Novi iMac se očekivao, jedino se nije znalo sasvim točno od čega će se sastojati. Što je još nova, teško je steći dojam u jednome dahu brsteći po webu. Puno plastičnija slika stječe se na mjestu događaja, a to mi je ove godine uspjelo: AppleExpo 2004. u Parizu.

O tome se može govoriti na dva načina, kronološki (što bi moglo baciti više svjetla na doživljaj tamošnjeg boravka) ili tematski. Ovo drugo čini mi se važnijim.

Najvažniji je novi iMac, treća generacija. Phil Schiller, šef Appleova marketinga, predstavio ga je u Jobsovom stilu, na kraju prezentacije kao "just one more thing", ali to je bilo daleko od predstave Appleovog karizmatičnog pionira. Pa i cijela predstava doimala se kao da je prepisana iz Jobsova toolboxa; sav tekst je bio tu, ali bez Jobsa nedostajalo je magije negove posebne "distorzije stvarnosti".

Najvažnije tehničke pojedinosti novoga iMaca poznate su. I cijene su budimo pošteni - izvrsne. Top model s 20-inčnim ekranom, 300 dolara jeftiniji je od bivšega, koji je bio na procesoru G4. O taktu sad nećemo, a i o internoj organizaciji stroja, koja jamči značajno bolje performanse, uopće ne treba trošiti riječi. SATA diskovi unutra, od 80 i 160 GB samo su prilog tome da su novi iMaci brze mašine. I subjektivni dojam na samom Appleovom štandu svjedoči o tome: to je potpuno novi doživljaj home computinga.

Još o dojmovima o samom novom stroju: najveći mu je nedostatak grafika: 64 MB i nVidijin procesor GeForce FX 5200 nisu neki zalog za gamerske perspektive. Na demou Dooma 3 sada sve funkcionira dobro, uvjerljivo i glatko uz poneki ispušteni frame. No, kućni se kompjuter, posebno ne Macintosh, ne kupuje da bi ga se poslije godine dana zamijenilo novim, a startna zalotana grafika neće bar u gamerskom ambijentu neće držati cutting edge gaminga za tri godine.

Imao sam priliku biti u štandovima dobro natiskanoj dvorani 1 (prije su se AppleExpoi održavali u znatno manjoj dvorani 2) dva sata prije otvaranja i na miru se baviti novim strojem. Uspio sam čak provjeriti Schillerovu tvrdnju s keynotea da je, unatoč tome što su u stroju čak tri ventilatora, neobično tih. To čini se, drži vodu, jer su Francuzi koji rade po štandovima prilično komotni pa poslovna galama na štandovima nikada ne počinje više od 20 minuta prije otvaranja vrata posjetiteljima. Za razliku od iMaca G4, kod kojega se kad ventilator proradi osjeti lagana vibracija kad se na populoptu položi dlan. Na novom iMacu ne osjeti se ni to, iako je ovo o čemu pričam čisto cjepidlačenje. Jer, nema nijednog smislenoga razloga zašto bi se novoga iMaca, nakon što ga se udomi na mjestu gdje treba odraditi životni vijek, uopće diralo. Nekoliko mi se nostalgičara potužilo kako su stekli "ružne navike" s iLampom, G4 modelom iMaca, prema kojemu računalo može stajati i na stolu usred sobe, a nema više onog wow efekta kad okreneš monitor prema osobi koja na njemu nešto treba vidjeti. Na to će se trebati naviknuti, jer oblik novoga iMaca zahtijeva da ga se drži uz zid. To, ujedno, znači i da će iLamp biti dragocjeno vlasništvo onoga tko ga ima. Neslužbeno, o povratku iz Pariza čujem da ih u HR prodajnoj mreži ima još samo dva.

Novi iMac nije isto što i iLamp. To nije stroj za iste korisnike, nego za mnogo širu publiku. Novi iMac je bitno kompatibilniji sa školstvom - jer je mnogo manje podložan poslovičnom oštećivanju školskog inventara - ali i s biznisom. Apple nije izumio računalo čiji su svi dijelovi integrirani u kućište LCD ekrana - takve naprave već prodaju IBM, MPC i Gateway - ali je iMac od svih njih osjetno jeftiniji! Uz uobičajeno siječanjsko pojeftinjenje, koje vjerojatno sljeduje kad se opeljuše prvokupci, novi će iMac biti definitivna smrt eMaca, šampiona jeftinoće. Uostalom, to znači kako će mnogo nas kupiti upravo ovaj kompjuter!

Ali, dosta o novcu, iako je 20-inčni iMac apsolutni šampion koliko se featurea može dobiti za dolar u plaćenoj cijeni. Jedna od pravih, izvrsnih osobina novoga iMaca je njegov dizajn. Pri tome ne mislim prvenstveno na nešto što je vidljivo s fotografija, nešto što podilazi našoj želji da nekome windowsašu u gostima kod nas od prve bude jasno da pred strojem kojega mu pokazujemo odmah mora pobožno kleknuti :-) Najbolje dolazi u osobnom kontaktu sa strojem. Bijela plastika s prednje i zadnje strane je ona debela i solidna, mlječno jedvaprozirna, dobro poznata s iBooka. Vrlo je ugodna na dodir i ne djeluje jeftino. To znači i da ćemo je relativno lako moći u originalnom stanju držati godinama. Na slikama se ne osjeti ni pojavnost, voolumen tih računala. Oble i ravne linije, volumen računala i posebno minimalizam jednostavno su neodoljivi. Gledao sam i ja poslije svega slike, svoje i tuđe. I ne vjerujem im jer znam što sam vidio uživo. Posebno su nerealistične upravo Appleove PR slike. U nerealistične stvari spada i subjektivan dojam o tome koliko je što veliko. Uživo, već je 17-inčni model ooogroman! Dojam je fanatstičan i stvarno uvjerljiv. U dizajnu tih napravica ne treba smetnuti s uma ni marketinšku klopku "From the designers of iPod" (iPod se, sjetite se, reklamirao s "From the designers of iMac") koja jedan oblik promovira drugim. iPod pokraj iMaca jako uvjerljivo govori o njihovom srodstvu.

Naš je predmet debeo 5, te 5,5 centimetara (20-inčer). To nije previše, a s obzirom da je računalo monolitno, dojam je dosta impresivan. Jedini ispupčeni dio je bradavica gumba "isklj/uklj" sa zadnje strane koju ruka od prve pronađe, što je isto fini osjećaj koji i od totalnih početnika stvara rutinera. Prilično ugodan osjećaj za početnike, moram priznati.

Iznad toga gumba su dva FW400, tri USB2, 10/100 ethernet, modemski i optički audio izlaz. Muzičari će ga obožavati! U tom gotovo art-minimalizmu nedostaje jedna praktična, sasvim obična stvar: USB i FW priključak sprijeda. S druge strane, metalna noga istoga je oblika kao na monitorima (30-inčer je uživo san snova, imat ću ga kad tad!), a metalni pojas koji drži na okupu matičnu ploču te prednju i zadnju stranu kućišta djeluje jako solidno. Zvučnici su u njemu integrirani s donje strane tako da zvuk zapravo tuče po stolu i djeluje za računalne vrlo dobro. Sjetite se, zbog "letećih" kuglastih zvučnika iLamp ni teoretski nije mogao u škole!

Na izložbi je prikazan i otvoreni iMac i pogled na njegova "crijeva" također je impresivan. Štoviše, mislim da spada među najljepše izvedene matične ploče u Applea, kojemu nikada nije bilo mrsko da i taj mnogima nikad visljiv dio računala napravi tehnički solidno, pa čak inzistira i na nekoj ljepoti. Lijepo se vide tri kanala za provjetravanje: jedan je za procesor, drugi je za ostale čipove na ploči, a treći hladi zajedno video-čip i tvrdi disk. Zrak se usisava kroz grill s donje strane, mimo zvučnika, a ispuhuje na tanku vodoravnu škrgu sa zadnje strane kućišta.

Na sajmu se pojavio i prvi aksesori za novog iMaca: kuke za njegovo kačenje na zid.

Na izložbi je, osim opće pomame za dva duga stola za naizmjenično naguranim 17 i 20-inčerima, bilo sve u znaku glazbe i iPoda. kad govorim o glazbi, govorim i o potrošačkoj razini, kao i o profesionalnoj. JBL/Harman-Kardon imali su razmjerno veliki i vrlo uspješni štand na kojemu su demonstrirali i prodavali 5+1 sisteme, ali i poznate Soindsticks+iSub kombinacije koje još idu jako dobro. Aksesorija za iPode bila je sva sila, a čini se da u modu ulaze razni monolitni plug-iPod predmeti sa zvučnicima i pojačalima. S druge strane, bili su svi meni poznati proizvođači glazbenog softvera s puno dopunskog hardvera. Među zanimljivijima vidio sam DJ pult za 4 iPoda. U njega se naprosto ugura četiri "sapuna", a s gornje strane je 4+1 mikseta. Naprava može djelovati samostalno, ali ima i softver za miješanje zvuka s mnoštvom efekata koji, naravno, idu u realnom vremenu. O raznovrsnosti svih mogućih etuija za iPode ne moram trošiti riječi; bilo ih je svakakvih šarenih i blesavih, ali i onih skrojenih po mjeri svake obline kako bi se spravica očivala od nehotičnih udaraca ili uključivanja u džepu. iPodi su se kupovali kao halva; bilo ih je s nekakvim popustom, bilo je starih modela od 15 GB, ali bilo je i minića za kojima još uvijek vlada nestašica. Prema Schillerovoj tvrdnji, iPod unatoč tome što ih ne mogu proizvesti koliko ih se prodaje, zauzima 58 posto tržišta svih MP3 playera u koje se računaju i kojekakve svirajuće USB flash memorije ili diktafon kakav imam, a u koji je uračunato i nekoliko tjedana postojanja Sonyjeva Walkmana.

Osim Phila Schillera, na sajmu su od vrhunskih Appleovaca bili još Greg Joswiak i Jon Rubinsten. Prva dvojica su trgovci, od kojih mi je prvi - iskreno - posve nezanimljiv, Joswiak je sasvim cool ugodan momak i uspio sam u Olympiji s njime čavrljati pet minuta. Rubinstein je bio razgrabljen... ali zbog iPoda. Mislim da je to što su ga s čela HW-a stavili na čelo iPod departmenta za njega Božja kazna. Ipak je on punokrvni hardveraš a sad ga ubacilo u široku potrošnju. Bio je supetražena osoba, ali, koliko sam vidio, sve su to bili uglavnom ljiga-novinari lifestyle magazina...

Ove godine VIP novinara je bilo oko 400, od kojih samo stotinjak nije bilo iz lifestyle časopisa, ili iz specijaliziranih sekcija novina opće prakse. S druge strane, gadno se štedjelo na reklamama. Spavalo se i klopalo jako dobro, čak i luksuzno, ali nije bilo gudiza, majica, kapa, kišobrana i ostalih trica i kučina. Čak ni postera, ne samo za novinare, nego Pariz nije kao prijašnjih godina bio sav u fasadnim billboardima. Samo dva manja na kongresnoj dvorani i dva velika duga na Expou. A i oni su se bavili samo iPodima. meni je to malo tužno, ali je valjda tako bolje za Apple, mada se bojim da Pariz i nije znao kako je svjedočio jednoj sjajnoj Appleovoj premijeri. Neki su među ozbiljnijim ljudima bili za moj ukus malo previše skeptični. Jamrali su, u povodu novog iMaca, u stilu "too little, too late". Schiller je objasnio kako sve što je sad unutra utrpano zapravo se nije moglo izvesti kako Bog zapovijeda prije dvije godine u tom form-faktoru. Dođe mi da mu povjerujem... Evropska Appleova egzekutiva bila je vrlo dostupna, pomalo neočekivano pričljiva. Doznao sam još neke pojedinosti o sudbini Cubea, a i zločeste tračeve o pojedincima u vrhuški. meni se to malo učinilo kao ogovaranje šefova i kao frustracija time što ne mogu otvoreno govoriti o nekim drugim stvarima, ali sam si sve to zapamtio za poslije i za malo cjelovitiju sliku o nekim stvarima u i uz Apple. Meni je to važno. bilo je lijepo ćakulati ih i ponekad ih malo iznenaditi nekim stvarima za koje misle da ne znaš, ili da su daleka, daleka zaboravljena prošlost.

Komentara (0)