Danas na jigging maznuo jednog zubonju od kile. Nemam gradele za sutra, pa ako netko ima prijedlog za pripremu.....prijedlozi su dobro došli. Uz njega u duetu ide i orada od pola kile.

Ako mene pitaš, zubaca bi ja na gregadu, laganini. Krumpir na ploške ne deblje od pola cm, da se stigne skuhati prije nego se riba krene raspadati, a vino dodaj odmah na početku da sačuvaš čvrstinu mesa. Oradu, ako je dodaješ, nemoj odmah sa zubacem nego barem 15 min kasnije da se ne raspadne

Može. Čini mi se jako dobar prijedlog.
Da ga na 3-4 fete ili da ga filetiram?

Smayoo, ispalo je odlično. Dakle, ogromni lonac , kila i pol krumpira, nešto malo mog dodatka(mrkve i tikvica), kila zubaca, pol kile orade, jedna salpica, pola litre korčulanskog pošipa, 3 dcl domaćeg maslinovog ulja, začini i litra pošipa u čaše. Četvero odraslih i dvoje djece siti i oduševljeni.
Zaboravio slikat cijeli lonac prije posluživanja , pa sam se tek kod drugog tanjura sjetio. Glad je prevladala

E, to je to! Ribu od kile i veću uvijek na fete. Baš kao na slici!

A što ću s ovim?
Ova gornja orada od kile mi pada na pamet u sol pa u pečnicu ili možda opet zubonju. Prilog neka blitva/krumpir

Vi ste svjesni da je ovo, za nas na kontinentu, krajnje provokativan sadržaj?

Onda ću prestat na neko vrijeme!

To u soli sam probao 2-3 puta. Fino je, ne mogu reći, ali meni nije niti treći izbor. Oradu od kile možeš (da ne jedete svaki dan gregadu) pod peku (ili u pećnicu poklopljeno) s povrćem, maslinovim uljem i bijelim vinom (bez vode, temp. ne preko 200), ili raspolutiti po hrptu pa na gradele (ako ti se da peći skupa s njom na zvizdanu ).

Svaka čast na ulovu. Bijela riba se ne kuha, kao ni odojak.
jesu li to inćuni u tanjuru?

Inače, nije jednom ribolovcu ovdje kod nas prisjeo sportski ribolov jer nije propisno označio ribu odsjecanjem donjeg dijela repne peraje. Ako je ulovljeno južnije od Senja onda zanemari prodiku. Dole ne vrijede zakoni.

Da, riba nije propisno označena. Platit ću kaznu ako me budu ganjali zbog toga.
Riba se oduvijek kuhala, naročito bijela. Ovi inćuni u tanjuru su ustvari rozi luk. Ovo je tanjur ugrubo po domaće, nije prezentacija za neku fensi švensi kuharicu.

Ovo "bijela riba se ne kuha" me je ostavilo bez teksta. Pa još usporedba s odojkom...
Ovako, samo čega sam se na brzinu sjetio:

Od velikog zubaca (par kila i više) glava na lešo je osobita poslastica i specijalitet
Oslići i pišmolji meni osobno nikako drugačije ni ne valjaju, nego na lešo.
Gusta lešada ili gregada od oborite ribe, kao ovo što je napravio @JOHN, nema bolje. Ako nisi probao, ne komentiraj prije nego probaš...
Ribe iz porodice Labridae, npr. vrana ili lenica (smokvača) ili Serranidae, npr. pirak ili kanj su daleko najbolje na lešo (a sitniji primjerci u miješanom brodetu). Kirnja je iz iste porodice, a za kirnju nema bolje od gregade.

Prosli vikend u Dalmaciji

Jos uvijek se vjezbam kako se to sve pece, da mi se ne zalijepi i raspadne

pričamo o ribama od porcije, kao na slikama (250-350 g/kom cca)
1-2 plitka reza nožem poprijeko sa svake strane, da ne pukne koža, nego da se otvori na zarezanom mjestu
natrljaj solju i namaži uljem svaku ribu s obje strane
jaki jaki jaki jaki žar - ovo je jako važno. Ako žar nije vrlo jak, riba se isuši umjesto da se ispeče
namastiš gradelu PRIJE nego je stavljaš na žar (papirnati kuhinjski ubrus natopljen maslinovim uljem, npr.)
gradelu staviš NISKO iznad žara
stavljaš nasoljene i DOBRO nauljene ribe što brže jednu za drugom na gradelu ČIM si je stavio na žar
držiš ribe KRATKO VRIJEME na toj strani (ako cvrčci nisu preglasni ili ti nema druge buke, možeš čuti da riba cvrči na gradeli. ČIm prestane cvrčati, okrećeš ih. Ako ne čuješ, okreći nakon cca 1 min max.
Isto tako samo jednu minutu s druge strane (nasoljene i DOBRO nauljene)

Ako si to ispravno odradio, nasoljena i nauljena koža je napravila finu čvrstu koru, nije popucala, nego se samo otvorila na mjestu rezova, s obje strane.

Sada digni gradelu, da smanjiš intenzitet žara, za jednu ili dvije štufe (cca 5, 6, 7 cm, kako već na kojem roštilju), eventualno, ako je žar prejak, odvadi ga malo.

Ružmarinovom grančicom natapaj maslinovog ulja odozgo po ribi, u škržne otvore i u trbušnu šupljinu (gdje je riba razrezana i očišćena).

Tu ti treba malo iskustva da procijeniš kad je vrijeme za drugo okretanje. Dok se ne naučiš, najbolje ti je imati pri ruci dugačku vilicu, tj dvije. Sagni se, pogledaj u trbušni otvor, vilicom odigni (otvori) trbušnu šupljinu, drugom pridrži donju polovicu uz gradelu, a gornjom vilicom uđi pod glavnu kost i probaj je odići od mesa. Ako ti to lagano uspijeva (ne trebaš cijelu ribu razvaliti, samo vidjeti odvaja li se meso od glavne kosti milimetar-dva kad dižeš vilicom), okreći.

Kad si ribe drugi put okrenuo, peci ih (također ružmarinovom grančicom natapaj ulja odozgo, u škržni i trbušni otvor) još cca polovicu vremena koliko su se pekle između prvog i drugog okretanja i to ti je to. Skidaj i ODMAH za stol.

Sve drugo (tanjuri, kruh, salata, vino, ovo, ono...) MORA BITI SPREMNO i posloženo na stol ranije, i čekati ribu, jer se riba s gradela jede ODMAH s gradela. Ne za 5 minuta, ne "čekaj da ispečemo sve pa ćemo onda zvati ljude za stol", ne "pokrij ih malo da ne idu muhe, nisam još salatu napravila" i slična s*anja

Ako ribu ispečenu s gradela pokriješ nečim i ostaviš sa strane, odmah si za kaznu udari po 4 vritnjaka sa svake strane, najjače što možeš.

Ako si je dobro ispekao, oborita riba s gradela mora iznutra biti tečna i sočna, ali meso mora biti ČVRSTO, ne gnjecavo, ni stupasto, ni mljackavo, a koža hrskava (naravno, masna i slana ) jer takva koža je spriječila vlagu iz mesa da izađe. Ako je meso pečene ribe čvrsto, to NE ZNAČI da je riba "sirova" ili "nedopečena", nego onaj koji ti to kaže u životu nije pojeo svježu ribu ispečenu na gradelama pa misli da svaka riba mora biti spužvasta, stupasta i mljackava, kao sardine iz konzerve.

Ako je nešto od ribe ostalo nepojedeno na kraju ručka, očisti od kostiju (dobro i pažljivo) dok si "u motu" i spremi očišćene komade ribljeg mesa poklopljene (sada, kad su se ohladili) u frižider pa navečer ili sutra ujutro ispasiraj vilicom, dodaj još dosta maslinovog ulja, sitno narezane kapule i češnjaka i po želji peršuna pa napravi paštetu (namaz) za na dvopek (sa ili bez maslaca, po želji).

Ako ti nekad (ikad) padne na pamet jednom ispečenu ribu - podgrijavati ( ) - brzo si udari još po 4 vritnjaka sa svake strane. I još po 4 šamara. Dvaput.

I, zaboravih - čuo sam u par navrata "narodnu mudrost" kako se riba samo jednom smije na gradelama okrenuti. Svim tim "velemajstorima" riba redovito popuca i raspada se. Barem ovima koje sam ja vidio. Ribu je najlakše peći ako imaš duplu gradelu pa ribe stisneš između dvije rešetke i onda okrećeš cijelu rešetku, ali meni je OK imati čeličnu tanku i široku lopaticu odozdo i vilicu odozgo za pridržati. Za okretati ribe od porcije, dovoljno je. Ako pečeš veće komade, pa još raspolućene po hrptu, tu treba biti veći majstor da se ne raspadne.

Ovako detaljno obrazložen opis još nisam sreo.
Obično su ljudi škrti da izgovore one "male" najvažnije tajne.

Poslje ovog opisa jedva čekam da ga isprobam.

Kopirao sam ga da ga imam kad zatreba.

VELIKO Hvala.

Nema na čemu Iako, siguran sam da će se naći barem netko tko se ne slaže sa mnom oko svakog detalja...

Ja bi samo na ovo, detaljno smajino, dodao da se često zna dogoditi da riba porcijaša pukne uzduž leđne peraje što je meni signal da je riba sigurno pečena. Nije nužno da pukne skupa s kožom, pa zna zavarati. Zna se dogoditi da se meso duž leđne peraje lagano odvoji od kosti, a da se koža lagano napne

"Uzduž kičme" ti znači gore, uz leđne peraje, to jest - po hrptu? Jer, strogo anatomski, ribi je kičma u sredini tijela (što sam ja napisao - "glavna kost").
Da, istina je, fratar ili pic hoće tako puknuti. Orade, pogotovo uzgojne, su čvršće, nisam to kod njih doživio.

smayoo kaže:

Krivo sam se izrazio, mislio sam duž leđne peraje pa i duže, počevši od glave pa do repa. Ispravio sam da nebi nekoga bunilo. Uzgojenu ribu, mislim da nisam nikada kupio i pripremao. Jeo možda jesam.

Uzgojne ribe su općenito masnije od divljih pa se rjeđe dogodi da pucaju, ikako. Ja ih isto nisam nikad kupio, ali sam ih pripremao 2-3 puta. I jeo.

Često sam slušao o tome da su iz uzgoja masnije, nešto drugačijeg okusa itd. Jednom kada budem probao/usporedio znat ću više. Imam neko posebno mišljenje oko uzgoja bijele ribe, a o tome nebi. Svaka riba je dobra, pa i ona iz uzgoja, a vjerojatno zdravija od recimo svinjetine. Jedem ja i svinjetine, ali kad se na stolu može birati, moj prvi odabir je morsko

Meni su orada iz uzgoja i divlja neusporedive.

Isto je i sa svinjama. Divlje su daleko bolje od uzgojenih.

Jbg smayoo, sad ne da moram okrenuti novu stranicu u pecenju ribe na gradelama, vec moram knjigu baciti

Sve su mi rekli drugacije. Al doslovce sve je kontra.

Ovako sam dobio instrukcije od lokalnog "znanca":

1. Kazu naulji ribe i posoli i ostavi da odstoje valjda 15-20 minuta tako marinirane. Napunio sam i unutrasnjost ribe.

2. Sacekaj da izgori vatra i kada se zar smanji, tek onda da stavim resetku i to VISOKO, kao da ne izgore odmah, da se lagano peku. Znaci na blagi zar. I kako vatra jos vise jenjava, da to kompenziram time sto cu resetku spustati blize vatri.

3. Kada sa jedne strane se ispeku, okrenes ih i cekas da se ispece druga strana. Znaces jer je puklo oko u ribi

4. Ne okreci slucajno vise puta jer se "to tako ne radi"

5. Nije moglo sve stati na gradele, pa je 2/3 pecenih riba cekalo u poklopljenoj teci jos onu preostalu trecinu da bi eto svi skupa jeli

Prekopirao sam ovaj tvoj tutorial u Google docs, i sad za vikend idem opet u Dalmaciju, pa cu probati i tako. Ne sumnjam da je bolje, jer ima mi tvoja prica logiku.

Ove ribe sto smo mi pekli smo doduse sve pojeli ali su se nekako isusile. Nije mi to bilo socno meso kako inace bi trebalo. Sto je logicno direktna posljedica duzeg "cvrljanja" na prelaganoj vatri. Pa se sve to isusilo ocigledno.

Hvala puno na savjetima. Javim dojmove

Nema na čemu.
Moja supruga je iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Tamo, između Zagreba i Slavonije. A i pokojna mama mi je odande, pa znam dosta ljudi iz tog kraja. I to nekako ispadne stvar folklora - tu svatko najbolje zna kako se roštilja, a ovi drugi "nemaju pojma" . Ali, naravno, najbolje znaju kako se roštilja kad s pivom u ruci stoje iza leđa onom koji se peče na ljetnoj sunjari i na žaru, skupa s tim mesom, i komentiraju. A kad onda majstor popi... i kaže im "evo tebi vilica, da te vidim", onda slijedi odgovor "e jbg neću sad, kad si već us*o"
Elem, slično je i s ribom. S tom razlikom što se riba pečena na način kako si opisao - meni nikad nije svidjela, ali filozofima koji su meni iza leđa komentirali kako "sve radim naopako" i kako ću "ribu spaliti" je moja riba bila tako dobra da su svojoj djeci iz tanjura otimali. "Zlato, tebi će ovo biti puno. Daj, tata će..."

No, kako meni nikad u životu "argument" koji kaže "to se tako ne radi" ili "to se oduvijek tako radilo" i sl. - nije bio prihvatljiv ni za što, ja se zaista trudim objasniti razloge iza nečeg što radim. Pa, u tom smislu, još par komentara na ovo što si napisao (naravno, nisu upućeni tebi, nego onima koji su ti takve upute dali).



Je. To su ti "znalci". Znam ih i ja nekoliko. Jednom sam jednoga pitao može li mi dovesti ikoga koga je nahranio ribom s gradela, a da je ovaj zadovoljan. Pa se uvrijedio.



Nauljiti ih možeš i ranije, ali ako ih nasoliš prerano, sol izvlači vodu iz mesa i isušuje ga. To je zlatno pravilo kuhanja i jedno od najtemeljnijih. Meso i riba se NE SOLE rano, ako želiš da ostane sočno. Suprotno, kad dinstaš podlogu za čobanac, gulaš, brodet, salsu, bilo što, stavljaš, dakle, skosan luk, tikvice, ribanu mrkvu i peršunov korjen, što god već stavljaš u podlogu - stavljaš to na HLADNU masnoću (ako je maslac ili svinjska mast, onda tek toliko ugrijano da se otopi) i ODMAH stavljaš svu sol koju misliš staviti, dok je još sve hladno, jer ŽELIŠ da biljna baza pusti što više vode, što brže, da moraš što manje vode dolijevati pa dobiješ fini gusti umak.
Isto tako, kad kuhaš tjesteninu, rižu ili krumpir (ne u kori), vodu zakuhaš čistu (Talijani imaju pravilo - 10x toliko kg vode koliko imaš kg tjestenine), kad proključa, stavljaš soli, i to puno (2-3 jušne žlice na 5 l vode) i tek onda ubacuješ to što kuhaš. Na taj način škrobna namirnica se neće početi odmah raspadati, sol će pomoći da se zadrži čvrstoća i konzistencija - da pašta ili riža bude, kako kažu Talijani, "al dente", a krumpir da se ne raspada kad ga ubodeš vilicom (naravno, ako nisi kupio ono genetski modificirano go*vno iz trgovačkog centra).

Sorry, sad sam malo raširio, ali frapira me koliko često vidim da ljudi prtljaju s tom soli, unište meso (češće nego ribu) i poslije se*u po mesaru i ne znam kome što "meso ne valja". Ja osobno junetinu solim strogo na kraju, svinjetinu i piletinu neposredno prije nego ide na roštilj, ili čak nakon što uhvati koricu, a ribu, kako sam napisao ranije, u kombinaciji s uljem, neposredno prije nego ide na žar, da pomogne ribljoj koži da se zatvori i zakori.



Svakako sačekaj da vatra izgori. Ni ribu, ni meso, nikad na otvoreni plamen jer namirnica u dodiru s otvorenim plamenom naglo karbonizira i to kvari okus.

Ovo kako ti je lik opisao se radi kad je riba koju pečeš puno veća od porcije (npr. 700-1000 g), a osobito ako je ne raspolutiš, ili ako nije plosnata (kao što je oborita riba - orade, zubaci, fratri, arbuni i sl.) nego vretenasta (npr. škarpina, grdobina, čač, ugor...). Dakle, ako je debela, jer tada treba dulje vrijeme da se u sredini, do kosti progrije i ispeče i onda, ako si je stavio na jak žar, izvana će izgorjeti, a u sredini ostati sirova. Ali tu onda treba nešto više znati i neke trikove primijeniti ako si takvu ribu baš napeo na gradele pripremiti. Moj je osobni izbor s takvom ribom uvijek drugačiji (1) zato što je to meni dosta velik stres ispeći na gradele da ispadne stvarno dobro, i (2) zato što je meni osobno takva riba bolja na drugi način. Zato i jesam @JOHNu predložio da zubaca od kile napravi na gregadu. Ili pod peku, s krumpirima i povrćem, u maslinovom ulju i bijelom vinu. I sl.

Zato sam ti na početku naglasio da pričamo o ribama od porcije, kao sa slika koje si stavio.



To je glupost. Po oku možeš znati nešto ako je riba točno određene veličine, ako nije izvađena iz leda i ako žar nije prejak. Oko ti može puknuti, a da je riba do kosti još skroz sirova, ako si je izvadio iz leda, ili je žar prejak, ili je riba puno veća od porcije.



Super je argument. To zapravo znači da nema pojma zašto se to tako ne radi, nego je njemu jedan isto takav "znalac" rekao. To ti je ko ona priča o majmunima u kavezu.

Vjerojatno je to jednom netko provalio, ili napisao u nekom petparačkom časopisu, jer je bio previše trapav oko tog okretanja pa bi mu se riba na pola raspala već nakon prvog okretanja.



Nema problema, naravno da jedu svi skupa, ali tako da se dio pečenih riba podijeli po pola između dvije osobe i taman dok svatko pojede svoju polovicu dobije friško pečenu polovicu iz druge ture.

I onda, naravno, uvijek balansiraj ture tako da budu podjednake, dakle, ne 2/3 pa još 1/3, nego u prvu turu stavi malo manje, u drugu malo više, tako da bude pola-pola.

Kad pečeš svinjetinu na roštilju (npr. vratinu/ražnjiće, krmenadle, ombolo ili rebra), neki čak vole tek ispečeno meso ostaviti koju minutu u poklopljenoj posudi u kojoj ima pola decilitra vruće vode (pa onda još neki u toj vodi razmute začine, vegetu ili što već, ili ne stave vodu, nego juhu), tako da se meso u posudi upari i vrati dio izgubljene sočnosti, prije nego se ide jesti. Pogotovo ako su meso držali nasoljeno neko vrijeme prije pečenja pa se isušilo previše.

Međutim, ako to napraviš ribi s gradela, što će se dogoditi:
- meso će postati gnjecavo i spužvasto od vlage koja će kondenzirati na ribljoj koži
- hrskava zapečena koža će se opustiti i doći će žlundrasta
- karbonizirani dijelovi kože će od vlage i maslinovog ulja doći gorki i pokvarit će okus ionako već upropaštenoj ribi

Iz osobnog iskustva znam kako su žene oko nekih stvari temeljito nerazumne i neumoljive pa se sve živo mora pokrivati "da ne idu muhe" i štojaznam . Ako već imaš taj problem, pokrij ribu isključivo LAGANOM pamučnom krpom (najbolje starom bijelom pamučnom majicom ili potkošuljom, jer ovo što se danas prodaje kod kuhinjske krpe nema veze s pameću, em je zatrovano kojekakvim bojama, em je u obradi pamuka vlakno tretirano kojekakvim sranjima, božesačuvaj...) ili košaricom za kruh pletenom od vrbove šibe ili ratana.

JOHN kaže:


Normalno je da su masnije jer ne moraju plivati naokolo da nađu hranu. Motaju se po kavezu, kad naiđe brodica, riba već po zvuku motora zna dolaze li ih hraniti ili vaditi (vidio svojim očima, više puta). Ako dolazi hrana, samo sve doplivaju do površine i zijevaju, a hrana im pada u usta. I onda još, činjenica je, nisu ti kavezi bogzna koliko veliki. Više mjesta imaju ribice u akvariju (neusporedivo!) od uzgojne orade ili lubena u kavezima. Dakle, nemaju baš ni mjesta za neku aktivnost. Malo plivuckaju u krug i to je to. Naravno da su masne.

Ne znam kakvo to posebno mišljenje imaš o uzgoju BIJELE ribe u odnosu na uzgoj PLAVE ribe (npr. tune). Nema neke razlike. Je li divlje bolje? Ako nije iz zatrovanog mora, naravno da jest. Bih li radije pojeo uzgojenu oradu ili divljeg cipla iz riječkog porata? Paa... S obzirom da ne šmekam ribu s okusom nafte, nekako bih radije oradu.

Ali, zamisli ovako:
Ja imam svoje mišljenje oko uzgoja svinja, junadi, ovaca i pilića. Ne jedem to, nego isključivo veprovinu, mlade bizone, muflone, divokoze, fazane i prepelice. Ha? Fora, jel'da? Dođem u mesnicu i kažem "joooj... pa što je to... samo meso iz uzgoja? tsk, tsk..."

Air kaže:


Tako sam i ja mislio, dok nisam imao taj projekt u marikulturi pa me je direktor uzgajališta (inače veterinar po struci) poučio. Ja sam tvrdio da uzgojna orada ne valja i da i mi ne može nitko podvaliti uzgojnu pod divlju jer se kuži razlika u okusu. On mi je ponudio okladu, da u obližnjem ribljem restoranu pripreme za nas dvojicu i još dvojicu kolega dvije divlje orade i dvije iz njegovog kaveza. Oklada je bila da, ako prepoznam koje su divlje, a koje uzgojene, on plaća ručak, a inače ja. I ja sam platio ručak. A nisam baš netko tko se ne razumije u ribu. Dok nisam otišao na studij, išao sam s pokojnim starim i stricem u ribe jako puno, i cijelo djetinjstvo sam jeo ribu barem 3 dana u tjednu, a ljeti i 6.

I onda mi je objasnio kako u uzgoju ribe najviše ovisi o hrani. Hrana je troškovno jako bitna stavka u uzgoju i uzgajivači koji ne mogu postići višu cijenu u prodaji, ekonomiziraju na hrani, a oni koji idu na kvalitetu, moraju imati višu cijenu jer koriste bitno skuplju hranu. Sva riblja hrana je peletizirana i izgleda isto, ali je od bitno različite sirovine.

Najjeftinija je ona koja se radi od koštanog brašna i sličnog materijala iz kafilerija (spalionica uginule i bolesne stoke) i/ili otpadnog materijala iz klaonica

Nešto skuplja je ona koja se koristi i u slatkovodnom ribnjačarstvu - pretežno na bazi kukuruza, uz dodatke drugih krmiva (soje, krmne repe, što ja znam) i vitaminskih preparata.

Najskuplja je ona koja se proizvodi od ribljeg otpada, iz tvornica za preradu ribe. Dakle, to je sirovina kojom se ta riba i inače prirodno hrani, u nekom prerađenom obliku.

Naravno da orada koju je netko hranio kukuruzom, kao šarana, ne može imati okus kao divlja orada koja se hrani školjkama i rakovima. Ali ona koja se hrani nečim što je po porijeklu i sastavu blisko njenoj prirodnoj hrani - itekako može.

smayoo kaže:


Jednom sam samo kupio uzgojenu oradu, moguće da sam ja naletio na ovako hranjenu, pa mi je razlika bila velika.
Nakon tog sam si rekao nikad više.

Orada je primarno školjkaš i vjerujem da zbog toga ima svoj specifičan okus.

Siguran sam da drugačije hranjena orada ima i drugačiji okus. Vjerujem ti da kada je orada hranjena ribljim otpadom da je teško primijetiti razliku osim po masti (prepostavljam da i takva ima više masti kao što je imala i ova koju sam ja kupio - ipak je to tovljena riba).

Ne živim na moru i morsku ribu sam počeo jesti tek u 30-ima.
Kada smo supruga i ja počeli jesti morsku ribu, sjećam se da smo počeli od ušate. Kupovali smo ušatu nekoliko mjeseci dok nismo dobro upoznali njen okus. Nakon nje smo prešli na drugu ribu i tako po redu sa ribama koje su dostupne u Zg.

Posebno mišljenje je takvo da ga nebi spominjao kako nebi nekome ogadio uzgojenu oradu/brancina, što si na neki način sam napravio.
Većina ljudi misli, da ako je riba iz mora, da je potpuno svejedno jel divlja ili iz uzgoja. Na neki način i bolje da tako misle, a ja opet s druge strane mislim da nije dobro da baš svi žele divlju.
Nitko ne zna, osim samih uzgajivača kako i čime hrane ribu. Ja recimo radije odaberem divlju.
Na neki način podržavam uzgoj ribe u cilju očuvanja ribljeg fonda od prekomjernog izlova, s aspekta poribljavanja i prodaje za konzumaciju. U ribarnici, koju posjetim četiri ili pet puta godišnje, za potrebe nabavke divlje bijele ribe, uvijek uzimam od provjerenih dobavljača.

Odrastao sam u Bosni. Otac je bio strastveni lovac i ribolovac. Radio u policiji, pa je vremena imao na pretek.

Tako da u djetinjstvu sam vjerojatno jeo divljac i meso iz uzgoja, u identicnom omjeru. Nekako pola, pola. Najcesce vepar, jelene i srndace. Ribe, rijecne rakove. Patke i zeceve smo uglavnom dijelili ljudima, jer toga uvijek donese vise nego nam treba.

Zelim reci da slicno kao Smayoo sa ribom, znam sta je okus divljaci, jer odrastao sam s tim.

Kasnije kada kupimo divljac iz uzgoja (ja sam strijelac i volim pucati, ali u lov ne idem, niti volim ubijati zivotinje iz zabave), tocno se moze osjetiti razlika. Zato sto se radilo o jeftinim uzgajalistima, gdje su jelene hranili kao ovce ii koze, zatvorene u malom prostoru, da bi se sto prije udebljali i dostigli prodajnu masu.

Stvarno sam bio ubijedjen da ja to kao mogu prepoznati i da postoji realna razlika. Sve dok me nisu razuvjerili. Vise puta Podvalili mi "kupovno" pod "lovacko"

Logicno da ce jelen koji je odrastao na planini i cijeli zivot bjezi od necega biti malo manje masan (tj vise fit, radi nacina zivota i nuzde), nego jelen kojemu je sve servirano. Ali ukoliko se radi o identicnom sastavu hrane sto on inace jede, te ako on ima dovoljno prostora za svoje fizicke aktivnosti, nema tu neke bitne/prepoznatljive razlike.

Isto tako i sa ribama, ako je orada dobila pellet/briket koji u sastavu ima ono sto i divlja jede, zasto bi to meso bilo drugacije? Mozda je samo malo vise pojela konzervansa, ali nutricionisticki nema tu razlike. Problem je samo sto je ta hrana vjerojatno skupa, pa ju jako rijetko jedu ribe iz uzgoja