mora.

Ili poznati slucaj Vrbani u Zagrebu gdje ljudi zive u stanovima s oneciscenim cjevima za vodu. Digla se medijska prasina, kad se ona slegla...pojeo vuk magare.

Ili slucaj Roncevic...ili...mogu nabrajt do preksutra.

Eto, Ecvis je više-manje rekao sve što sam i ja pomislio dok sam čitao đipijev post, iako ja možda ne bi to rekao tako oštro. Sve što je đipi zamislio zapravo bi bilo super, kad bi se radilo o društvu u kojem su svi, a osobito "meritorni" u potpunosti društveno svjesni i savjesni i kao prvi, drugi i treći prioritet imaju opće dobro, ljudska prava i slobodu kao temeljne vrijednosti. Siguran sam da je đipi to tako zamislio, samo je zaboravio naglasiti.

Nažalost, razina društvene svijesti je još jako daleko od toga i tek je treba izgraditi da se do tamo dođe. Vjerujem da će se to desiti jednog dana, ali ne ubrzo.

Zato sam skloniji realnijim scenarijima.

I ja sam često sam sa sobom igrao igru "što bih da sam svemogući diktator". Vrlo je davno bilo (tamo negdje prije 20 godina) kad sam samog sebe u toj igri uspijevao uvjeriti da imam efikasna rješenja za sve dvojbe na koje bi mogao naići. što kasnije, to sam sve više dolazio do zaključka da svaka "dobra" odluka nužno nekom škodi.

Niels Bohr je to rekao otprilike ovako:

Postoje dvije vrste istina - one trivijalne, čija je suprotnost očito netočna, i one filozofske, čija je suprotnost također točna.

evo je bi razjasnio neke stvari oko realnosti a ne oko mastanja koje svatko od nas moze imati u bilo kakvom obliku...
Hrvatska je zemlja u tranziciji sto nije nesto sto se odreduje po osobnom misljenju nego po procijenama meritornih institucija (evropska komisija, Svjetska Banka) tranzicija je proces koje su sve zemlje iza zeljezne zavijese zapocele padom komunizma za sada su ga jedine dovrsile Ceska i Slovenija prije dvije godine postale ono sto se kaze dijelom razvijenog Svijeta,..sto ne znaci da je to sad kraj jer Japan i Njemacku nikad nece stici,..

Po meni najveci problem u Hrvatskoj je Korupcija i to na sudskoj i upravnoj razini pa tek onda na politickoj iako ni to nije zanemarivo, ali recimo da su politicari puno vise pod kontrolom medija,..
ali odmah iza toga Hrvatski problem ali i problem skoro svih zemalja jesu nepostojanje objektivnih medija tj hrabrih novinara kojih ima samo nekoliko,...ostatak su poslusnici koji slijede slijepo uredivacku politiku svojih super vlasnika koji opet imaju za zadatak svojim gazdama tako da smo na kraju dobili novine koje nam svakog dana serviraju svakojake afere i napade ali samo na jednu od politickih opcija (skoro uvijek na desnu) Novinari a pogotovo kolumnisti su politicki odredeni u svojim lijevim stavovima da jednostavno svaki dan napadaju ono drugo i tako pomalo stvaraju konfuziju u narodu i kolektivna depresija i malodusnost je vec nekoliko godina glavna bolest Hrvatske,..

Drugi veliki problem je ali ovog puta na svjetskoj razini pa se preslikava i kod nas u svojem primitivnijem obliku...Celebrity World sa kojim se budimo i idemo spavati bilo da je rijec o glumcima ili o drugim bogatasima koji nam podsticu parazitsku svijest tako da danas imamo 99 posto djevojaka od 20 godina koje sanjaju samo lagodan manekenski zivot ili estradu,..drugo sve za njih je gubitak,..s druge strane djecaci su zatupljeni nogometom i slicnim stvarima..takav svijet ne samo sto propagira lijenost nego podstice razvrat rastrosnost i totalno apsurdne vrijednosti i ja smatram da ce za 20 godina situacija u zapadnom svijetu biti da ni jedan brak nece trajati vise od dva mjeseca ako ga uopce i bude,..

mogao bi do sutra ali realnosti su takve

Ne sumnjam da je Djipi na umu imao meritokraciju u kojoj bi društvo bilo na dovoljnoj razini da oni "meritorni" zaista rade na opće dobro i da takvo djelovanje zahvaljujući potpunoj transparentosti (informatizacija cijelog sustava!) bude uvijek pozitivno, a može se nadgledati i u mikrokoracima od svakog građanina. Da, to jest utopijski element, ali nije nemoguć.

Ecvis je postavio dobra pitanja. Mislim da je komunizam imao dobrih ideja, pogotovo u domeni socijalne pravde i zaštite slabijih, ali je greškom pretpostavljao da je mnogo stvari u društvu idealno, a nije - jer ljudsko društvo još dugo neće biti na toj "Star Trek" razini. Također, ideja da smo svi jednaki i da svatko radi koliko može i uzima koliko mu treba ne drži vodu samo zbog jedne ljudske mane - lijenosti.

Ja mislim da nismo svi jednaki i da i ne trebamo biti tretirani jednako, ali ne u smislu rasne, vjerske, nacionalne ili neke slične primitivne podjele. Različiti smo u želji, volji i mogućnosti da pomognemo društvo i njegov razvoj kroz vlastiti rad ili kreaciju. Imam poznanike koji su "jalovi beskorisni organizimi" - kako ih nazivam kada budem lud i frustriran. To su ljudi koji u zrelim i najproduktivnijim godinama života žive lijeno i razmaženo na grbači bogatih roditelja koji im onda kupuju stanove, aute, tehnologiju, plaćaju tenis i skijanje (što je sve super ako netko to zaslužuje), ali njihov rad i doprinos zajednici ne postoji, oni su samo konzumenti bez ičega što vraćaju nazad u zajednicu - osim svojeg smeća nakon partija. Postoje i siromašni, ali lijeni. Oni ne uživaju na skijanju, ali su toliko inertni da će radije životariti od socijalne pomoći - ili u ekstremnim slučajevima glumiti invalide prosjake. S druge strane, postoje (srećom poznajem više takvih) ljudi koji su hiperaktivni, vrijedni, nesebični, koji stalno nešto rade i mijenjaju društvo oko sebe nabolje.

Kada oni lijeni i nesposobni putem korupcije i nepotizma dobiju i poziciju u firmi gdje primaju plaću iz proračuna ne radeći gotovo ništa (što je bolje nego da rade direktnu štetu), onda zaista nema šanse da bih rekao da smo zapravo "svi jednaki". Pozicija u društvu, tj. meritornost morala bi se zaslužiti radom, a ne rodbinskom vezom ili naslijeđenim bogatstvom.

Campo je ponovio ono što svi znamo - današnje potrošačko društvo favorizira celebrity idole upitnih vrijednosti. Manekeneke, glumci, nogometaši i slični koji vrijede sedam znamenki, a ne donose ništa osim magle u stilu "kruha i igara". Često znanstvenici koji nam spase život nekim lijekom ili izumom žive kao sasvim obični građani, a prije bi oni zaslužili neke od beneficija prvospomenutih. I siguran sam da oni novac ne bi potrošili na novi kokainski party, nego na nešto korisno i pametno. Mladi onda žele biti ono prvo - lijeni bogati "partijaneri", a to je pak potpuno oprečno kultu rada o kojem je Djipi pricao. Ja sam za kult rada i stvaranja.

Campo je spomenuo i brak - mogli bismo teoretizirati o zastarjelosti ideje braka općenito u 21. stoljeću, ali naše društvo je još jako daleko od toga - i svješću i blagostanjem koje bi za takvo što bilo potrebno. Danas je još najljepši dio "braka" sama ceremonija ako se napravi ukusno, skromno i toplo (a ne kao prežderavanje sa stotinama ljudi koji se jedva međusobno poznaju), ali sam brak kao "intenzivni zajednički život" je uništen u današnjem društvu od strane surovog kapitalizma koji ljudima sužava vrijeme i mogućnosti za život. Zato brak danas sve više gubi smisao, a ljudi koji se vole biti će zajedno u braku ili ne. Tu me posebno nerviraju diskirminirajući zakoni koji se kod nas donose. Sve, baš sve u današnjoj Hrvatskoj, ide na štetu zajedničkog života. Ljudi ne mogu živjeti zajedno jer nemaju gdje dok ne zađu u srednje tridesete kada možda uspiju dobiti kredit. Kada ga konačno dobiju, onda su uvjeti toliko lihvarski, a cijena stana toliko suluda da su robovi banke do penzije. Imati djecu je doslovno luksuz, a cijene vrtića su astronomske (o knjigama nećemo zar ne?). Kao da imamo problem s viškom stanovnika, pa Hrvatska čini sve da destimulira stvaranje novih naraštaja. Onda ti mladi da ne bi završili na ulici zbog neotplate kredita, rade kao ludi, dva posla, neki u fušu i ne mogu birati baš nikakvu komociju ili više vremena za obitelj, jedino što mogu izabrati je preživljavanje. Kada se tako dogodi, onda možemo imati spomenuti korejski scenario s alkoholom (jer ljudi pucaju) ili se ljudi korak po korak otuđe, a brakovi raspadnu. Sretna manjina u nekakvoj "srednjoj klasi" valjda jedina nema taj problem, ali takvi su u našoj lijepoj "tranzicijskoj" domovini gotovo izumrli.

Campo priča o veličanju "apsurdnih vrijednosti", a naši političari su prvi koji to rade! Bahati, rastrošni, lijeni, uživaju u luksuzu. Daju primjere gore od bilo kakvih celebova! Kako imam poznanike u nekim ministarstvima, čuo sam iz prve ruke kako se kupuju službeni auti i kakve se sve perverzije izvode na račun građana. Svi ti ljudi bi jednako sigurno došli na sastanak i u pet puta jeftinijem automobilu. Bolesno, perverzno i potpuno amoralno. I takvi ljudi "vode" Hrvatsku? I još očigledno ima ljudi oko nas koji su u stanju takvima dati glas? Nije čudo da je "ozračje deprimirajuće".

A jebi ga. Opet mi ode post u virtualno ništavilo. A bil sam konkretan i opsežan:-(