Djuro dobro kažeš, previše filozofiramo - ovdje bi trebalo doći nekakvo EU tijelo koje bi oformilo "Političku policiju" koja bi bila nezavisno financirana fondovima protiv korupcije, a bavila bi se samo prijavama sumnjivih rabota naših političara. Posla preko glave!

Zašto političari nemaju plaće zakonski definirane kao postotak od prosječne hrvatske plaće? Zar to nije jedini fer način mjerenja uspješnosti njihovog "vodstva"? Niti jedan od političara nije imao petlje to predložiti jer bi bila pogođena i njegova guzica...

ja govorim o Braku zato sto brak podrazumijeva i obitelj ( a ne samo ljude koji se vole, nekad vise nekad manje svi to znamo) a obitelj podrazumijeva temelj i zdravlje svakog drustva ako se Brak unisti unistava se odgoj djece koji nemogu nadomjestiti skola i ostalo a ni rastavljeni roditelji,..
ja sam vjerovatno za vas malo "zastarijelih" krscanskih pogleda na svijet,..ali i ta duhovna strana je jako bitna u ovom depresivnom ambijentu jer ti ne dopusta pesimizam i malodusnost..
uporno nastavljam tvrditi da su kod nas veci problem mediji nego politicari

ljudi medije dozivljavaju kao sud,..oni optuzuju sve zivo i onda ljudi vide da nitko ne ide u zatvor i misle svi su lopovi a u vecini slucajeva su to samo prazne price,..a u pola i u cijelosti izmisljene price i slucajevi,..

ali danas ne bi vise o tome ,...cestitam svima Dan pobijede i slobode nase drzave,..ako i ovo nekoga tu smeta nemam vise rijeci,..

Slažem se s tobom kad kažeš da mediji nose veliki dio krivnje. Samo ja bi još dodao da je njihova krivnja u tome što veličaju ljude koji su kako dpasaric kaže ljeni a imaju novac, veličaju kriminalce i još ih nazivaju "poduzetnicima" . Naravno da mladi ljudi žele biti kriminalci, zašto? Zato što kriminalici imaju najzgodnije žene, najbolje aute i stalno su na televiziji pa oni su "slavni"!! Mlad čovijek se pita kako doći na televiziju, podsvijest mu kaže budi kriminalac, kupi lančugu oko vrata, rabljenu bmw tricu na 100 rata i odi treniraj boks!!

Istina Campo, bez zdrave obitelji nema niti sretno odgojene djece. No, kako je netko primjetio kvaka je u tome što bi mnogi ljudi često trebali dobiti "dozvolu" za imati djecu - jer sami nisu dovoljno odgovorni, nego eto - "dogodi se", a onda klinci odrastaju nevoljeni, samo s jednim roditeljem ili s odgojem ulice. Neki pak silno žele djecu, ali zapravo nemaju stvarne mogućnosti za to, pa onda čitamo po novinama slučajeve tipa "Obitelj završila na ulici, grad osigurao privremeni smještaj". Dakle, opet se vraćamo na one osnovne stvari - siguran legalan posao od kojega se može normalno živjeti, normalan stan bez bankarske giljotine nad glavom, 8-satno radno vrijeme i socijalno pogodovanje obiteljima koje se odluče za djecu... većina toga u Hrvatskoj ne postoji, ali se zato pogoduje tajkunima gdjegod je moguće.

Što se tiče "kršćanskih pogleda", ja poštujem kulturu, tradiciju i naslijeđe svake od vjera. I većina vjera zaista i propagira dobro u nekom idealnom svijetu, ali u praksi često završi opet na skandalima (ono u USA je bilo grozno), gramzivosti i biznisu. O političarima "vjernicima" da ne pričam, tu je Alan Ford preblaga usporedba. Vjera bi morala biti osobna stvar svakog pojedinica i ako netko u vjeri nalazi svoj mir, ja to svakako poštujem. No, ja bih sredstva od vjerskih zajednica (kažu 300 milijuna kuna?) trenutačno usmjerio u kompletnom iznosu za vrtiće, škole i socijalne programe, a vjerske zajednice neka financiraju sami vjernici. To bi bilo fer, a vjerske zajednice bi takvim činom pokazale da su iskrene i skromne, a ne da nam novinari mogu pokazivati župnika u Volvu XC90. Ovako cijela vjerska priča gubi kredibilet i interpretira se samo kao još jedna politička trgovina. Time se vjerdostojnost bilo koje vjere narušava, pa ona gubi smisao kao moralna vodilja u nekom društvu. Vjere imaju sve manji utjecaj na ponašanje u društvu i redovito gube bitku s konzumerizmom. Globalizacijom i internetizacijom cijelog planeta vjere će stagnirati i u konačnici vjerojatno potpuno nestati kao društveni fenomen, ali bi bilo lijepo da ostanu kao izuzetno bogata kulturno-povijesna baština čovječanstva.

A sada sam dosta klepetao u prazno, idem biti malo vrijedan na praznik i raditi nešto korisno!

Djuro genijalac je napisao:


ako ti se to dešava češće, razmisli da postove tipkaš u text edit-u pa ga kopipejstaš ovdje.

Evo me opet. Prikupih energije i sad iznova pišem ono o čemu sam već pisal i onda se izgubilo (grrrr!).
Ajmo malo konkretnije (strojar sam, kaj ćeš). Živim u kući i pamtim vremena prije nego je k nama došla plinska instalacija. U ovo doba godine se nabavljao ogrijev za zimu. Ako su to bila drva, onda ih se pililo, cijepalo i slagalo. Ako je bilo lož-ulje, kupovalo se dok ga je bilo i bilo je jeftinije. Što bi onda čovjek trebao očekivati od vlade? Da se sad pobrine za zimu. Uostalom, nije li EU upravo doznačila svu lovu Ukrajini da plati Rusima da ne bude opet sranja s plinom kad bude minus 18°C? Naime, ta se sranja ciklički ponavljaju već pet godina za redom što je zasluga narančastih koji očijukaju s EU i NATO-m na užas ex-KGB špijunčine iz Kremlja. On onda podigne cijenu plina Narančastima, oni počnu vrištati i on ih optuži da kradu plin namijenjen EU koji mora proći preko njihovog teritorija. Plina nema, panika se širi.
Mi proizvodimo plin. Više nego ga trebamo u proljeće, ljeto i jesen, ali nedovoljno za vršna opterećenja zimi. Zato ga prodajemo po X kad ga imam više, ali ga kupujemo po 10-15X kad nam ga treba. Logika bi nalagala gradnju podzemnog skladišta o čemu se (barem deklarativno) snatri već desetak godina. No, trgovački lobiji koriste paniku zimi i namlate silnu lovu kad je cijena 10-15X. Zato mi gradimo Pelješki most koji treba spojiti ništa i nikud, podižemo ga u vis za 345678 metara da bi silna trgovačka mornarica BiH mogla prolaziti ispod. Povratak na plin. Očigledno je da nam zimi treba više plina negoga ima(mo). Rješenje za taj problem je dvojako. Prvo, možemo ga probati nabaviti negdje drugdje. Nije jednostavno i skupo je. S tendencijom da bude još skuplje. Povećati proizvodnju baš i ne možemo, koliko nam je potrebno. No, s izgrađenim podzemnim skladištem, povećali bi vlastitu neovisnost o natezanjima na osovini Kijev-Moskva i smanjili troškove zimi, jer bi se kupovalo manje skupog plina.
Druga je mogućnost da se smanji potražnja za plinom. Pritom ne zagovaram grijanje samo jedne prostorije i sjedenje u perjanim jaknama kod kuće, nego da se malo šire pogleda kompletna situacija. tek najnoviji zakon o gradnji propisuje standarde energetske učinkovitosti građevina u smislu potrebne toplinske izolacije. To znači da je valjda 95 posto kuća i zgrada nedovoljno toplinski izolirano i da se troši barem za 30 posto previše energije za zagrijavanje. Postotak je možda i 50%. Sad je vrijeme da se u našoj vladi skupa sjednu ministri graditeljstva, financija i energetike. Energetičar bi rekao da bi on rado uštedio 30 posto potrošnje plina zimi. Građevinac bi onda iznio ove porazne podatke o našim građevinama koje mahom nemaju nikakvu fasadu, a o izo-staklima da i ne govorim. I onda bi pametna vlada zaključila da je vrijeme za veliku akciju. Napravila bi se analiza troškova građevinskog materijala koja je trenunto na tržištu, pogledal se marže trgovaca i onda bi se to srezalo za dvije trećine. Propisala bi se TIPSKA cijena za svaki proizvod koji bi bio dodijeljen svakom tko ima uredno prijavljenu građevinu koja je upisana u knjige. Toliko i toliko stiropora, tolko silikatne žbuke, toliko prozora i svega ostalog što treba da sa smanji isijavanje topline kroz zidove i stolariju. Sad je vrijeme za ministra financija koji poziva banke i kaže im da će svima koji žele pobolčjšati svoju kuću, a nemaju novaca dati kredit po istim uvjetima po kojima bi ga dali na svojim domicilnim tržištima (Italija, Austrija..) dakle, 1-2 posto kamata bez lihvarskih troškova obrada kredita i sličnih sranja.
Također, utvrđuje se normativ rada za sve operacije tako da građevinci nemogu petljat i derati ljude. Ljudi koji ulažu u svoju energetsku efikasnost taj trošak odbijaju od svoje porezne prijave U POTPUNOSTI i to ne ulazi u onih famoznih 12 tisuća kuna godišnjeg maksimuma. Sve se, jasno, dokazuje računima. Moglo bi se donijeti i psoeban zakon o oslobođenju od PDV-a za cijelu tu operaciju, ako ne za sve, onda barem za penziće.
Tko ne želi 'upgradeat' svoju kuću, stan, zgradu ili što već, ne mora, ali on će onda kupovati lož-ulje, plin ili struju za grijanje po cijeni od 1,3 nominalne. To je porez na njihovu energetsku neučinkovitost koja nije nužna.
Što smo tako postigli? Uložili smo u stanovanje, ne samo u izloaciju, nego i u izgled jer bi svi imali nove fasade. Smanjili smo potrošnju plina u kriznim trenucima za barem trećinu i smanjili ovisnost o hirovitim odnosima Putin-juščenko. Zavrtilo se jako puno novaca, zaposlilo se puno ljudi, naše tvrtke koje proizvode građevinski materijal su napravile dobar posao. I trgovci su sa značajno smanjenom maržom zbog opsega posla dobro prošli. Gubitnika zapravo nema. I ako je dotad završeno i to podzemno skladište plina (ili još bolje nekoliko njih) možda više ni ne trebamo od Rusa kupovati plin. Evo, to bi bio neki projekt dobre vlade na opću dobrobit...

No, sad kad sam već u energetici, pitanje retoričke naravi. Mislite li da naše ministartstvo nečega ili bilo tko u vladi zna za Hydrosol projekt? Njega EU futra s dobrim novcima i upravo se odvršava ili je već gotovo pokusno postrojenje u okolici Seville na jugu Španjolske (Andaluzija, sirotinjski dio Španjolske gdje imaju samo Sunca, nakon kaj je Šuker otišel iz Seville, a Jarni iz Betisa). Porjekt se bavi ekonomski isplativim dobivanjem vodika. Kao što vjerojatno svi znate, vodik u elementarnom obliku u prirodi ne postoji. Ali, zato ga ima koliko god hoćete vezanog u molekulu vode. Da bi se ta veza razbila, potrebno je uložiti energiju. Najjednostavniji je način elektroliza vode, ali tako dolazimo do energetskog debalansa: više energije ulažemo, nego je poslije možemo dobiti izgaranjem vodika (što daje vodenu paru) i potrebne su izuzetne količine struje. Ako ju dobivamo iz fosilnih izvora, onda je to užasno neekonomično i poražavajuće po CO2 bilancu.
Zato se razvija postupak krekiranja vodene pare u vodik i kisik pomoću visoke temperature. Sustav ogledala usmjerava sunčevu svjetlost u jednu točku na vrhu tornja gdje se postiže vrlo visoka tempertaura (oko 600°C) gdje se onda uz pomoć katalizatora vodena para raspada na vodik i kisik. Vodik se potom hladi na cca -270°C te tako ukapljen skladišti. POslije se on može koristiti kao gorivo bilo u gorivim ćelijama gdje proizvodi struju ili izravnim izgaranjem u motorima s unutrašnjim izgaranjem. U oba slučaja je efikasnost procesa oko 50 posto. Zasad, ali, očekuje se da bi mogla biti viša. Ono što je posebno lijepo je to što iz ispuha kaplje voda, a CO2 ne nastaje.
I što bi sad pametna vlada mogla napraviti? Pogledati naše silne otoke na kojima osim ponekog svjetionika i hrpe kamenja osim sunca nema ničega. K vragu i onaj silni krš Dalmatinske Zagore ima puno sunca. Pa se bi tamo moglo izgraditi to postrojenje koje bi primarno 'proizvodilo' vodik. No, uz njega je tu i kisik koji su u trenutku nastanka zagrijani na preko 600°C. S njima se može ići kroz izmjenjivač topline i zagrijavati vodu te pregrijavati paru koja onda preko parne turbine može proizvoditi struju kao NUSPRODUKT primarne djelatnosti tj. dobivanja vodika. Jasno, po noći nema sunca pa nema ni dobivanja vodika, ali onaj koji smo proizveli tijekom dana možemo sad izgarati i opet dobivati struju.
Svi koji smo ikad stajali na kršu tijekom ljetnog dana znate kolika je to silna energija koja samo čeka da ju uhvatimo i iskoristimo i pritom smo posve CO2 neutralni. Stoga ponavljam pitanje: mislite li da naša Vlada zna za to? I ono, još bitnije, mislite li da mari? Ja se bojim da je mnogo važnije kako rebalansirati budžet da se niš ne dogodi tj. da svi koji moraju dobiju svoj dopitat....
Da, još samo da se osvrnem i na onaj dio o bahatosti. Recimo, kupnja službenih automobila. Budući je ovo vlast (da ne velim vrhuška) koju je izabrao narod, onda bi oni trebali živjeti zajdno s narodom. Konkretno, naš vitki ministar financija zasigurno može dobiti podatak na kraju svake godine koliko je novaca na ime trošarina pirlikom kupnje novih automobila uplaćeno u proračun. Zna se koliko je auta prodano i onda se zna koliko je PROSJEČNO skup auto koji se prodaje u RH. I sad je vrijeme za tablicu. MInistar se smije voziti u autu koji je skup recimo 1,6 prosječnih automobila u RH, a predsjednici vlade i države u autui koji košta kao 2,3 prosječna. Kako narodu ide bolje, tako će se i oni voziti u skupljim autima. Pa otpadaju proseravanja u BMWima serije sedam dok se svi ne budu vozili barem u tricama.... Na kraju svake godine se iznova napravi analiza i za iduću godinu izda nova tablica vrijednosti za kupnju automobila na trošak proračuna. Ako ljudi počnu kupovati jeftinije aute, onda se i ovi na MArkovom trgu voze iduću godinu u jeftinijim, ako se kupuje nove....
Evo, to je bio moj skroman doprinos ovoj raspri i pokušaj da se s filozofske razine promišljanja o pravima pojedinaca ipak spustimo na praktičnu razinu svakodnevice i njenog poboljšanja na opću dobrobit. SIguran sam da korisnici Jabučnjaka imaju sličnih i još boljih ideja za konkretne projekte. A k vragu, možda da pošaljemo link na ovaj thread Vladi? Možda ga netko pročita?
Evo, Smayoo, jel bi to bio konkretan potez s ciljem poboljšanja života sviju nas?

Usudim se banalizirati temu do srži i reći da imamo vlast kakva nam i pripada, odraz je naroda kakav jesmo. Generacijama se "radilo" i dobijalo sve od države. To je malo teže izbrisati iz koda, jer je (većini) bilo ugodno imati urednu plaću, osmosatno radno vrijeme, K15, novogodišnje pakete i redovni godišnji, praktično bez obzira na obrazovanje i sposobnosti. Danas kad je četvrtina zaposlenih na državnoj sisi, imamo isto to plus što to sad puno više košta.

Nerad ide pod ruku s korupcijom, naprosto je ugodan način za zaraditi što više. Na svim razinama. Od dilera kave po kafićima, do namještanja višemilijunskih poslova za izgradnju nepotrebnih objekata, prodanih pod pričom velike državne važnosti. Autoceste su nam prazne 360 dana godišnje. Ja naprosto ne znam kako ćemo napredovati bez pelješkog mosta.

Mi ne znamo raditi, jer smo bili desetljećima zatvoreni i jer većina ljudi u inozemstvo odlazi, a ako ikad, onda na tjedan dana na all inclusive paket. Iskustva koja donosimo izvana su minorna, a oni koji ih znaju iskoristiti, opet su primorani u ovakvom društvu prilagoditi se onima ispod i onima iznad i funkcionirati mitološki, jer drukčije ne bi preživjeli. A uopće ne moramo otkrivati toplu vodu. Samo što ni kopirati ne znamo. Kosi se s našim niskim moralnim načelima.

I neka nam je tako. Sve dok je prioritet rupa u zakonu a ne zakon, niti ne zaslužujemo bolju vlast. Jer se je ovaj narod boji imati. Jer da je vlast zdrava, morali bi, isusebože, raditi. Raditi! A upravljali bi mozgovi, a ne rođosi.

My two cents. Vraćam se u lurkanje na sljedećih pet godina .

@ecvis17


Možemo zaključiti da je slično i... Japanu, a tamo baš i ne cvate komunizam.


Zanimljiva je ta priča s "jednakošću". Osvrćem se oko sebe i ne vidim "jednake" ljude. Vidim različite. I to im je kvaliteta. Ako me pitaš "trebaju li imati ista prava?", odgovor je jednostavan - naravno da trebaju. Meritokrati nisu "viša klasa" - samo su osposobljeni da pojedine funkcije (koje nazivamo "vladajućima" i prenosimo dio vlastitog suvereniteta na njih) obavljaju "meritorno". Ako se od ministra/ministrice turizma očekuje da aktivno zastupa Hrvatsku u inozemstvu, ne bi li bilo bolje da *zna* strane jezike? Da, uvijek može imati prevoditelja. Može biti i nijem (za što svakako nije sam kriv!). Ali da imamo troje ljudi od kojih jedan zna samo hrvatski, drugi je nijem, a treći školovan tako da u malom prstu ima znanje o aktualnoj problematici turizma ne samo u zemlji nego u svijetu, a u ostalim prstima po jedan strani jezik - zar je toliko "problematično" odabrati meritornog? Treba li narod glasovati pa odabrati nijemog iz sažaljenja ili možda ovoga što se nije udostojio odraditi ni osnovnoškolski program zato jer mu stric može financirati kampanju tijekom koje će hraniti gladan narod inćunima i vinom te se tako pobrinuti da glasuju za njega? Meni to ne izgleda posebno problematično, moguće da nešto propuštam. Počinje mi izgledati "problematično" kad se pojavi konkurencija pa u startu postoji N individua koje odgovaraju opisu favorita među prethodno ponuđenim. Koga onda birati? Najboljeg među njima, naravno. Jesmo li licemjerni ili ugrožavamo nečija građanska prava kad *najboljoj* skakačici u vis dodjeljujemo zlatnu medalju? Mislim da nismo. Zaslužila je. U tom trenutku ona je najbolja. Sutra će biti netko drugi. U čemu je problem ako po istom kriteriju biramo ljude kojima dajemo zemlju na *upravljanje*? Vladaju vladari. Nama trebaju oni koji će upravljati u našu korist. Ne u svoju. A imamo "vladare". I još ih sami biramo.


Poanta predložene meritokracije nije "bavljenje politikom". Kad se političar bavi "politikom", bavi se sam sobom. Što većina najčešće i čini. Politika je sredstvo dolaska i ostanka na vlasti. Što nas vraća na vladare. Meritorne osobe iz ove priče imaju zadatak baviti se problemima društva za koje "odrađuju posao" - u korist istog tog društva, a vlastitu ostvaruju tako što su dio društva kojeg su poboljšali. Koliko god taj koncept zvuči utopijski, zapravo je primjenjiv i u svakodnevnom životu: ako naiđeš na boljeg od sebe, ustupi mu svoje mjesto - bit će bolje i tebi i njemu.


Ovako možeš napisati i demokracija = oligarhija jer to doista i jest. Narod "misli" da vlada, a vlada šaka "izabranih".


Nailaziš li na neki od tih problema na... Olimpijadi? Jel' toliko teško i "nepravedno" poredati na pobjedničko postolje najboljeg, drugog i trećeg po nekoj kvaliteti? Koga bi rađe za ministra financija: pjevačku zvijezdu koja je svima simaptična ili samozatajnog "geeka" koji je financijski virtuoz? Većina naroda bi izabrala Severinu. Samo da je može gledati. Educirana manjina zabrinuta za boljitak društva izabrala bi "geeka" zbog kvaliteta koje ima (u sferi financija). I potom (jer i oni su ljudi) otišla na Severinin koncert - da je mogu gledati.


Kada sud ne bi mogao biti "objektivan", pravosuđe bi izgubilo smisao postojanja. Jedno je "objektivan sud" (temeljen, u konačnici, na čistoj logici), a drugo je "istina" oko koje se ni ne moramo sporiti može li biti objektivna ili ne jer su se filozofi odavno u tome izgubili.

I ovo društvo u kojem živimo "sudi" i oduzima drugima prava (ako tako presudi). Na to smo pristali "rođenjem" i to je puno kompleksniji "problem" (ne guram ga pod tepih nego uzimam kao premisu da se ne vraćamo baš unazad do Velikog Praska). Uvijek se možemo dogovoriti (tu glas naroda igra *ključnu* ulogu i treba ga *brojati*) kakav će nam biti Ustav i kakvi će zakoni proizaći iz njega. I to je dio koji *većina* može (i mora!) odlučiti. Ali isto tako ni Ustav nije uklesan u kamen. Sto godina kasnije, ponovno "prebrojavanje" možda izvede zaključak o tome da društvo želi drugačija pravila igre. Kakva god želi, nakon što su definirana temeljnim aktom, nakon njih slijedi pisanje Zakona. I tu počinju problemi. U zakonima koji ne drže vodu. Poništavaju sami sebe (rupe!), a "vladari" žmire na tu činjenicu. Zar je mudrost uskladiti ih? Nije. Nekad je bilo. Nije bilo moguće pročitati sve zakone i pronaći one koji su u koliziji. Danas je moguće. Algoritmirajmo ih i pustimo računalo da ukaže na nebuloze koje koristimo kao "rupe u zakonu". Opet vrlo praktičan recept. Provodimo li ga? Ne. Zakonodavstvo misli da računalo zamjenjuje pisaću mašinu, a "programer" se ne stigne baviti zakonima jer mora u ponoć po kafićima mijenjati stopu PDV-a iz 22 u 23%.

Bottom line: danas imamo mogućnost uspostaviti informacijske sustave koji neće biti "magla" namijenjena lovu u mutnom. Ali to ne radimo. Ili zbog neznanja (da možemo) ili zato jer tako "svima" odgovara. Vjerojatno pomalo od jednog i drugog.


Nije li bug očit? Poanta nije u radu u smislu nepotrebnog iscrpljivanja. Na ovoj planeti jednostavno nema "posla" za 6 i pol milijardi "radnika". Tehnologija nam ide u prilog. Ide čak u prilog i lijenčinama. Svu potrebnu hranu i ostalu "robu" može proizvesti bitno manje ljudi. Dok ne spoznamo univerzalni smisao postojanja (koji će nam definirati funkciju cilja), možemo "životariti" tako da omogućimo svima raditi ono što žele. Nemojmo potcjenjivati ljude i njihove sklonosti (pogotovo nakon što uklonimo medijsko zatupljivanje sa "cool" aktivnostima). Neki će rađe istraživati lijek protiv raka nego tulumariti na Ibizi. Drugi će rađe čistiti ulice jer im je dosadilo biti bezobrazno bogat, a raditi je, "po novom", cool. Zapravo... nije poanta ni "rad", moguće da zbunjuje terminološki jer vuče na Marxa. Poanta je "stvaranje". Dajmo ljudima priliku da stvaraju. Dajmo im priliku da budu ispunjeni pa se neće ispunjavati alkoholom jer će imati bezbroj drugih stvari za se njima baviti ("raditi" ili zabavljati, po želji).


Ne dao Bog sustava u kojem ne bih mogao ništa reći! Ne znam odakle si to iščitao. Postoje odluke koje ne želim donositi. Ne zato jer ne želim prihvatiti odgovornost za njih već zato što *znam* da nisam kompetentan i da bi mi previše vremena trebalo za sustići nekoga tko jest i tko odluku može donijeti umjesto mene i u moju (svačiju!) korist. Krenimo od obitelji. Moramo li raspravljati i glasovati o sutrašnjem ručku ako sutra kuha supruga? Ne moramo. Vjerujem da će napraviti najbolji ručak s raspoloživim resursima vodeći računa o tome da je zdrav i hranjiv. U kontekstu tog konkretnog ručka ona je meritokrat. Ako nije sigurna hoće li mi se sviđati riža ili sam možda alergičan na nju, može me pitati. Može pitati narod. Ili narod to može sam dati do znanja: "Samo nemoj rižu, molim te, alergičan sam na nju". I reći će "Dobro. Onda ćemo krumpir".

U sustavu u kojem živim imam pravo glasa, ali to pravo se utapa u nadvikivanju. Ne želim se nadvikivati, nismo na stadionu. Jednostavnije je oformiti političku stranku, odraditi kampanju i doći "do fotelje" nego zaokružiti "manje zlo" na glasačkom listiću, otići doma i nadati se najboljem. Smayoo je citirao ideju "malih koraka". To je to. Djelovanje. Ali ono koje će uroditi plodom, a ne ono kojim ću samo utješiti vlastitu savijest.

Želim imati pravo glasa, u smislu da netko sluša ono što mu želim reći, a ne u smislu prebrojavanja za potrebe dolaženja nekoga na vlast. Želim "uho" koje će moj glas (prijedlog) biti sposobno ocijeniti (korisnim ili ne) bez razmišljanja hoće li to njemu/njoj donijeti osobnu korist, te "mozak" koji će to što sam (kao "glasić" ) predložio ponuditi svima kao prijedlog za unapređenje društva. I želim potom čuti glas svih koji se smatraju potom kompetentnim raspraviti o mom prijedlogu. Ne želim 4 i pol milijuna glasova za i protiv od kojih manje od 500.000 razumije o čemu zapravo pričamo. I, da ne bude zabune, nije poanta držati tih 4 milijuna u neznanju. To je njihov izbor (da ne znaju jer ih ne zanima) i treba im ga dopustiti. Ako žele znati, informacija im je na raspolaganju i to u onom obliku koji je potreban da bi ju shvatili (svi smo različiti!).


Iskreno ne razumijem koji dio te plaši osim vlastitog zaključka o uskraćivanju prava glasa ili bilo kojeg drugog prava koje bi svaki čovjek neupitno trebao imati.

Kada bi stranke na izbore izlazile s takvim, konkretnim i ostvarivim programima (disclaimer: ne kažem da je ovaj izvediv, premalo znam o tome, ali volio bih pročitati u obrazloženju programa stranke-predlagača kako i zašto JE izvediv), vjerojatno bih lakše našao nekoga tko zaslužuje moj glas.

U nedostatku takvih, Djuri karma+.

Pokušavam ne gledati ovu temu jer pokušavam svakodnevno ne razmišljati o politici i stvarima koje me u konačnici užasno živciraju.

@Riba...razumijem tvoju frustraciju jer je vjerojatno "inspirirana" svakodnevnim pizdarijama u poslovanju.
I ja se svakodnevno borim da naplatim koju kunu za posao koji sam već davnih dana napravio, a bezuspješno. S obzirom da sam eto već 8 godina "samostalan" u biznisu, mogu reći da nikad nisam imao više posla, a manje novaca. To nešto govori...govori da se vraćamo u najgore dane sredine 90-tih godina (HDZ-ova vlada i tada i sada...i više manje isti ljudi vuku konce).

Naravno da je nepotizam i korupcija uzela maha do neslučenih visina...naravno da nitko za ništa ne odgovara i to je jedan od razloga zašto se u osnovi ništa ne mjenja na bolje.

Ali ja imam jednu drugu teoriju...naime mi smo u osnovi mlada tržišna ekonomija i jednostavno kod nas još uvijek vlada PRVOBITNA AKUMULACIJA KAPITALA, kao u ranim godinama 20-tog stoljeća u zapadnim zemljama. Ne mislim da treba mijenjati sistem i ekonomiju jer boljega nema niti u svijetu, samo mislim da jednostavno u evoluciji ekonomije treba proći vrijeme da to sve sjedne na svoje mjesto (nadam se ne 50-tak godina).

Pri tome ne mislim da su samo HDZ i njegovi političari odgovorni za ovu situaciju (najodgovorniji jesu sigurno)...problem je što ja niti u jednoj stranci ne vidim svjetlu točku tj. čovjeka radi kojih bih izašao na izbore.

Netko je ovdje spomenuo Mesića kao jedinu svjetlu točku (za kojega sam ja nažalost 2000g i glasao)...čovjek danas u Kninu ne želi ići na misu za hrvatske branitelje jer se eto ljuti na Jezerinca...pa to je strašno...on je Predsjednik Hrvatske, zemlje čiji se građani u 88% izjašnjavaju kao katolici...kada ne bude Predsjednik može biti ateist ili izabrati bilo koju drugu vjeru, koga briga...ali sada, on je Predsjednik RH, ali očito misli da je Bog jer eto 10 godina vlasti svima udari u glavu.
Na početku mandata su mu govorili da je antiTuđman, a sada je eto isti kao i njegov
prethodnik...više nema šala i kritika na njegov račun jer se onda g. Predsjednik naljuti.

Pusić, Čačić, Adlešić...isti ljudi već milijun godina.
Milanović...čovjek koji nikad nije radio i sve je dobio na pladnju...na čelu SOCIJALDEMOKRATSKE stranke, a on sam je potpuno socijalno neosjetljiv i oni koji ga znaju kažu da je čovjek koji "gazi preko leševa".
HDZ sa Hebrangom kao predsjedničkim kandidatom...smiješno...pa jesu li ti ljudi normalni, zar ne znaju da je to najomraženiji političar u RH...strašno...

...u osnovi stvari idu sa gorega na gore.

Ali moram reći još jednu stvar...

Kad malo bolje razmislim Ja Jesam Hrvat i Katolik (nikada i nigdje se u osnovi tako ne deklariram), ali to je ono što jesam rođenjem i svojim odgojem i tako odgajam i svoje dijete...toga se ne sramim i ne smatram se radi toga primitivcem...nego se time ponosim.

Branio jesam Hrvatsku (već 01.08.1991. sam krenu u rat), srećom ubio nisam na čemu sam izuzetno ponosan (ha, ipak sam katolik)...i ovo zasigurno NIJE HRVATSKA ZA KOJU SAM SE BORIO.

Da, Riba...apsolutno razumijem tvoju frustraciju jer sam i ja frustriran ali ne dajem ti za pravo jer si eto i Jabučnjak, jedinu oazu (barem za mene) mira, oslobođenu od svih politika uspio "zaraziti" sa tom zarazom (pa eto i mene nažalost ovdje u raspravi).

Samo moje mišljenje...nemojte mi zamjeriti,

Pozdrav,

MLADJO (ili ti MLAĐO)

@smayoo & djipi
Sorry ako je post bio ostar ... majka mi je srpskog porijekla pa ce biti da se eto vidi ponekad

@djipi

Vidim da sam krivo protumacio tvoj prijedlog, a s obzirom da ne mislim da se trebamo prepucavati oko pojedinih formulacija (osobito ako pocetno pitanje ne slaganja vise nije prisutno) necu ici u dulju analizu. Zapravo trenutno ne mogu vremenski ... pa cu odloziti za vikend.
No da ipak dam temelelje svojoj predpostavci vezanoj uz pravo glasa dajem dva tvoja citata koji su za nju zasluzni:


Dakle u mojoj glavi se (vjerujem opravdano) pojavljue slika stare grcke koja je imala i robove.

A nakon toga ...



*"The term 'meritocracy' was first used in Michael Young's 1958 book Rise of the Meritocracy. The term was intended to be pejorative, and his book was set in a dystopian future in which one's social place is determined by IQ plus effort. In the book, this social system ultimately leads to a social revolution in which the masses overthrow the elite, who have become arrogant and disconnected from public sentiment."

Dakle ako nisi to htio reci mislim da je ovo trebalo nekako drugacije biti receno.

Dodao bih jos; da kad sam govorio o jednakosti mislio sam na "jednakost u pravima".

Da svi ljudi ne krecu u zivot iz iste pozicije, dakle znanje nije iskljucivo stvar volje(iako pojedinci dodju do znanja i sa pocetno teskih pozicija).

Objektivni sud jest stvar logike no moja sumnja nije isla na logiku "per se" nego na sposobnost individualaca da u svojim odlukama budu objektivni. Povjest nam pokazuje da to ljudi cesto nisu u stanju ... da im je logika relativno kratkovidna te da u tom smislu previdjaju mnoge posljedice, sto je djelom i uzrok nepotizama.

Upravo iz ovog razloga ne bih da "... prenosimo dio vlastitog suvereniteta na njih ..." ma tko oni bili. A mislim da je problematika olimpijade drugacija od onih o kojima govorimo.

Ukratko ako postoji odredjeni privilegirani krug (a visoka educiranost to jest - u ovom kontekstu) onda se ne slazem ni sa tehnickim metodama kojima bi do toga dosli. Tvoja definicija politike kao sustava koji sluzi vlastitom odrzavanju nije definicija politike, vec je to iskustvo (tvoje/nase) nacina koristenja odredjene pozocije u saboru/vladi itd. Ja govorim o politici kao o drzavnom aparatu za postizanje ciljeva u korist naroda/drzave. (gospodarstvena politika, kulturna politika ...)

Ako tvoj prijedlog ne mjenja to da je "moc u rukama naroda" (koji onda moze primjenjivati bilo kakve tehnicke aparate za ostavrenje svojih ciljeva pod uvjetom da ti aparati ne rade protiv ljudske "jednakosti u pravima")onda sam potpuno promasio.
Ja sam svjestan da danasnji sustav takodjer djeli moc, dajuci ju a oduzimajuci nekima, kao sto je to i komunizam radio kao i svi drugi rezimi. No tvoj mi se prijedlog cini kao intezifikacija ovog efekta.

Takodjer ideja da se moze "propagandom" ili "marketingom" usaditi vrijednost u mozgove ljudi pri pomisli na rijec ili praksu "rada", ja ne bih nazvao ljudskom kvalitetom jer je razlog koji govori u prilog ostvarivosti ovoga upravo isti razlog zasto je propaganda treceg reicha bila uspjesna - ljudima je lako manipulirati.

No ja bih se ipak htio osvrnuti na to da rad kao uzitak vrijedi za "privilegirane". Privilegirani su ovdje oni ljudi koji imaju srecu baviti se onime sto ih zanima, (medju mnogim drugim privilegojijama koje moraju biti prisutne da bi ovo funkcioniralo) onime sto provocira njihovu mastu, intelekt, ego ili sto vec. Te takvima mitologizacija rada nije ni potrebna jer to je po mom misljenju ona manjina koja ionako jest "produktivna" (rijec je pod navodnicima jer ima u mnogome i negativan naboj). Ja se smatram tom "elitom" jer volim to sto radim, i mislim da bi takva propaganda djelovala na one ljude koji su negdje izmedju, no mislim da bi i dalje vecinu tesko u ovo bilo dugotrajno uvjeriti.

Zanima me kako pojasniti covjeku koji cuva parkiraliste da je to vazno i kvalitetno itd - na duge staze (nemoj o atomatizzaciji ovog posla jer je to samo primjer). Dakle kako napraviti to da on s entuzijazmom obavlja ovaj posao GODINAMA. Lako je racionalno shvatiti/objasniti da su ove stvari korisne kao i sve druge uloge u drustvu ... no da bi ovo trajalo moramo se obracati drugom "sektoru u mozgu" a ne raciju. I da, marketing upravo to i cini ... obraca se podsvjesti i manipulira i zato ne volim tu metodu.

Ja takodjer u ovome vidim problem;
No temeljno pitanje je kako onda dobiti "geeka" na njegovo mjesto, a da se pritom ne oduzme pravo glasa "vecini"? Tko ce ga postaviti tamo a da toj osobi mozemo vjerovati. Mislim da ignoriaras sebicne porive ljudi na poziciji moci ma kako meritorni oni bili.

SAD ima svoj sistem u kojem imaju zastupnike - zastupnika (njihov izborni proces)(pa bi mozda to mogli nazvati odredjenom implementacijom "merito" prefiksa) a nekako ne mislim da je njihov sistem opcenito bas uzasno socijalno temeljen.

Ja nemam i ne nudim odgovor na ovo pitanje, pitam ga jer ne nalazim adekvatan odgovor u tvom prijedlogu.

Poanta mojeg glasa u ovoj raspravi je da iako je ocito da su gospodarske grane drustva vazne i da je kriza ovih sektora nuzno i kriza ljudiskih prava i "kvalitete zivota", no prijedlozi koje vidim u tvom textu po mom misljenju daju primat gospodarstvu na takav nacin da rade stetu na ovom drugom planu koji ja isticem kao vazan.

PS prica sa kuhanjem i zenom je jos jedna od rupa u ovoj prici (po meni) no to pitanje je cijela (barem) jedna rasprava za sebe i nebih u tom smjeru na jabucnjaku jos jednom.

Pozdrav

Dečki, rasprava o idealnom društvenom uređenju je stara koliko i sam pojam države. Mislim da je Aristotel u 'Državi' opširno razmišljao o tome i koliko se sjećam iz srednje škole, njegovo je promišljanje bilo ovakovo i donekle je išlo u smjeru onog kaj Djipi zagovara (ako sam dobro shvatio njegov pojam meritokracije).
Ono o čemu se danas masovno govori, kao vladavini naroda, tj. demokraciji (δημος κρατεω = narod vlada) Aristotel je smatrao najmanje povoljnom varijantom državnog uređenja. Bolje od toga bilo bi uređenje u kojem bi vijeće mudraca vodilo državu na opću dobrobit. Mislim da je to meritokracija o kojoj Djipi govori. Kao najbolje rješenje kojem bi trebalo težiti je mudar vođa koji zna što radi i vodi se općom dobrobiti u svojim akcijama.
No, Aristotel je odmah postavio i antiteze svakom od uređenja. Demokracija ima i svoju mračnu stranu. To bi bio zakon ulice ili ona famozna događanja naroda od prije 20-ak godina.
Antiteza ili 'zla izvedba' vijeća mudraca bila bi oligarhija, vojna hunta ili nekaj slično. I konačno, tu je i diktatura jednog diktatora kao najgori oblik državnog uređenja.
E sad, to su bila promišljanja od prije koliko, dvije i pol tisuće godina? Od onda smo nešto napredovali (ne zaboravimo da je uza svu naprednost filozofske misli u antici vladalo robovlasništvo), ali jesmo li baš toliko pametni koliko si umišljamo, drugi je par rukava....

Djuro genijalac je napisao:

Potpisujem gotovo sve sto ovdje navodis ... mozda primarno jer to se predstavljas kao modele aka teze i antiteze.
Jedino koliko ja znam "Državu" napisao je Platon ... a Politiku Aristotel ako se ne varam.
Neka me netko ispravi ako grijesim, tj ako sam uspio propustiti "Državu" od Aristotela.

BTW Platon je iz svoje države iskljucio umjetnike (kao stetne).
Svaka cast starim misliocima no vise na tome sto su mnogocemu udarili temelje a ne zato jer su imali "ispravne" odgovore.
Robovlasnistvo ... da i o tome i ja govorim.
Enivej.

Sve je moguće. Ne tvrdim da je država od Aristotela. Od mature mi prošlo 20 godina, a išel sam na tehnički faks pa mi je tu i stala naobrzaba kaj se tiče povijesti (i) filozofije:unsure:

Obzirom da se ovo razvilo u pravu diskusiju, nisam stigao niti sve pročitati.
No moje je mišljenje, da se ova situacija neće promjeniti sve dok ne proradi dugi 9 i u potiljak.
Nažalost, neki moraju odgovarati a pošto kod nas ne funkcionira pravna država (onako kako bi trebala), sudbina Nicolae Ceauşescu je neminovna za određeni sloj. Svaka sličnost je namjerna...

Naravno da nisam to htio reći. Znam gomilu ljudi visokog IQ-a, ali svejedno mnogima među njima ne bih dao da mi pričuvaju ovce. Visoki IQ nije sinonim za "biti meritoran". "Meritorno" u kontekstu "meritokracije" (o kojoj pričam) je sinonim za *sposobno*. Ne univerzalno sposobno (nadčovjek?). Sposobno za ono čime se pojedinac bavi u ime svih ostalih.

Vjerujem da je i naš ministar turizma sposoban za štošta, ali to ne znači da je idealna osoba (među raspoloživih 4,5 milijuna) za popuniti baš to radno mjesto. Naglasak na *radno*, ne na *vladajuće*.


Zašto bi, svjesni toga, inzistirali na tome da "svi" donose "sve" odluke? Ne bi li bilo "u redu" prethodno dokazati kompetenciju za sudjelovanje u pojedinoj odluci? Za donijeti neku odluku postoje preduvjeti koje Onaj Tko Odlučuje mora zadovoljavati. U najmanju ruku mora razumjeti o čemu se odlučuje jer ako to nije slučaj, možemo bacati kockice - za što nam ne treba "vlada".

Apsurd leži u tome što, ako imamo (tehnički) "dobre" zakone (u sadržaj tih zakona ne ulazim - na njegovo formiranje/prihvaćanje utječu SVI jer time oblikujemo društvo u kojem živimo), odluke bi mogle biti jednostavan "logički zaključak" - uz dovoljno obrađenih varijabli. Ne bi to mogle biti prije 100 godina, vjerojatno ni prije 10. Jer ne bi mogli obraditi varijable. Ali danas već možemo i to uglavnom zahvaljujući računalima, odnosno korištenju istih za obradu podataka.


Zašto je bitna "visoka educiranost"? Za neke poslove svakako treba biti visoko educiran (err... neurokirurg?), ali za neke će biti korisniji talent i praksa. Koga bi rađe na mjestu izbornika nogometne reprezentacije: visokoškolovanog nogometnog teoretičara ili vrhunskog nogometaša koji, eto, ima i tu kvalitetu da može svoje iskustvo prenijeti nasljednicima? U mojoj križaljci pobjeđuje potonji. Ako su dvojica takvih u pitanju, pobijedit će onaj koji je, eto, i "visoko educiran" - ali *samo ako* barem dio njegove edukacije može unaprijediti rezultate radnog mjesta koje mu je delegirano.

[quote]Ako tvoj prijedlog ne mjenja to da je "moc u rukama naroda" (koji onda moze primjenjivati bilo kakve tehnicke aparate za ostavrenje svojih ciljeva pod uvjetom da ti aparati ne rade protiv ljudske "jednakosti u pravima" )onda sam potpuno promasio.[quote]
Ne mijenja. Dapače. Stavlja narod u takvu poziciju da može sudjelovati u "upravljanju" kontinuirano, a ne kao nečija marioneta na izborima.

Banalizirano: pretpostavimo da svatko od nas ima pravo davanja karme+ i karme- aktualnim političarima nakon svake odluke koju donesu. Kada bi stali na tome, imali bi samo mali tehnološki dodatak postojećoj demokraciji koji bi, vjerujem, bio "zabavan", ali istovremeno i beskoristan. Zašto beskoristan? Zato što bi se opet sveli na "prebrojavanje". A bitno je nešto drugo - bitni su ponderi. Bitno je koliko će imati utjecaja na karmu+ kad na nju, za konkretnu odluku, klikne netko tko JE ili tko NIJE kompetentan za sudjelovanje u toj odluci.

Postoji li korisnija alternativa takvom mehanizmu? Postoji: "wiki", primjerice.


Moć? U "mojoj" meritokraciji nema "moći", barem ne interno, u okviru države. Postoje samo zajednički interesi koji proizlaze iz temeljnih aktova. I postoje zakoni. Oboje diktira narod. Izravnije nego što čini u bilo kakvoj (tromoj) demokraciji. "Moć" se može fomirati kako bi država mogla nastupati kao jedinstveni organizam prema drugim državama. Dok god na trećem kamenčiću od Sunca vlada politička podjela istog tog kamenčića, "moć" je praktično oružje za očuvanje vlastitih resursa. Interno je nepotrebna. Nema "moćnika".

[quote]Ja se smatram tom "elitom" jer volim to sto radim, i mislim da bi takva propaganda djelovala na one ljude koji su negdje izmedju, no mislim da bi i dalje vecinu tesko u ovo bilo dugotrajno uvjeriti.[quote]
Ja također volim to što radim i volim sve što sam ikada radio (od čuvanja ovaca nadalje) jer sam iz svega nešto naučio. Ali ne smatram se elitom. Jednostavno sam zahvalan na tome: na svim prilikama koje su mi dane i koje sam iskoristio. Pa i na onima koje nisam jer sam s njima spoznao vlastitu ljenost. I upravo zato mi je želja takve prilike omogućiti svima drugima. Kad ih iskuse, znat će ih cijeniti.

Ljudima treba dati "previše svega" da bi mogli zaključiti što im je doista bitno u životu. Dok god ne probaju "previše svega", mislit će da su odgovori baš u onome što im je nedostižno.


Primjer je "nepotrebnog posla". Zanimanje "čuvara parkirališta" je evoluiralo od "čovjeka sendviča" do "čovjeka senzora". Težimo li k tome? Sizifovsko društvo? Nadam se da ne. Ako zna samo to raditi, možemo ga educirati za raditi ono što je oduvijek želio raditi. I to što je želio ne mora potom raditi "za novac". Može raditi sebi za gušt, ako će ga to učiniti sretnijim, a društvu nije potrebno (jer su potrebni resursi već proizvedeni, a u njegovom odabiru nema potencijala za izvoz). Iz toga što radi rađat će se nove ideje. Kad ozračje prestane biti jalovo i sumorno, proljepšat će se i ideje koje se rađaju.


Ono što ti zoveš "oduzimanje prava glasa većini" je zapravo "davanje prava glasa manjini". A razlika (i to *bitna*) je u tome što manjina koja u tom slučaju ima pravo glasa nije uvijek ista manjina. Grupa ljudi je kompetentna za jedan problem. Druga grupa za drugi. Neki su u više od jedne grupe. Neki nisu ni u jednoj (jer su sami tako odabrali). Može li netko biti u svim grupama (kao što je "vladar"!) - ne može. Jer nitko nije kompetentan za sve, a i da je, kako (kada?!) bi se stigao svime kompetentno pozabaviti?

Pretpostavi da se društvo sastoji samo od ljudi koje TI znaš. I da imate neki konkretni zadatak (po želji). Zar bi vam bilo toliko problematično između sebe utvrditi tko je *najbolji* za odraditi pojedine dijelove zadatka?


Nipošto! Njihovi zastupnici su "glasnici". Vrše funkciju koju danas možemo prenijeti na web, i još to rade uz vlastitu pristranost (blagodati lobija!).

Poslužit ću se primjerom ulične rasvjete. Jer je praktičan i danas itekako izvediv zahvaljujući tehnologiji.

Kraj moje kuće svijetli ulična lampa. A onda jednog dana više ne svijetli. Pokvarila se. Zahvaljujući tromosti sustava - ne poduzimam ništa. Čekam da netko ("tko za to prima plaću" ) primjeti i riješi problem. I mogu tako čekati mjesecima. Ili mogu (recimo da je godina 2000.) prošetati do mjesnog odbora ili HEP-a, prijaviti kvar i nadati se da će netko reagirati. Hoće - čim do radnika koji mijenja žarulje dođe nalog da ode u moju ulicu i popravi lampu. Može li jednostavnije? Može. Dovoljna mi je stalno raspoloživa informacija (a to web jest!) kako riješiti problem - koja će me "linkati" na web za prijavu kvarova ove vrste. Autorizirat ću se kako bi sustav znao tko prijavljuje i prijavit ću problem. Jedan klik. Ako moja informacija koristi "sustavu" (informacijskom, u ovom slučaju), što se utvrdi tako da radnik koji automatski dobije nalog (od sustava koji mu, naravno, optimizira radni dan) verficira prijavu, dobijem karmu+ kao prijavitelj. Ako sam lažno prijavio, dobijem karmu-. Čemu "karma"? Zbroj tih (i mnogih drugih!) plusića i minusića će također utjecati na moju kompetenciju. Kako? Onako kako piše u zakonima. Koje smo donijeli "demokratski" (u najširem smislu te riječi). Tko održava takav informacijski sustav? Netko tko zna, očito. Vjerojatno ne onaj momak koji čuva parkiralište (barem dok se ne prekvalificira). Netko meritoran. Ima li prostora za malverzacije? Nema. Jer je sustav javan. Svi imaju pravu vidjeti što se u njemu zbiva, a ne samo šačica odabranih. Jer to je NAŠ sustav, stvoren je da bi radio za nas, a ne da bi od nas skrivao informacije i omogućavao nekome da lovi u mutnom.

Inače, parodije radi, često mi, uvijek iznova, padne na pamet prijedlog zakona po kojem bi se uveli mnogobrojni kanali na "javnoj televiziji" - služili bi da 24-sata dnevno možemo gledati/slušati (nadzirati!) što rade "vladajući". Ako me zanima o čemu u ovom trenutku Ministar poljoprivrede priča na telefon, prebacim sa utakmice na "Ministar poljoprivrede reality show" i gledam dok mi ne dosadi. Bi li se političari i dalje tukli za fotelje znajući da narod promatra svaki korak koji naprave? Ili bi im prisjelo?


Nadam se da ovdje nisi "zastranio" zaključkom da "samo žene kuhaju" jer to svakako nije bila poruka.

MLADJO je napisao:


Nisam, ja sam samo to uklonio sa naslovnice, i to uspjesno!

Odlično, a sada kada smo se tu "ispucali", evo poslastice - odmorite se od politike i gomile odličnih ideja koje će vjerojatno ostati skrivene na Jabučnjaku, odite na naslovnicu i pročitajte što kaže netko mnogo stariji i mudriji od nas, netko tko nije gubio vrijeme, nego je cijeli život samo radio, radio i radio, a to se danas i vidi...

Pročitajte i pogledajte kako on vidi budućnost naše civilizacije!

@irena: odlično složeno!

Djuro genijalac je napisao:


da... a možda smo ipak mogli prije napraviti taj LNG? no, pustimo to, ne pišem odgovor zbog toga.



samo bih rado potvrdio da je ovaj, konkretan, plan sa energetskom učinkovitosti zgrada sasvim provediv - i pokušava se provesti. ne u Hrvatskoj.

evo ga: http://www.certificacaoenergetica.com/


tražilice će ispljunuti puno materijala na teme urban building stock management, retrofitting i slično... pa može i "net zero energy building". dakle, podržavam, i to sa (donekle) stručnog gledišta, i ja se bavim energetikom.
naizgled jednostavan i logičan plan, a ono što ljuti je... kako se u hrvatskoj (ne) razmišlja o takvim stvarima. šmrc.