Kada računalo koristite za grafičke poslove prije ili kasnije posegnete za grafičkim tabletom. Točnije, kupite nešto iz Wacomove ponude uzimajući u obzir raspoloživi prostor na radnom stolu, vlastiti budžet i, ne manje važno - što koristi kolega. Zato većina "grafičara" završi s nekim Intuosom ispred sebe i potpuno je zadovoljna dok god negdje ne proživi svoje prvo Cintiq iskustvo.

Taj, sa stalkom čak 25 kilograma težak "komadić" opreme, zahvaljujući činjenici da crtamo po ekranu, koordinaciji oko-ruka daje novi smisao jer omogućava gledati točno tamo gdje nam je ruka, a ne pola metra dalje, što je slučaj s grafičkim tabletima lišenim vlastitog ekrana. No, zbog nimalo popularne cijene, Cintiq ipak ostane samo mokri san većine profesionalaca.

Wacom je s vremenom proizveo manje i jeftinije Cintiqe, a Microsoft im je odlučio konkurirati sa svojim Surface Pro tabletima. Apple je za to vrijeme mantrao kako je olovka najveće Zlo nakon disketnih uređaja. A onda je, 9. rujna ove godine, Phil Schiller odlučio odgovoriti na Jobsovo retoričko pitanje "Who wants a stylus?" - od sada: svi.

Apsolutno nevjerojatno!

U kontekstu iPad obitelji, iPad Pro nije posebno zanimljiv - očito je veći i nešto teži od iPad Air 2. Povećan je prostor između ikona i to je manje-više sve na što se treba priviknuti. Ako vaš jednostavno mora biti najveći, ne tražite drugi razlog - kupite ga.

Ali ako za život zarađujete "olovkom", postojanje alternativa Wacomu izazvat će vam glavobolju jer ćete morati odlučiti hoćete li se, hipnotizirani Appleovom propagandom, upustiti u nepoznato (iPad Pro + Pencil), prijeći na mračnu stranu (Surface Pro), kupiti Cintiq "za siromašne" (Companion) ili prodati bubreg i učlaniti se u teretanu (Cintiq).

Ako inzistirate na Appleovom softveru, s gornje liste možete prekrižiti Surface Pro. Ovaj, u mnogočemu odličan tablet, radi isključivo s Windowsima. Točka. Cintiq Companion, kada radi kao samostalan tablet, također radi isključivo s Windowsima pa ako vam je bitno samostalno korištenje - iz istog razloga možete prekrižiti i njega. Ako ga pak planirate koristiti u funkciji grafičkog tableta spojenog na računalo, i dalje je u igri. Punokrvni Cintiq ostaje vjeran konceptu grafičkog tableta i sa svojih 27" radne površine ni ne trudi se biti portabilan - uredno se spaja na Mac i omogućava korištenje svog OS X softvera.

S obzirom da o iPadu Pro i olovci ne znamo još ništa, izbor se čini jednostavan - prodati bubreg. Nije da crtate s njim.

No, ako inzistirate na zadržavanju bubrega, a pritom ste još uvjereni da za te pare potez kista ne bi smio primjetno kasniti, misli će vam se vraćati na Schillerove hvalospjeve preciznosti Olovke: propagandni mit ili konačno nešto upotrebljivije od svega do sada viđenog?

Znatiželja nerijetko prevlada razum pa je tako i u našem slučaju, nakon predstavljanja iPada Pro i Olovke, odluka koji grafički tablet kupiti kao zamjenu za Intuos, pala na novorođenče. S puno nade da će Apple ispuniti očekivanja koja se, kao i uvijek, sam potrudio napuhati.

Fury vs. Klitschko

Nisam fetišist - zanima me isključivo može li obaviti posao i da li je isplativ u odnosu uloženo:dobiveno pa ću preskočiti komentiranje mirisa upravo otvorene kutije.

Prilikom raspakiravanja na stolu je bio i Air 2 pa mi je pažnju privukla boja ugašenog ekrana. Dok Air 2 baca na ljubičasto, Pro vuče na zelenkasto. U tom trenutku požurio sam upaliti oba - dobra vijest: kad se ekrani upale, prikazuju podjednako vjerne boje.

Veličina se čini kao prednost, a hoće li težina biti problem, pokazat će praksa - ovisit će o tome hoće li se koristiti položen na stolu, uspravljen na nekom stalku (Smart Keyboard?) ili "na koljenima". Ako niste mutant, držanje u ruci ionako nije opcija jer je jedna potrebna za držanje olovke, a druga više nego dobrodošla za usputno pipkanje opcija.

Raspakiravanje Olovke bilo je zanimljivije od Proa jer se u kutiji, uz samu olovku, nalaze jedan rezervni vrh i žensko-ženski Lightning port adapter.

Pro i Olovka, izvađeni svaki iz svoje kutije i odloženi na stol, nisu međusobno svjesni postojanja onog drugog. Možete ih iskombinirati jedino tako da Olovkom podbočite Pro i tako dobijete blagi nagib. Na žalost, neupotrebljiv je jer Pro počne kliziti zahvaljujući glatkoći Olovke.

Olovka

Stoga se prva serija testova nametnula sama od sebe: zanimalo nas je može li se Olovku zataknuti za uho, može li se njome češkati uho i može li se gristi (Olovka, ne uho). Rezultati su poražavajući. Za razliku od Wacomove anatomske olovke koja savršeno pristaje gotovo svakom uhu, Applova je, prvenstveno zbog težine, neupotrebljiva - moguće je postići ekvilibrij, ali traži previše truda. Češkanje uha je no-no jer se magnetna kapica (poklopac Lightning porta) lako odvaja i ostaje tamo gdje je ne želite. A ni s grickanjem se nećete usrećiti jer je plastika pretvrda. Ukratko, ako vam je sve to bitno - nabavite običnu olovku.

S obzirom na nemogućnost zaticanja olovke iza uha, sljedeća ideja bila je pokušati iskoristiti Wacomov pen stand za odložiti olovku u uspravnom položaju. Neće ići. Preuska je i preteška, a stand je preplitak. Nema druge no odložiti je na stol i nadati se da se neće otkotrljati jer, za razliku od ostalih olovaka, čini se potpuno simetričnom i nema na sebi nijednu izbočinu koja bi spriječila kotrljanje.

Odložena - ne miče se. Težina joj pomaže ne samo ostati na mjestu nego i uvijek se izvrnuti na stranu na kojoj se vidi natpis "Pencil" ugraviran na metalnom obodu ispod magnetne kapice. Teoretičari zavjera bi iz ovoga mogli izvući zaključak da Apple testira tehnologiju za pokoriti Vegas - možda... iDice, igrače kocke upravljive Apple Watchem?

Kad sam Olovku slučajno primakao lijevom rubu Proa - zalijepila se za njega. Magnet rezerviran za spoj sa Smart Keyboardom. Na trenutak sam se ponadao da je dovoljno jak za je zadržati na mjestu podignutu od stola, ali i tu sam se razočarao - skliznula je. Unaprijed se veselim vidjeti pen stand u Apple Storeu - pretpostavit ću da će služiti i kao punjač.

Slijed pristajanja

Vrijeme je za međusobno upoznati Pro i Olovku. Nije potrebno ni pročitati uputu da bi se došlo na ideju ubosti jedno u drugo. Učinjeno. Pro je ponudio Pairing opciju, jedan klik (prstom) je bio dovoljan za potvrditi i odspojenom Olovkom može se kliktati po ekranu.

Prilikom tapkanja po ikonama snaga pritiska ne igra nikakvu ulogu pa se Olovka čini prilično uzaludnom. Jedina razlika u odnosu na dosadašnje olovke bucmastih vrhova je u tome što ova ne prekrije cijelu ikonu i što, uvjetno rečeno, mekano klizi po staklu. Ako imate višegodišnje iskustvo korištenja Intuosa, činit će vam se da Wacomova olovka mekše klizi po plastici nego Applova po staklu. No, to nije fer usporedba jer Wacomova olovka istovremeno puno grublje klizi po Cintiqu nego Appleova po Prou. Dakle, u fer usporedbi na staklu, ako volite klizavo - dopast će vam se.

Olovka ubodena u iPad ujedno se i puni. Prvi put kad je ispraznite (na što će vas iPad upozoriti kad joj baterija padne na 5%), taman kad pomislite da imate alibi za nerad, spoznat ćete da je već nakon 15 sekundi provedenih u Lightning portu Olovka spremna za dodatnih pola sata rada. I šiljenje bi duže trajalo! Kada je napunjena "do vrha", traje 12 sati. Sam iPad nudi 10 sati autonomije što znači da ćete se puno prije umoriti crtajući "u komadu" no što oboje postane neupotrebljivo.

Za razliku od iPada koji ima indikator stanja baterije, Olovka ne pokazuje nikakve znakove života. Iako se na prvi, drugi, a i treći pogled čini da neka LED lampica ne bi škodila (za dodatno trošiti bateriju?) zapravo je nepotrebna - jer iPad Pro ima novi widget - za prikaz statusa baterije svih na njega spojenih uređaja. Zabavno je (barem prvi put) ubosti Olovku u iPad pa gledati kako se brzo puni dok se iPad gotovo neprimjetno sporo prazni.

Ono što nije zabavno je gledati Olovku kako viri iz iPada - jednostavno miriše na nevolju. I to barem $99 skupu nevolju ako slučajno odvalimo Olovku u tom položaju. Ako povučemo i iPad, izračunajte sami.

Dobra vijest je Olovku ne moramo nužno gurati u iPad. Možemo je jednako tako ubosti u, recimo, iPhone. Bit ćemo uskraćeni za spomenuti widget za prikaz baterije, ali punit će se. A možemo je i, koristeći prethodno spomenut žensko-ženski Lightning port adapter spojiti kabelom u USB port. Ako je tako spojenu nastavite koristiti, očekujte flashbackove iz vremena kada Wacom nije bio jedini proizvođač tableta i kada su olovke bile spojene kablovima s računalom. Ako vam sjećanja sežu dovoljno daleko prisjetit ćete se i light-pen iskustava na CRT televizorima. Brrr.

Uzor Hrvatskim željeznicama

A sada ključno pitanje: može li se na iPadu Pro crtati?

Ako nemate problema s osjećajem "crtanja po staklu" - može. I to bez obzira ciljate li bitmap crtanje, vektorsko crtanje ili, neočekivano, ali posebno zabavno, 3D crtanje.

Jedino što iPad Pro nudi out-of-the-box je Notes app. Kako radi s Olovkom? Isto kao i s prstom - primitivno. Jedina razlika je u tome što olovka (u ovom slučaju kao alat unutar Notes) reagira na pritisak Olovke.

Korisnik bi (s pravom) očekivao prepoznavanje rukopisa u dotičnoj aplikaciji (a i u drugima), ali i tu će uslijediti razočaranje - jedino prepoznavanje rukopisa je ono kad sami raspoznate što ste napisali u vlastitoj žvrljotini. Vjerujem da će se to promijeniti u dogledno vrijeme: kad svladate kaligrafiju ili kada Olovka uđe u masovniju uporabu - što god se prije dogodi.

U svom tom Notes razočaranju propustit ćete primijetiti jednu bitnu sitnicu - nema kašnjenja. Odnosno ima ga, ali je neprimjetno i samo za sebe, a u odnosu na konkurenciju može se reći "nema ga". Ne idemo za tim jer očekujemo takvo ponašanje, ali Wacom korisnici, uspješno izdresirani na kašnjenje poteza, vjerojatno će imati dojam da im Pro čita misli i da potežu ruku po unaprijed nacrtanim potezima. 1:0 za Phila.

iOS se brine da nas prilikom crtanje s Olovkom ništa ne ometa te će zato odgoditi razne notifikacije. Ako su vam notifikacije važnije od onoga što trenutno radite, a iPad na kojem crtate jedini iOS/OS X uređaj putem kojih ih možete primiti u tom trenutku to može biti i nedostatak. Vjerujem da će većini korisnika to ipak biti prednost.

Zadnja "sitnica" je prilično pouzdano ignoriranje dlana koje omogućava crtanje s rukom u prirodnom položaju, s dlanom na crtaćoj površini. Kažem "prilično" jer se koža dlana može smežurati na takav način da prvi dodir ekrana, pogotovo kad je polagan, bude s malom površinom koju iPad tumači kao "prst" - kad dlan spustimo "bez oklijevanja" tih problema nema. Kako god, implementacijom detekcije dlana opravdali su i drugi dio obećanja s prezentacije - zasluženih 2:0 za Phila!

Investicijska ulaganja

Adobe se potrudio pripremiti nekoliko iPad Pro aplikacija i moram priznati da je napravio dobar posao. Testirali smo Adobe Photoshop Sketch (bitmap crtanje) i Adobe Illustrator Draw (vektorsko crtanje). Obje aplikacije su besplatne i utoliko pozivaju da ih sami isprobate. Toliko su međusobno slične da je najveći problem u nekom trenutku znati u kojoj ste od njih. To im je ujedno i prednost jer ne morate učiti dva različita korisnička sučelja i logiku kojom rade.

Sketch ono što radi radi besprijekorno, a Draw ima problema sa zastajanjem tijekom crtanja - ako zastanemo "iscuri" tinta i nastane velika točka nakon koje obično slijedi undo i ponavljanje poteza. Vjerujem da će Adobe to ispeglati s nekim budućim updateom. Radovi u galerijama oba softvera dokazuju koliko kvalitetni radovi mogu u njima nastati. Onaj tko traži zamjenu za bilježnicu za crtkaranje, ne mora tražiti dalje od njih.

No, bilježnicu za crtkaranje, set olovaka pa i šiljilo, može se kupiti za bitno manje novca. Ubacimo li čak i pristojan skener u košaricu, za prenijeti crteže u digitalni format, još uvijek nismo potrošili više od desetine cijene Proa s Olovkom. Kako onda ostvariti povrat investicije?

Kao i obično - dodatnim ulaganjem.

Za simboličnih (u odnosu na cijenu hardvera) 7,49 USD možemo kupiti Procreate. Procreate koji je u međuvremenu dogurao do verzije 3, odličan je crtaći program za iOS uređaje i prvi koji je dobio podršku za Olovku. Ima dovoljno opcija za ugodno crtanje, ali promatran usporedo s Adobe Sketchem, vidljivo je da su korisnička sučelja još uvijek u povoju - svaki je neke stvari riješio bolje, a da se sve dobro iz njih ugradi u neki treći program, još uvijek bi se moglo unaprijediti štošta.

Prva verzija koju smo testirali bila je 3.0.1 i imala je primjetno kašnjenje iscrtavanja poteza pri dodiru Olovke s površinom. Vrlo brzo, u istom potezu, kašnjenje bi postalo neprimjetno, ali ponovilo bi se već u sljedećem. Ono što su i Notes i Sketch radili izvrsno, Procreate je radio jedva na nivou konkurencije. Srećom, vrlo brzo je izašao 3.0.2 i riješio taj problem pa je u ovom trenu Procreate iskustvo s Olovkom odlično. Zanimljivo je da Procreate Olovku smatra osnovnim uređajem za upravljanje, a druge olovke (Adonit Jot, Pencil by FiftyThree, Pogo Connect i Wacom Intuos Creative Stylus) je potrebno posebno odabrati u izborniku.

I Sketch i Procreate pokazuju impresivno ponašanje pri tiltanju Olovke. Zahvaljujući obliku vrha, za razliku od ostalih e-olovaka, bojanje ukošenom Olovkom neodoljivo podsjeća na doživljaj koji pruža njezin drveni predak.

Vidoviti Matt i Iscjeljitelj Giovanni

Da li je crtanje na samostalnom tabletu plus ili minus u odnosu na crtanje na desktopu? Ključna prednost je kao i ona s papirnatom bilježnicom: manje distrakcija (barem dok bilježnice ne počnu slati notifikacije i javljati da moramo apdejtati ovo ili ono). Dosadašnje crtanje "prstom" bilo je igrarija. Ovo već postaje ozbiljno.

Ali što ako nam ipak treba nešto više od bilježnice? Hoćemo li žaliti za Cintiqom na kojem se vrte punokrvni Photoshop i Illustrator?

U početku sigurno hoćemo. Alternative koje koriste desktop operativne sustave svakako su u prednosti kad ovisimo o profesionalnim alatima. Problem može biti riješen na nekoliko načina: kreiranjem Pro aplikacija za tablet od strane, primjerice, Adobea ili konvergencijom OS X i iOS operativnih sustava prema kojoj definitivno idemo. Prvo je skupo, a drugo je neminovno, ali nedovoljno blizu da bi se Pro i Olovka isplatili već danas. Apple je mogao privremeno "premostiti" problem, ali za sad je rješenje prepustio svojim bivšim inženjerima - tvorcima Astropada, već uhodanog rješenja za mirroranje desktop ekrana na tabletima. Astropad je i prije dolaska Olovke radio upotrebljivo, ali s Olovkom je dobio krila - za 24,99 USD, koliko košta kod nas, možete iPad Pro pretvoriti u Cintiq. Zapravo možete ga pretvoriti u Cintiq koji ne kasni.

Autori Astropada uspjeli su tipično "It just works!" Apple iskustvo prenijeti u svoj softver. Nakon što kupite Astopad za iPad, s njihovih stranica skinete OS X verziju i obje pokrenete, ako su oba uređaja na istoj mreži ili međusobno spojeni USB kablom, jednostavno sve radi kako je zamišljeno - iPad prikazuje cijeli ili dio desktopa, a preko njega i nekoliko konfigurabilnih virtualnih gumba. Autori napominju da je podrška za iPad Pro i Olovku tek u razvoju iako na prvi pogled nije jasno što to znači s obzirom da sve radi u skladu s očekivanjima. Astropad zapravo streama sliku u 60 FPS-a koristeći vlastitu Liquid tehnologiju koja je skoro 3 puta brža od Appleovog AirPlaya. U dužem i konkretnijem radu, dogodi se da Astropad izgubi kontakt s računalom pa spomenuti disclaimer dobije pravi smisao - radi dobro, ali proći će još netko vrijeme prije no što počne raditi savršeno.

U svakom slučaju novo je iskustvo moći ozbiljan grafički posao raditi na dovoljno velikom ekranu tableta, Olovkom, s kauča, koristeći pritom desktop softver.

Praktičan problem Astropada je manjak tipkovnice. Virtualnih gumba ima ograničen broj, a napikavanje minijaturnih ikona desktop aplikacija ili konstantno zumiranje i odzumavanje, nisu sretne opcije. Zato je jednostavnije raditi na njemu u blizini fizičke tipkovnice ili na nekoj površini na kojoj bi se mogao iskoristiti Smart Keyboard - to, na žalost, nije kauč. A ni Smart Keyboard za dodatnih 169 USD nije neko veselje.

Dugoročno, čini mi se da je Astropad privremeno rješenje i da Pro aplikacije imaju daleko više smisla - ključ njihovog uspjeha bit će podjednako u funkcionalnosti (u smislu opcija koje nude u odnosu na svoje desktop pandane) i u ergonomiji korisničkog sučelja. Funkcionalnost je pritom manji problem - pravi izazov su korisnička sučelja.

Izazov za strpljive

Iako imam naviku povremenog korištenja Intousa za 3D poslove (sculpting), nisam imao nikakvih očekivanja da će iPad Pro i Olovka donijeti nešto radikalno na tom području. Mnogi priželjkuju na njemu vidjeti Zbrush iako nema nikakvih naznaka da bi se to doista moglo i dogoditi.

No, zato je tu nova "igračka" - uMake. uMake je definiran kao "next generation design tool". Kada malo razmislite kako bi zapravo trebao izgledati alat sljedeće generacije za dizajniranje padne vam na pamet da bi bilo zgodno, ako već ne može oživjeti to što se nacrta, da barem nekako može premostiti 2D i 3D. Upravo to radi uMake. Prostoručne poteze olovke (uzimajući pritom, estetike radi, i snagu pritiska u obzir) pretvara u krivulje koje zapravo crtamo u prostoru. Iako u početku djeluje neukrotivo, nakon što shvatimo logiku navigacije i crtanja po radnim plohama te iskoristimo njegove asistencije za crtanje raznih okomica i drugih smislenih poteza, vrlo brzo možemo doći od crteža u prostoru do 3D objekata.

Osnovna verzija je besplatna, a ukoliko želimo eksportirati kreirane 3D objekte ili koristiti naprednije opcije, na raspolaganju su nam mjesečna (19,99 USD) ili godišnja (199,99 USD) pretplata. Trenutačno se nudi i promotivni popust (25%).

Preporučam isprobati i imati dovoljno strpljenja za upoznati se s načinom na koji radi jer zabava kreće tek nakon toga.

Džepni biljar

A kad smo kod zabave, prije nego petros pita može li se na tome (iPad Pro) igrati - može, naravno. Većini sve ovo gore nabrojeno može djelovati kao igranje (što dobrim dijelom i jest). Trenutno me zabavlja Ensign koji definitivno nije primjeren za komentiranje grafičkih i zvučnih igraćih sposobnosti iPada Pro pa ostajem pri tome da iPad Pro nije posebno zanimljiv u odnosu na prethodnike. Znamo da je brži, da ima bolje zvučnike i veći ekran pa ni igranje ne može biti lošije.

Trivije radi, prvo što mi je palo na pamet za iskoristiti Pro i Olovku je - biljar. Zabavilo bi me probati napucavati virtualne kuglice s Olovkom s obzirom da bi se prirodnije moglo upravljati s nagibom štapa i snagom udarca. S obzirom da je Unity doslovno neki dan, s verzijom 5.3, dobio podršku za Pencil API, očekujem da to netko napravi prije mene - i veselim se probati.

Potom očekujem primjenu Olovke i u raznim igrama s rezanjem voća i konopaca.

Budućnost je... sutra?

iPad Pro s Olovkom je za neobavezno crtkaranje super. Potiče na crtanje pa bi bilo lijepo da je svima dostupan, što, zahvaljujući cijeni, definitivno nije slučaj.

Za profesionalnu upotrebu je na granici upotrebljivog, ali takvu bih ocjenu dao i bitno skupljem Cintiqu, a tisuće korisnika, naviknuti na najbolje što su do sada mogli kupiti, ne bi se složilo sa mnom. Zato je poštenije reći da će oni koji su zadovoljni sa Cintiqom, biti zadovoljni, ako ne i zadovoljniji, s iPadom Pro i Olovkom.

Iako mu nalazim primjenu u svakodnevnom poslu (pa utoliko zadovoljava i kriterij isplativosti), zapravo mi djeluje kao jedan od Applovih eksperimenata koji, između ostalog, treba ispitati (ili čak "utabati") način konvergencije dva postojeća OS-a. Neće me iznenaditi ako, s obrazloženjem da im je cilj poticati prodaju Olovke, svi tableti, pa čak i budući iPhone dobiju podršku za nju. A neće me iznenaditi ni ako je dobiju ekrani desktop strojeva i notebooka. 27" iMac idealan je kandidat za postati Cintiq 27QHD "killer". Pritom me najviše zanima kako će riješiti stalak jer eksperiment s Lampom, za kojeg bih se kladio da je išao u ovom smjeru, nije sretno završio - mogu oni i bolje.

Jedno je sigurno: ponudit će nam ono što tehnologija u danom trenutku bude omogućavala, a da je, prije svega, profitabilno po njih. I uvjerit će nas da nam to treba. A mi ćemo, naravno, kupiti i pokušati pronaći primjenu kako bismo opravdali vlastitu investiciju - pa makar i dudlanjem na koljenima.