Da, bit će da sam čudak. I to ne samo običan čudak, već ekscentrični čudak. Nije mi dovoljno da sam u manjini samim tim što koristim Mac. Nego sam i među Mac populacijom opet u manjini zato što ga ne koristim profesionalno. A i među takvima sam opet u manjini. Jer za surfanje ne koristim Safari kao svi normalni Mac korisnici. Nego Operu. U svakom slučaju, koliko god bila malena manjina u kojoj se nalazim, ja uvijek nađem načina da i u toj manjini opet budem u manjini. Siguran sam da sam čak i među nama dvojicom koji koristimo Mac i na njemu Operu – opet u manjini. Nisam točno siguran kako (čisto matematički čini mi se nemoguće), ali jamačno ću smisliti nešto, samo mi dajte malo vremena. :-)

Svojevremeno (prije nekih osam godina) sam radio u ogromnoj državnoj firmi s više tisuća zaposlenika. Glavni sistem administrator u toj firmi me je (među tisućama svojih korisnika) zapamtio kao "onog luđaka koji koristi Operu". U njegovim statistikama je to izgledalo ovako nekako:

1. Microsoft Internet Explorer 7.564
2. Netscape Navigator 989
3. Opera 1

Nekog bi to možda obeshrabrilo. No ja sam odavno naučio da većina radi to što radi zato što to radi – većina. A to mi baš i nije neki razlog. Uostalom, ja sam patološki minorofil. :-)

Elem, bili smo se sreli jednom – taj sistemaš i ja – licem u lice. Sasvim slučajno je čovjek skužio ikonu Opere u mom quick launchu i zaprepašteno me pogledao: "Pa to si ti!"

"Da, to sam ja.", uhvatio me na prepad, "Mislim – još otkad sam se rodio sam ja – ja." "Ne, ovaj... mislim... ti si taj luđak što koristi Operu!"

Moram priznati da me je ovo malo uvrijedilo u prvi čas, ali čovjek mi je tada pokazao spomenutu statistiku i moram priznati da su argumenti bili nepobitno protiv mene. Statistički, među 8.500 ljudi ima njih oko 10 s teškim psihijatrijskim dijagnozama. Što tek reći za mene jednog? :-)

Uglavnom njega je tada (prije davnih 8 godina) zanimalo zašto sam se ja odlučio baš za Operu (koju je u to vrijeme još trebalo i platiti ili trpiti reklamne bannere) kad svi koriste MSIE ili NN? Njemu tada mi je svakako bilo lakše odgovoriti. Pa sam mu rekao nekako ovako:

1. Instalacijski paket Opere je (u ono vrijeme – 2000. godine - bio) "težak" nekih 2 do 3 MB. IE je (već tada bio) bloatware s preko 10 MB, a Netscape ga je u stopu slijedio. Znajući da je tada najbrža smrtniku dostupna veza bio dupli ISDN, ovo nije nikako zanemarivo.
2. Opera ima (je već tada imala) ugrađen download manager. U vrijeme nestabilnih i sporih modemskih veza to je bilo još kudikamo važnije nego danas.
3. Opera je brza. Ali kad kažem brza, onda mislim – brza. Toliko brza da sam po prvi put u mom već tada 8-godišnjem iskustvu u korištenju Interneta ograničavajući faktor u brzini pregledavanja web stranica ponekad mogao postati i ja.
4. Opera je (tada bila) jedini browser koji je imao tabove. Opera je zapravo izmislila tabbed browsing.
5. Opera ima (je tada jedina imala) ugrađen popup blocking
6. Opera ima (je tada jedina imala) ugrađen još uvijek dosta aktualan NNTP client (nisam siguran da ga nije imao i Netscape, ali Netscape je već tada počeo propadati)
7. Opera je imuna na mrežni malware usmjeren sigurnosnim propustima Internet Explorera.
8. Opera se ne ruši i ne blokira u susretu s prljavo napisanom www stranicom ili javascriptom

Čovjek mi nije povjerovao na riječ, ali je odlučio probati. I otad smo bili dva luđaka koji koriste Operu. :-)

Eh, sada, 10 godina kasnije, na Windows platformi i dalje nije problem demonstrirati superiornost Opere pred Internet Explorerom. Doduše, niti geranijumu koji krasi kut mog ureda nije problem demonstrirati superiornost nad Internet Explorerom. :-)

Pravo pitanje je, međutim – da li Opera zaista ima nekih značajnih kvaliteta i prednosti u odnosu na Safari na Mac OS X platformi ili je to za mene postala jednostavno navika kojom nepotrebno opterećujem svog Minija dok bi sve web sadržaje mogao uredno pratiti i predinstaliranim Safarijem? Jer – Safari je u odnosu na MSIE zaista nešto drugo. No, da se ne vraćam na svoj geranijum... Probavajući i istražujući došao sam do zaključka da se zapravo radi o finesama – da zasigurno uspoređujem dva usporediva softverska proizvoda gdje je zaista potrebno zaći u krajnje detalje da bi se izvukle ikakve razlike. Pa evo mog sasvim subjektivnog suda pri kojem se namjerno nisam upuštao u razmišljanja kako bi to stajalo u usporedbi s FireFox-om, Caminom ili novim Chromeom. Jednostavno – nemam toliko vremena, a takav usporedni test bi već trebalo puno pažljivije pripremiti. A, uostalom, sigurno se time već netko pozabavio na toj širomsvijeta paučini. :-)

1. Svakako najvažniji razlog zašto je Opera još uvijek moj prvi browser su "mouse gestures". Definitivno sam postao ovisnik o njima. Uhvatim se često kako manijakalno trzam mišem u svim mogućim aplikacijama – Finderu, iPhoto-u... zapravo u svakoj aplikaciji koja ima back i forward ili undo i redo kao moguće komande. Geste mišem služe najbržem i najjednostavnijem mogućem aktiviranju najčešćih akcija u browseru. Meni najdraže su:
   BACK – desnoklik (secondary click ili ctrl+click) i dok se drži tipka trzaj mišem lijevo
   FORWARD – desnoklik i mišem desno
   RELOAD – desnoklik i mišem gore pa dolje
   ZATVORI TAB – desnoklik i mišem desno lijevo desno
   OTVORI NOVI TAB – desnoklik i mišem dolje
   OTVORI LINK U NOVOM TABU – klik na button 3 (kod mene je to podešeno da bude klik na kuglicu MightyMouse-a)
2. "Speed dial page" je drugi na listi meni dragih mogućnosti Opere koju nisam još vidio u drugim browserima. Svaki novi tab koji korisnik otvori ne pojavljuje se prazan, nego popunjen panelom s devet najčešće posjećivanih adresa i pripadajućim sličicama aktualnog sadržaja na njima. Jasno – netko bi mogao reći da je to još jedan bookmarks folder. I jest. Ali baš kao što na mobitelu imam oko 1300 kontakata u imeniku, ali samo njih 9 na koje mogu nazvati jednim jedinim pritiskom na jednu jedinu tipku, tako mi savršeno odgovara imati istu funkcionalnost i u browseru. Moj "Bookmarks" je postao cijela hijerarhija URL-ova od kojih sam mnoge posjetio samo jednom i njihovu adresu pohranio "ako zatreba" (znam, znam, "analno-zgrtački tip po Frommu" - tješim se da to znači da me moja mama nije seksualno privlačila :-) ), a na speed dial imam 9 site-ova koje zaista najčešće posjećujem (pogađate – Jabučnjak mi je točno u sredini :-) ).

   Speed Dial stranica

3. "Prokleto dobar" je najbolji opis koji mogu dati za Operin download manager. Onima koji žele više detalja, mogu dodati da na jednom jedinom tabu daje tablični pregled svih tekućih i bivših downloada, za svaki od njih prosječnu brzinu i procijenjeno vrijeme potrebno za dovršetak, a odabirom bilo kojeg i uvid u sve ostale detalje. Svaki od njih je moguće ponaosob prekinuti, kasnije nastaviti (pa čak i nakon restarta računala), otvoriti, izbrisati. E! i... da, jesam li zaboravio spomenuti da su torrenti normalno podržani? Uz Operu nije potrebno imati posebnu aplikaciju za skidanje torrenta.
4. Po mnogim sitnim, suptilnim detaljima prilično je vidljivo da su upravo tvorci Opere ti koji su izmislili koncept tabova i "tabbed browsing". Danas je "tabbed browsing" normalna stvar u svim browserima, no jasno je tko tu vodi, a tko slijedi. Na primjer, jamačno ste primijetili kako Safari ima "Open last closed window" i "Reopen all windows from last session". Šteta što nema to isto i za tabove, kao Opera. E, to bi bio posao... :-) Ja osobno Operinu "kantu za smeće" (gdje završavaju svi zatvoreni tabovi i svi blokirani popupovi) koristim kao odlagalište za povećanje preglednosti (dakle, namjeravam se vratiti tim zatvorenim tabovima, samo ih mičem iz vida da ih ne bi morao usporedo gledati 20, nego nekoliko). Također, skup istovremeno pregledavanih tabova koji se često koriste zajedno (na primjer, kad planiram privatno ili službeno putovanje, neizostavno imam otvorene www.virtualtourist.net, www.booking.com, maps.google.com, www.viamichelin.com, www.skyscanner.net, www.europcar.com) može se pohraniti kao predefinirani "session" i onda kasnije jednom klikom otvoriti više tabova i pozvati više adresa. Tako kod mene postoje "sessions" npr. "Commodore 64", "Atari ST", "Putovanja", "Elektronika"...

   Kopanje po Operinom smecu

5. Ponekad je Opera prozor preuzak za sadržaj koji je autor zamislio, pa se pojavi horizontalni klizač. Siguran sam da nisam jedini koji ne voli čitati tako da stalno mota sliku lijevo-desno. U Operi je dovoljno uklikati "Fit to width" opciju na "View" meniju da sadržaj stranice bude prilagođen širini prozora, i to ne na loš, sirov način proporcionalnog smanjivanja svega (što često dovede do presitnog teksta koji se ne da normalno čitati). U pravilu se reducira veličina onih elemenata koji definiraju minimalnu potrebnu širinu prozora (npr. slika), dok se tekst reformatira. Naravno da je uvijek bolje surfati u dovoljno širokom prozoru, ali nekad to nije moguće (npr. ako se želi usporedo pratiti dva sadržaja). U svakom slučaju, kvalitetno rješenje ovakvog zadatka Opera sigurno duguje velikom iskustvu u razvoju browsera za mobilne uređaje (gdje je zasigurno među vodećima).
6. Nešto što također nisam drugdje vidio je "site management". Za svaki site koji se posjećuje (dakle, cijeli site, ne pojedine stranice na njemu) moguće je definirati cijeli niz preferencija koje odstupaju od uobičajenih: npr. blokiranje popup-ova može biti općenito aktivno, ali za određeni site može biti isključeno, slično tome i politika prihvaćanja "cookies", encoding – način prikaza slova s dijakritičkim znakovima, ali i "masku" pod kojom se Opera predstavlja serveru. Ako se ovaj "pravi pametan" pa odbija prikazati neki sadržaj za koji misli da treba imati MS Internet Explorer, Operu je moguće zakamuflirati kao IE ili Mozillu. Za pristup svim ovim podešenjima dovoljno je načiniti sekundarni klik bilo gdje na praznom dijelu aktualne stranice i odabrati "Site Preferences".
7. Slično tome je organiziran i "Magic Wand" za čuvanje mrežnih pristupnih podataka (korisničkih imena i lozinki). Kad prvi put na nekoj stranici unesemo korisničko ime i lozinku, Opera pita želimo li da te podatke zapamti i tzv. "Magic Wand" (toolbutton s prikladnom ilustracijom, za brzi logon), a mi možemo odabrati između "da, za cijeli site", "da, samo za tu stranicu", "ne ovaj put" i "ne nikad" (naravno, uz obaveznu kvačicu "ne gnjavi me više"). Samo po sebi ništa posebno. Ali posebno je to da se procedura logona događa za vrijeme dok mi razmišljamo što ćemo odgovoriti pa je moguće pričekati da vidimo da li smo unijeli ispravne podatke, odnosno da li je logon uspio prije nego odlučimo. Posebno je i to što Opera može zapamtiti više od jednog identiteta za istu stranicu ili site pa prilikom budućih prijava može ponuditi na izbor kojim se identitetom želimo prijaviti. Posebno je i to što se svim zapamćenim identitetima vrlo jednostavno upravlja, opet kroz Site Preferences.
8. Definitivno je Opera vrlo brz browser. Iako ova brzina na Appleu ne odskače toliko od Safarija (može se reći da su podjednako brzi, odnosno koji je brži ovisi o sadržaju kojem se pristupa), sasvim je sigurno da je i u ovom pogledu Opera sigurno bolji izbor za starijeg/sporijeg Mac-a. Na mom Miniju Intel C2D 2 GHz, s 2 GB RAM oba browsera rade odlično (pod pretpostavkom da se u pozadini ne vrti neki svemirski video processing u iMovie 08 koji je pokrenula moja draga tek toliko da me naživcira :-) ). No, baci li se pogled u Activity Monitor...

   Usporedba zauzeća memorije...

...prilično je očito tko je tu faca. :-) 52,5% CPU za prikaz jedne osrednje nezahtjevne internetske stranice baš i nije neki rezultat. Odnosno, kako to često kaže moj šef – s neograničenim resursima svaka budala može biti uspješna. Opera je više nego dvostruko štedljivija s 22,2%. Utrošak RAM-a i virtualne memorije je otprilike podjednak. Jasno je da u današnje vrijeme inflacije hardverskih resursa ovo nije bitna stvar (zato se i nalazi na osmom mjestu), no, evo, dočekali smo vrijeme da se i globalno, a i kod nas, lokalno, počelo govoriti o energetskoj etici (tj. o nerazumnom i nesvrsishodnom rasipanju sve dragocjenije energije) iako smo svi odgajani u svijetu u kojem se podrazumijevalo da je ovo neiscrpan i maltene besplatan resurs. Sigurno će jednom doći vrijeme kad će se povesti razgovor i o etici (nerazumnog i nesvrsishodnog) korištenja računalnih resursa.

Iako to meni osobno nije važno, mislim da vrijedi spomenuti također i kako je Opera lokalizirana, dakle prevedena na hrvatski. Naravno, stvar je izbora korisnika hoće li je koristiti na hrvatskom ili engleskom.

Svrha ovog teksta, naravno, nije da se svi oduševite Operom i počnete je masovno koristiti, jer onda ja više ne bih bio u manjini (barem na jednoj razini). A to ne bih mogao podnijeti. Ali ne bi bilo loše da barem još jedan Apple korisnik kojeg znam počne koristiti Operu, tako da nas bude troje pa da mi bude lakše smisliti ono što bi me među nama trojicom učinilo manjinom. :-)