Kaže se da je razlika između malena dječarca i odrasla muškarca samo u cijeni igračaka. Nema sumnje da je autorica ove izjave žena i nema sumnje da je bila u pravu. Uostalom, još je Toma Akvinski ustvrdio da je božanska crta u čovjeku upravo – igra. Homo ludens čuči u svakom od nas i nesretan je ako si uskraćujemo djetinju radost i uživanje u beskorisnim, ali lijepim stvarima.

A kakva je tek (barem u mojem slučaju) sreća kad se zvijezde poklope pa imamo mogućnost i sreću uživati u stvarima koje su lijepe i iznimne, ali i korisne! Čak vrlo korisne... Nema dvojbe – MacBook Pro 15,4" Core 2 Duo 2,4 GHz s 4 GB RAMa i 250 GB HDD je upravo takva stvar.

One male stvari...

Teško je u okvirima razuma objasniti taj osobit osjećaj ugode i ushita prvog uzimanja novog MacBooka iz njegove pažljivo i precizno osmišljene ambalaže, onog prvog ogleda nove igračke... Zapravo ima barem još jedna razlika između malena dječarca i odrasla muškarca. Mi odrasli muškarci naučili smo ushit novom igračkom ispijati polako. Polako i u miru otpakirati je, ogledati, pomilovati vršcima prstiju, osmijehnuti joj se po prvi put. Dati joj vremena da stvori cjelovit prvi dojam prije nego počne dug put upoznavanja.

Ne uspijevam pronaći pravi atribut koji bi jednom rječju opisao dizajn novog MBP. Najbliže je možda reći – ssssssssssnažan. Jednostavni, oštri obrisi, elegantan profil, dojmljiv izgled. Bez sumnje mogu reći kako mu je najveći minus to što je – nefotogeničan. Uživo je značajno ljepši nego na bilo kojoj slici ili snimci koju sam vidio. Osobito kad stoji pokraj bilo kojeg konkurenta u istoj klasi.

Meni osobno najdraži detalj je svakako onaj u dodiru, prije nego u izgledu. To je zaista sasvim nešto drugo. Elegantno, britko, snažno.

Ergonomija

Ono prvo što po pitanju ergonomije svakako moram spomenuti je novi trackpad. Nemam dovoljno riječi pohvale. Čovjek sam koji se silom prilika navikao na ovakvu vrst zamjene za miša još u vrijeme dok su postojali prijenosnici bez ikakvog ugrađenog pokazivača, a standard je bio davno zaboravljeni track-ball. Već godinama tvrdim (i među svojim kolegama koji uporno prenašaju miša naokolo skupa s prijenosnikom ostajem posve neshvaćen) kako su mehanički gumbi na touchpadu suvišni. Svi šize na mene jer ne mogu na mom prijenosniku ništa raditi. Touchpad je uvijek preosjetljiv jer ga kalibriram tako da jedan dijagonalni potez prstom preko touchpada preveze strelicu preko cijele dijagonale zaslona. Dakle, nakon 5 minuta korištenja, osjećao sam se kao da sam se rodio s trackpadom novog MacBooka. Nema smisla ovdje ponavljati koje su sve njegove funkcionalnosti, mogu samo naglasiti da je listanje pomoću 3 prsta i uvećavanje/smanjivanje pomoću palca i kažiprsta zajedno s već poznatim "dvoprstim" klizanjem u svim smjerovima sjajan "producitivity booster". Ovaj dio MBP zaslužuje zaista vrlo visoku ocjenu, 4+. Što nedostaje za čistu peticu? Pa evo, kao pravi perfekcionist i cjepidlaka, našao sam podosta primjedbi:

• mehanički gumbi skriveni ispod plohe trackpada nepotrebni su – odnosno, bit će posve nepotrebni kad sve aplikacije počnu koristiti sve funkcionalnosti trackpada.
• Driver za trackpad je za moj ukus previše bazičan – želio bi mogućnost djelovanja na veći broj detalja i sitnica. Na primjer: navikao sam na veću brzinu trackpada nego što je najveća koju driver omogućava (bez obzira što ovaj ima veću površinu pa nije potrebna veća brzina – ali jednostavno sam navikao). Volio bi da se može utjecati na to što će se dogoditi na troprste i četveroprste geste (npr. Dashboard bi mi bio korisniji od Exposea, a siguran sam da bi netko rado to iskoristio za Spaces). Nedostaje podešavanje osjetljivosti za "pinch"-"štipanje" (malo mi je preživčan u nekim aplikacijama). Nedostaje kalibracija za pinch i rotaciju (tako da se te geste mogu prilagoditi individualnom položaju ruke i točno onim prstima koji se koriste – meni bi recimo kažiprst i srednji prst bili praktičniji nego palac i kažiprst, samo kad ne bi morao iskriviti ruku da pinch radi kako treba). Mehaničke gumbe bi trebalo moći (kad su već tu) proizvoljno dodjeljivati kao primarni, sekundarni, tercijarni ili kvartarni klik (kao s MightyMouseom) pa bi imali neku svrhu za korisnike koji rade isključivo na tap.
  
• Kod klizanja mi nedostaje "coasting" – ako idem prema dolje u tekstualnom dokumentu, volio bi da se može podesiti da se klizanje nastavi sâmo kad dođem prstima do ruba trackpada, sve dok ponovno ne taknem trackpad, i tako u svakom smjeru.
• Nažalost, još je slaba podrška za nove funkcionalnosti trackpada u non-Apple aplikacijama – bolje reći, od svih koje koristim, jedino ih NeoOffice već sve podržava, što me iznenadilo s obzirom da se radi o donationwareu. Ovo mi najviše nedostaje u Operi jer trenutno niti podržava trackpad, niti mogu koristiti njene geste (npr. najčešće korištena "back" je desnoklik i desno ili desnoklik pa lijevoklik, što je, i jedno i drugo, neizvedivo na trackpadu bez korištenja mehaničkih gumba).

U osjećaju tipkanja MacBookova tipkovnica mi savršeno odgovara – potpuno je isti kao i standardna Mac alu – brza, oštra i plitka. I zvučna, baš kako volim. Noćno osvjetljenje tipaka sigurno će mnoge oduševiti. I meni je ponekad korisno, iako više od 90% vremena tipkam posve na slijepo. U svakom slučaju, to sigurno nije osobina radi koje bi se odlučio za ovako skup prijenosnik, ali dobro dođe kao još jedan uteg na vagi. :-) Iako tipkovnica zaslužuje i bolju ocjenu od trackpada (kako bi se hrvatski reklo "trackpad"? slijedokliz? :-) ) ipak ni ovdje nije moglo proći bez određenih primjedbi:

• osobno bi podnio i gušće složene tipke, ali teško se navikavam na nedostatak nekih tipaka koje iznimno često koristim. Prije svega DELETE (koje nadomješta Fn+BACKSPACE), ali i PgUp i PgDn (Fn+gore i Fn+dolje) koje će mi prestati trebati onda kad troprsto listanje profunkcionira sa svim aplikacijama. Tu su još i Home i End (Fn+lijevo i Fn+desno), ali tu se ionako još uvijek svađam s Mac pojmom Home i End (početak i kraj dokumenta) u odnosu na Windows pojam (početak i kraj retka) koji mi je bez obzira na sve logičniji.
• Caps lock ponekad pretromo reagira. Da bi promijenio stanje CAPS-a, nekad tipku treba držati pritisnutu djelićak sekunde duže od svih ostalih tipaka. Vrlo iritantno nekom tko je često koristi. Nažalost, nisam uspio uhvatiti kad, odnosno zašto se to dešava.
• Enter (Return) je premali. Trebalo mi je više od mjesec dana da se naviknem.

Zaslon. Glossy zaslon. Zloglasni glossy zaslon. S LED pozadinskim osvjetljenjem. Pretjerano i prenaglašeno reklamiranim pozadinskim osvjetljenjem. Elem, da, glossy zaslon sigurno može smetati nekom tko pokušava precizno podesiti boje na pripremi za tisak. Ili tako nešto (valjda nisam sad odvalio neku glupost :-P). Ja mogu primjetiti da, iako se u njemu ogleda sve iole svjetlije iza korisnikovih leđa, na neki čudan način to ni najmanje ne ometa čitkost i vidljivost na zaslonu. U svakom slučaju znatno bolje nego s mat zaslonom moje stare Toshibe po kojem se jak izvor svjetla s leđa rasipao u široku mrlju ispod koje se ništa nije vidjelo.

Što se tiče priče "naš LCD ima LED pozadinsko osvjetljenje koje vam daje sliku istog časa kad otklopite zaslon" – ona je obično propagandno smeće. Iako LED nema latenciju kod uključenja kakvu ima fluo-cijev, priča je i dalje smeće jer samom računalu treba 2-3 sekunde da se probudi iz sna, pa se slika pojavljuje samo neznatno brže nego na fluo-osvijetljenom zaslonu nekog normalnog prijenosnika. Scenario u kojem se zaslon pali momentalno nakon otklapanja je onaj u kojem se računalo ne stavlja u sleep poklapanjem zaslona, nego se samo gasi njegovo osvjetljenje. Za to ja ne mogu pronaći praktičnu primjenu (osim u svrhu snimanja reklame "naš se zaslon pali momentalno" :-) ). Automatsko podešavanje intenziteta pozadinskog osvjetljenja u ovisnosti o ambijentalnom svjetlu je vrlo zgodno i vrlo upotrebljivo, no nedostaje mogućnost podešavanja osjetljivosti (automatika je preosjetljiva npr. u posve mračnoj sobi blizu TV prijemnika pa se može primjetiti kako svjetlo zaslona "pumpa" u ovisnosti o promjeni scene na TV). Općenito, malo mi smeta ta Apple filozofija koja kaže "naši su korisnici idioti koji nemaju pojma o tehnici pa im nećemo niti pružiti mogućnost da utječu na išta dublje od onog što mi procijenimo da je granica njihove sposobnosti" :-) koja se ogleda i ovdje, kao i u šarenom dijalogu za podešavanje trackpada s video-podukom o korištenju, ali bez najelementarnijih mogućnosti podešavanja.

Na kraju razmatranja o ergonomiji još jedna zamjerka na dopadljiv dizajn. Prednji rub MacBooka kad se digne zaslon je jednostavno preoštar i ovisno o stilu držanja ruku na njemu, nakon višesatnog rada može ozbiljno smetati. Meni u određenim situacijama smeta dovoljno da razmišljam o tome kakva bi mi tu obloga pomogla, a da ne ometa zatvaranje. Čak sam se u nekim trenucima uhvatio da razmišljam o flekserici i dijamantnoj šajbi. :-)

Na kraju, da nikom ne ostane krivi dojam: moram reći da je, sve u svemu, novi MBP najergonomskiji od svih prijenosnika na kojima sam ikad radio, a bilo ih je dosta i redovito nisu bili jeftini. Gornje primjedbe su jednostavno popis stvari koje nedostaju do savršenstva. :-)

Kako radi?

Pa, pretpostavljam da nisam pravi korisnik za ovaj prijenosnik, s obzirom da ga aplikacijama koje koristim nisam uspio natjerati da se ozbiljno uznoji :-). Pri tom valja reći da se ne bavim videom ni grafikom. Vjerojatno je najzahtjevnija aplikacija koju pokrećem pod OS X-om Opera, no i ona dolazi do izražaja tek kad otvorim nekoliko prozora istovremeno, i ispunim ih animiranim i video-sadržajem. Naravno, to vrijedi ako ne računamo Parallelse koji vrte Windows XP. Čak se može postići da pod virtualiziranim Windowsima radi i neka vrlo stara verzija AutoCAD-a, ali daleko od upotrebljivog (iako ovo nije ograničenje samog MacBook hardvera, već virtualizacijske okoline). X11 okolina i Inkscape koji koristim pod njom iznenađujuće malo opterećuju sustav. NeoOffice, Keynote '09, sve je to negdje između ove dvije krajnosti. Sve gore nabrojano zajedno uspjelo je opteretiti CPU do nekih 90% (s tim da je maksimum 200% po Activity Monitoru), a fizičkog RAM-a je još bilo na raspolaganju. Nažalost nema slike da ovo potkrijepi jer je nešto ipak zaškripilo – cmd+shift+3 je iz dva pokušaja dao samo dijagonalno razmazane pruge umjesto onog što sam ja vidio na zaslonu.

Vjerojatno nije svima poznato da ovaj model ima ugrađene dvije grafičke kartice koje se, doduše, ne mogu koristiti istodobno. Nvidia Geforce 9400M treba poslužiti jednostavnijim zadaćama i pri tom osigurati znatno dulje trajanje baterije. Nvidia Geforce 9600M GT se može uključiti za grafički zahtjevnije poslove. Šteta što prebacivanje nije moguće izvesti "u letu", na primjer putem prikladnog dodatka menu-baru. Uključenje ili isključenje jače grafike izvodi se u System Preferences dijalogu vezanom uz upravljanje energijom i zahtijeva logout.

Uz jaču grafiku, baterija novog MacBooka izdrži gotovo 3 sata (ili nešto manje, što prvenstveno ovisi o korištenju optičkog pogona i intenzitetu osvjetljenja zaslona), a bez nje i do 5. Provjereno u stvarnim životnim uvjetima, s trajno uključenim i aktivnim WLAN-om i Bluetoothom, a i osvjetljenjem tipkovnice, ali vjerojatno ne najzahtjevnije moguće uporabe u smislu opterećenja resursa. Moram dodati kako korištenje Vodafone Mobile Connect PC Express kartice bitno skraćuje ovo vrijeme.

I sad dolazimo do zaista velikog propusta. Dok zaista možemo biti vrlo zadovoljni baterijom, napajačem ne možemo nikako! Napajač koji se isporučuje uz MBP je PRESLAB! Toliko je slab da nije kadar sam napajati računalo kad je CPU na maksimum. Dakle, u slučaju da je baterija posve prazna, brzina CPU bit će ograničena snagom napajača!!??? WTF? Što je još gore? To što se jači napajač ne može niti naknadno, ni posebno kupiti. Osim u ovom, možda rjeđem, slučaju, preslab napajač puno češće iritira time što pri nezahtjevnom radu vrlo, vrlo sporo puni bateriju. Koristi li se slabija grafika, potrebno je otprilike dvostruko dulje vrijeme da se baterija napuni, nego što se praznila. Naravno, kad računalo spava ili je posve isključeno, punjenje je znatno brže. Ali temperatura napajača postaje toliko visoka da je na granici neugode kad se primi u ruku.

A kako radi pod Windowsima?

Eh, evo zaista neugodnog dijela. Koliko god ne volio biti ovako neugodan, za neugodnu istinu nema boljeg načina iskazivanja nego biti brz, direktan i brutalan. Sve ostalo može ostaviti dojam da stanje nije tako loše kako zapravo jest. A, govoreći o radu pod Windowsima XP Proffessional SP3 u stvarnom (Boot Camp), a ne virtualnom okruženju, stanje je očajno.

Stanje je toliko loše da je bolje ovdje MBP ne uspoređivati s nekim prijenosnikom odgovarajućih hardverskih osobina. MBP bi pod Windowsima, u smislu upotrebljivosti, vjerojatno izgubio bitku i pred nekim polu-noname plastičnim kineskim kršem od 3500 Kn.

Naravno, sirova snaga ugrađenog hardvera je neosporna. Informacija koju nisam provjerio, kako se radi o jednom od najbržih Windows prijenosnika, vrlo vjerojatno stoji. AutoCAD, kao vrlo zahtjevna aplikacija je apsolutno letio u svim testnim, kao i redovnim zadaćama. Također i MS Office 2007, neprikosnoveni žderač resursa, funkcionira kao da se radi o normalnim aplikacijama. :-) A to je nešto čime se nitko od mojih kolega i poznanika ne može pohvaliti – svi koji su učinili grešku i instalirali 2007, prilično su ljutiti na sebe i na Microsoft – 2 GB RAM i standardna grafika jednostavno nisu dovoljni za normalan rad na najobičnijem tekstualnom dokumentu, bez ikakvog zahtjevnog prijeloma.

Međutim, sirova snaga i ništa više nije model koji se očekuje od prijenosnika. I zato se moram vratiti na početnu ocjenu – očajno. Kako je moguće da računalo koje je toliko dobro pod jednim OS-om istodobno tako katastrofalno loše (puno lošije od najlošijih) pod drugim? Moj je odgovor – krajnja traljavost i indolencija pri izradi drivera. Naravno, grafička kartica, kao i zvučna i bluetooth modul imaju dobro napisane i redovito održavane drivere svojih proizvođača, ali sve ono što ovisi o Appleu bolje je ne opisivati. Iz aviona je očito kako je Apple napisao drivere zbrda-zdola, tek toliko da se kaže da ih je napisao, tek toliko da mogu reklamirati kako računalo radi pod Windowsima, uz neizostavni naglasak na "ne dajemo nikakvu podršku za Windowse". Pa i ne čudi me. Ne bi ni ja.  Međutim, ono što iritira najviše je činjenica da se očito na tim driverima niti ne radi – usprkos očitim bugovima i površnosti, updateova nema. Take the money and run. :-E

Da ne ostane sve na površnom pljuvanju, evo detalja:

• power management pod Windowsima praktički NE POSTOJI! - vidljiva je i dostupna jedino 9600 grafička kartica, računalo se zagrijava preko svake mjere (s lijeve strane gornje površine kućišta temperatura postaje toliko visoka da je neugodno držati ruku), a baterija nema šanse izdržati dulje od sat i pol uz maksimalnu štedljivost. Čak i najgore smeće od prijenosnika danas pod Windowsima podržava upravljanje osvjetljenjem zaslona, i taktom procesora s obzirom na životni vijek baterije.
• U odnosu na OSX driver, Windows driver za trackpad je   K A T A S T R O F A L A N! - ne samo da je još do bola bugovit (čak i s nedavnim updateom, jedinim među svim driverima do sad, koji je tek postigao to da radi kako je opisano u uputama), nego uopće ne podržava niti horizontalno klizanje, ni uvećavanje/umanjivanje, ni rotaciju, ni troprsto listanje. Sve ga to zajedno čini bitno lošijim pokazivačkim uređajem od sasvim prosječnog touchpada na sasvim prosječnom, 5x jeftinijem prijenosniku. Nema horizontalnog klizanja. Dvoprsti desnoklik radi ponekad :-), ali pri tom nije moguće izvoditi drag što je na Windowsima često korištena stvar. Nije moguće ni, kao na OSX, postaviti da jedan od mehaničkih gumba djeluje kao desni. Tap to click radi, ali s bugom. Odabere li se više objekata i nakon toga se želi napraviti tap-drag, to nije moguće, jer pri tom pokušaju trackpad pošalje najprije klik, pa tek onda drag, tako da deselektira sve objekte osim jednog. Dvoprsti tap za kontekstualni menu nekad radi, a nekad ne. Naime – kontekstualni menu se uvijek otvori, ali ponekad nije moguće ništa s njega odabrati jer čim se prstom krene odabrati opciju, trackpad pošalje klik dok još pokazivač nije na menuu tako da ovaj nestane. No, još uvijek se nadam da ga Apple planira bitno unaprijediti. Ovako – jednostavno se nije moguće oteti dojmu kao da se radi o dva posve različita touchpada.
• Upravljački dijalog Boot Campa prema korisniku je žalostan. Toliko žalostan da se smijem kroz suze. Ne mogu vjerovati da u 21. stoljeću netko smatra da se to zove "podešavanjem". Apple je samog sebe nadmašio -  postigao je jedinstvenu kombinaciju Appleovski spartanskih opcija za podešavanje i Microsoftovske ružnoće. Evo najjačeg primjera:
  
  Uistinu napredan skup power management funkcija. Zar ne? Utješno je to što je ipak prisutna jedna vrlo važna opcija koja se koristi gotovo svaki dan, kad nam prijenosno računalo služi kao server. :o)
• Ponašanje tipkovnice i trackpada je očito nekim dijelom pohranjeno u PRAM-u ili negdje, jer nakon ponovnog restarta u OS X ni tipkovnica, ni trackpad ne rade kako je podešeno u OS X. Kad u Windowsima odaberem da se Mac funkcije (osvjetljenje, glasnoća, itd) dobivaju s Fn+F-tipke umjesto samo s F-tipke (da bi normalno radio s windows aplikacijama i npr. dobio Help umjesto da smanjim osvjetljenje), to se nakon restarta prenosi natrag u OSX (gdje baš želim ove funkcije dobivati izravno F-tipkama) i obratno. Grrrrr... Isto tako, nakon restarta u OS X tap to click radi jedno kratko vrijeme (par minuta) pa jednostavno prestane raditi. I nema druge nego u preferencama trackpada isključiti pa ponovno uključiti "Tap to click". Vrlo iritantno.
• Znam da se Control ne koristi često na OSX pa je zato samo jedan, s lijeva, ali je jako potreban na Windowsima! Za koju #$&$#%/#%&$ BootCamp driver ne omogućava zamjenu Control i Command tipaka???!!! Ipak, moram pohvaliti unaprjeđenje u BootCamp 2.1 – napokon je moguće izbaciti optički medij eject tipkom kao u OSX-u.

Što zaključiti?

Naravno, nitko ne kupuje MacBook Pro da bi na njemu vrtio Windowse. Očito je da s tim i Apple računa. :-) Ipak, kao netko kome je ovo važan dio svakodnevnog posla, ne mogu ovo zanemariti. Srećom, u velikom dijelu posla moguće je Windowse izbjeći tako da ova loša ocjena ipak ne utječe previše na opći dojam.

Recimo ovako:

• OS X – ergonomija: 4+
• OS X – radni učinak: 5
• Windows – ergonomija: 1
• Windows – radni učinak: 5

Uzme li se u obzir omjer vremena provedenog u radu na jednom, odnosno drugom OS-u – 70% OS X, 30% Windows – prosječna ocjena je:

(4,5*0,7+5*0,7+1*0,3+5*0,3)/(0,7+0,7+0,3+0,3)=4,23

Svakako visoka ocjena. Da li to znači da je MacBook Pro zadovoljio očekivanja? Moja nije. Za taj novac, očekivao sam čistu peticu. Srećom, šanse za popravak ima.