Kako i sam naslov kaže, apsolutno zlo ne postoji ( osim u SF-filmovima ), pa recite vi meni što bi moglo dobroga proizaći, nakon što se rješimo ove beštije.

Meni na prvu pada nekoliko zamisli.

-Možda se okenemo proizodnji domaće hrane i prestanemo uvoziti ovo jeftino smeće, što sad većina ljudi kupuje zbog neimaštine.

-Možda ljudi shvate da nito nije "nedodirljiv", ma kako bio bogat i slavan i pokažu više empatije jedan prema drugom.

-Možda naši ljudi neće morati ( ili neće moći ) ići van raditi. Mogli bi sve ljude zaposliti od ; građevinaca, konobara, sezonskih radnika po poljima.

-Možda se poprave odnosi u obiteljima i budu više jedan-drugom privrženi.

Evo to je na prvu, što mi pamo na pamet...i jedan osobni na kraju

-Možda moja firma i ja, nećemo morati proizvoditi "corona-free generatore"...to je u zadnje vrijme u toj branši pod must have

Ne znam kako će biti u svijetu no naši ljudi su kratkog pamćenja (neka se nitko ne naljuti, ali je to istina) pa će za xy vremena biti sve po starom osim ako ovo globalno ne potraje jako jako dugo.
U tom slučaju očekujem da će dobar broj ljudi kako bi prehranili obitelj i sebe ponovno otići na selo, neće imati masu stvari koje su do sad imali nadohvat ruke u većim gradovima, ali će moći sami proizvoditi hranu za svoje potrebe.

IMHO Neće se promjeniti ništa, i vrlo brzo nakon prestanka globalne karantene, sve će se nastaviti po starome.

Ekonomija ne funkcionira na emocijama i željama, nego na ponudi, potražnji i tržišnim zakonitostima.

Zaludu ti domaća proizvodnja hrane, ako je ista višestruko skuplja od uvozne, a skuplja je zato što proizvodiš znatno manju količinu, na relativno maloj površini, pa imaš prevelike troškove.

Ako u državi nema posla, ili je isti slabo plaćen (potplaćen), a ljudi ne mogu ići vani, onda će ljudi živjeti u bijedi, ili umirati od gladi, a ne svi raditi.

A što se međuljudskih odnosa tiče, mogu ti iz prve ruke reći da su ljudi jedni prema drugima bili puno bolji u ratnim uvjetima, ali to je vrlo brzo nestalo nakon normalizacije života i prelaska u mirnodopske uvjete.

U grubo - Darwin na djelu.

U sitno - opstat će oni koji su opstajali i do sad. Da, generalno će svi iz ovog izać siromašniji (financijski) i brojčano (mnoge ljude i odnose će ovo razbucati), no u konačnici bit će bitno ono što znaš raditi i koliko si dobar u tome odredit će da li ćeš živjeti ili ne.

Višak ekonomista i managera će propasti jer neće više imati čime upravljati, a perestrojke biti neće, nitko se neće usuditi projicirati i planirati na duže od mjesec-dva i "on a larger scale".

Mislim da će debelo stat i promet putnički, a resursi nužni i potrebni čuvat će se lokalno.

Hoćemo li biti konzervativniji? Vjerojatno. Nećemo štediti "za mirovinu" već živjeti za dočekati sutra, ali opreznije.

Ne baš - "amiški" ali dovoljno blizu tome.

Ja se nadam da je ovo dokaz da se može, umjesto bolovanja, uzeti koji dan doma raditi. Ja osobno radim sada evo već treći tjedan. Nema problema, tako da bi bilo lijepo, kad se malo lošije osjećaš da možeš jednostavno reći, e danas radim od doma (evo 2 dana mjesečno) pa ako si malo "under the weather" jednostavno radiš u toplini svoga doma.

Ja se nadam da će ljudi manje ići u kafiće, tj. uvidjeti da je dobra zabava i po parkovima i kućna druženja. Mrzim kad me netko pita za ići na piće, a onda odbije da umjesto pića odemo prošetati negdje. Mene zanima razgovor s tom osobom, ne zanima me biti u zadimljenom zatvorenom prostoru gdje na kraju izađem kao pepeljara.

Toliko za sada

Mislim da će bilo što dobro što iz ovog izađe - biti čisto individualno. Na općoj društvenoj razini, možemo očekivati samo - loše.
Osim možda (a i to nisam siguran) - većem natalitetu, kratkoročno. Kao što je npr. bio povećan natalitet 1996. godine.

Domaća poljoprivredna proizvodnja neće se oporaviti, nego dodatno propasti, jer i ono malo što se plasiralo kroz turizam - propast će. A trgovački lanci će i dalje imati političare na plaći, da im propisima pogoduju pri uvozu prehrambenog smeća, kao i do sad, s tom razlikom što se prije pogodovalo prvenstveno Todoriću, a sada - svima.
Eto. Moje 2 lipe...

cariblanco kaže:


Blagostanje društva (cjelokupnog!) gradi se na strukama i zanimanjima s VISOKOM dodanom vrijednošću, a ne logikom "onemogućit ćemo ljudima da emigriraju kako bi bili prisiljeni raditi slabo plaćene poslove na lokalnom tržištu rada". Kojom izvrnutom logikom se ovo može smatrati "dobrim"??

Da te podsjetim, i ti radiš "vani". To što primaš plaću od hrvatske firme, ne mijenja činjenicu da ne bi imao posla da ne putuješ u inozemstvo.

Strategija razvoja gospodarstva kakvu imaju sve naše vlade u zadnjih 25 godina - "nemamo strategiju i nemamo pojma što da radimo, ali srećom imamo turizam pa ćemo nekako preživjeti od sezone do sezone" - dovela nas je do toga da nam trećina nacije živi od sezonskog posla konobara, kuhara, sobarica, animatora, bookera i sl, ili od djelatnosti koje opet žive od ulaganja u turizam. I da će oni ove godine - što? Vratiti se na selo saditi krumpir da ne krepaju od gladi? A oni koji su se rodili na gradskom asfaltu (bez obzira radilo se o Zagrebu, Slavonskom brodu, Dubrovniku ili Puli)? Neka uzgajaju bosiljak u lončanicama na prozoru na 7. katu?

I to je dobro?

Jeste li vi normalni?

Biste li tako isto razmišljali da ste u njihovoj koži?

Smayoo, 25 godina je trećina života. Netko tko u trećini života nije bio u stanju "napredovati" od sezonca na 3 mjeseca do nekog sigurnijeg posla i unovčivijeg znanja, tog nijedna strategija ni pomoć ijedne vlade neće spasit.

Da se razumijemo, ne mislim da je to što ljudi rade da bi preživjeli loše, niti da svi mogu na fakultete ili u škole, zanate i ne znam ni ja kud... ali u 25 godina ovisiti samo i jedino o "sezoni" i nekom "privatnom gazdi"?

Ono, nemam iza sebe još 2x25 godina pa sam radio cca 15 različitih poslova u životu i u realnom i u javnom sektoru i od toga (pre)živio. Nekad bolje a nekad lošije.

A nisam nešto posebno pametan ni sposoban u odnosu na "prosjek".

Daddo kaže:


Opet neće napredovat do pozicije di može lagodno živjeti i ne brinuti koliko će mu režije biti. Neće nikad moći lagodno riješiti stambeno pitanje. Na tisuće je takvih ljudi u HR.

To si ni ja nemogu priuštiti sada, a radim u struci sa VSS diplomom. Nadam se ne zadugo (u smislu, nadam se da ću si moći ubrzo priuštiti rješenje vlastitog stambenog pitanja), ali bome ću čekati sada ako uopće plaća ostane ista. Tek smo nakon godinu dana uspijeli stat na noge da uspijemo razvući primanja na manje od troškova (mladi ludi na početku), ali sad će nas najvjerojatnije ovo sve baciti natrag par koraka. Meni iskreno nema ovo smisla, ali idem ovako dok se ne smislim ostajem li tu ili se selim natrag u Australiju, ali to je već drugi par rukava.

Što znači "lagodno živjeti i ne brinuti se kolike će mu režije biti"?

Ono, sjećam se ko jučer... bila je zima, pred Božić 1996. stari je dipl. ing. naftnog rudarstva sa 20 godina staža u struci i vrhunski "krivić" (bušači su specijalna sorta u naftnoj industriji), sjedimo u službenoj Ladi karavan i čekamo ekipu stranu da dođe iz Okešinca na naplatnima autoputa bratstva i jedinstva... Amer, 2 Škota, Talijani i Francuz dolaze u Chrysleru od rent a cara koji iznutra izgleda ko cockpit voyagera, sa prve horizontalne bušotine u RH. Njihova dnevnica je između 600 i 1100$. Škole isto ko i moj stari, znanja jednako ili manje. Njegova dnevnica je 20$.

Idu k nama doma na feštu, ulazimo u naselje građeno krajem 70ih, planski i tipske kuće... i veli Bill kad je izašao iz auta... (Bill je u to doba 250 dana bio na terenu s dnevnicama od u prosjeku 800$ dan i base salaryjem od nekih 350k$ netto) - jbt kak ste vi bogati!

Reko, zašto Williame?

Pa vi svi imate kuće od cigle. I vlasnici ste im?

:DDDDD

Nije stvar u tome što si možeš priuštiti SAD... nego da li radiš na tome da si SUTRA priuštiš bolje - sam. Bez da ovisiš o tome da ti država nešto "pokloni" ili subvencionira. Da si u stanju steći znanje koje ti omogućava nešto drugačije i bolje od onog što imaš sad.

Nekad je u ovoj zemlji bilo svega. Razvijene poljoprivrede, industrije, turizma, znanosti i velikih inženjerskih razvojnih jezgri. Da se držim svoje struke i pričam o onom što znam, klinac koji je krenuo u elektro školu je prije kraja školovanja prošao barem 1000 sati prakse u okruženju u kojem je najniža razina poslova u njegovoj struci bila iznad razine montiranja plafonjera po hotelskim sobama. U prvih 5 godina staža, taj je mladić imao iskustvo koje danas većina električara ne stekne do penzije, jer ga je imao gdje steći. Ljudi koji su studirali elektrotehniku radili su na faksu konstrukcijske i dipomske radove, projektne zadatke i sl. u sklopu timova koji su radili na real-life projektima, za živo i funkcionalno gospodarstvo, za razvojne projekte, za poljoprivredu, industriju... i za turizam. Dok su primili diplomu u ruke, već su imali razvijeno funkcionalno znanje koje danas 30% inženjera ne stekne niti u 20 godina, jer nema inženjerski izazovnih poslova, rade se trivijalne stvari.
Posljedično, srozavamo se na ljestvici vrijednosti. Naše škole i fakulteti vrijede sve manje u usporedbi s onima koje rade u živom gospodarskom okruženju. Naši stručnjaci - isto tako.

Sve to isto vrijedi i za sve druge struke, a ne samo za moju - elektro. Uzmi sad za primjer nekog tko je negdje u Slavoniji završio neku gimnaziju, s ne baš visokim uspjehom. Ja sam maturirao 1989. u "šuvarici" gdje se maturalna svjedodžba s prosjekom 3,0 smatrala solidnom. I bila je solidna. Jer je onih s 5,0 bilo 2% , a ne 20%, kao danas. E, taj klinac je završio gimnaziju onako... možda je ili nije upisao neki studij koji je isto tako "onako", pa odustao nakon godinu dana. I onda otišao raditi kao konobar sezonac u npr. Umag.

U okolnostima živog, zdravog, funkcionalnog i dinamičnog gospodarstva (a) ne bi možda ni išao u gimnaziju jer bi postojala zdrava perspektiva s nekom strukovnom školom, (b) ako bi i išao u gimnaziju, razina zahtjeva bi bila takva da se ne bi upisao u nju ako nije tome dorastao, a sustav bi ga priveo svrsi da je čak i s trojkom ozbiljno sposoban nešto studirati (što u ovim okolnostima nije jer je sustav atrofičan i apatičan pa proizvodi i takve maturante, a to nije njhova krivnja), (c) čak i sasvim mediokritetski čovjek sa završenom srednjom školom u zdravom gospodarstvu dolazi na posao i u okruženje koje ga tjera i potiče na rad i napredovanje, profesionalni razvoj... Jer su u takvom sustavu sposobni ljudi - potrebni i sustav je usmjeren tome da od svakog napravi maksimalno sposobnu individuu.

Ne znam, Daddo, da li uviđaš poantu, ali evo, da je naglasim: sustav kojeg ti razmatraš temelji se na 10-ak % ljudi na vrhu Gaussove krivulje koji uvijek sami sebe razvijaju jer su samomotivirani. A ostale tko je.e, neka budu (loši) konobari i sobarice do smrti. A sustav kakav funkcionira u zdravom, funkcionalnom i dinamičnom gospodarskom okruženju stremi tome da PROSJEK društva digne na višu razinu.

Kao maturant radio sam stručnu praksu u tadašnjoj Iskra Delti, u Rijeci. Šef mi je dao zadatak da napišem program generator za automatiziranu izradu korisničkog sučelja. Kad mi je ispričao što želi, nacrtao na papiru i pokazao neke primjere, bio sam prilično izgubljen (a smatrao sam kako sam solidan programer i svašta sam beskorisno znao iskodirati, čak u assembleru ). Drugi dan je došao vidjeti što sam napravio, nisam bio napravio ništa, samo sam čituljio neke manuale (bez previše razumijevanja) pa mi je rekao da sutra više ne moram ni doći ako se ne mislim pomaknuti s mjesta i doći ja njemu s nekim konkretnim pitanjima, a on će mi naći praksu u 3. maju, da nosim marendu i kuham kave.

Danas praktikanti nemaju kamo uopće otići na praksu, a njihovi profesori okolo moljakaju poduzetnike da im makar daju papir da su odradili praksu.

Daddo kaže:


To po meni znači da imaš dovoljno visoku plaću, da si platiš sve režije bez da te ne stegne u grlu svakog mjeseca. Ja sam taj status donekle postigao, ali rentam, srećom, rentu i režije mogu bez problema platiti. Platim si i hranu, i sve u vezi auta, ali, nemogu uštediti. Nešto smo počeli uspijet, ali žrtva je da uopće ne idemo vani više. U kinu nisam bio ohoho, a veliki sam filmofil itd. To je nadam se privremeno. Znam da netko tko ovo čita, može misliti bu huhu, nemože jadan u kino, ja nemam za jest a ova budala se žali da ne ide toliko često u kino više. Svjestan sam toga, ali..

Tražim li puno, da od svoje pune inženjerske plaće obavim sve što moram i priuštim si odlazak na ručak u restoran koji vikend i odem u kino? Ja mislim da ne.

E sad, ja tu dosta hiperbole radim, ali nije uopće daleko od istine.


Daddo kaže:


Na državu uopće ni ne računam, na mirovinu uopće ne razmišljam, meni je cilj totalno svoj život osigurati sam. A to će na kraju najvjerojatnije tražiti moj odlazak is Hrvatske ili osnivanje svoje firme kada jednog dana skupim dovoljno iskustva, ali po pričama svih poduzetnika koje osobno znam, svi mi, a i pametno, govore da odem van. A ja u to vjerujem.

Sa smayoom se slažem upotpunosti.

Praksa, hahahha, to je tako veliki smjeh sada. M zbog nedostatka firmi, a i volje da se neki odluče uzet nekoga i nešto ih naučiti. To se na kraju svede na popuni ove tablice i donesi svima kavu.

Tužno je to.

@smayoo: mislim da nisi dobro razumio moj post... nebitno je gdje si na Gaussovoj krivulji, sve dok se po istoj krećeš u desno.

Ovaj iz moje priče je bio ŠUP-ak (završio ŠUP) pa se je pomaknuo kad je i koliko mogao. I možemo se složit oko toga da nam je privreda generalno u klincu... ali šupaka bar ne nedostaje.

Hoćeš svježiji primjer? Tip mlađi od mene, kuhao mi je kave dok sam radio kod privatnika, radio svetke i petke u bircu gdje sam ujutro pio kavu... žicao me da ga zanima nešto bolje, on bi učio ali nije pametan - što. Reko uzmi "programirat" za web... dečko je danas nekakav junior sw developer.

Kolegica njegova iz suprotne smjene, tu negdje s godinama ko i on... vratila se doma u Bjelovar. I nastavila konobarit tamo. Jbg. Can't save'em all.

Ti ako sam dobro skužio predaješ negdje na nekom visokom učilištu i stalno gledaš neke studente. Na njima točno vidiš tko je tu zbog papira a tko zbog znanja. I tako se i trudiš oko njih. Svi dobiju isto, znatiželjni dobiju više, ako su "dovoljno" znatiželjni.

@štef: nije stvar u tome tražiš li malo ili puno, nego u prioritetima. Ako ti je važno izać van i u kino - izađi. To je puno važnije od nekog "krova nad glavom" koji ionako nije niti će ostat tvoj, a teško da ćeš ostat radit u jednom gradu i radit posao od 7-15 i imat za kredit za isti... a ako putuješ i živiš po hotelskim sobama/kontejnerima onda si doma - kad i koliko?

Daddo kaže:


Ovako, izvučeno iz konteksta... baš si provokator em je čovjek u samoizolaciji, em restorani, kafići i kina ne rade, a ti ga savjetuješ da se posveti prioritetima

Prioritet mi je preživjeti, zato smo smanjili na minimum i izlaske i kupovinu nepotrebnog.

Ali mi je apsurdno da dva VSS radnika koje rade u struci moraju paziti što će trošiti u smislu zabave (muzeji, kino, kavica, ručak). Meni je to apsurdno, ne samo u mom slučaju, nego u okolini ljudi s kojima sam odrastao, a s nekima i išao na fakultet.

PS krenule prve mjere, curinu plaću su sheftali 20% dolje. Sada je kao VSS lošije plaćena nego spremačica u bolje stojećoj firmi. Bravo!

To ne može imati veze s realnim stanjem stvari jer je nemoguće da nema još posla u pipelineu barem za par mjeseci. Samo što joj je poslodavac iskoristio dobrodošao izgovor da sreže plaću kome god može.

Daddo kaže:


Razumio sam ja to, ali ti nisi razumio moj.

Zainteresirani i motivirani pojedinac se kreće po Gaussovoj krivulji udesno. Ali čim je takav, on je već u gornjih 10-ak %.

Zadaća SUSTAVA (društvenog, ekonomskog, političkog...) nije da ljudima govori - ako niste zainteresirani biti nuklearni fizičari, tko vas je.e, budite sobari(ce) i konobari(ce) - nego da STVARA UVJETE I SUSTAV VRIJEDNOSTI takav koji CIJELU GAUSSOVU KRIVULJU pomiče udesno. Dakle, da PROSJEČNO sposobni članovi tog društva imaju DANAS višu razinu sposobnosti, nego što su imali PROSJEČNO sposobni članovi tog istog društva PRIJE 20 GODINA.

Tako rade u Finskoj, Švedskoj, Danskoj. Južnoj Koreji, Taiwanu, Kini. Pa i (manje uspješno, ali također) u Njemačkoj, Češkoj, Nizozemskoj, Austriji.

A kod nas imamo već 30-godišnji kontinuitet sustavnog propadanja, u smislu da naša Gaussova krivulja klizi ulijevo, potpuno bez kontrole i ne samo bez kontrole, nego i uz stav svih dosadašnjih vladajućih garnitura "ma dobro je, doći će turisti...".

Nego, budući je danas 01.04. jel ovaj cijeli thread neka zajebancija, ili za ozbiljno?

Meni uopće nije do zajebancije.

smayoo kaže:


Jasno mi je, ali evo, ugrabili priliku. Evo mjera poziva i za mene, iako posla imam, slat će nas na GO.

Daddo kaže:


Mislim da si skroz pogrešno shvatio smayoo-a.

Nije problem u pojedincu, nego u državi. Jer, kad ti kao pojedinac, živiš u državi koju je, prilično vjerno, opisao smayoo, i želiš "napredovati", imaš samo tri opcije:

- da imaš puno sreće u životu i uspiješ raditi posao kojim možeš zaraditi dovoljno novaca za normalan život (puno sreće ti treba jer takvih poslova je vrlo mali broj, upravo zahvaljujući nesposobnosti onih koji vode državu, a ne nesposobnosti pojedinaca)

- da se uhljebiš u neku državni ili privatnu firmu, na relativno dobro plaćen posao, gdje ne moraš puno ili ništa raditi (takvih je poslova još manje i rezervirani su samo za one "sa članskom iskaznicom" koji usput imaju "dobru vezu")

- da svoju sreću potražiš u inozemstvu

Ljudi koji žive npr. u Slavoniji, i imaju završen fakultet, nemaju šta raditi, jer posla nema. A, ako posla nema, i jedina opcija je to da ljeti odu raditi na more kao sezonski pomoćni kuhari, konobari, sobarice i slično, onda će to i raditi, jer ipak od nečega treba živjeti.
Sa ulaskom Hrvatske u EU i to se promijenilo, jer sada ti ljudi, koji su bili "osuđeni" crnčiti po cijeli dan za 3.000-5.000 Kn, mogu otići u Irsku, Njemačku, Francusku, Italiju, i raditi normalan posao, za normalnu plaću, s tim da je ta normalna plaća "nenormalno" velika u odnosu na "kiki-riki" koji su zarađivali kod nas na moru.
Zbog toga ugostitelji i kukaju zadnje dvije sezone, kako "nema radnika".

Naravno da nema radnika, jer više nitko nije lud trošiti svoju snagu, zdravlje i živce, da bi zaradio plaću od koje ne može pristojno živjeti.
Krivicu za sve to ne snose pojedinci, i njihov "nedostatak motiviranosti", nego država koja nije sposobna urediti gospodarstvo kojim bi bili zadovoljni svi, ili barem većina ljudi.

Osobno ja bi samo voli da se zadrži ovaj razmak između ljudi u svim situacijama. To mi je baš vrh. Nema gužve, svi su ti na 2+ metra, ma milina. Samo bi bilo dobro da je ta distanca još malo veća, ali ako ostane na 2m bit će super.

m@xym kaže:



Problem je u puno pojedinaca

Problem je što imamo u HR puno pojedinaca istog sustava vrijednosti koji u konačnici realno ocrtavaju stanje u HR.

Imamo u HR puno pojedinaca / lopova (naših: prijatelja, susjeda, rođaka, braće, roditelja koji su spremni uzeti od olovke sa posla koja im ne pripada, do milionskih provizija kako bi prodali državno srebro (primjerice INA). Da ne nabrajam sve druge modele njihovog djelovanja (nepotizam, javni natječaji, itd.

Mnogi od tih pojedinaca su se u proteklih 20-ak godina “umrežili” kroz pravosuđe, upravljačke (primjer Dinama) i vladajuće mehanizme u vrlo čvrstu mrežu koja sama sebe štiti.

S druge strane imamo puno pojedinaca koji misle da im netko u demokratskom uređenju treba servirati pošteno pravno uređenu državu a oni su to gosti.

Pored takvog stanja nikako ne može biti bolje. Makar imali i deset corona .