Hey ekipa, zanimljiv članak na temu, s nešto podataka o utjecaju smartphonea i društvenih mreža na razvoj novih generacija dijece, na njihovo raspoloženje, društvene navike itd.

> www.theatlantic.com/magazine/archive/201...a-generation/534198/

Kakva su vaša iskustva, mišeljenja?

Za pocetak, dugacak i citljiv clanak.. Svidja mi se i naslov knjige iz koje je uzet, kao i clanak, dugacak brate

Nemam iskustva, ali kako i cura i ja puno zbog posla buljimo u ekrane, u posljednje vrijeme dosta pricamo o "strategiji" koristenja ekrana pred djetetom koje samo sto nije reklo Ding!

Ne zelim da zbog mene sada, kasnije bulji ce ekrane non stop jer je to normalno....


p.s. narucio sam knjigu, hvala...

Ja sam to rijesio tako sto sam se prvo prisiljavao da ne buljim u ekran pred djetetom, a onda sam shvatio da mogu u ekran buljiti i kada umrem, pa se sada radje igram s kockicama. Ovo je i ujedno i odgovor zasto upgrade Jabucnjaka kasni godinu i pol.

Evo, procitao sam i linkani tekst. U drustvu nikad ne gledam u telefon, pa tako ni u drustvu vlastitog djeteta. Upoznat cu ga s drogama i alkoholom cim ranije da zivi kao normalni ljudi i da se ne navuce na to mobilno sranje.

Moje curke(5-7g) obožavaju tablet. Kojekakve igrice, crtići, youtube modeliranje plastelinima, itd. Uglavnom, sve im je zanimljivo.
Damo im dnevno po pol sata do sat i to je to.
Aktivnosti kroz dan svedemo na to da se što manje sjete tableta.
Crtamo, kartamo se(crnog petra, uno, memory), čovječe ne ljuti se, backgammon, monopoly, kreativne radionice (kućice, drveća, životinje itd), odlazimo u park.
Uglavnom navedene aktivnosti su im draže od tableta. Al, kad se same igraju i kad im dojadi, odmah pitaju za tablet.

Za kasnije bumo vidli. Rješavamo stvari u hodu, ionako je sve to individualno. Supruga i ja se trudimo što manje petljat po mobitelima, bar u njihovoj prisutnosti.

Ja buljim u ekran i zbog posla, i zbog hobija, i zbog informiranja. Cijeli život, od 13. godine. Možda moje mišljenje o tome nije mjerodavno, ali vjerujem da bi se mnogi, uključivo i moja supruga i troje djece, i prijatelji, složili da nisam zbog toga ispao sociopat niti psihopat.
Mišljenja sam da su i smartphonei, i društvene mreže, internet, youtube, reddit, itd. samo kanali komunikacije i izvori informacija. Možeš ih iskoristiti za super stvari, ili za najgluplje i najzloćudnije na svijetu. To je stvar prije svega nekih karakternih osobina s kojima smo se rodili, a onda sustava vrijednosti kojeg smo preuzeli od svojih roditelja, učitelja, okoline...
Imamo sina od 16 i kćeri od 13 i 7 godina. Nisam se nikad trudio ne buljiti u ekran pred njima. I oni bulje u ekrane. Ne isključivo, isto kao ni ja, ni supruga. Također i čitaju, i bave se sportom, i pomažu oko kuće (kose travu, bojaju drvenariju, odnesu smeće, kuhaju, peku kolače...), putuju s nama, druže se s drugim ljudima uživo, idu u kino s nama ili s prijateljima... Meni je jedino važno pratiti na koji se način služe svojim "sokoćalima", tj. koje sadržaje konzumiraju i na kojoj razini komuniciraju. I zadovoljan sam, jer vidim da istražuju, razmjenjuju iskustva i mišljenja i kritički se odnose prema tome što nađu.
Mi smo kao klinci čitali stripove, a naši starci su čupali kosu i tvrdili da nas to vodi u propast i da bi trebali čitati knjige. Knjige su, odgovorno tvrdim, i šund-literatura najniže razine (da sad ne imenujem autore i naslove, kako se nitko ne bi našao uvrijeđen), i inspirativna beletristika za razne uzraste (od Zagorke, Šenoe, Vernea i Sienkiewicza, do, ne znam, Hemingwaya, Dostojevskog i Prousta), i filozofsko-metafizička djela za koja se (kako reče jednom Jacques Prevert) deset puta više ljudi hvalilo da su ih pročitali, nego su ih zaista pročitali. Isto tako, stripovi su i Marvelov glamour-šund, i fabularno plitke strip-sapunice za djecu, kao što su bili Zagor-te-nej ili Blek Stena , ali i jedan Corto Maltese, ili pak takvo epohalno djelo kao što je Alan Ford.
Hoću reći - nije MEDIJ taj koji utječe na mentalno zdravlje, nego SADRŽAJ. Tko će raspoložive medije koristiti za kakav sadržaj - stvar je isključivo, u konačnici, vlastitog odabira. Djecu treba naviknuti (vlastitim primjerom) da se prema dostupnom sadržaju odnose prije svega kritički. Da traže u njemu određenu vrijednost i da se kroz to razvijaju.
Mom sinu su, kad je imao 7-8 godina, proricali "crnu" budućnost jer "stalno bulji u taj youtube". Isto kao što su i mnogi njegovi vršnjaci buljili. Ipak - on je iz tog youtube-a u najmanju ruku naučio tečno govoriti engleski (a i puno više, tvrdim odgovorno), a većina njegovih prijatelja iz osnovnoškolskog razreda - nisu ništa, pa čak ni taj "nesretni" engleski.

Odlicno sroceno.

Slažem se

STARI STE/SMO!!
Hodam po cesti i pitam se od kud toliko cudnih i autisticnih balavaca?
Jedino racionalno objasnjenje je kako sam star. Ne razumijem mladjariju.
Problem je jer ja nisam odrastao uz ekran (crtic i koji film vikendom o to je tô).

JOHN kaže:

Savjetuješ li mi da "pritisnem" sestru i šogora da kupe tablete (barem jedan - no oko toga će se odmah "poklati") za njihove blizance od 5, u 12. će mjesecu napuniti šest godina. Ja sam mišljenja da bi trebali, jer mala je jako inteligenta i skužila je sve za moj iPhone ili MacBook Pro nakon dva pokazivanja! Mali se pak, rodio bez vezivnog tkiva lijeve i desne polutke mozga (takozvane corpus callosum) - i njemu učenje pada znatno teže. Ali, od malih se nogu radi s njime u stručnim ustanovama, što državnim što privatnim - ali mala je zaista 12 koraka ispred njega (iako se za cure zna da se brže razvijju od dječaka)..
Uglavnom, držim fige da na kraju dobro ispadne...
Evo link za corpus callusum kog zanima:
study.com/academy/lesson/what-is-corpus-...nction-location.html

Ne bih ti ja ništa savjetovao. Sve je to individualno. Ja sam više naklonjen onim provjerenim metodama za razvoj djece. Više sam za neke radionice i sportske aktivnosti, nego da gledaju u ekrane po cijeli dan. A ako već gledaju, tu treba u startu provoditi dobru kontrolu po pitanju koliko se vremena odvaja i kakav je sadržaj.
Odgoj djece prepustiti roditeljima. Tablet, mobitel i sl. pokloni su, po mom mišljenju, mogući samo uz odobrenje roditelja.
Djeca, uz moje skromno iskustvo, to vrlo brzo upijaju. Pokažeš im jednom-dvaput i šamaraju bez beda. Čak ponekad ni to nije potrebno. Dovoljno da ti nešto prtljaš po njemu kad su ti djeca za vratom, ma odmah to upijaju. Pa onda starija objašnjava mlađoj i tako to ide. Nekoć smo imali dva tableta. Jednog(mini retinu) sam se riješio i ostavio ih na nekom androidu, da se nauče dijelit. U nekom periodu će svaka dobiti svoj, no to će još debelo pričekat. Do tada neka se praksaju na androidu!

Kako ono ide “Every technology carries its own negativity, which is invented at the same time as technical progress”.

@smayoo
tvoje je dakle iskustvo dobro, ali mislim da ćeš se složiti da to nije neki uzorak iz kojega se može izvesti zaključak da problemi ne postoje.
Članak predstavlja niz istraživanja na velikom uzoru mladih i djece.

Ali ako hoćeš, ja imam iskustvo iz bliske obitelji osobe koja je odrasla sa ekranima i ima ozbiljnih problema, više njih, koji su detaljno opisani u članku. Da se razumijemo, ne radi se odjetetu (sada već mladoj osobi) koje ne radi, ljeno je, neobrazovano ili nešto slično, posljedice se tiču emotivnog i društvenog života osobe, ne radnih navika. E sad ne kažem da je problem samo u ekranima, ali ako sjednu na plodno tlo ... može drastično pogoršati situaciju.

Negdje sam ranije čitao, sada nikako da se sjetim gdje, članka koji je govorio o različitim načinima na koji se roditelji nose sa ovim problemom. Mislim guardian. Uglavnom, djele se na neke tri skupine: a) Roditelji prepuštaju djecu tehnologiji bez ikakve kontrole. b) Roditelji pokušavaju koliko god je moguće odgoditi susret s tehnologijom i c) Roditelji pokušavaju djecu voditi kroz korištenje tehnologije, na način da djeca ne apstiniraju ali niti ih se prepušta bez kontrole...

Uglavnom poanta je tamo bila da se grupa c) najbolje nosi sa tehnologijom jer su kao mlade osobe izgradili odnos prema tehnologiji dok b) grupa ako počne koristiti tehnologiju, često nema izgrađene mehanizme kontrole

...

@riba ... i meni se nekako čini da je u drogi riješenje

Ja nisam odrastao uz ektane pa ipak ne volim ljude.
Jako ne volim velike skupine ljudi.
Ne volim buku koju proizvode.
U zadnje vrijeme primjecujem kako su ljudi sebicni i egoisticni, mladjarija pogotovo.
Kultura i bonton ne postoje. Hvala, molim, dobar dan, dovodjenja vise valjda ne postoje u rjecniku.
Onda si mislim, " 'ko ih hebe".
To tako mora biti, aha dam star i to ne razumijem.

Drago mi je vidjet nakon budjenja da se nitko ne svadja..

Riba i Smayoo, to je to... Sadrzaj, a ne medij... kriticko razmisljanje uz alkohol i droge..

Idem postavljat pod...

ecvis17 kaže:


Naprotiv, nisam rekao da problemi ne postoje. Samo sam istakao kako smatram da im se pristupa pogrešno.



E, pa upravo o tome sam govorio. Dodao bih, pod C, ako ne znaš bolje, vjerojatno je i ograničavanje vremena korištenja bolje nego ništa, ali zapravo vrijedi isto pravilo kao i za naše roditelje, i sve one prije njih. Roditelj koji ima volje i odlučnosti (namjerno ne kažem "vremena" jer "nemam vremena" je samo eufemizam za "nije mi bitno" ili "imam veće prioritete") da pokaže stvarno zanimanje za interese svog djeteta i njegov svijet, ima šanse barem donekle moderirati te interese i biti svom djetetu jedan od vodiča kroz njegov svijet. Dijete (naročito adolescent), naravno, ne samo da neće tek tako, uvijek i bespogovorno prihvatiti naputak roditelja "to ti je bez veze, ostavi se toga" (a kamoli "to ne valja, zabranjujem ti..."), već će upravo zato biti potaknuto da se upusti dublje u to. Jer "roditelji su kost na kojoj djeca oštre svoje zube". Prkošenje roditeljskom autoritetu je logičan i normalan dio odrastanja.

Hoću reći - ako, kao roditelj, pokazuješ autentični interes za ono što tvoje dijete radi otkad god ono pamti, ono će to prihvatiti kao normalno. Onda možeš vidjeti i znati čime se sve ono bavi. To ne znači nužno da znaš o čemu se s kim dopisuje jer svatko ima pravo na svoju privatnost, ali znači da ti "eno pika po tabletu" ili "eno bulji u mobitel" i tome slično postaje "Na redditu je", "Gleda novi video od Pewdiepie-a" ili "od Nigahige", itd. A to ti onda omogućava da na sadržajnoj razini raspoznaš što je od toga suštinski kvalitetan sadržaj u pakiranju na koje nismo navikli, a što je smeće u pakiranju na koje nismo navikli. I onda imaš mogućnost na puno suptilniji način upravljati tim sadržajima i ukazivati djetetu na veze sadržaja koji ga zanimaju u njegovom svijetu, s takvim istim sadržajima u tvom svijetu. I omogućiti neku ravnotežu.

Kako je lijepo pročitati temu gdje se ljudi nadopunjuju, a ne svađaju. To je PRAVI Jabučnjak!