 |
Miroslav Ambruš-Kiš , 28. Rujan 2003
Poslije Pariza i...
|
Pariz mi je još u ponedjeljak u podne (kad sam još bio u Trstu) pomalo
namigivao. Ali to je bila greška propusta: ispod fotografija i žigova
sitnim je slovima pisalo "Dokument vrijedi samo za povratak u Hrvatsku".
Najkraće rečeno, ostao sam bez puno dokumenata i bez računala. Krađa u
Italiji. Dvije činjenice, sasvim netematske, s ovime treba imati na umu:
1. U Italiji je ponovno
epidemija krađe svega i svačega i na najčudnijim mjestima
2. Dokaz za to bio je što sam
kod karabinjera ja bio jedan od četvorice u čekaonici - iz istoga
kampa! - koji je tog jutra prijavljivao krađu. Ruksak sa svime ukraden
mi je preko noći dok je samnom bio u šatoru! U konzulatu u Trstu, gdje
sam tek u ponedjeljak 15. rujna vadio putni list kojim sam se mogao
provesti kroz Sloveniju, moj je dokument bio 220-ti ovoga mjeseca!
Ljudima su krali dokumente iz krila u autobusima tako da u gužvi
neopazice rasparaju dno torbice oko pojasa, na parkiralištima motela... Peh :-(
No, preživjet ću. Već sam u nekim žonglerskim kombinacijama da što
prije nabavim neko pristojno računalo, a da to ne bude ujedno i
promašena investicija. Pogotovo jer ću se financijski nategnuti.
Nekako mi se činilo da bi 12" Powerbook, prvi model, bilo rješenje koje
bi odgovaralo i financijski (ne bi to poslije Pariza i nove dvanaestice
smjelo biti skupo) i snagom.
Međutim, pokazuje se da je 12-inčer zadnji put u prodajnoj mreži viđen
prije više od mjesec dana! Saznao sam da su prodavači dobili upute, da
onima koji su već uplatili i čekaju - predlože pristanak na bolji i
brži model. S obzirom na to da vrućih MiniMe notebooka nije bilo, ali
je bilo onih koji su, plaćanjem, inzistirali na njegovoj kupnji -
ponuda je bila više nego poštena. Nove su dvanaestice, po
prekoncipiranom hardveru a ne samo po bržem procesoru, znatno bolja
računala i napokon su se odmaknuli od iBooka kao konkurencije...
Nekako sam se i ja odlučio na novi model, iako je pretpostavljeni rok
isporuke bio od dva do tri tjedna.
Uz mene i one koji su ih uplatili prije, u rep za nova racunala stalo
je još dosta znanaca :-)
Čini se da je apsolutni hit aluminizirana petnaestica i da ljudi, iako
stroj još nije iskušan, vjeruju onome sto pise na papiru: da vrijedi
svake lipe.
Oni koji iz nekoga razloga znaju da moraju još koju godinu raditi na
računalu koje se može pokrenuti pod devetkom, vrijeme je da kupe onaj
jednoprocesorski G4/1.25. Akcija još traje, popusti još uvijek vrijede
za neku staru kramu koju ćete priložiti, pa je oko 11 K kuna (s
dopunjenim RAM-om) trošak kojega se može podnijeti za posljednji
intermediate stroj koji će životariti još par godina kao druga violina
tamo gdje se puno radi.
Ne čudi me što sad većina razmišlja o dual G5 strojevima, jer ta mašina
je pravi skok; jedan od onih koji mijenjaju percepciju rada na
računalu. Neki će nagrnuti odmah, što je u redu, a drugi će taktizirati
čekajući brže procesore ili prve revizije matične ploče.
G5 na 1.6 je još jedan prijelazni model jer zadržava klasični PCI slot,
pa kroz PCI kartice možemo još koristiti stari hardver. Bolji i brži
strojevi učinit će akronime kao što je SCSI poznatima samo veteranima.
Ponovit će se poznati osjećaj: doći će neki novi koji će znati samo za
FireWire i USB. Zato se migracija prema novome sastoji i od toga da oni
koji još rade na SCSI-ju polako počnu hvatati korak.
Na kućnoj/potrošačkoj sceni ponovno će biti razmak između iMaca i
strojeva na kojima se zarađuje. Sjećate se, u jednome trenutku iMac je
po brzini takta bio izjednačen s pro-strojevima. Perverzno...
Naravno, svi će, pa i najbrži strojevi zastarjeti, a ni svi mi nećemo
biti baš najnoviji. S time se treba suočiti, jednako kao i s onim
osjećajem da kad kupujemo najbrži stroj i za njega damo najviše novca,
on neće dugo ostati prvak ulice. A doći će ionako aplikacije koje ćemo
instalirati znajući da trgujemo: prodat ćemo još nešto "viška snage" za
neki novi feature softvera koji će, jasno je, bezobrazno sjesti na sve
resurse mašine.
Sve je stvar pametne taktike kupovanja, ali ni to nije najvažnije.
Važno je da znamo što radimo, kamo sve to ide... i da sa svojim strojem
što bolje realiziramo vlastite dobre ideje. Dobar posao i napredak u
njemu ionako će učiniti sve strojeve iz snova sve dostupnijima. Pa da
si ponekad možemo priuštiti i taj tako sladak luksuz. Tko radi na Macu
navikao je i na fine stvari. A i da se živi samo jednom :-)
 |
