 |
Alen Brabec , 07. Srpanj 2003
Imanje Meka iliti Blogging
|
Kad imaš Meka, osjećaš se posebno.
Kvragu, zvuči kao reklama za dnevne
uloške.
Ne - kad imaš Meka, svi misle da si
poseban. Tako zvuči bolje.
Kad imaš Meka, cijela tvoja obitelj zna da imaš Meka i svi susjedi te
gledaju sa dozom podozrenja.
Kad imaš Meka, mali susjedov ti se obraća sa Vi, a njegova starija
sestra želi spavati s tobom.
Kad imaš Meka, vlastita žena misli da si osoba s posebnim potrebama i
ako radiš do kasno u jutro, napravi ti doručak i trpi tvoje prijatelje
koji su ostali preko noći. Jaja i slanina - MRAK ! Kava ? Ako ti nije
teško ?
Kad imaš Meka, na poslu misle da radiš u fušu, jer nitko s normalnom
plaćom ne može ga si priuštiti.
Kad imaš Meka ...
Od kada znam za sebe bio sam nepopravljivo uvik
kontra sviju i još uvijek imam gadnih problema s autoritetima. Bolje
rečeno, oni imaju s mojom malenkošću. I ja imam problema s njima.
Naravski.
Počnimo od početka ...
Rulja je masovno kupovala bauštelne Komodorce - ja
sam mogao, ali sam ubo Spektruma. Ljudi su prešli na Amigu - ja sam
mogao, ali sam kupio Atari.
Tada sam se malo pogubio i svirao bas gitaru, opijao
se po parkovima i ganjao djevojke s pozamašnom količinom crnila pod
očima, isfuravajući se na one francuske pjesnike koji su lokali
smiješno visokocetanska zelenkasta pića i krepavali od tuberkuloze pod
mostovima preko one rijeke u Parizu ( hmmm - Sena ? ) dok su im
se priviđale vile. Pubertetlije su išle u diskače ja sam se drmusao po
Jabuci. I to je prošlo ...
Jedno vrijeme vozio sam Cessnu 150, ali me srednje
uho natjeralo da dobrano razmislim o sportskom letenju. Dobro, i moj
trenutni instruktor letenja, koji je imao 70 i kusur, a kraj njega sam
razvio enormno poštovanje prema ljudima u godinama koji spavajući mogu
instruirati (opstruirati - a la "ovo je bilo dobro, a sad ajmo jedan
dubinski okret ulijevo samo sa pedalom, natašte - BLJUV! ) BTW, ipak
sam se spustio na zagrebački Aerodrom samostalno ...
No, dobro ...
Eskapistički ne priznajući trendove, kupio sam
Amigu, dok su svi prelazili na pi-sije. Stekao gomilu dobrih frendova s
kojima sam se flejmao do besvijesti i proturio ideju o budućoj
platformi na kojoj će biti moguće ganjati AmigaOS i MacOS (to je bilo
doba CHRP-a). Još nikome nisam poslao tužbe, iako se dobar dio
pretpostavki ostvario.
Kupio Performu 6400 na kredu, baš u vrijeme
prestanka proizvodnje iste. Imao je, mazio, pazio, lemio modem kablove,
eksperimentirao s Matrox i Voodoo karticama, overclockao i prodao.
Kupio 8500-tku. Vau ! 604 ! Flashao Voodoo3. Postao sam ovisnik.
Hr.comp.mac - redovna postaja.
1999-e sam se oženio i pukao me osjećaj odgovornosti i potreba za
socijalizacijom. Ženidba me malo skulirala i teška srca otiđoh u
mainstream, prodajući 8500-tku. MAK, mrzim te ! Šala .
Kupih pi-sija.
Prodah pi-sija nakon dvije godine nerada i
overclockanja, kupovanja coolera, RAM-a, inih grafičkih i capture
kartica.
I dalje tvrdim da su Windowsi 2000 nešto najbolje isprđeno iz Redmonda.
Amen.
Nakon dva mjeseca premišljanja kupio sam G400
Gigabit Ethernet. Koji je u stvari bio G500. Što sam shvatio kada sam
digao hladnjak sa CPU-a. Vičnost lemilici nije mi dala mira, već sam
dotičnog upristojio i trenutno ga ganjam na default frekvenciji,
očekujuću zamjenski upgrade na 800 od Powerlogixa.
Blog ? Možda. Potreba za opravdavanjem ? Možda. Prvi članak na sajtu ?
Da.
Imajte obzira. :-)
Ako ne, bit će svašta !
Breed
 |
