Pomalo neprimjetno je pored nas upravo proletjela važna obljetnica: 10 godina Jabučnjaka! A nezasluženo neprimjetno jer 10 godina u online svijetu nije malo. Jabučnjak je na svijet stigao 15. srpnja 2003. godine kada su vladali PowerPC strojevi (prvi PowerMac G5 je netom predstavljen!), vlasnici Applea u Hrvatskoj stali bi u dva autobusa, a iPhone je bila daleka budućnost.

Ne vjerujete? Evo prve poruke u forumu!

Jabučnjak je u stvari nastao potpuno slučajno. Zbog posla sam putovao i često provodio dosadne večeri u hotelskim sobama. Televizijski program nije bio baš poticajan, tako da sam poput pravog geeka umjesto da gledam proste slike po internetu pokrenuo na laptopu web server da vidim što to pogoni internet stranice. Vidjeti svoju prvu "Hello world" stranicu kako se prikazuje u browseru bio je poseban osjećaj. :) 

Naravno nije mi dao vrag mira pa sam kopao dublje ne bih li shvatio koja to čarolija pokreće dinamičke stranice, što me od HTML-a odvelo u svijet server-side scriptinga, bazi podataka, content management systema, a kasnije i javascripta. Još se jasno sjećam da je temelj onoga na čemu je nastao Jabučnjak proradio u čekaonici zračne luke u Kölnu na Powerbooku G4. 

No kada sam imao funkcionalne stranice, nisam imao pojma što ću s njima. Već tada popularni blogging nije me zanimao, i rekao sam Davoru: "Gle, imam ove stranice koje rade, jedino ne znam što bih s njima." On je predložio očigledno: napravimo portal za Apple korisnike u Hrvatskoj! S komercijalne strane takav potez nije imao nikakvog smisla, no itekako je imao za malobrojnu zajednicu Macintosh vlasnika u Hrvatskoj. Obojica smo već imali bogato iskustvo s održavanjem online zajednice u obliku BBS-a koji je nekoliko godina ranije upokojen pred širenjem weba, i ovo nam se činilo kao prirodna evolucija online zajednice. 

Brainstorming gone wrong.

Taman u to vrijeme Đipi (Goran Paulin) prelazi s PC-ija (ili bolje rečeno s Amige) na Mac, a kao tajnik Udruge darovitih informatičara Rijeke i Davorov kolega na poslu postaje logičan odabir za trećeg partnera. Kako je naš hobi brzo rastao, vremenom smo odlučili oformiti uredništvo, pa tako za glavnog urednika pozivamo Miroslava Ambruša-Kiša, poznatog Mac veterana, predsjednika prve udruge Mac korisnika u Hrvatskoj. Ubrzo se Jabučnjak uredništvo širi i članovi su sada (abecedno): Roberta Barbarić, Alen Brabec, Tomislav Čar, Emil Prpić, Jusuf Šehović, Siniša Tkalčević, Zoran Sanković i Dženis Hodžić. Stalni suradnici su Marko Blažeković, Hrvoje Dogan i Adam-Luka Turjak. Moramo spomenuti i Melinu Mikulić koja nam je pomogla pri dizajnu, Zrinku Lukšić koja je kao Apple profesionalac napisala niz korisnih prikaza i Zsolta Magyara koji je autor iFAQ sekcije.

Jedna od ranih verzija Jabučnjaka. Jaoj! Srećom, mnogo smo naučili od tada.

Počeli smo na adresi www.jabucnjak.info, a zatim zaslužili domenu www.jabucnjak.hr. Kažem "zaslužili" jer nekad je domenu mogla dobiti samo pravna osoba istog naziva, no Carnet je radio iznimke ako je neprofitni projekt bio vrijedan za internetski prostor Hrvatske. Danas su se i tu stvari promijenile i potrebno je jedino imati novac. Nažalost taj uvjet vrijedi i za nas.

Na intervju s legendarnim Sydom Meadom smo posebno ponosni. Pročitajte ako već niste!

Običaj je da se internet portali u ovakvim prigodama hvale brojem posjeta. Nama je to potpuno sporedno. Da karikiram, veći broj posjeta bi nam samo povećao troškove hostinga. :) To su informacije namijenjene u prvom redu oglašivačima, dok smo mi time potpuno neopterećeni (često znamo oglašivačima koji nam pristupe odgovoriti: "Znate, nama novac ne treba!"). Ono što nas zanima je kvaliteta tih posjeta, a to se ne postiže viralnim i beskorisnim sadržajima po društvenim mrežama i plaćanjem reklama, već upornošću, iskrenim entuzijazmom i iznad svega korisnim sadržajem. Često se našalimo kako je Jabučnjak jedini portal bez reklama i share dugmadi - iako smo pokleknuli pred praktičnim Twitterom. :)

Jabučnjak u nekom paralelnom svemiru. Naša prvotravanjska šala iz 2011. nekome je normala. Pogođeni smo što su neki nasjeli! :)

Neopterećeni time imamo slobodu određivati smjer u kojem će se Jabučnjak razvijati koristeći višegodišnje iskustvo. Od samog početka zamišljen je kao platforma koju će svatko moći koristiti za objavu i razmjenu korisnih informacija i autorskih članaka. Puko prenošenje novosti sa stranih portala nas ne zanima; većina se služi stranim jezikom i može lako doći do tih informacija. S druge strane svatko od nas ima neko znanje koje je vrijedno podijeliti sa zajednicom, međutim nije svatko vješt u pisanju kvalitetnih tekstova i često današnji ritam života ne ostavlja mnogo vremena za volonterskog aktivnosti pa imamo razdoblja kada je naslovnica dosta uspavana. S druge strane, forum je aktivan i popularan zahvaljujući velikom broju aktivnih članova koji odvajaju vrijeme i trud razmjenjujući znanja i iskustvo s ostalim sudionicima. Jabučnjak sada broji gotovo 6000 (!) registriranih korisnika, ali ne anonimaca i "botova", već stvarnih osoba koje nije sram potpisati se iza onoga što pišu. Držimo da su ta pristojnost i urednost ključ ugodne i korisne komunikacije. 

Jedna od bizarnijih zgoda: čovjek nam prijeti prijavom inspektoratu i Agenciji(?!). Kaznu još čekamo.

Tu je Jabučnjak danas, a što nas čeka u budućnosti? Pred nama je već duže vrijeme najavljivana nova verzija stranica. Ova obljetnica je možda pravi povod da to konačno privedemo kraju i pobrinut ću se da ubacimo u petu brzinu i predstavimo ih do kraja tekuće godine. Neće biti drastičnih promjena, uglavnom smo radili na popravljanju postojećih kozmetičkih i funkcionalnih grešaka (kojih, priznajemo, ima dosta). Jedna od novosti koju mnogo ljudi iščekuje je podrška za Tapatalk mobilnu aplikaciju za praćenje foruma. 

Bilo bi zgodno da i ove godine organiziramo iParty, međutim hoće li od toga što biti teško je procijeniti jer smo dijelom vezani i za naš dragi muzej informatike PEEK&POKE (također volonterski projekt u kojem je dio uredništva od samog početka) i koji je trenutačno u velikim promjenama zbog širenja novim sadržajima i selidbe u nov prostor. Većina nas je u Rijeci, ali neki i van zemlje, no kakvo spontano skromno okupljanje ne bi bilo naodmet. 

Za kraj, za našu obljetnicu nemamo nikakve nagrade i poklone za darivanje, već samo veliko hvala neumornim članovima uredništva i moderatorima, a iznad svega vjernim posjetiteljima bez kojih ovo ne bi imalo smisla.

Za idućih 10 godina!