08.10.2008 | 16:01
Kao mulac sam bio veliki "gamer", morao sam imati baš apsolutno svaku igru koja se pojavila za moj komp. Sve! Igrao sam ih na tisuće - i one koje su dobile najgore moguće ocjene. Kako sam stario shvatio sam da više nemam vremena za taj hobi i počeo sam birati... priča se svela na desetak najboljih - i njih sam onda i odigrao. I onda je došao Starcraft. Uf, to je bila prekretnica - tada sam shvatio da mi je dovoljna i samo jedna jedina igra ako je toliko dobra i duboka da je se nećeš zasititi godinama. Tako je i bilo. Starcraft je trajao jako dugo, predugo možda... čak je postao društveni sport u našoj ekipi, a kasnije i na poslu. Uz njega se tu i tamo pojavilo nešto za brzu razbibrigu (ala Unreal i Quake u mreži), ali to je bio čisti gamerski fast-food u prolazu. I onda je došlo razdoblje apstinencije od igara - pratio sam scenu, ali baš ništa što se pojavilo nije bilo vrijedno igranja - sve same replike, klonovi starih ideja, puno blještavila, previše nasilja i malo supstance. I onda, nakon dugo-dugo vremena, opet se pojavilo nešto revolucionarno i vrijedno igre - World Of Warcraft. I u njemu sam preko dvije godine. Zgodna stvar je što ti uz njega nikakva druga igra više nije potrebna, a loša strana je ta što to nije igra, nego dio života, a onda, ako si neumjeren, možeš imati opasne posljedice...