30.01.2011 | 01:10
Trenutno imam Sony HD kameru koja snima na miniDV kazete. Prva kamera je bila Hitachi, analogna VHS i većina kazeta je još uvijek gledljiva nakon punih 24 godine. Istina je da su boje izblijedile i da se prelijevaju, ima nešto preslikavanja zbog dugog stajanja, ali još su tu. Naravno, neće još proći dugo vremena kada ih više ne budem imao na čemu gledati, zato sam ih uglavnom sve prebacio na DVD. Ipak, nekako bih volio sačuvati i originalne snimke pa te kazete još nisu bačene u smeche.
Kada sam kupovao ovu zadnju Sony HD kameru, razmišlajo sam o istom problemu: kako sačuvati originalne snimke? Kako tada još nije bilo diskova od 1Tb ili su bili jako skupi, odlučio sam se kupiti kameru koja snima na miniDV kazete. S obzirom da se radi o digitalnom zapisu na traku, ipak je nešto manje osjetljiv snimak na gubljenje boja ili presnimavanje, pa sam računao, ako su one VHS trajale 24 godine, valjda će ove barem dva puta duže. No, sada se ispostavilo da se i miniDV kazete polako izbacuju iz upotrebe, pa se opet javlja isti problem. Iako će možda kazete i potrajati koje desetljeće, da li ću ih ja imati na čemu vrtiti? Doduše, pored arhiviranja, smetalo me je što je većina tadašnjih video kamera koje su snimale na HDD ili direktno na DVD snimalo u MPEG2 ili nekom sličnom codecu sa gubicima, pa nije dolazilo u obzir koristiti takav materijal za daljnju obradu.
Do sada sam ukupno snimio 70 miniDV kazeta u trajanju od 1 sata. Kada se 1 sat videa prebaci u DV format na disku, zauzima oko 14Gb. Za sve kazete prebaciti na disk treba mi onda oko 1Tb prostora i oko 70 sati prebacivanja. Nije to tako strašno, ali... Ovi današnji mehanički diskovi očito nemaju budućnost, ali zato imaju kapactet. Prebacim li sada na neki takav disk sav moj dragocjeni video, zbog barem minimalne sigurnosti trebat će mi zapravo 2Tb diskovnog prostora u RAID 1 (mirroring), tako da ako jedan krepa, da sve ostane na drugom. Iskreno još uvijek imam više povjerenja u kazete neko u mehaničke diskove.
No, to je dovoljno za ovo što sam do sada snimio, a što je sa budućim snimkama? Znači umjesto 2Tb, ajmo odmah na 4Tb u RAID 1 zbog mirroringa. Zbog potrebe za prostorom definitivno sam osuđen na umiruću tehniku jer nema još SSD diskova takvog kapaciteta koji je dostupan nama smrtnicima. No, dobro, ako sam kakve sreće da nađem kakav NAS u koji mogu uložiti diskove i s vremenom ga širiti. No, može li mi itko garantirati da će tehnologija takvog NAS-a trajati duže od 10 godina? Pored toga, za prebacivanje videa na tvrdi disk koristi se codec i nekakav software. Tko mi može garantirati da ću za desetak godina imati još uvijek takvo nešto na raspolaganju? Da ne spominjem kad bih recimo zajedno sa originalnim videom spremao projekte iz Final Cut-a?
Ja jesam većinu snimljenih kazeta prebacio na DVD i zadnjih par na BlueRay diskove. No, nekako sam i za to zabrinut, jer kad Steve kaže da ta tehnologija nema budućnosti, ja mu vjerujem i znam da će prije ili poslije nestati sa lica zemlje, baš kako je nestao i Floppy disk.
Dakle, moje su snimke definitivno za sada osuđene na propast i zaborav. Ne bi me to toliko brinulo kad bi one trajale barem dok sam ja živ, ali ovakvim tempom razvoja tehnologije, a još više umiranjem stare problem arhiviranja postoji. Da znam, stara tehnologija ne umire dok se nova ne prihvati, pa se uvijek može na vrijeme prebaciti na novi medij. To je točno, ali ne možemo zanemariti jednu činjenicu, a to je da svako kopiranje za sobom donosi nove probleme i rizike, a pored toga prebacivanje velike količine podataka zahtjeva vrijeme i novac koji nisu uvijek na raspolaganju.
Jeste li vi o tom problemu razmišljali? Imate li kakvo rješenje ovog problema, kako spasiti uspomene od propasti i zaborava?