Nismo jeli gravče na tavče. Bili smo na Ohridskom jezeru pa smo jeli "ohridski pastrmki", naravno.
Inače, gravče na tavče mi je osobno jedno od dražih jela od graha.

... Duge Uvale!

Smayoo, ureko si me.

Auuuu, jadan, baš mi te je žao...
Nego, kako si ti to - prošao kroz Rijeku, a da se nisi prijavio na ručak ili večeru? Nemoj ponoviti taj faul u povratku...

Na zalost, tu smo samo par dana i gibamo u Zg rano u petak zbog nekih obaveza. Tako da necemo imati prilike za skretanje s puta. ...s puta ne skrenemo, s puta ne skrenemo...

Pozdrav od doma...

gledam "Sretno Dijete" i vidim ove iMace u Globusu....

Na takvom plavom sam prvi puta tipkao na Macu. U Poslovnom dnevniku 2005-2008, i tada je bio star. Kako me je bunilo naći @, pisati na toj mašini nakon sedam godina na PC-u.
Kako je Poslovni dnevnik nasljednik Dnevnika (novine s kravatom, kako je išla reklama) bio je u polovičnim vlasništvu EPH, a oni su tada sve novinare opskrbljivali sa takvim računalima. Stariji bi imali onaj lapotop koji je Jobs provlačio kroz hula hooop. Mobilna verzija ovoga iMaca.

To je bio moj prvi Mac, iMac G3 Bondi blue, pazi, 4GB HDD, i bilo je dovoljno za sve moje potrebe, cijena je u tadašnjem Filexu bila PAPRENA! Čini mi se oko 12.000 kn, i još se čekalo na njega skoro mjesec dana.

Dan danas je kod nećakinje, znam da je prije nekoliko godina radio, dalje se nisam zanimao, mislim da su ga šutnuli na tavan.

Miš je bio katastrofa, tzv. Baby mouse, tko se sjeća znat' će.

Onaj čudni, okrugli, sjećam se. Iako tada nisam bio na Macu.

Da, znam za taj miš ali ga mi nismo imali u redakciji. Imali smo najobičnije miševe (tipa današnji miš od 50 kuna, ako ima neki za tako malo love) koji su bili spojeni na desni ili lijevi USB port od tipkovnice (ovisno o tome jesi li dešnjak ili ljevak); tada sam prvi puta vidio takvo rješenje i tada sam skapirao da je Mac stvarno - drugačiji.
Kako je išla reklama?
Think different...

I da, taj baby miš je ustvari morao ići u tipkovnicu, jednostavno je bio prekratak kabel kad bi se uključio u Mac. Sjećam se da je tada MS Office imao verziju Outlooka koja se zvala Entourage, a preglednik je bio Netscape Navigator ili MS Internet Explorer.

Sve je bilo puno ljepše nego na PC-u, a mnogi su me ismijavali zašto sam dao tolike novce (ustvari sam se djelomice i kreditirao) za tako "slab" stroj.

Meni promaklo da je Kuljiš umro prosle godine...

Odlazi ta generacija posljednjih pravih novinara koji su počeli raditi u starim jugoslavenskim redakcijama i kovali zanat kako je trebalo, bez preskakanja stepenica.
Ne ulazim u to kakvi su postali ljudi, no većina njih propušili su k'o dimnjaci i propili se do te mjere da su postali inventar u kafićima oko redakcija.
Primjerice, Kuljiš i Židak su bili pretili, puno su pili i pušili. Prvi je '51., drugi '53. godište, od njihove generacije još je živ Pero Kvesić, ali diše sa 25% kapaciteta pluća i još uvijek puši (doduše smanjio je sa tri i pol na pol kutije dnevno), on je '50.o godište. Njihovo je godište i Inoslav Bešker, ali čovjek živi zdravim životom i izgleda potpuno zdravo za svoje godine (50o godište).
Ima ih nekoliko, čak i nešto starijih, koji su živjeli sličnim životnim stilom kao i prije navedeni (puno su pušili i pili) samo se jedan do danas bavi sportom koliko može, a drugi je prestao s pićem i cigaretama ukoliko ne griješim: Božo Sušec ('46o godište) i Miroslav Lilić ('44. godište).
Genetika valjda.
Miro nam je pred 40 godina na tadašnjoj TV Zagreb javil da je Joža hmrl.

No, sve ih šiša (prve za dva desetljeća, druge za jedno) Oliver Mlakar.
Još uvijek živi u Samoboru, rođen je 1935 - što će reći da ima 85 godina. Za čovjeka koji je radio u medijima u 20om stoljeću, respektabilno.
No, koliko znam - on niti je pušio niti pio. Možda je nešto malo, no ne stane u istu rečenicu s prije navedenima što se navedenih poroka tiče.
Kod njega je i gnetika i stil života (Samobor je na vrlo visokoj ljestvici kvalitete života u HR), ima penziju dostojnu da se ne mora živcirati oko ičega i tako i živi. On je u mirovini od 2002., koliko mi se čini.
Ovih sam se sjetio ovako, vjerojatno ih ima dosta na koje sam i zaboravio.
EDIT:
Što se Tita tiče, ako ga netko skida kao da on priča iz groba, to je Mićko iz PLJiŽa:

U Srbiji ga zovu Nušićem današnjice. Nisu daleko od istine.

Nekako mi se čini da je prije i sama vijest bila "vijest" te da se svakoj vijesti pristupalo studiozno, ozbiljno i oprezno, krajnje profesionalno. Dnevnik nije mogao voditi bilo tko.

Danas mi se čini da se sve svodi na senzaciju i kič.

Vijest iznad svega, pa makar i istinita.