Appleov novi prijenosnik svojom zlatnom pojavom gotovo da više zalazi u tematiku kakvog modnog bloga nego li nas informatičara. No, krenimo bez predrasuda, pogledajmo što to čudo tehnološke integracije nudi svojim korisnicima i kakve su inovacije bile potrebne da se izgradi ovakvo računalo.

Novi MacBook je izradom savršen; toliko je kvalitetno i kompaktno složen da prvi Appleov prijenosnik od metala iz 2001. godine (PowerBook Titanium) danas uz njega izgleda zaista retro. To naglašavam jer kada se pojavio taj legendarni PowerBook činilo se da je tehnologija došla do neke fizičke granice koju je od tog trena vrlo teško nadmašiti još desetljećima jer “kako uopće napraviti nešto tanje i lakše bez neke svemirske tehnologije koju još nemamo”? Naravno, civilizacija nas je još jednom uvjerila da je tehnološka predviđanja nezahvalno izvoditi, pa iako nemamo leteće automobile, danas imamo prijenosna računala koja su svojom formom svedena na funkcionalistički minimum: ploha za monitor, ploha za tipkovnicu i mjesto za trackpad, a baterija se čini fizički gotovo nepostojeća.

Da bi Apple sve to izveo bio je potreban niz inovacija, a prva je bila smanjiti samo računalo na takve dimenzije da ostane mjesta za upotrebljivu bateriju, tipkovnicu i trackpad. Sam Mac, dakle baš sve: procesor, kontroleri, memorija i pohrana - smješteni su na pedalj široku višeslojnu tiskanu pločicu koja je gotovo 70% manja od ionako male matične ploče prošle MacBook Air generacije. Cijelo računalo s 8 GB RAM-a i SSD pohranom od 512 GB stane na pločicu veličine jednog memorijskog modula standardnog stolnog računala. Da stvar bude bolja, potrošnja energije je minimalna i hardver se ne grije toliko da bi bio potreban ventilator, pa je tako ovaj MacBook postao prvi prijenosni Mac bez aktivnog hlađenja.

Kod takvih inovacija meni odmah proradi mašta; kako bi izgledao nekakav novi stolni (džepni?) “Mac nano” koji bi bio veličine Apple TV kutijice, imao na sebi par priključaka i prodavao se kao pristupačan Mac za generalnu uporabu koji bi si mogao priuštiti baš svatko! Ili da se sve to jednostavno zgura ispod Appleove stolne tipkovnice, pa dobijemo sve-u-jednom malo računalo poput nekadašnjih 8-bitnika kakve čuvamo u našem muzeju informatike PEEK&POKE. Budućnost bi nas opet mogla iznenaditi, pa tako valjda sve do razine kada će računala biti tek implantati za ljudsko tijelo, a mi ćemo kao ljudska rasa krenuti u kiborg smjeru poput Borgova iz Zvjezdanih staza. Danas nam je Oculus Rift čudo virtualne stvarnosti, a samo je pitanje vremena kada ćemo s podsmijehom gledati tu nezgrapnu tehnologiju s dva teška monitora stavljena pred oči.

Nastranu tehnološke fantazije, da vidimo što još inovativno skriva ovaj mališan! Apple je osmislio novi koncept baterije koja je sastavljena od više članaka koji su slojevito raspoređeni po “terasama” koje se mogu položiti u aluminijsko “unibody” tijelo. Tako je iskorišten svaki cm unutarnjeg prostora; 35% više nego li bi bilo moguće sa starom tehnologijom, a baterija traje nevjerojatnih devet sati prosječne uporabe. S punom baterijom ovaj MacBook će vas uspavan čekati do trideset dana. Vrlo dojmljivo.

Još jedna inovacija je tipkovnica. Dosadašnji modeli na kakve smo navikli nisu dovoljno tanki za ovakav MacBook jer koriste tzv. škarasti mehanizam. Zato je trebalo konstruirati nešto pliće i Apple je osmislio leptirasti mehanizam koji je znatno tanji i ravnomjerno spušta tipku bez obzira jeste li je pritisnuli u centru ili na rubu. Osjećaj je u prvi tren čudan, ali kasnije shvatite da je rad izuzetno ugodan, a nakon toga stare tipkovnice imaju “šlampav” osjećaj. Osobno mi se izuzetno sviđa i nadam se da će Apple u jednom trenu na isti način unaprijediti i tipkovnice za stolne Macove. Ima još! Pozadinsko osvjetljenje tipkovnice sada je izvedeno s pojedinačnim LED izvorima ispod svake tipke i izgleda zaista savršeno.

Retina ekran rezolucije 2340 x 1440 je očekivano izvrstan. Ne baš toliko davno za pogoniti preko tri milijuna piksela morali smo imati grafičke kartice “na dva kata” i Dual-DVI priključak. Danas je sve to zapakirano u 12” prijenosnik i toliko tanko da takvu tehnologiju uzimamo “zdravo za gotovo”.

I trackpad je na ovom MacBooku inovacija. Ovaj put Apple je iskoristio svoju “Force Touch” tehnologiju koju koristi i Apple Watch i koja omogućuje razlikovanje intenziteta pritiska (npr. kod crtanja), a tu je i “taptic engine” vibracijski mehanizam koji može dati povratnu informaciju korisniku kod određenih gesti. Ukratko, najbolji trackpad do sada!

Sve skupa gomila nove tehnologije, a kako se novi MacBook ponaša u radu? Je li novi Intel Core M “Broadwell” procesor dovoljno brz? Osnovni model nudi dvojezgreni 1.1 GHz procesor (do 2.4 GHz u Turbo Boost modu), a brži model 1.2 GHz (do 2.6 GHz). Najbrži “configure to order” model je 1.3 GHz (do 2.9 GHz). Jasno je da tako malen i štedljiv procesor ne može biti rekorder u brzini, ali u praksi se pokazao kao dovoljan za sve uobičajene poslove uredske razine. Testirao sam osnovni model i pokazao se pristojne snage s obzirom na niski takt. Sviđa mi se ideja štedljivosti i niskog takta jer ionako većinu vremena moderni procesori “broje zjake”, a ovako baterija traje znatno više, a kada je potrebno “protegnuti noge” uskače Turbo Boost način rada i frekvencija se podiže na 2.4 GHz - uz naravno veću potrošnju.

Kakvi su konkretni rezultati? Osnovni model postigao je okruglo 22 gigaflopsa procesorske snage, a to je otprilike na razini stolnog iMaca starog šest godina. S druge strane samo je mrvicu sporiju od novog osnovnog Mac mini modela. Ako brzinu novog MacBooka usporedimo s nekadašnjim top modelom MacBooka Pro 17” možemo zaključiti da ga je čak prestigao, a kako u praksi znamo da vlasnici starih MacBook Pro modela i danas uživaju u njima (obično uz SSD dogradnju), može se zaključiti da novi MacBook ima sasvim dovoljno snage za ono za što je konstruiran. Ako se baš želite hvaliti, možete uvijek reći da je dva gigaflopsa brži od Cray superračunala iz 1996. godine koje je stajalo milijune dolara! :)

Do sada samo pohvale, mora biti neka kvaka, zar ne? Taman kada pomislite kako je to savršen prijenosnik koji će glatko zamijeniti vaš stari dobri MacBook Air, eto prvog izazova! Apple je zbog prostora i debljine izbacio sve priključke osim dva! S desne strane je priključak za slušalice, a s lijeve novi USB-C standard koji je sve-u-jednom priključak koji služi za napajanje, spajanje monitora ili kao veza s USB periferijom. S tugom ćemo primijetiti da je fantastičan MagSafe priključak izbačen u tom kompromisu, a onda u kutiji potražiti je li možda Apple priložio USB-C na USB adapter? Nije! Taj potez nije baš prijateljski jer sasvim je sigurno da će većini korisnika vrlo brzo zatrebati klasičan USB priključak, ako ništa drugo onda zato da mogu utaknuti svoju USB memoriju kojom se još uvijek najbrže prebacuju datoteke bez obzira na to što smo u dobu računalnih oblaka. Možda ste imali vanjski USB tvrdi disk kao Time Machine backup? Sada se mora petljati s adapterom ili kupiti Appleov Time Capsule koji backup izvodi bežično. Apple prodaje USB-C na USB adapter za 179 kn što je skupo za jednu takvu sitnicu.

Da ne bude zabune, nije USB-C loš standard, dapače, izvrsno je zamišljen i morao bi biti “otporan na budućnost”, tj. barem izdržati duže nego li je to uspjelo drugim standardima. No, u ovom trenu je problem što se on tek treba raširiti. Apple je tako 1998. godine “na silu” izgurao i stari USB u prvom iMacu jednostavno uklonivši zastarjele priključke “pa što bude”. Industrija je to tada prihvatila i USB se masovno proširio, ali svejedno je trebalo neko vrijeme da se to dogodi, a korisnik i u toj fazi mora funkcionirati. Zato bi bilo fer da je Apple priložio potreban adapter, barem dok se na tržištu ne pojavi dovoljan broj USB-C kompatibilnih uređaja. Stvar postaje problem i ako se želite spojiti na video projektor radi prezentacije, a nemate Apple TV i opciju da koristite AirPlay za bežični prijenos slike. Ako je potreban bilo kakav oblik eksternog monitora, pa čak i originalni Appleov, morate prvo kupiti USB-C konverter za monitor koji stoji čak 709 kuna! Onda je zaista isplativije kupiti Apple TV, pa to raditi bežično kada je potrebna velika slika, ali to opet nije idealna solucija ako želimo spojiti MacBook na klasičan monitor radi uredskog rada. No, stvar koja mi se odmah svidjela kod USB-C standarda je to što se konektor može dvostrano uključivati, isto kao kod Apple Lightning priključka na koji smo već navikli. Tako je konačno došao kraj frustraciji kada USB priključak često pokušamo utaknuti obrnuto. Podršku za USB-C za sada ima samo OS X, ali Microsoft je najavio da će standard biti podržan u novim Windowsima 10.

Novi Retina MacBook je komad fantastično inovativnog hardvera, ali nije za svakoga. Ako ste netko tko većinu posla može obaviti na iPadu, ali mu ponekad nedostaje malo više fleksibilnosti koju nudi računalo, onda je MacBook pun pogodak. Ako ste korisnik koji treba više procesorske snage, spajanje na uredski monitor ili projektor radi prezentacija, netko tko ima izgrađen eko-sustav USB periferija, onda je za sada bolji odabir MacBook Air ili MacBook Pro. Srećom, Apple nudi velik izbor prijenosnika, pa će svatko naći nešto za svoje potrebe. Ako se odlučite za MacBook, u Hrvatskoj će vas to zadovoljstvo stajati 9.800 kn + PDV za osnovni model. To je svakako mnogo novca za prijenosnik, ali s obzirom na razinu tehnologije (i prestiža) cijena je sasvim korektna. I za kraj, ako ne želite privlačiti pozornost, novi MacBook se može kupiti i u srebrnoj i tamno sivoj boji, mada moram priznati da zlatni izvrsno izgleda bez obzira na predrasude koje stvara.

Retina MacBook 12" 1.1 GHz (Early 2015) pro et contra