k*art je napisao:


DA, ako su podmirena autorska prava. NE, ako nisu



N I J E I L E G A L N O = J E S T L E G A L N O



A Apple plca, Sony-ju itd....tj vlasnicima prava

k*art je napisao:
Kako s legalnošću mp3? (aktivno i pasivno) [...] da li je legalno skinuti Severinu ili U2 u mp3 i razmjenjivati ih?

Skinuti sa svog audio CD-a na svoj kompjuter - legalno je.
Skinuti na ženin i djetetov kompjuter - legalno je.

Razmjenjivati - nije (kao što nije legalno isto to puštati u frizerajima ako ne plaćaš ZAMP-u)

MP3 format je legalan, skidanje sa svog medija u MP3 za isto takvu privatnu uporabu za kakvu je namijenjen kupljeni CD - legalno je. Na čemu ćeš slušati kupljenu glazbu - koja je tehničkom igrom slučaja isporučena na CD-u - za SVRHU koja ostaje ista - jednako je legalna.

Dakle, NA ČEMU, u kojem TEHNIČKOM FORMATU ćeš slušati to što si platio... to nije bitno. Uostalom, znaš je npr. s radio stanicama sasvim druga šema plaćanja prava, iako se CD-i dosta česyto kupuju u dućanima... a ZAMP-u, preko kojega izvođaćima i skladateljima ide ta vrst prava, je sasvim svejedno izvodi li se to u eteru s vinila, CD-a, kaseta ili iz računala.

Meni se čini da si ti, onako subjektivno, pojam MP3 identificirao s fenomenom piratstva, tj. \"razmjenjivanja\" i ostalih zala. MP3 je samo jedan format zapisa nekog sadržaja i on po sebi nije ni dobar ni loš, zakonit ili nezakonit.


Ako N I J E I L E G A L N O, zašto Apple plaća, a zanima nas i kome plaća, mogućnost da downloadamo iz iTunes Storea (najme oni u svijetu, mimoiđimo nas u ovom \"bezreda\"-nom kontekstu), ili ne plaća?

Ako J E S T L E G A L N O, zašto onda Apple traži lovu za downloadanje iz iTunes music Storea?

Je, legalno je. Potpisivane su tone ugovora s producentskim kućama. (problem je s malim independent kućama i s autorima individualcima, ali je činjenica kako je trebalo krenuti najprije s velikim kućama koje imaju velike kataloge) Zna se što kome pripada u kojem postotku. A zarada je sjajna gledajući ukupno. Za album po cijeni od 10 dolara i vlasnik kataloga i autori (ovisno o svom ugovoru sa svojom etiketom) dijele novac po cijeni koja se plaća za CD što više nije u špici aktiačlnosti, a znaš da iza CD-a stoji cijela industrijska logistika - od materijala do distribucije i transporta... - koja košta. Apple službenmo tvrdi da praktično sva zarada ide etiketama, a da njegov udio ide samo na pogon i operacije iTunes Music Storea u kojemu za sada još nema produkcijskih ambicija.

Europski ITMS nije startao odmah ne samo zbog različitog oporezivanja glazbe u lokalnim državama (serveri za EU su u Luksemburgu, a Luksemburžane je ljutilo što u prvoj rundi ni oni nisu m ogli kupovati), nego i zbog toga što jedan naslov u jednoj zemlji zastupa jedna, a u drugoj druga etiketa... što ti je valjda poznato. Taj rašomon je najskuplji i najveća je prepreka za daljnju globalizaciju prodaje preko neta. Istinabok, i ti svoje uratke možeš individualno prodavati sa svojih stranica (kao da je shareware softver) a postoje i rješenja, ali ti je jasno da je za kupca bolji pregled scene u nekom megastoreu - i da će tamo lakše odlučiti što će kupiti - nego da odeš samom muzičaru i od njega kupiš sprženu kopiju. Tu bi odluku morao donijeti na osbovi nečega znatno prije. Jasno, da je u vrijeme beatlesa bilo ovo, ne bismo putovali kupovati ploče, a oni bi sami mogli prodavati sa svojega sajta, ako ne bi s Parlophoneom potpisali neki glupi ugovor. Uostalom, glupi ugovor su imali i George Michael i Fiona Apple...

Glede prava, bahatosti i gluposti izdavačkih kuća, indikativan je slučaj skupine Wilco. Vidi članak \"Glazba nije vekna kruha\"
www.wired.com/news/culture/0,1284,65688,00.html

Bravo MAK! (Mače?? hm...)
Vrlo ukratko (jer sam nešto proučavao Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm), ideja je da ako je netko nešto napravio, što se po Zakonu tretira kao autorsko djelo, polaže moralna i materijalna prava na to djelo.

Moralno pravo je neprenosivo i nema rok trajanja, a odnosi se, pojednostavljeno, na pravo autora da se naziva autorom i da mu se ne može oduzeti autorstvo. Tj., ne mogu se ja pojaviti i reći da sam napisao Yesterday ili naslikao Mona Lisu.

Materijalno pravo je prenosivo (mogu ga prodati ili ustupiti) i ograničenog trajanja, ovisno o djelu. Trajanje je različito od zemlje do zemlje. U SAD-u su, zahvaljujući tzv. Mickey Mouse zakonu en.wikipedia.org/wiki/Sonny_Bono_Copyright_Term_Extension_Act, produžili maksimum zaštite na 95 godina da bi Disney zaštitio svoje likove, ponajviše malog miša. Kako je miš stvoren 1928, prijetilo je isticanje 75 godina zaštite, pa se je to produžilo još malo.
Kongresman koji je predložio zakon se inače zove Sonny Bono. Bilo bi mu bolje da si je tim zakonom promijenio ime u Mickey Mouse. Osim što to, naravno, po zakonu ne smije...

I još malo: po zakonu nisu zaštićeni samo djela i autori, nego i izvođači, pa tako, iako je Bach umro odavno i njegova djela su javna domena, ne možete tek tako uzeti cd od, recimo, Keitha Jarretta koji svira Bacha i zalijepiti ga za svoj film na kojem ćete zaraditi masne pare. Jer i Keith ima pravo na zaštitu, 20 godina od snimke. A godina je navedena iza onog groznog zaokruženog C. A kompanije onda svako toliko remasteriziraju i izbace nova izdanja, kojima promijene copyright godinu...

Dakle, možete uzeti muziku (jer o tome pričamo) napisanu pred 70 (Europa) ili 90 i više godina od smrti autora, i sami je odsvirati i to ne morate platiti. Sve drugo - da, ako koristite izvan kućne upotrebe (not-so-small print na svakom cd-u, dvd-u...)

A format je pritom apsolutno nebitan.

To dečki, samo tako! Puno toga se razjasnilo, ili nas bar informiralo.

O formatima raspravljamo zato jer sadržavaju ili prezentiraju nešto, dakle ne razlikuju se sadržaji mp3 formata od formata video kazete, ploće, dvd ili cd medija s aspekta legalnosti ili nelegalnosti, a usko vezana uz vlasništvo ili pravne stečevine istog!
Na svim tim formatima ili medijima, slušaju se ili gledaju nečija djela, koja ne podliježu osobnom stavu vrijednosti, i time kompetenciju ili prisvojenje prava, nego su tržišno zaštićena od strane autora, izvođača i izdavača! Tako dakle svaki mp3 u iPOD-u, mada je samo i konverzija nekog tuđeg xy medija odnosno vlasništva!

Zaključili smo da se smije konvertirati u mp3 kupljeni cd, presnimiti ga na kazetu, ali to smo znali, pričamo o onom dalje, mp3-i koje smo skinuli s interneta pod free download, s privatnih servera bez traga vlasniku, presnimavanjem tuđih cd-ova i trampom pop, rock, klasike...

Ukoliko smo si snimili ženu kak nam tepa, smijemo slušati i dijeliti, samo ako nismo zaštitili može nam netko to dati u novine ili drugu senzacionalističke medije, i nemremo mu ništa, još ako dođe na internet, evo ti svjetske popularnosti, bil je neki takav sličan primjer, nemrem se sad baš sjetiti...

Jednako smo zaključili da ono s Apple storea možeš kupiti, ali ne smiješ dati nikom drugom, niti prodavati,

o tome je tema, ne o mediju ili formatu koji nismo snimili, koji postoji teoretski, pa njega ni ne slušamo, tišinu ne možemo čuti, osim ako nije pobjegla neka visoka frekva u \"prazni\" mp3 pa nam pes zavija, jer mu puca glava!

Nisam ja glazbena ili video policija, htio sam samo ukazati ili čak iskreno rečeno saznati malo više, kroz gledišta i razmišljanju drugih o toj temi, koja je svakako meni interesantna, i prodiskutirati o tome s vama, da bar malo osvjestimo što imamo u svojim kompjutorima ili iPodovima, kako stvari oko toga stoje službeno, ili kakva je praksa, kaj se sve radi, ali i da vidimo ili bar natuknemo kamo to sve vodi..

Mak i Marin su nam stvarno puno toga elaborirali, Mak je čak dao i malu viziju budućnosti ili bar stremljenja, vrlo interesantno, i potpuno se slažem s njim s aspekta da je internet još uvijek nedodirljiv i da i sam sebi dovoljan uvjetuje budućnost, no da li će tako i završiti, samo zato jer su dosadašnji zaključnci uvjerljivo da je internet progres (pozitivan), vjerovatno i jedno od najvećih dostignuća, no...
...omogućava li isti, bar za sad mogućnost nekontrole i nereda... to su ipak čini mi se premise koje, dok te se ne tiču, mogu biti sloboda i progres, no ne bi nitko volio biti tim jednostranim slobodama ugrožen, pa razmišljanja idu i dalje...
neke to naravno ne interesira,
ja bih dapače volio čuti još razmišljenja!

E ne baš. Žena koja ti tepa, npr., ili uopće bilo koji kućni uradak (djeca koja trče po travi ili pas koji skače po tapetama) ne spadaju pod Zakon o kojem pričamo. To treba biti jasno. Nije sve što malli Ivica snimi autorsko djelo. No, kako svi misle da je, tako i imamo inflaciju “umjetnika“ i “autora“.

Da se razumijemo, nisam pravnik, ali sam studirao filmologiju pa sam se i autorskim pravima bavio. Pa, na primjer: snimio sam dijete u kuhinji kako pokušava otvoriti frižider jer mi je bilo fora to snimiti i imati za pokazat 10 godina kasnije (i izblamirati dijete, nanijevši mu/joj grozne psihičke probleme...). Ali nisam napravio autorsko djelo. Nisam ga naime potpisao. Nadalje, neka autorska djela treba i objaviti da postanu zaštićena. A svakako, treba imati svijest da se radi autorsko djelo, a ne kućni filmić.
Kućni filmići su inače zaštićeni kao bilo koja privatna svojina.
Još jedna bitna stvar: samo punoljetne osobe su autori! Iznimno, priznaje se autorsko pravo i mladima od 14 do 18 godina, ali samo moralno, dok materijalno imaju pravo uživati od punoljetnosti.
Mali paradoks, koji još nije razriješen: mentalno retardirane osobe koje stvore djelo koje se može smatrati autorskim, imaju moralno pravo na to djelo, nemaju materijalno (jer su obično financijski nesposobni), ali rasprava traje da li je njihov rad originalno autorsko djelo (da li je svjesno napravljen ili ne). Kako sam radio s retardiranima, mogu reći da, privatno, mislim da su svjesni svog rada. A originalnosti u svijetu odavno nema.

Ili, s druge strane: Severina je izgubila spor da je njezin film autorsko djelo baš zato jer nije bilo svijesti pri koncipiranju tog uratka da se radi autorsko djelo, plus, nije baš bilo elemenata filmskog u tom radu, dakle nije odgovaralo čl.5 st.2 Zakona koji kaže:
“Autorska djela jesu osobito (...) audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju)“

Sve ovo o čemu vam pišem nije samo glupi hrvatski zakon, nego to tako funkcionira u zapadnom svijetu. Mi imamo čak malo bolji zakon, jer recimo imamo animatora navedenog kao autora filma, što nema niti jedna druga država koju sam proučavao.

Zaključak: sva muzika, filmovi i fotke koje ste uzeli od prijatelja ili skinuli s neta, a niste platiti za korištenje, u načelu je nelegalna svaki put kad je gledate/slušate. A dužni niste autorima, nego izdavačima preko ZAMPa.

Da, i software isto je autorsko djelo, u neki segmentima. I baze podataka...

Ali zato, postoji Copyleft pokret:
en.wikipedia.org/wiki/Copyleft
www.gnu.org/copyleft/copyleft.html
www.firstmonday.org/issues/issue7_3/soderberg/ (ovo je marksistički pogled na stvar, da se netko ne nađe uvrijeđenim...)

Nisam ni mislio da je tepanje apriori umjetničko djelo, naravno osim ako nije stvarno umjetnički podržano , (šalu nastranu),
no osim umjetnosti postoje i neke druge zaštite, autorske, koje nemaju veze s umjetnošću, a dobro si primjetio je moja asocijacija imala veze s uratkom svijesnim ili ne, naše autio-vizuelne primadone.

Ako čovjek napravi (Ivica, ili mali Ivica) djelo, ode u kuću za zaštitu autorskih prava, prijavi se ko autor, prijavi djelo i potpiše ugovor s kućom oko raspodjele dobara prijavljenog djela, ima zaštićeno autorko djelo, ne mora čak ni biti izdano! Ali definitivno to košta!!!

Da bi netko prijavio snimku kak mu djete hoda po plafonu ili zidnim tapetama, to bi bil prvo interesantan, možda i znanstveni uradak, ili nominiran za specijalne efekte, bilo bi dobro to zaštititi, tako to autorska prava i omogućavaju! Tako bi se bar malo zaštitio da bilo tko to pokazuje izvan konteksta, bar javno, i iskorištava tvoje čudo od djeteta, ili tebe kao genijalnog režisera, snimatelja ili što si već tituliran u uratku, zakidajući tvoje pravo na prioritete.

Pri zaštiti istih prava odričeš se djela dobitka (puno, previše, misle autori) u korist zaštitarske kuće koja te štiti (njima se ne čini da je previše-logično)
Dakle kad uopće nešto prijavljuješ moraš imati dobar motiv, razlog i planove! inače se ne isplati!

HEEEJ moze li ipod shuffle protiv toga?
I pogledajte samo sliku.
Pa to ce biti savrsenstvo!
A da ne spominjem cinjenicnu superiornost sony-eva zvuka.

1. Shuffle moze protiv toga. Imam jednog malishana oko vrata i mogu reci da se moze nositi protiv bilo kojeg ekranskog playera. Taj ekran na Sonyjevom playeru je toliko sicusan da ne mos ni citat s njeg. Bezveze.

Shuffle je napravljen da gustas u mjuzi bez puno prckanja po djepovima. Jer vec znas sto si natrpao na nj, tih stotinjak pjesama -- sta ce ti info o njima? To jedino ima smisla ako imas tisuce pjesama koje poazujes drugima.

2. Superiornost Sonyjevog zvuka -- skuzaj, to je budalastina. Da si rekao superiornost dobre glazbe, u redu, ali Sony i zvuk su jednako dobri ili losi kao i Apple i zvuk. iPod ima dobre audio komponente, nista losije od nekog Sonyjevog playera.

Zvonimir je napisao:


1.Kao prvo ekran je dovoljno velik i kontrast je takav da i na najvecem svijetlu mozes citat sa njega jer je pozadina crna.

2. Nemas tisuce pjesama nego nego isto 1gb kao i Shuffle i \"sta ce mi info o njima\" nije da bi se hvalio koje pjesme imam nego da znam koja mi je pjesma sljedeca kao sto ti SIGURNO znas na Shuffle-u.
I da, zasto bi morao vaditi sonya iz djepa ako i on ima shuffle nacin sviranja?

3. Procitaj BILOKOJI review ili usporedbu Apple i Sony mp3 playera vidit ces da NE postoji nitko tko govori da Sony nije bolji sto se tice zvuka. Ako ne nista dugo onda barem radi iskustva i ugleda koji drzi Sony na tom podrucju dok je Apple tek prije nekoliko godina izasa s iPodom.
Ja imam i Apple i Sony i sa mogu reci da Sony bolje pokriva neka podrucja sta se tice zvuka na sto ovi iz Applea nisu ni mislili tipa bass tako da cesto zvuk Applea zvuci \"flat\".

Ako nisi primjetia svi govore da je bolje da se kupe nove slusalice za iPod jer su ove s kojima dolazi ok, ali nisu toliko dobre.

I pogodi koje slusalice SVI preporucaju u nizoj cjenovnoj kategoriji, a da su opet vrsuhski izvedene (cak ih i Apple na stranicama svojim preporucuje).
Ne znas?
Slusalice SONY MDR-EX71SL

manuel je napisao:



ATRAC je losijii i od WMA smeca.


Sto se tice threada, k*art, zar je tako tesko progooglati? Otici na appleove stranice i vidjet o cemu se radi? Znas li uopce engleski?? Mislim, vec sam valjda 100x odgovarao na ovakva pitanja, vise nemam volje, tj. danas konkretno nemam, mrtav sam, strgan, a dok sam dosao do pola threada vidim da i dalje nisi dobio pola odgovora, cak moram reci dobivas krive odgovore....

Sorry, puca me glava, kad budem bolje volje vratim se, pa mozda i odgovorim ako se vec ne nadje pametne glave...

Umor... to se i meni također prečesto deštava, tako da suosjećam!
San je zakon! Čisti um! Doziva osmjeh na lice! Otvara oči!

[iI pogodi koje slusalice SVI preporucaju u nizoj cjenovnoj kategoriji, a da su opet vrsuhski izvedene (cak ih i Apple na stranicama svojim preporucuje).[/i]

Te Sonyjeve su okej, al me nervira njihov bas, koji je prenaglasen i mrk. Za techno glazbu mozda dobro, ali za glazbu koju ja slusam, jok.
Moj izbor bi bio Sennheiser MX500, koje daju topliji i ugladjen zvuk.
Nisu preskupe, al su jako, jako dobre.
Al grebi ga, nisu bijele boje

ej ej čekaj malo...evo upadam malo kao padobranac iz či9ste nužde...
Evo o čemu se radi, pila me stari da sa kompjutera pobrišem svu glazbu koju sam skupljao već ima nekoliko godina, na ovaj ili onaj način.Nešto sam prebacio sa originala, nešto sa kopija, nešto je skinuto s neta(sa stranica koje omogućavaju 'legal free download'), a nešto sam uzeo u prijatelja na mp3 formatu i kao takvo prebacio na računalo...
Jednostavno me zanima jeli to legalno?!
Netko je spomenio ZAMP...posjetio sam njihovu stranicu(ponudili su me kavom i slično ) i malo kopao o ostvarivanju i zaštiti autorskih glazbenih prava.Izgleda da je načelo svega da ako netko ima namjeru koristiti nečiju glazbu u JAVNOM smislu, on mora platiti naknadu.Šta znači 'javno'?Da citiram:''Pojam javne izvedbe u zakonu odnosi se na svaku svrhu i svaki medij izvođenja u prostoru pristupačnom javnosti, radi užitka ili profita, u živo ili pak izvedbom putem sredstava za mehaničku reprodukciju glazbe.''Još se kaže:''...tako su npr. klupske ili poslovne zabave-javne, dok privatne zabave među prijateljima nisu...''
Znači ako imam glazbu na svom PC-u (PERSONAL!! computer), i ne koristim je u gore definirane javne svrhe, znači li to da je ona legalna?
Automatski se postavlja i pitanje je li NAČIN na koji sam došao do te glazbe legalan?Već sam spomenio, prženje i slično...?!?
Nešto vezano uz to sam pronašao na www.zamp.hr u često postavljanim pitanjima vezanim uz autorskopravnu zaštitu glazbenih autora, pitanje je bilo: ''Kršim li zakon ako kod kuće na vlastitom računalu presnimim originalne cd-e i te 'sigurnoisne snimke' koristim kako bni originale sačuvao od mogućih oštećenja?'' Tu naš 'lipi i pametni' ZAMPy uglavnom kaže kako htvatski zakon još ne pravi razliku između backup kopija i ostalih piratskih snimki, već sve to trpa u isti koš kao 'nelegalno'.Ali spominje nešto prilično zanimljivo.Kaže da je nemogoće pratiti što pojedinci rade s nosačima zvuka koje su legalno nabavili tj. kopiraju li ih ili prebacuju ui neki drugi format za svoje vlastite potrebe.Stoga su, pod predpostavkom da prazni nosači zvuka mogu poslužiti za presnimavanje autorskih glazbenih djela, u svijetu provedene mnoge stručne rasprave i provedene studije te je svjetska praksa postao tzv. blank tape levy(eng. private copying right).Kaže da je riječ o tome da se za svaki prodani prazni nosač zvuka naplaćuje PRAVIČNA AUTORSKA NAKNADA.I naravno takva praksa još ne postoji u hrvatskoj, ali je upravo u tijeku izrada novog zakona o autorskom pravu koji će biti potpunoi usklađen s europskim zakonskim propisima te će svakako obuhvatiti i tzv. blank tape levy.Ali me sad muči dilema dali glazba no mom računalu uopće podliježe trenutnim hrvatskim zakonskim odredbama ili europskim, jer mi je 99% glazbe strano?
To je to za prvi put....Nadam se da ćete nać neke zadovoljavajuće odgovore, jer mi se čini da je to sve skuoa malo presloženo,koliko god na prvi pogled izgledalo jednostavno...Pozdrav!!!

ZAMP zakonski jest, ali faktički NIJE pravo mjesto gdje o tome možeš saznati punu istinu.
ZAMP je samo cehovska udruga koja na svaki mili način bere novac (koji joj je dostupan), a cvili za svakim novčićem kojega ne uspijeva ubrati.
ZAMP je RIAA, MPAA i BSA u Rvata.

Zakonski temelj je tu:
www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm

Stvarnost je, naravno, negdje drugdje, ali za sada ne znamo njenu realnu širinu, jer su u meritumu stvari zatajile udruge potrošača. Upravo zato, što je prava stvarnost vidjet ćemo kad krenu neki sudski procesi.

U ZAMP-u bi bilo jako zanimljivo usporediti statistiku playlista s radija i TV s listom isplaćenih (kojih?) autora, djela (kojih?) i iznosa (kojih?).

Mislim da je ZAMP-u najveći krupni trošak Muzički biennale Zagreb, a ti sad vidi gdje je tu pravda Boga.

Krešo bi tu imao što reći. Volio bih čuti i otvorene priče o tome odakle Paolu Sfecciju u tom cehu toliko moći da mlati proizvoljno oko sebe. Autoritet mu sasvim sigurno ne daje njegova kreativna snaga.

Naš zakon pati zbog puno rupa koje omogućavaju brojne proizvoljnosti.
Kao prvo, on poznaje vlasništvo, ali ne i licencni ugovor o copyrightu (koji vrijedi za film, softver i glazbu jednako kao i za članke, romane, fotografiju... u civiliziranim zemljama). Kod nas je na snazi barbarski običaj da kad ti npr. jednom otkupe forku, objavljuju je stotinu puta, ali je ne plate ni dva puta. Halo?

S druge strane, kad iz naftalina na TV izvuku \"Prosjake i sinove\" Vrdoljak, ali i čitava izviđačka glumačka ekipa ponovno uknjiži honorar. Halo?

Ja sam krenuo u ovu temu upravo da bih izrekao kompleksnost problema i ukazao na količinu nerazumjevanja, što iz neznanja, što iz \"tradicije\".

Za neki ozbiljan i direktni okrugli stol s ili oko moje struke, trebao bih bar razgovarati s osobama s punim imenom i prezimenom, što bi me bar dovelo u poziciju o vjerodostojnosti sudionika!

U slučaju dobroupućenog \"sina\" i simpatičnog pivopije, koji je očito jako dobro upučen i levitira pijući kavu preko interneta , zgodne su postavke, nova su pitanja otvorena, interesantno, ali ih i prepoznajem u gornjoj dilemi o kompleksnosti trenutka i izvorima. No osluškujem i promatram, kao i svi drugi, možemo na kavu, ili na pivu u Figaro!

ZAMP je kao i hrvatski SUD, kao i hrvatsko MINISTARSTVO, naša zbilja!

Možemo biti ljuti, jer \"ubiru\" novac za nas autore, ili pak autori mogu biti ljuti što se to raspodjeljuje po kriterijima koji možda nisu uvijek svima dragi, jer tu \"vlada\" zakon tržišta, ali i stimulacije za mlade, talentirane, i još svašta... tema do imendana!
Nasuprot toga spomenuh pravnu državu ili naše političko okruženje ili realne vladajuće zakone, tek toliko da vidite koliko je to sve kompleksno i bio bih stvarno nefer prema struci uprijet prstom u jednu organizaciju ili jednog čovjeka!

Upravo da bi se neke stvari sagledane i iz vašeg neglazbenog miljea, a indirektno prožimajućeg novonastalim medijima i okolnostima oko istog pustio sam da se ova tema ipak raspravi na ovom siteu i probudi možda nekog i iz stručnih, ali i institucijskih struktura. Možda je pivica upravo to i dokazala! Važno je da svi nešto saznamo, a oni koji su djelotvorni i izvršni, opet prema savjesti - optimizirati.

Moje pak subjektivno mišljenje o legalnosti i nelegalnosti. Pa ljudi svi mi imamo savjest, to tu pomaže, ako stvar legalno skineš, onda je legalna, i obrato. Tradicija nas uporno uči i neke neprihvatljive stvari, koje će još dugo vladati ovim prostorima, bojim se, no svemu nejasnom lagano će se udariti pečat, znači, netko će imenom i prezimenom, odgovornošću stati na stranu \"ubirača\", a time morati priznati i prava \"podrške\"! Tumačenje općenitih prava, ovako ili onako u par postotaka može biti diskutabilno, no velik postotak je jasan i mora biti jasan nepismenom starcu ili dr-nauka, jer zbog koga su ista????!!!! Koga mi to zavaravamo, sebe?

Nezadovoljstvo prema \"ubiračima para\"??? Što ima više pravne države, više provođenja zakona i realnih kriterija, tim prije to \"ružno\" ime dobiva svoje nekakvo pravo i zasluženo ime, a što više ima \"igara\" time je o tome uzaludnije raspravljati!

A da se nečiji rad plaća, složit ćete se nije sporno!

Kriteriji i savjest, ljudske vrline i smisao čovječanstva, evolucija i etika... to je danas stvarno nepresušna tema... a bez tih pitanja nije moguće biti objektivan, biti zadovoljan, zato moje razmišljanje ne pretpostavlja vaša razmišljanja, nego se u ovom threadu poistovjećujem s svima koji znaju da ništa ne znaju... a šuma je gusta! Idem kupiti bateriju, niš se ne vidi...

Izvukao si se

No, kao političar...

Jel baš tako gadno?

wi! (ndows)