Mozda jos Yakuze to prakticiraju.

zabac kaže:

Vidiš, tog se nisam sjetio! Vjerojatno si u pravu,

JOHN kaže:


Ova rečenica se može kandidirati kao "understatement of the year" . Izjaviti da je pastrva (pogotovo potočna pastrva) "OK riba", u istom je rangu kao da kažeš da je (npr.) Aston Martin "OK auto".

Predlažem ti da obnoviš iskustvo i odeš nekamo na fine svježe pastrve, s roštilja ili iz pećnice, kako ti se trefi. Kao moguće lokacije predlažem ti: restoran "Vrilo Gacke" na, jel, izvoru Gacke, u selu Sinac, kod Ličkog Lešća, restoran "Dobra" u Jarče Polju, blizu Duge Rese (izađeš s A1 na izlazu Novigrad n/D i okreneš prema Jarče Polju) ili Restoran u izletištu "Divlje vode" u Žumberku.

Po mom mišljenju, JAKO JE MALO morskih riba koje su tako fine kao potočne pastrve. Da li ima koja finija - to već više ovisi o svježini, pripremi i receptu, nego o samoj ribi. Dakle - finese.



Meni je osobno fiš paprikaš - šupljast recept i bezvezasto jelo (neka se uvrijedi tko mora, ali to je moj stav, nakon tridesetak njih koje sam probao u četrdesetak godina, od Varaždina i Siska, preko Slavonskog broda do Vukovara, Iloka i Apatina).

S druge strane, perket (pörkölt) od ribe mi je totalni mrak. Tko nije, neka obavezno proba idućom zgodom kad je u prilici. Ja sam do sad skoro svaki put jeo perket od soma, jednom je bio od neke druge ribe. Ovaj od soma je čudo neviđeno. Ovaj drugi je bio vrlo blizu tome. Najbolji mi je bio u "Zelenoj žabi" u Kopačevu, ali svidio mi se jako i onaj u restoranu "Štuka" u Petrinji.

Ali nepravedno je reći da je to jedino od slatkovodne ribe što valja. Smuđ... Ajme, majko... Smuđ pod pekom. Ili pohan u pivskom tijestu... Štuka? Eeeee, štuka, čovječe... Samo ako se znaš boriti s kostima, štuka ima zajebane kosti...

Od slatkovodne ribe mi, zapravo, jedino nikad, baš nikad nije pasao šaran. Uvijek je bio užasno masan i smrdio je po mulju. "Prijetili" su mi nebrojeno puta divljim šaranom na rašljama ili u vinu, ali nekako se to nikad nije "trefilo". Uvijek to isto smrdljivo masno s*anje iz ribnjaka...



Sad smo, prije 3 tjedna, kad smo se vraćali s Korčule, bili na neretvanskom brudetu kod Đuđe i Mate u Vidu. Preporučam, od srca!
Da li jegulja je ili nije masna, "daje" li po mulju ili ne, to ne ovisi o jegulji, nego o lokaciji. Ove iz ušća Neretve sve, po mom iskustvu jesu donekle masne (koja više, koja manje) i "daju" po mulju (radi čega je neretvanski brodet bolje jesti malo pikantan, da se to izgubi). Ali npr. jegulje iz Prokljanskog jezera (dakle s ušća Krke) su... Lirska minijatura u svakom zalogaju.

A jbg. Probat ću ponovno po tvom prijedlogu na neku svježu potočnu pastrvu provjerenih lokacija. Al šta da ti kažem, moji nepci su po pitanju ribe dosta zahtjevni.
A fiš od mog diše je zaista dobar. Možda dosad nisi pojeo pravi fiš, kao ni ja pastrvu.

Što se tiče smuđa, obavezno probaj pečenog Kod ribiča u Jasenovcu.

Saran se mora ocistiti od mulja u bistrij vodi. Mast nanjemu varira o dobu godine.
Fispaprikas je meni zakon u ZG u www.pljesivicka-klet.hr/lokacija.php

Meni se fiš ne sviđa jer u njemu nema nikakvog drugog okusa osim crvene paprike (ljute ili ne). Nije isključeno da još nisam probao pravi iako sam ih probao (kako rekoh) puno.

Eto malo jučerašnjeg ulova. Nikakvo ekstra jelo, samo jednostavna priprema uz blitvu i krumpir. Najbolji okus.

Mljac...

JOHN kaže:


To je to... vrh....

Rekli mi mjestani da sam uzaludno platio dozvolu za podvodni ribolov.
Naime, dosadno mi je plivat, pijem manje nego prije, ne pusim (duhan), tako da vrijeme na moru provodim sa maskom, dihalicom, perajama i ostima. Pa rekoh, da platim da me ne globe jer volim imat viljusku u moru...

Rekli, hobotnica nema...

Al imao sam srece i vadio sam prosjecno 2 dnevno, manje sam ostavljao, najmanji primjerak koji sam uzeo je bio 900g, najtezi 2.2kg (kraci dulji od osti i trebalo mi je preko sat vremena daju izvucem iz rupe na 9m dubine. Taj ulov mi je bio nabolji moment godisnjeg.

Prva koju sam izvukao je odmah isla u kuhanac, sa krumpirom.
Nemam fotku, ali veceras radim kao oprostaljku veceru za 14 osoba na taj nacin pa ce bit koja fotka.

Nakon te prve, ostale su isle u frizer da se skupe, da radimo vecere kao u stara vremena gdje smo se druzili po nekoliko familija.

Prva takva vecera je bila dvije jedno i nesto sitno kilasice s krumpirom pod pekom te 2 jedno i po kilasice na rizoto. I sacherica, naravno...



10 minuta od doma, setnja kroz kamenjar i maslinik...




Torta




Kužina... peka spremna, hoba za rizoto samo sto nije zakrckala




Dvor... malo rizota na tanjuru... rizoto mi je najdrazi, i jedva cekam nedjelju, jer u nedjelju jedna mala Stela ima rodjendan i rekla je da opet zeli rizoto jesti tako da joj nosim smrznuti paket koji cemo joj skuhat




A ovo je sad i danas... oprostaljka.... 3 hobe u krumpiru... u nastajanju...









Ako je protiv pravila foruma, molim admina da obriše...

Ijaoooooo... i ja bi bio sad tamo...

Dijete kaže:


Ovo je svakako nehumano i neetično prema drugim članovima foruma, te, shodno tome i protivno pravilima foruma pa molim admina da podhitno obriše i tekst i slike prije nego mi voda skroz udari na usta...



BTW Kako ih spravljaš sa krompirima?

Meni su najdraže 'klasično' na salatu (skuhane, narezane na kocke, i ohlađene u hladnjaku, pa poslužene sa narezanim rajčicama, paprikama, lukom i restanim krompirom), ili pečene sa krompirima narezeanim na ploške u zatvorenoj posudi.

Sa krumpačem je bolja neg na salatu.

I fakat je lako.

Dakle....

Bacim hobotnicu u velki lonac sa debelim dnom i okrecem ju 15tak minuta na jakoj vatri i onda ju zalijem vodom i crnim vinom, pol pol... ubacim lovora i hrpetinu ruzmarina.

Kuham sat i dvajst minuta.

Dok se kuha, ogulim (jedno od rijetkih jela gdje krumpir gulim) krumpir, narezem na vece kocke, ak stignem, narezem hrpu cesnjaka i

Kad se hoba skuha, stavim ju da se cijedi i pa ju narezem. ( najcesce sve kuham u jednom loncu pa sve pazim kak tajmiram)...

Kad se krumpac skuha, stavim ga da se cijedi i onda u hrpetinu lunjskog ulja ubacim onu hrpu cesnjaka, gomilu ruzmarina i persina pa laganini przim sve i onda dodam malo sacuvane mjesavine vina i vode u kojoj se kuhala hoba i ubacim narezanu hobotnicu i po prvi put dodam soli.

Dodam krumpac malo po malo i mijesam i po potrebi dodam jos one crvene prefine tekucine...

I to je to...

Hvala na receptu.

Ja neoguljene patate (krumpire) jedem samo ako su skroz mlade (one male koje ostanu kod vađenja patata iz zemlje, i samo ako su iz poznatog uzgoja (osobnog ili pouzdanog domaćeg izvora).

Inače vidim po netu da i Ameri, a i Englezi koriste neoguljene patete, ali ja se od toga grozim, znam da je u kori puno vitamina i ostalih važnih stvari, ali kad promislim čime se sve to tretiralo i kuda je prolazilo, radije ogulim pa sam miran.

Ma krumpir je podzemni... uvijek je super pojest koru.. ako gulim krumpir, onda koru poprzim ko cips...

Sada me Dijete podsjetio na video koji mi je žena pokazala prije nekih tjedan dana. Malo je off topic pa neću dalje, ali ima veze s hobotnicama.

Dijete kaže:


Pretpostavljam, ispravi me ako griješim, 15 min pržiš hobotnicu na vrelom ulju ili masti?

Air kaže:


Ne, prazan lonac i u njega hoba... krene pustat svoju vodu vrlo brzo...

Dijete kaže:


Ne zagara? Koliko jaka vatra?

Kloba kaže:


Najbolje je što hobotnica nije pobjegla, samo je skinula poklopac, valjda joj je trebalo malo promaje.

Air kaže:


Krenem sa najjacom vatrom pa nakon nekog vremena smanjim. Ne zagara jer pusta tekucinu stalno, i mijenja boju u boju crnog vina... tu i promijesas (imaj na umu da je tad jos hobonica u komadu) ili ju samo kreces vilicom...

Ako ju ides pec, uvijek je najbolje bacit ju u lonac prvo nasamo i okretat dok tekucina ne ispari i onda ju izvadit i stavit u pecnicu npr s krumpirima... Onaj talog koji je ostao u loncu, nabaci u na njega maslinovog ulja i cesnjaka i dodaj deci bijelog vina i onda s time podkraj pecenja zalijes...

HVALA. Jedva čekam da probam.

Ima tko kakav prijedlog, osim na gradele?

Pretpostavljam da si već odlučio

A di ćeš bolje od gradela

Lampuge, oliti zlatoskuše?
Vjerojatno ćeš se odlučiti za gradele, ali... Ja sam lampugu jednom kušao "na sashimi" i bio jako (neočekivano) zadovoljan tim iskustvom. Po logici stvari, i carpaccio bi valjao, čak vrlo...

Moglo bi se probat na sashimi. Neki dan sam ulovio jednu palamidu i pripremio sam tataki! Bilo je odlično.

Nakon dva dana izleta na Susku i Iloviku, nešto smo ja i supruga odvojili vremena pa, uz zabavu s klincima, izronili par kila školjaka(prugaste srčanke, kunjke i lakirke), ulovili finog cipla i fratra. Kako bi upotpunili gozbu, jutros sam pred svitanje otišao ponovno isprobat novu rolu i digao opet jednu palamidu. U povratku sam presreo koču i uzeo pol kile kozica, pol kile škampi i kilu liganja.
Ubili smo se u hrani skupa s istarskom malvazijom. Supruga, djeca, šogorica, nečaci, baba i prababe, svi su šutili punih sat vremena!

Udaramo po ribi.
Mislim da je sve jasno.
Slike sirovina i na kraju konačan proizvod. Baš odlično!

Gušt za vidit, a kamo li tek jesti ! Uslast!

Mirise do Sarajeva