Daddo kaže:

Zašto misliš da sam te u ičemu isprozivao ili, kako ti kažeš, išao mjeriti čiji je veći?
Kako ti uspiješ iz ovih rečenica:
"@Daddo - zanimljivo si ovo opisao "Afrika sa strujom".
Ne kažem da si daleko od istine. Samo se nadam da ipak idemo u nekom pravcu napretka.
Još smo uvijek mlada država.
A da li ćemo ikada doći na listu "developed countries", ostaje za vidjeti."
- izvući da te ja praktički podhebavam, to vidi sam sa sobom - jer ako ništa, sa tvojim sam se zaključkom složio.
Što bi uvidio da si pomnije pročitao što sam napisao.

Što se tiče tvog drugoga pitanja, moja majka ima 79 godina i "uživa" u mirovini od 2009.
Druga je stvar što joj je mirovina duplo manja od plaće koju je imala kao liječnik, a za hrvatske se prilike smatra velikom.
E sada, ne znam da li se primjerice u Hrvatskoj (zaista ne znam) - ukoliko odraslo dijete osobe u mirovini nije sposobno raditi - ima liječničke potvrde da nikada nije radilo, i da živi kao uzdržavani član - jednoga dana može primati mirovinu oca, majke - tko već zadnji umre, tko ima veću mirovinu - nemam pojma po kojem ključu to ide.
Recimo, univerzalna mirovina se koristi i u takvim slučajevima.
Ali zaista ne znam da li je to slučaj i kod nas.
Ono, osoba ima autoimunu bolest, nešto što je sprečava da radi - ali opet nije toliko zdravstveno onemogućena da ne može sama sebi otići u dućan, platiti račune, brinuti se za novac od 1. do 1. u mjesecu.
Može li takva osoba naslijediti mirovinu u HR?
Pojma nemam.

Sorry, sada sam shvatio da si se u ovom "čiji je veći" obazirao na moj prethodni post.
Nema veze, ako si bio sa Splićankom, išao kod nje - upoznao grad - tek bi tada trebao razumjeti da je osnovna logika da nečemu što je četiri puta manje i ima četiri do pet puta manje stanovnika plus buru i jugo da rastjeraju taj smog, kao i more - zrak osjetno čišći nego u Zagrebu.
Uđi u autobus u ZG i izađi u ST.
Pa duboko udahni.
I onda mi reci da ne osjećaš razliku.
A to je još fonjavi Autobusni kolodvor Split, gdje prolaze automobili ljeti koji se krcaju na Jadrolinijine trajekte za Brač, Hvar, Vir, Korčulu.
Naravno da je neki udaljeni otok, tipa Lastovo - još čišći i praktički toliko nezagađen turizmom da će dio proglasiti nacionalnim parkom.
Ali u NP ne možeš živjeti.
A što bi mi trebalo u Zagrebu, a da ne mogu nabaviti u Splitu - pogotovo ako imam životni stil i način zarade poput @drlovrica - stvarno ne znam. Imaju sve što imamo i mi u Zagrebu.

Na isti način ja tebe mogu pitat iz čega si iščitao da drlovric kupuje stan na Karepovcu ili Jakuševcu. Problem prometne i komunalne infrastrukture zajednički je i Splitu i Zagrebu i Rijeci, a za Osijek komunalno nisam siguran dok ne vidimo stvarno stanje po popisu stanovništva. Prometno je i on u banani sa vezama prema ostatku zemlje i svijeta.

Za drugo, ne znam zašto si baš mirovinski sustav izabrao, no ok i to je primjer javnog sustava. Nije ideja solidarnog sustava da svi imaju jednako, nego da izdvajamo za one koji nisu u mogućnosti trenutno doprinositi sustavu (stari i nemoćni i klinci i bolesni). U tom smislu pitanje održivosti je - da li od onog što radno sposobni donesu u taj sustav - prihodovna strana, možemo financirati rashode. Ako smo na nuli - sustav je održiv.

Za ovaj drugi dio pitanja - osoba koja je imala pa izgubila radnu sposobnost pada na teret sustava. Osoba koja nije imala radnu ni poslovnu sposobnost ima skrbnika unutar obitelji. Ako nema živih članova obitelji ili postojeći nemaju uvjeta brinuti o njima, brigu opet preuzima sustav. I zato recimo država financira (zapošljava) roditelja-njegovatelja sa 4000 kn netto mjesečno jer taj roditelj iako mu je dužnost brinuti o djetetu ne može na tržište rada kad dijete treba njegu 24/7. Tih 4000 kn i doprinosi je manje no što košta jedna medicinska sestra mjesečno i bolnički kapacitet. U slučaju da roditelj umre, brigu preuzme skroz država u ustanovi za palijativnu skrb.

I onda imaš paradoks da takav roditelj znajući stanje sustava i uvjete u kojima bi trebao ostaviti vlastito dijete se nada da će ipak ono umrijeti prije njega. ((

Jer je palijativa izrazito skupa a “neisplativa”. No to je univerzalna stvar bez obzira na to da li je sustav solidaran ili ne.

Iz toga što si ti spominjao Karepovac sam povukao logiku jer mi je ostalo u glavi da je spomenuo mjesto.
Onda sam išao provjeravati što je čovjek napisao, da bi ispalo da je pregovorima za stan u Strožancu pored Splita.
Gle, ne da mi se ovo - imam pametnija posla.
Ne shvaćaš ti mene, ne shvaćam ja tebe - koliko god se trudili ne možemo se naći.
Nema nikakve ljutnje; nemoj ovo shvatiti krivo ali stvarno mi se ne da tu mlatiti po tastaturi kada mogu raditi nešto što mi se trenutno više da.

Kloba kaže:


Dečki, uz poneku časnu iznimku, 3/4 Splite su favele u rangu Sao Paola, samo nema limenih straćara, nego je to nazidano. Ali dojam, izvedba i urbano planiranje su isti

Što se urbanog planiranja tiče, postoje gradovi, a s druge strane postoji Barcelona.
Slike toga grada iz zraka su me oduvijek ostavljale bez daha.



Doduše, ima i Pariz pogled, ali stil gradnje kakav se vidi na gornjoj slici jedinstven je samo Barceloni.

Pariz:

A zagreb i Lenucijeva potkova?

Da se nastavilo sa urbanim razvojem grada kako ga je zamislio Lenuci, možda danas ne bi svaki kvart stršio sam za sebe nego bi grad djelovao kao cjelina sa zelenim površinama namijenjenim više nego jednom kvartu kao što to čini potkova.
Milanu svaka čast.
Čovjek je ostavio itekakav trag iza sebe.
Ali da bi ostavio trag kakav ima Barcelona ili Pariz, trebaju stoljeća urbanističkog planiranja i ne odstupanja od istog.
Pogledaj malo bolje sliku Barcelone, Sagrada Familia nalazi se na točno jednom kvadratu koji bi inače bio namijenjen zgradama.
Ako postoji neka ulica koja te kvadrate siječe, oni se sagrade sa svake strane ceste kao dva trokuta.
No, za takav izgled kompletnog grada nad svim tim arhitektima treba postojati glavni, čija je vizija izgled kompletnog grada a ne pojedinog projekta.
Taj obično vodi Zavod za urbano planiranje Grada. I ne da se podmititi nego mu je interes ostaviti grad ljepšim nego što ga je našao. Nasljeđuje ga osoba istog karaktera, koju pak također nasljeđuje takva osoba.
Svaka čast Lenuciju,on se smatra za prvog zagrebačkog urbanista i kamo sreće da smo nastavili u tom pravcu.
Nažalost, nismo.
Pa nam tako danas, stoljeće nakon čovjekove smrti, praktički svaki kvart priča svoju priču.
Nema cjeline.
A to se teško može "vratiti".
Kako ćeš danas srušiti grad i započeti nanovo, a u njemu živi 800.000 ljudi?
Nikako.

Nu pitanja, pa samo trebaš bit dovoljno strpljiv i pričekat potres. Nije da ih nije bilo i da ih ne bude.

A što se rušenja tiče, u Libiji, kad “glavni urbanist” odluči, prođe trasu i crvenim sprejem stavi X na ono što ruši. Kuća s ljudima? Nema frke, rušiš pola jer tuda ide cesta. Izraelci bagerima grade Zapadnu obalu planski. A u Splitu se na isti način gradnje Zapadne obale - bune.

Japanci svoje smeće bace u more i naprave otok od njega i onda urbaniziraju. A Zagreb za svoje smeće kupuje drobilicu. Da ima more eto i njemu razvedene obale s otocima.

I ajd sad ti reci i budi pametan.

Nego, za vas koji ste gledali urbanističke planove afganistanskih gradova, kako to kod njih izgleda?

Kad se već bavimo estetikom, jel netko vidio i probao ovo:

apps.apple.com/hr/app/city-art-draw-and-color-map/id1205311824

Kloba kaže:


Fun fact; u Zagrebačkom zavodu za planiranje ne radi niti jedan arhitekt

To je nama naš Milan ostavio...

Nemreš vjerovat.
Zato nam grad i izgleda tako kako izgleda.
Još ćemo se mi desetljećima oporavljati od toga Milana.
Kada sam zimus pročitao onaj transkript iz automobila koji su mu ozvučili Uskokovi tehničari u vezi štandova i Božićnog sajma; dio kada je rekao "20 000 kuna je to, ej - nije to malo" - pa crveno mi je iz ušiju krenulo.
Pljačkao je di god je stig'o. Pa makar se radilo i o 20.000 kuna (eura, štogod)...
Ovog Tomaševića će još netko roknut koliko mafijaških dogovora mora raskinuti.
Pa iz principa ne bih nastavio deal s Pripuzom i kupio bih drobilice na njegovom mjestu.
Čemu davati Pripuzu milijune godišnje za posao koji može obaviti Čistoća?
Zato što je to dogovorio Bandić?
Zato što je to efikasnije i čistije?
Moš mislit...
EDIT:
Evo pismo Međunarodne mreže Urbanih istraživača poslano 2019. Skupštini Grada u kojem ih mole da zaustave ikakvu ideju gradnje "Zagrebačkog Manhattana", jer bi time samo uništili rijeku Savu, a ne bi pridonjeli ništa dobro gradu.
Kao najbliži primjer navode Beograd na vodi.
www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/svjetski-s...da-zagreba,4943.html

@m@xym

Kako se u njegovom slučaju očituje ta solidarnost mirovinskog sustava? On financira mirovine mojih, tvojih i svojih roditelja, a njegovu neće nitko.

Nadalje, ta solidarnost je nametnuta jer nemaš mogućnost izaći iz tog sustava. Ne znam jel u Americi postoji opt-out, ali u Europi sigurno ne i to mi ide na đorđa. Država mi otima moj novac, da bi mi (ako uopće doživim mirovinu) dala dio tuđeg otetog novca.

Glede zdravstvenog, moja (sada srećom pokojna) susjeda s petog kata je imala KOPB (kroničnu opstruktivnu bolest pluća) zadnje 3 godine svog života. Svako drugi dan je hitna bila kod nas. Svaki dan ona je pušila 2 kutije cigareta. Svi zajedno smo financirali taj njen "život", ona nimalo. Nije imala dana radnog staža, već je naslijedila mirovinu od pokojnog muža. Djece nisu imali. Jel to solidarnost?

I da, ovo su izolirani slučajevi, ali ja isto želim biti izolirani slučaj i uplaćivati nula kuna u mirovinski i zdravstveni. Ako me strefi neka gadna i skupa bolest, a ja nemam para, nek me crna zemlja uzme. Ne želim bit teret nikome niti želim podnositi tuđe terete.

@Kloba
A da radi arhitekt, grad bi bio ljepsi?

@john-st
Iz sustava se da izaci ako se kroz nizz godina podijeli izdvajanje za mirovinu i onda se povecava udio u privatnom a smanjuje u drzavnom fondu.

Uvjek se moze primjeniti toljaga prvog dana penzije.

jura22 kaže:

A da malo razmisliš prije nego ukucaš pitanje, imalo bi smisla...
Naravno da bi bio ljepši.
U suprotnom imaš arhitekte koji rade svaki na svom projektu, građane koji misle da znaju pa ni ne zapošljavaju arhitektonske studije i naprave monolite sa balkonima te se dive svojih ruku djelu (koje uzgred budi rečeno izgleda katastrofa), a nitko ne komunicira ni sa kim pa grad izgleda kao da je netko uzeo Jenga pločice i šutnuo ih po sobi.
Jedna stoji ovako, druga onako, treća, četvrta, peta i šesta su ostale na skupu i sve skupa podsjeća na art deco sliku urokanog umjetnika.
E vidiš, zato mora postojati jedan ured na čijem je čelu jedan arhitekt kojemu je u interesu da se sve to uklapa u jednu cjelinu.
Ima tu puno stvari koje ti očito ne razumiješ jer su ti pitanja na nivou devetogodišnjeg djeteta.
Postoji Prostorni plan grada Zagreba, PPGZ - kojeg donosi Gradska skupština.
Postoji Generalni urbanistički plan, GUP - za čije donošenje treba deset koraka:

• Prvi je odluka o izradi GUP-a koju donosi Gradska skupština, uz prethodno mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Odluka se objavljuje u Narodnim Novinama i Službenom glasniku Grada Zagreba.

• Drugi korak je da Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada Zagreba obavještava javnost o izradi prostornog plana.

• Treći je da Zavod za prostorno uređenje grada Zagreba izrađuje prijedlog prostornog plana u koji se uvrštavaju zahtjevi javnopravnih tijela. Prijedlog prostornog plana za javnu raspravu utvrđuje gradonačelnik zaključkom.

• Četvrti korak je javna rasprava u kojoj svi mogu sudjelovati. Javni uvid u prijedlog izmjena i dopuna prostornog plana lokalne razine traje najmanje 8 dana, a najviše 15 dana.

• Peti je izrada izvješća o javnoj raspravi u kojem se obrađuju sve primjedbe i prijedlozi. Izvješće se mora objaviti.

• Šesti korak je ponavljanje javne rasprave ako se prijedlog prostornog plana prihvaćanjem primjedbi iz javne rasprave značajno promijeni. Ponovna javna rasprava može se provoditi najviše tri puta.

• Sedmi korak je izrada konačnog prijedloga prostornog plana. Konačni prijedlog GUP-a donosi zaključkom gradonačelnik Zagreba i tek po donošenju konačnog prijedloga upućuje se Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja na suglasnost.

• Osmi korak slijedi prije upućivanja GUP-a Skupštini, a podrazumijeva slanje pisane obavijesti svima koji su sudjelovali u javnoj raspravi o razlozima neprihvaćanja njihovih primjedbi.

• Deveti je korak dobivanje suglasnosti Ministarstva graditeljstva. Ako je ne dobije, nositelj prijedloga GUP-a može u roku od devedeset dana ispraviti prijedlog i ponovno ga uputiti Ministarstvu na suglasnost. Ako Ministarstvo ponovno odbije suglasnost, postupak se obustavlja. Ako se konačni prijedlog nadopunjava amandmanima, Ministarstvo i na njih treba dati suglasnost.

• Deseti korak je donošenje GUP-a u Skupštini Grada Zagreba.

A onda se čovjek koji je na čelu Ureda za urbanističko planiranje grada brine da se od toga ne odstupa. Najčešće je po struci arhitekt. I nije sam, nego ih ima više. No poanta je da ne mora zbog raznih crkvi (livada u Travnom), fontana (kraj Nacionalne knjižnice), i sličnih idiotarija koje su smišljene samo da donesu lovu građevinarima i gradskim vlastima konstantno raditi "izmjene i dopune" generalnog urbanističkog plana jer onda isti gubi smisao.
Šta će ti plan kojeg stalno mijenjaš kako se nekome sprdne.
Zato se GUP-ovi i rade na rokove od (uzmimo) deset/15 godina sa svim većim projektima već ubačenim u njih. Ako gledamo Zagreb, onda je to prigradska željeznica, novi pravci tramvajske pruge do kvartova gdje nije prije išla, u slučaju potresa donese se krajnji rok do kada se sve zgrade moraju ili restaurirati ili nanovo sagraditi po najnovijim pravilima struke, ovaj puta da izdrže potres. Sve bitno, poput sportskih centara za mladež u svakom dijelu grada, bazena, škola, dječjih vrtića, nogometnih stadiona - se uračuna u tih deset koraka i od njih se - kada se jednom usvoje - ne odstupa ni centimetra.
Pa onda nakon dugo, dugo godina počneš ličiti na grad koji je dobro isplaniran - kao Barcelona na gornjoj slici.
Ali to je za tebe ili malo previše razmišljanja o datoj temi, ili stvarno svemu pristupaš kao dijete.
Jer pitanje koje si mi postavio je u rangu ovoga:
A bez dizajnera automobil ne bi izgledao dobro?
HALO?!?
Odgovor:
Ne, nebi.
Daj promisli malo prije nego duneš glupost.
I ne treba nam jedan pošten čovjek na čelu toga Ureda, nego vojska njih koji se neće dati potkupljivati i zajebavati ni od koga.
Pa tako jedno stoljeće minimum dok se ne naučimo redu i da se ne može potkupljivati svakoga zarad vlastite kratkoročne dobiti.
E onda ćemo imati grad na koji možemo biti ponosni.
A to je samo izgled.
Di su još mali milion stvari koje čine grad - gradom?
Čistoća, sigurnost, prometna povezanost...

Mislis da bi vrstan arhitekt radio u zavodu?
Medju glazbenicima dirigent je onaj koji propadne na svom insteumentu, a ravnatelj glazbene skole je propali dirigent. Tako bi i propli arhitekt bio vodio zavod.

jura22 kaže:

Opet riječi djeteta.
Žena mi je dirigent. I profesor glazbe.
Išla je u glazbenu osnovnu, srednju, Muzičku akademiju i dodatno pohađala instrumente.
Zna svirati klavir, gitaru, usnu harmoniku, flautu.
Za postati dirigent učiš točno kako se određeni instrumenti moraju uklapati sa drugim instrumentima u orkestru. Znači, u rečenici - ne postaješ majstor jednog instrumenta - nego izučavaš sluh da nauči kada i kako se sekcije instrumenata nadopunjuju, a kada puštaš određenu sekciju da odradi sama svoje.
Isto to radi i dirigent zbora, samo sa glasovima.
A to kako ne znaju svirati, evo ti doživljaj čovjeka koji se u ovu temu razumije nešto malo više od velikog tebe:
Zove se Dmitrij Dmitrijevič Šostaković, i bio je poznati sovjetski skladatelj i pijanist.
U jednoj knjizi je opisao svoj doživljaj sa probe orkestra u kojem je svirao, a kojeg je vodio ruski dirigent Aleksandr Konstantinovič Glazunov.
Čitaj pažljivo, možda i razumiješ što je poznati pijanist htio reći:
"In Testimony, Shostakovich tells a wonderful story about his teacher Glazunov, who was also a composer and conductor.
There was a rebellion in the orchestra Glazunov was conducting. One of the saxophone players protested that he could not play a certain note on his instrument. It was in the score Glazunov had composed, but it was impossible to play it on his instrument.
The members of the orchestra sat back and smiled. They figured they had made a fool of the conductor. That would be the end of the day’s rehearsal.
Glazunov walked over to the saxophonist and asked him to lend him his instrument. The saxophonist gladly let Glazunov have his instrument. There was a nervous tittering in the room the rehearsal was taking place.
Glazunov took the instrument, eyed it carefully, and played the impossible note.
Silence.
Glazunov handed the saxophone back to the saxophonist, and the rehearsal continued as if it had never been interrupted."
Tako da ne da nemaš pojma o čemu pričaš kao i obično, nego vrijeđaš ljude koji za razliku od tebe znaju nešto u svom životu.
A te tvoje osnovnoškolske forice koje kupiš sa Facebooka sačuvaj upravo za tu publiku - osnovnoškolce.
Njih možda i zadiviš.
Mene sigurno nisi...
Kladim se da nemaš pojma ni o čemu čovjek priča, ali zato nemaš srama kenjati o dirigentima.
Isto se tako dam kladiti da pojma nemaš razliku između dirigiranja pjevačkim zborom i muzičkim orkestrom.
Niti onu najosnovniju.
Ili tko je primjerice, Vjekoslav Šutej.
Po tebi, totalna neznalica...
Pa vidiš, ljudi će tu neznalicu pamtiti dugo nakon što ćeš ti travu gledati odozdola.
Da ne pričamo sranja koja pišeš o arhitektima, a sve se bojim da nisi nikada niti kročio u arhitektosnki ured.
Da jesi, ili da imalo poznaješ i tu materiju - bilo bi te sram za ovo što si napisao.
Evo ti link da se malo naučiš tko su sve bili urbanisti, o kakvim je arhitektima riječ:
www.planetizen.com/features/95189-100-mo...nfluential-urbanists
Za kraj, ajde sjaši malo s mene.
Nađi drugu "žrtvu", jer ja ti više nemam namjeru odgovarati i učiti te osnovama ljudskog ponašanja i poštovanju drugih zanimanja o kojima pojma nemaš (jer to je nešto što se uči od malih nogu), pošto je zaista najbolje za sve ovdje kada te se potpuno ignorira.
Sjećaš se tog razdoblja?
Kako ti je bilo?
Jesi li primjetio uopće da ti nitko ne odgovara?
E vidiš, moja je greška što sam ti odlučio pružiti drugu šansu, ali vidim da od toga nema vajde.
Pa ti piši zidu, nadmudruj se sa zelenom bojom ove stranice, jer ja tvoje proserotine više definitivno čitati - neću.
A kamoli odgovarati na iste...

A što sada gospođa radi?

Odgovorit ću ti na ovo jer se praviš pametan, a nede ti nikako.
Ima autoservis u Bugojnu.
Šta misliš šta radi trubo?!
Bavi se strukom….
Vrlo uspješno, a detalji se tebe apsolutno ne tiču.

Obožavam "Jabučnjak" forum, od teme o Afganistanu i Talibanima se taj čas završi na urbanističkom planu Zagreba i dirigentima

PS.
Od kud si samo izvukao autoservis u Bugojnu

Bertone kaže:

A eto, palo mi na pamet...

Pa kad je u podforumu "Razno".

Ja i dalje ne vidim "poraz Amerike i NATO-a" odlaskom iz Afganistana. Poraz i nesreću samih Afganistanaca? Da, svakako... ali njima je društveno uređenje takvo da im je zapadna demokracija (kakva god) neprihvatljiva.

To što su Talibani malo više nasilna opcija od neke druge... Ako Afganistancima nije stalo do "boljeg" života, ne može ih nitko natjerati.

Daddo kaže:

Upravo tako

Oko ovoga što je JOHN citirao se slažem i ja.
Što se "poraza" Amerike tiče, to na papiru ne postoji.
Ali, po meni - moralno itekako postoji.
Toj zemlji svjetske sile pokušavaju nametnuti njihov stil vladanja od 20. stoljeća naovamo, i do danas niti jednoj nije uspjelo.
Tako da, uzmemo li u obzir koliko su para zdrobili na taj rat, njihovu tvrdnju da su tamo otišli osvetiti se za "09. 11." - kako drugačije ocjeniti američke vojne operacije u toj zemlji čitavo desetljeće koje je Osama bin Laden mrtav.
Uspjehom?
Uzmimo samo civilne žrtve u tom periodu:
Civilne žrtve rata od 2009 - 2020:

Pa tome pridodajmo žrtve zemalja koalicije NATO pakta i žrtve američkih vojnika.
Od početka rata protiv talibana 2001. poginulo je više od 3500 vojnika zemalja koalicije, od te brojke 2300 njih su američki vojnici.
Poginulo je više od 450 britanskih vojnika.
Dodatnih 20660 američkih vojnika je ranjeno, odnosno ozlijeđeno u akciji.
Ponavljam:
Osamu su ubili SEAL timovi (dva tima) u noćnoj akciji kojoj je prethodilo pronalaženje samog cilja (Osame), detaljno studiranje te "tvrđavice" u koju se zabio s obitelji (Abbottabad, Pakistan) izrađivanje replike iste i uvježbavanje akcije - koja je uspjela 100% izuzmemo li jedan srušen helikopter kojem je otišla elisa.
Tu je američka misija trebala završiti.
Da ne pričamo da su ponovo, kao i s Irakom, napali zemlju u kojoj Osama nije bio.
Pakistan je ipak nuklearna sila, pa se s njima ne može kao sa svima ostalima.
No dobro.
Obama je najavljivao povlačenje trupa iz Afganistana, no to obećanje ili nije stigao ili nije mogao ispuniti.
Za Trumpa ne znam šta je pričao, njega nisam niti slušao jer mi se nije dalo.
Tako da Biden zapravo povlači potez koji je htio povući još Obama kada mu je Biden bio potpredsjednik.

Follow the money.

Bravo accom.
Upravo to.
Zato i uvode demokraciju zemljama koje im se ne mogu oduprijeti diljem svijeta.
Ono što mene uvijek iznenadi, ma koliko puta pogledao taj isječak, je kako je još IKE upozoravao šta će postati od Amerike ukoliko njome počne vladati vojno industrijski kompleks.

accom kaže:


Da, to izgleda impresivno i na prvu bi sad svi rekli; da majku im sve je to radi njih.

Ali, kad stavimo stvari u malo širi kontekst, onda se vidi da takav rast dionica nije vezan za industriju naoružanja, nego za US dionice općenito.

Dao sam si 15 min truda i izvadio rast nekih dionica u istom vremenskom razdoblju:

Cisco Systems, Inc. (CSCO): 356,7%
The Coca-Cola Company (KO): 231,5%
Walmart Inc. (WMT): 314%,

Dok kod npr Microsofta nastupa šou: 1064,6%, a kod Apple je tek pičvajz: 45000% (Apple je bio u maloj "krizi" prije 20 god. pa mu dionica nije bila baš vrijedna ).

A nisam ni gledao naftne dionice (mogu misliti kako su stvari kod njih).

Tako da, nije baš sve kako se na prvu čini (iako ne negiram da je vojna industrija omastila brk). Je, itekako, samo u US je tržište dionica živo, a nije baruština kao u RH.

Kako idu oni satovi na tržištima kapitala?
New York, London, Tokio, Pariz.
No to je u serijama tako.
Pogotovo onim starijim, ili onim koje prikazuju kako je nekada bilo poput "Mad Men".
Koliko sam ja vidio (također sam ukucao pitanje četiri najbitnija tržišta kapitala na svijetu) - u stvarnosti su to danas sljedeće burze (dodajem petu, sve je paste s Googleove tražilice):
The New York Stock Exchange. The New York Stock Exchange (NYSE) is part of NYSE EURONEXT, which now has exchanges in the U.S. and Europe.
The Tokyo Stock Exchange.
The London Stock Exchange.
The Hong Kong Stock Exchange.
The Shanghai Stock Exchange.

Hassan Haidar Diab u razgovoru za N1 tvrdi da je ovo itekakav poraz SAD-a.
I da bi bin Laden, da je živ, rekao - postigao sam što sam htio...
Ovome čovjeku vjerujem jer se stvarno razumije u geopolitičke odnose na Bliskom istoku.

Sve bitno je rekao u prvih osam minuta videa.

Ne slažem se sa Hassan Haidar Diabom samo u dvije stvari:

1. Rekao je da je "zapad" / EU nešto krivo radila u slučaju Afganistana.

Svi su oni radili samo ono što im je odgovaralo i što su smjeli / mogli u međusobnom odnosu zapada (EU) i SAD-a.

2. Rekao je ovo je poraz SAD-a. Vjerujem da ovdje misli na neke moralne vrijednosti.

Ne slažem se zato što u toj priči moralne vrijednosti ne "žive", nisu i ne mogu biti u istom kontekstu.
SAD je u ovoj priči izvukao što je trebao. Pod SAD-om isključivo mislim na vojni dio priče koji je i odlučio djelovati - apropo linka o Eisenhower-u koji je postavio @Kloba.

A stvar iznad svega ovog, moja je procjena, da je SAD pustio talibane da se razmašu samo kako bi za neko vrijeme / koju godinu opet mogao "uletiti" s vojskom sa istom ili sličnom pričom. Ovim razvojem događaja je Afganistan je ostao "zlatna koka" za ponovno "ispucavanje" moći SAD-a.