Prijatelj me pitao nije li "pucanje u nogu" to što kao ovlašteni Apple Reseller pišem tekst o tome kako ne kupiti novo računalo, već stari Mac dograditi do maksimuma i na njega instalirati najnoviji macOS. Odgovorio sam mu da je jedan od važnijih razloga zašto su Macintosh korisnici toliko vjerni platformi upravo to što Macovi imaju tako dug uporabni vijek i statistički su najpouzdanija osobna računala na tržištu. Iako kod Applea inicijalno plaćamo visoku cijenu, Macovi u konačnici budu jeftiniji u ukupnom trošku. Apple sam po sebi nudi sjajan odnos uloženog i dobivenog za većinu računala, a sada se grupa entuzijasta pobrinula da se taj odnos podigne na rekordnu razinu. Digitalna čarolija koja može preobraziti vaš stari Mac zove se OpenCore!

Prijevremena mirovina

Kao i svaka tehnološka kompanija, tako i Apple ima svoj uhodan raspored "umirovljenja" starijeg hardvera, tj. prestanka pružanja podrške za starije operativne sustave, ali i granicu do koje neka generacija hardvera može dograđivati operativni sustav. Dio toga je svakako tehnološki opravdan, ali dio je i "politička odluka" marketinga. U globalnoj slici ne možemo kuditi Apple za takvu politiku jer u usporedbi s ostalim proizvođačima, Apple se još najviše trudi pružati dugoročnu podršku za svoj hardver. Npr. moj iPhone 7 iz 2016. godine i dalje koristi najnoviji iOS. Većina Androida nema toliko dugu podršku. Šest godina koristiti uvijek najnoviji operativni sustav na mobitelu nije mala stvar.

S druge strane, bude mi žao kada vidim prvi iPad u našem Muzeju računala PEEK&POKE, u savršeno očuvanom i operativnom stanju, čak s još uvijek upotrebljivom baterijom, ali gotovo beskoristan jer je web preglednik zastario, a App Store ne dozvoljava preuzimanje starijih izdanja aplikacija za službeno nepodržane operativne sustave. Mislim da je to šteta i da bi mnogi korisnici rado koristili takve uređaje bez obzira na to što više ne bi imali službenu podršku. Naime, ako stari Safari više ne funkcionira, to ne znači da neki drugi third party web preglednik ne bi mogao raditi. Možda je podrška za stariji hardver i zgodna niša za male programske kuće koje bi tako produžile život starim uređajima. To bi svakako bila "najzelenija" moguća politika - koristiti hardver što je duže moguće.

Isto važi za još uvijek upotrebljiv iPhone 4 ili 5, ali kod njih barem osnovna komunikacijska funkcionalnost i dalje radi. Sve su to uređaji dovoljne procesorske snage da bi i danas korektno odrađivali osnovne funkcionalnosti. Naravno, korporacije žive od napretka i inovacija, zato i nemaju interes ulagati resurse u predugo održavanje softverske kompatibilnosti. Apple je još i pozitivan primjer među konkurencijom.

Kod Macova je situacija sa softverom bolja jer je lakše instalirati moderne aplikacije na zastarjeli macOS. Tako sam donedavno na High Sierri, uz stari i nepodržani Safari, bez problema koristio najnoviji Firefox, Brave i Google Chrome. I danas, 2022. godine, računalo sa starom High Sierrom je ostalo itekako upotrebljivo u prosječnoj radnoj okolini.

No, lako za stari iPad ili iPhone od par tisuća kuna, ali što kada za posao kupite radnu stanicu u vrijednosti solidnog polovnog automobila, savršeno vas služi, a onda korporacija taj hardver stavi u nepodržanu tzv. obsolete kategoriju, a da zapravo nema stvarno tehnološko opravdanje? Tada na scenu stupaju entuzijasti koji iznenađuju i oduševljavaju svojom stručnošću i upornošću!

Otvorimo jezgru!

MacBook Pro, a pogotovo stolna Mac Pro računala, su najbolji primjer kada takvo "hakiranje" ima smisla. U nekim slučajevima zaobilaženje Appleovih ograničenja je trivijalno i svodi se na to da se pobriše oznaka modela na crnoj listi nepodržanih strojeva. Dobar primjer je macOS Catalina koji službeno nije kompatibilan s Mac Pro (5,1) generacijom, a to je učinjeno samo zato što neke rane verzije tih računala nisu imale wi-fi karticu koja podržava neke nove funkcionalnosti. Je li to opravdan razlog da se takav skupi Mac stavi na listu nepodržanih? Siguran sam da nije. Tim više što je to modularno računalo i wi-fi karticu se lako zamjeni. Kasnije su entuzijasti kroz zakrpe dodali podršku i za starije wi-fi kartice, ali bez nekih novih funkcionalnosti (npr. AirDrop) - što starim korisnicima ionako nije presudno.

Nakon Cataline, koja je bila prvi macOS koji napustio 32-bitne aplikacije, situacija se počinje komplicirati jer dolazi do promjene arhitekture i novi macOS Big Sur podržava i potpuno nove Appleove ARM sustave. Dolazi do većih promjena u samom kernelu (jezgri operativnog sustava) i više nije dovoljno tek pobrisati oznaku modela s liste nepodržanih Macova da bi se instalirao nepodržani macOS. Tu na scenu stupa OpenCore!

Što je zapravo OpenCore? Radi se o boot loaderu koji se pokreće pri samom pokretanju računala, prije negoli se krene s učitavanjem samog operativnog sustava. Naravno, to je prilika da se naš stari Mac lažno predstavi kao noviji model, službeno podržan, i tako se omogući uredna instalacija nemodificiranog macOS-a.

Svaki imalo iskusniji informatičar će sada pitati: "Čekaj malo, lako se lažno predstaviti, ali kako nadomjestiti nepostojeće drivere ili intervenirati kod razlika koje su na razini podržanih procesora, memorijskih kontrolera i drugog hardvera?"

Odgovor je u tome što je gomila entuzijasta, a dobar dio njih i iz Hackintosh zajednice, bio toliko posvećen da su modificirali, ili čak i napisali svoje, kernel ekstenzije koje omogućuju rad službeno nepodržanog hardvera, a za sve što traži zakrpe - napisali su sistemske zakrpe. Vjerujem da vam ne trebam objašnjavati koliko je tako nešto kompleksno i koja razina poznavanja hardvera i operativnog sustava je potrebna da bi se to izvelo. Taj dio je za mene nevjerojatno lijep i pozitivan jer me podsjeća na programerski entuzijazam s početka računalne revolucije, kada ništa nije bilo nemoguće. Tada su "maheri u asembleru" pisali nevjerojatne demoe koji su izvlačili i zadnju snagu iz skromnih računala, a danas su neki od njih to svoje znanje korisnije usmjerili - tako da produže život našim Macovima!

Net Zero bez fige u džepu

Možemo na to gledati i iz perspektive ekonomske iskoristivosti, ali i ekološke održivosti; velika je stvar produžiti radni vijek računala s 5 na 10 godina - ili u nekim slučajevima s 10 na 15, a kako stvari sada stoje, šampion u tome će postati stari dobri Mac Pro (5,1) kod kojeg će to biti čak i 18 godina! Sada mogu bez dvojbe reći da je to moj najdraži Mac model ikada. Složili su ga toliko dobro i toliko ispred vremena da su vjerojatno i sami iznenađeni što je takvo računalo u stanju izvoditi 2022. godine.

Odakle sam izvukao nevjerojatnih 18 godina? Apple, a i većina softverskih developera, daje solidnu podršku za operativne sustav do unatrag pet godina. Kako ovaj Mac Pro, uz raznolike dogradnje, koje vlasnici ionako naprave tijekom godina, danas može potpuno glatko raditi pod najnovijim macOS-om (Monterey 12.5.1 u trenutku pisanja teksta), to znači da ima još najmanje pet godina upotrebljivog života - čak i da je ovo zadnji macOS koji će na njemu raditi. Appleova službena podrška za ovaj model završila je s macOS-om 10.14 Mojave, nakon punih 9 godina - i svakako predstavlja pozitivan primjer u IT industriji. No, ako nešto pouzdano radi, iako i bez službene podrške, to je velika stvar.

Koliko je to "pouzdano" zaista pouzdano i kakvi problemi i ograničenja postoje? Mnogo toga ovisi o konkretnom modelu i nema univerzalnog odgovora. Moje iskustvo s Catalinom i Big Surom na Mac Pro (5,1) je bilo rock solid, znači nikada ni najmanji problem. Jedino ograničenje u mom slučaju predstavlja ukinuta podrška za FireWire kameru, pa moj voljeni aluminijski iSight, koji je postao ikona web kamera, više ne funkcionira. No, rješenje za to je jeftina Logitechova USB web kamera koja je podržana na sistemskoj razini i radi out-of-the-box. Kako sam osjetljiv na skladan izgled, dugoročni plan je da ugradim modernu USB kameru u staro iSight kućište i da tako cijeli sustav ostane dosljednog dizajna. Nisam prvi kojem je to palo na pamet, postoje sam-svoj-majstor projekti tog tipa na mreži.

Na najnoviji macOS Monterey sam prešao prije svega par dana i neću se još hvaliti da je "solidan kao stijena" jer za to je potrebno barem mjesec dana ozbiljnijeg rada, ali za sada se sve čini redovno. Ipak, imam dozu suzdržanosti jer su pioniri tranzicije na macOS Monterey imali problema u ranoj fazi, naime postojao je tzv. race condtion problem pri pokretanju računala i moglo je doći do korupcije podataka. Sada je taj problem zakrpan, a ovo je zgodna prilika za naučiti što programeri nazivaju "stanjem utrke"?

Stanje utrke

Stanje utrke postoji kada promjene u redoslijedu dva ili više događaja u programskom kodu mogu uzrokovati promjenu ponašanja softvera. Ako je za pravilan rad programa potreban točno određen redoslijed izvršavanja određenih modula, takva situacija uzrokovat će grešku. Tako npr. zlonamjerni haker može iskoristiti situaciju za umetanje opasnog koda, promjenu naziva datoteke ili na neki drugi način ometati normalan rad operativnog sustava. Zato možemo reći da je stanje utrke sigurnosna ranjivost. Npr. napadači ponekad mogu iskoristiti male vremenske praznine u obradi koda kako bi ometali slijed operacija, što zatim iskorištavaju za svoje zle rabote.

Naš macOS je, kao i svi moderni operativni sustavi, višezadaćni OS; dopušta da se više procesa izvodi istovremeno brzim prebacivanjem između njih na svakom procesoru. Prednosti za korisnika su očite, međutim, nedostatak je to što nema jamstva da se dvije uzastopne operacije u danom procesu izvode bez da bilo koji drugi proces izvodi operacije između njih. Zapravo, kada dva procesa koriste isti resurs (kao što je ista datoteka), nema jamstva da će pristupiti tom resursu bilo kojim određenim redoslijedom osim ako oba procesa izričito ne poduzmu korake da to osiguraju. Npr. ako otvorite datoteku i zatim čitate iz nje, iako vaša aplikacija nije učinila ništa drugo između ove dvije operacije, neki drugi proces može promijeniti datoteku nakon što je datoteka otvorena i prije nego što je pročitana. Kad bi dva različita procesa (u istoj aplikaciji ili različitima) zapisivala istu datoteku, ne bi bilo načina da znamo koji će prvi pisati, a koji će prebrisati podatke koje je drugi zapisao. Kada hakeri modificiraju OS, tada uvijek postoji mogućnost da nešto previde i tako dovedu do mogućeg problema. Takve situacije uzrokuju sigurnosne propuste i zato je važno da OS nema rupa na toj razini, barem kod ključnih procesa.

Let do konačnih granica

Gdje su granice ovakvih dogradnji? Konačna granica je kada novi OS ukine podršku za neke starije procesore. Iako ni takve situacije nije nemoguće nadići, to su zaobilazna rješenja s viskom cijenom u gubitku procesorske brzine. Novodolazeći macOS Ventura donosi još više pomaka u arhitekturi operativnog sustava i moguće da se neke prepreke neće dati zaobići. S druge strane, nadu pruža to što smo slično mislili i za Big Sur, a kasnije i za Monterey - koji je imao sasvim novi set problema. No, entuzijasti su sve to uspješno riješili! Tko zna, možda se nađe način i da macOS Ventura bude podržan.

Vrijedi spomenuti da OpenCore ima još jednu vrlinu - omogućuje boot picker na Mac Pro računalima koja koriste generic PC grafičke kartice koje nemaju podršku za Mac; naime, ako grafička kartica nema Macov EFI onda se takav Mac pokreće "u mraku" dok sam operativni sustav ne učita grafički driver. To nije problem u redovnom radu, ali može to postati u slučaju incidenta. Također, velika korist od toga je što je ovako moguć lak odabir operativnog sustava za korisnike koji koriste i Windowse - ili imaju potrebu za nekim starijim izdanjima macOS-a.

Postoji još jedna skrivena poslastica koja je najvažnija videomontažerima; OpenCore uključuje hardversko ubrzanje H.264 i H.265 kompresije i dekompresije na svakom računalu koje ima kompatibilan GPU! To znači da svaki Mac Pro vlasnik s Radeonom RX 580 ili 5700 XT može po tom pitanju uživati u istim performansama kao da ima iMac Pro ili novi Mac Pro (7,1).

OpenCore nije aplikacija koja ima front end, neko svoj grafičko sučelje, već se radi o vrlo spartanski pisanom sistemskom softveru. Takvim softverom se upravlja zapisivanjem željenih vrijednosti i postavki u "plist" datoteku, a postupak instalacije nije baš user friendly, ali za iskusne korisnike nije ništa strašno. U procesu je potrebno i nekoliko specifičnih alata, poput Clover Configuratora.

Kako je OpenCore postajao sve popularniji, tako su se vremenom pojavila automatizirana rješenja koja prosječnom korisniku olakšavaju instalaciju i danas imamo više puteva kojim možemo krenuti u tu avanturu. Osobno sam isprobao dva i oba su se pokazala odličnima. Kako je Mac Pro (5,1) moj glavni radni stroj, koristio sam tzv. "Martin's Package" koji je složio inženjer Martin Lo (trač kaže da čovjek radi u NASA-i i da mu je ovo hobi). Tko je korisnik Facebooka, može se pridružiti grupi "OpenCore - on the Mac Pro" i tamo pročitati mnoštvo savjeta i iskustava od gotovo sedam tisuća korisnika. Odličan početak je i legendarni MacRumors forum i tema "OpenCore on the Mac Pro" u kojoj se nudi više rješenja.

Naravno, vas zanima koji je put najlakši i najsigurniji? Najnoviji projekt zove se OpenCore Legacy Patcher i on u najboljem Macintosh stilu trivijalizira taj proces do krajnjih granica; napravljen je tako da ga i neiskusan i razmažen Mac korisnik može sam izvesti, ako pažljivo pročita upute. No, on podržava samo dva zadnja macOS izdanja, Big Sur i Monterey, ali većina korisnika upravo to i želi.

Krenimo na uspon!

Za potrebe ovog prikaza testirao sam OpenCore na čak osam Macova, svuda uspješno! Svaki od Macova po nečemu je bio specifičan, pa su sva iskustva korisna. Prvo sam instalirao OpenCore na moj osobni Mac Pro (5,1) i to samo kako bih dobio boot picker jer koristim non-Mac-EFI GPU, Radeon RX 580 za običan PC. Koristio sam Martin's Package i sve je prošlo glatko. Tu se otvorilo novo pitanje - što je s Boot Camp korisnicima Windowsa u tom okruženju? Važna informacija je da će Windowsi biti prepoznati isključivo ako su instalirani u EFI načinu. Ako nisu, tu nema pomoći već treba izvesti novu instalaciju Windowsa u EFI načinu. Ako niste sigurni kako ste ih instalirali, dovoljno je da izvedete mount EFI particije vašeg boot diska putem Clover Configuratora i provjerite postoji li na toj particiji i "Microsoft" mapa.

Bill Gatesov usud

Važno upozorenje za Boot Camp korisnike Windowsa; iskustvo nas je naučilo da čim je Microsoft u pitanju sigurno postoje neplanirani problemi i rizici, pa je to tako i kod EFI instalacije Windowsa. Naime, Microsoftov instalacijski program je nemarno napisan i u nekim slučajevima (na sreću nisu previše česti) može pregaziti Macov EFI i učiniti Mac "brickanim", tj. nebootabilnim. Nisam siguran kako to prevesti, pa ću u šali reći da je takav Mac "ucigljen", tj. pretvoren u ciglu. :) Dobra vijest je da OpenCore zna za taj problem i u njega je ugrađena prevencija, tako da ako prvo instalirate OpenCore, nakon toga možete mirno instalirati i Windowse u EFI načinu instalacije. Postoji tu još cijeli uobičajeni "show" s instalacijom Windowsa, ali to može biti tema nekog drugog teksta, ali sumnjam da ću ga ja pisati jer vjerojatno već znate što mislim o Windowsima. :)

Skok na skok

Nakon par dana korištenja odvažio sam se na instalaciju Big Sura na svoj glavni Mac, ali ovdje moram odmah dati i drugo upozorenje - to nije uputno napraviti direktno s Mojavea - ne zbog OpenCorea, već Apple ima neku bubicu koja vrlo često nije u stanju konvertirati sve korisnikove podatke sa starog macOS-a. Znači, važno je prvo napraviti korak s Mojavea na Catalinu, pa tek onda na Big Sur. Što ako nam nisu važni korisnikovi podaci, nego radimo čistu instalaciju "od nule"? Tada možete krenuti direktno, ali uvjet je da je ciljni disk u APFS formatu. A što je s taktikom velikih skokova? Probao sam i to na drugom Mac Pro i to direktno s High Sierre na Monterey. Može li? Ne može! Bio sam dovoljno znatiželjan to isprobati i izgubio sam šest sati da sve vratim nazad s Time Machine sigurnosne kopije. Učite na mojim greškama i kod dogradnji OS-a idite strpljivo, korak po korak!

Logična iduća stanica ovog putovanja bilo bi napraviti skok na macOS Monterey. No, kada sam bio u toj fazi, taj put još nije bio dovoljno utaban; naime, da bi se Monterey mogao instalirati, mora biti uključen VMM (Virtual Machine Manager) flag koji kasnije treba isključiti, jer postoje ograničenja za ponovno pokretanje Mojavea. Sve mi se to činilo previše "prljavo" da izvedem na svom glavnom računalu. Mjesecima sam pratio razvoj situacije i dočekao pouzdano izdanje OpenCore Legacy Patchera koji sve to radi automatizirano, pa sam uz pomoć njega izveo tu dogradnju. Sve je prošlo glatko. Zaista fantastičan softver!

Iz muzeja u ured

Zatim sam testirao OpenCore na Mac miniju iz 2009. godine i na njega uspješno instalirao macOS Mojave. Radio je sasvim pristojno, pa su porasli apetiti i u konačnici sam uz pomoć OpenCore Legacy Patchera instalirao i macOS Monterey. Nije išlo glatko jer je na toliko starom Macu problem sistemski disk formatirati u APFS format - koji je preduvjet za instalaciju novijih sustava. Na kraju je bilo najbrže fizički izvaditi disk iz Minija i formatirati ga kao jedan od internih pogona na Mac Pro radnoj stanici. Kako radi Monterey na toliko starom Miniju? Sporo, ali upotrebljivo. Kada bi se Mini proširio na 8 GB i umjesto tvrdog diska ugradio SSD, onda bi to bilo mnogo ugodnije. No, ako nekome treba osnovno uredsko računalo za pisanje, komunikaciju i surfanje - čak i 13 godina star Mac mini može odraditi taj posao.

Uslijedila je dogradnja MacBook Pro serije iz 2013. godine. OpenCore Legacy Patcher i to je uredno odradio. Kako taj Mac koristi dvojnu grafiku, tzv. on-board, integriranu grafiku te snažniji, zasebni GPU, nakon instalacije potrebno je pokrenuti krpanje kernel ekstenzija za grafičku podršku, što zaista nije problem. U konačnici sve lijepo radi tako da taj stari, ali još uvijek snažan, MacBook Pro mnogo redovnih zadataka može obaviti jednako dobro kao i najnoviji model koji biste platili tridesetak tisuća kuna.

Kada sam razbio led, krenuo sam u masovne instalacije po raznim Mac Pro konfiguracijama, uključujući i one koji koriste NVIDIA grafičke kartice koje više nisu podržane. Ček, odakle sada to, zar je netko bio dovoljno lud da modificira nepodržane NVIDIA grafičke drivere za Mac Pro (njihovo zadnje podržano izdanje je za High Sierru) tako da rade na najnovijem macOS-u? O, da! Znači li to da na takvom Macu radi i CUDA? E, to ipak ne, bilo bi previše!

Jedna putna za kraj

Imam još par važnih savjeta za Mac Pro (5,1) vlasnike koji su najčešći kandidati za OpenCore. Preduvjet za bilo kakve dogradnje je da stari Mac Pro dovedete na firmware izdanje 144.0.0.0.0. To ažuriranje izvodi zadnji High Sierra update, što je prvi korak čak i za redovnu, od Applea službeno podržanu, dogradnju na macOS Mojave. Drugi savjet je da za ažuriranje s Mojavea na Catalinu koristite DosDudeov Catalina Patcher, a preduvjet za to je da isključite SIP (System Integrity Protection). To morate učiniti iz terminala kada Mac pokrenete u Recovery načinu rada (CMD+R na većini Macova). Naredba za isključenje SIP-a je "csrutil disable" i kasnije, nakon reboota, možete provjeriti stanje s "csrutil status". Tu je važno spomenuti da SIP nije tek jedan sistemski "flag", nego cijeli set, a "csruitl disable" isključuje sve. Ako se koristi Martinov način, onda se sirovo isključi sve, jednostavnosti radi. Kada se koristi OpenCore Legacy Patcher, on SIP isključenje provodi inteligentno i isključi samo neophodne opcije kako bi zadržao najveću moguću sigurnost sustava. Ako koristite Bluetooth tipkovnicu, miša ili trackpad, spojite ih USB kabelom dok uspješno ne završite sve instalacije.

Dobra ideja je imati pri ruci i neku staru grafičku karticu koja ima boot screen, npr. GT 120 ili Radeon HD 5770/5780, ako bilo što u procesu zapne. Bilo koji disk je pogodan za OpenCore instalaciju, ali naravno da je poželjno da to bude brzi SSD. Ako koristite SATA sabirnicu, onda imajte na umu da Mac Pro (5,1) čita diskove obrnutim redom - prvo će inicijalizirati Bay 4, a zatim redom ostale do prvog. Možete koristiti i NVMe SSD u PCI slotu. Nisam siguran gdje je on u redoslijedu inicijalizacije. Neki su prijavili probleme pri instalaciji na NVMe, no kako sam uspješno izveo instalaciju OpenCorea na NVMe SSD na četiri stroja, vjerujem da ne bi trebalo biti problema. Svuda sam koristio Samsungovu EVO 970 seriju. Sam OpenCore može biti instaliran na bilo kojem dostupnom disku i ne mora biti na disku s kojeg želite pokrenuti OS. Ako imate instalirano više OpenCore instanci na raznim diskovima, samo vodite računa da svaka ima svoje postavke i da će biti inicirana ona koja se prva pokrene ovisno o rasporedu diskova. Ako imate grafičku karticu s Macovim EFI-ijem, prije pokretanja možete odabrati EFI particiju koju želite.

Kod starog Mac Pro postoji najviše mogućih komplikacija zbog raznolikosti konfiguracija, ali zato je i nagrada najveća - takav Mac nakon uspješno izvedene dogradnje može bez srama odrađivati poslove koje izvode potpuno novi sustavi. Jedan takav Mac Pro s 12 jezgri, 128 GB radne memorije i Radeonom 5700 XT neće bitno zaostajati za novim Macovima, a u internom kapacitetu pohrane lako će ih nadići jer može primiti gomile jeftinih diskova. Osobno koristim 16 TB interne pohrane, a izračunao sam da bih ga s novom generacijom diskova (bez da se kupuje egzotika po 40.000 $) mogao proširiti relativno jeftino do 160 TB interne pohrane. Dojmljivo za toliko stari Mac, a ujedno i minus Appleu koji je u toj domeni s novim računalima otišao korak nazad. Mislim da se nitko ne bi bunio da je novi Mac Studio 2 cm viši, ali da u sebi ima prostor za jedan ili dva 3.5" klasična diska velikog kapaciteta.

Ako radite dogradnju nekog "jednostavnijeg" Maca, onda nećete imati mnogo briga. Popis podržanih Macova i eventualnih ograničenja kod nekih modela možete pogledati ovdje. Nadam se da sam vas zainteresirao i da ćete produžiti radni vijek svog starog Maca i uštedjeti nešto novca u ovim izazovnim vremenima. Naravno, prije negoli krenete u ovu avanturu, napravite backup cijelog sustava i svojih podataka - sigurnost mora biti na prvom mjestu.

Želim vam sreće i da sve ide glatko! Javite rezultate! :)