Ovo je objava iz Autoblica 20 iz 2008. Loeb za upravljačem C4 WRC.

Simply the best

Ovo se ne događa svaki dan: kako izgleda kad Sebastien Loeb vozi reli uglavnom viđamo na TV ekranima. No, sreća se osmjehnula i Auto blic je bio pozvan na jednu test-vožnju. Loeb za upravljačem C4 je poput Mozarta za klavirom: sklad pokreta i apsolutna kontrola koji oduzimaju dah

Taksist se izgubio u potrazi za mjestom gdje najbolji svjetski relijaš održava demonstracijske vožnje. Nije čovjek kriv, vodi se logikom da svaka cesta mora nekud voditi. Ipak, baš ona slijepa (bila) je prava. Dolazimo na mjesto na rubu šume, udaljeno sat i pol vožnje od Pariza i sve poprima uobičajene obrise. Kamion s dijelovima je tamo, drugi u kojem se prevozi nekoliko milijuna eura vrijedan trkaći C4 WRC također. Mehaničari ga provjeravaju, jutro je, pomalo prohladno.
Tad se pojavljuje On, Sebastien Loeb, uvjerljivo najbolji relijaš današnjice koji se upravo bori za svoj peti uzastopni naslov prvaka svijeta. Vrijeme za presvlačenje..
'Broj 58 bit će vam dobar' od oka ocjenjuje ženski član momčadi koja dominira svjetskom reli scenom od svojeg osnutka. Nije, malo je prevelik u struku. 'Budite zadovoljni što je tako; uobičajeno je obratno' dodaje uz smješak. Kaciga na glavu ('molim, koristite podkapu') i vrijeme je.
Ulazak u auto traži malo gimnastike, ali nije problematičan: 'pazite na prekidače..' ljubazno upozorava mehaničar. I doista, na podu su četiri prekidača kojima 'rukuje' (aktivira ih nogama) Daniel Elena (radio, tripmaster i još neki) dok čita radar.
Odjednom, Loeb izlazi iz auta koji se diže na dizalicu. U čemu je problem? Odgovor stiže ubrzo. Kolega Novak širi ruke poput ribiča koji prepričava ulov i pojašnjava: 'Naprijed u zaštitnom limu ima rupčagu, pogodil je neku kamenčinu bogovski!' Nema veze, tko se, uostalom, može pohvaliti da je sjedio u Loebovom autu dok su mehaničari radili na njemu?!?
C4 WRC je uz focus uvjerljivo najbolji auto koji se natječe. Uostalom, samo ta dva auta i pobjeđuju već nekoliko godina. Koja je tajna? Očito je da sve smješteno nisko. Svi prekidači i displeji su praktički na podu. Ispred Sebastiena nema ničeg, samo mali displej koji pokazuje u kojoj je brzini. I najvažniji prekidač je tu, onaj koji ima oznaku 'stage'.
Seb dolazi, auto na kotačima i krećemo. Motor 'šrota' kao da će se raspasti, mjenjač također ne zvuči nimalo uvjerljivo. To je tako s trkaćim autima, dok ne jure, djeluju u najmanju ruku jadno.
Loeb radi svoj posao i ne reagira dok ne čuje: 'već sam se vozio u WRC autu...' Iste sekunde slijedi bujica pitanja: 'Da? Kad? Tko je vozio? Gdje? Koja podloga?'. Prije nekoiko godina, focus WRC, Tapio Laukanen, Engleska, okolica Dovenby Halla, makadam kroz šumu. 'Aa-ha'; nije ni trznuo, ali sve je popamtio, vidi se to po izrazu lica. Dolazimo do staze i Seb prekidač iz položaja 'road' prebacuje u 'stage'. Iste sekunde počinje raditi anti-lag sistem i turbo se vrti stalno punom snagom bez ozbira na broj okretaja motora. Elektronika diže tlak u hidraulici, mjenjač sad prebacuje brzine za 150 ms, središnji aktivni diferencijal oživi. Motor mijenja zvuk i ćud; od 'šrotave' hrpe dijelova postaje stroj koji proždire prostor, gorivo i vrijeme. Auto je pojurio kao ispaljen iz topa i prestao poskakivati na neravninama. Ovjes radi svoj posao sjajno, neravnine koje su uspod nas jedva se osjećaju, C4 lebdi.
Loeb sjedi daleko od pedala (koje izviru iz poda) i daje gas i koči iz zgloba.
Za nekih 3 sekunde (slobodna procjena) dosegli smo 100 km/h i slijedi kočenje od kojeg 'oči ispadaju iz glave'. Upravo je nevjerojatno kako auto koči na makadamu koji je zapravo pjeskovito tlo. Cesta se spušta u duboku depresiju na čijem dnu se osjeća snažna centrifugalna sila koja nas zabija u dno, ali ovjes sve izdržava bez problema. Na dnu je moralo biti barem 3G, ali za te procjene nema vremena, jer izlijećemo uzbrdo i na vrhu C4 skače u vis barem jedan metar. Seb već zna kako postaviti auto pa letimo postrance i pri doskoku odmah ulazimo u zavoj kroz koji ubrzavamo. Na izlasku jurimo barem 170 km/h što Loeb usporava na 100-njak km/h i ulazimo u novi zavoj. Opet se spuštamo u depresiju koju prolazimo uz puni gas; centrifuga nas opet zabija u zemlju što Loeb koristi da još brže prođe kroz zavoj na dnu, jer sad je najjače prijanjanje.
Kontrola auta je potpuna, gledanje svjetskog prvaka na djelu rijetka je privilegija. Iako svatko sanja o tome da proba voziti WRC auto, ovih je pet kilometara dovoljno da se shvati kako su ti vozači na drugoj razini. Nema nikakvih problema, prolazimo istu stazu još jednom, ali sad malo brže ('gume su se zagrijale'). Sile u zavojima su strašne, kako auto trpi sva opterećenja upravo je nevjerojatno. Da se s običnim serijskim autom (bilo koje marke) zaletite samo u rupu i skočite na vrhu, zasigurno bi ovjes kolabirao i bio bi to kraj puta. Ako biste do tamo uopće došli, jer je prije zavoj u koji treba ući, a sve je puno sipkog pijeska.
Majstor na djelu je iskustvo koje se pamti cijelog života. Vožnja u autu s vozačem koji dominira posljednjih pet godina urezuje se u pamćenje i tako vaš novinar sad ima dvije priče za 'prepričavanje unucima'. Jedna je trening pokojnog Dražena Petrovića koji je bio i ostao najbolji košarkaš kojeg smo imali. A druga? Druga će biti ova vožnja s Loebom. Rukovanje, kao na kraju relija nakon dobro odrađenog posla, smješak i priznanje koje je Loebu bilo drago čuti: ovo je bilo bolje od prijašnjeg WRC iskustva. Mozart relija sve radi s takvom lakoćom da je sigurno kako će osvojiti i svoj uzastopni peti naslov prvaka te tako po svim kriterijima za sva vremena ostati upamćen kao najbolji.
Za njega je to bila šala, šala koja izaziva nevjericu i pojašnjava zašto je najbolji.

Djuro genijalac kaže:




i tako dalje i dalje... ...naš Djuro genijalac (ako te tako smijem zvati?)
me podsjeća na Broja Jedan i njegovu crnu knjižicu... uvijek iznenadi!

Ako ga dobro povučemo za jezik priznati će nam kako se slikao sa Homerom i kako ima potpis od prvog pobjednika utrke dvokolica u Koloseumu. Šala mala, nemoj zamjeriti.

Šalu nastranu, VELIKO hvala na oba teksta. Užitak ih je bio čitati.

Sad je želja da me provoza neki reli vozač još veća. Djuro kriv si. Točka.



Ovaj dio o Draženu me također posebno interesira. Svaki put se naježim kad se sjetim kako je užitak bio gledati njegove utakmice počevši od Cibone preko Reala do Netsa.

Ako imaš i tu priču spremnu u nekom C/P obliku bio bih sretan pročitati ju.

Kako imamo više Djura ovdje, Air ti sugerira da promjeniš nick u Djuro br.1 Stvarno su ovakvi upisi dragocjeni, za onog koji voli moto-sport. Kad smo već kod rally, imam doma plejku i igru Dirt Rally, koja je fakat zakon. Vjerojatno su staze bilo kojeg WCR napravljene po gps tehnologiji i u stvarnosti su identične. Normalno da se to ne može voziti bez volana, ali je glavna stvar te igre da je sama fizika dovedena u jedan drugi nivo u odnosu na konkurenciju...nisam je dugo vozio, pa je se na tržištu možda nešto i promjenilo

Poanta ovog napisanog se svodi na to, da kad șam vozio te utrke, mogao sam ih voziti najviše pola sata. Nakon toga ti koncentracija drastično opada.

Djuro, svaka čast, gušt je ovo čitati.
Inače, nije li Smayoo davno imao avatar Broj 1?

NIsam. Imao sam (jedno kraće vrijeme) Debelog Šefa

Fakat, davno je to bilo

Air kaže:


Nije problem kod nas kravica, problem su Štef ili Joža koji se vraćaju iz kleti

Ah, Riba, nemrem u attach metnuti PDF od 3,4 Mb?

Djuro genijalac kaže:


Probaj sada!

Cariblanco, evo ti još jedne priče. Posjeta Viry Chatillonu 2005.

Evo, malo o motorima u F1. Predstavljam velemožnom mnoštvu kralja svih F1 motora, njegovo veličanstvo, čudesni (Ford) Cosworth DFV (Double Four Valve).
Remek-djelo, tj. životno djelo velikog Keitha Duckwortha (drugi dio dvojca je bio Mike Costin što je dalo Cosworth) je trolitreni V8 motor s četiri ventila po cilindru. Pojavio se u Lotusu na VN Nizozemske 1967. i odmah pobijedio u svojem prvom nastupu. Naime, tad je razvijao ca 430 KS što je bilo gotovo 100 KS više od prvog idućeg suparnika. DFV je nastao, uvjetno rečeno spajanjem ( u koncepcijskom smislu, jasno da je razvijen od nule) dva BDA (Belt Driven, series A) četverocilindrična motora koji su donijeli modernu arhitekturu motora koju poznajemo i danas (4 ventila po cilindru, visok stupanj kompresije, DOHC, tzv. pentroof komora izgaranja). To je bila prva od 155 pobjeda koje je ostvario u razdoblju od 1967. do 1983.po čemu je uvjerljivo najuspješniji motor u povijesti Formule 1.



Ovaj ovdje je dio stalnog postava Silverstone muzeja koji se nalazi uz istoimenu stazu u Northamptonshireu u srcu tzv. motorsport doline tj. motorsport centra svijeta. Naime, nedaleko od ove staze imamo sjedišta: Aston Martin F1 (doslovce s druge strane ceste od ulaza na stazu), Mercedes F1 je u Brackleyu, cca 10 km daleko, Red Bull je u Milton Keynesu koji je udaljen cca 30 km, Williams je u Groveu koji je udaljen slično, ali na jug; potom je HPP (High Performance Powertrains; odjel Mercedesa koji radi motore) u Brixworthu (30-ak km na sjever), a Cosworth je u 20-ak km udaljenom Northamptonu. Nije kraj: Alpine (Renault) je udaljen 40-ak km (Enstone), a VCARB (bivši Alpha Tauri, još bivšiji Toro Rosso) se polako seli u Bicester (10-ak km).
Za ljubitelje relija, tu se ugurao i Prodrive u Banburry, također 10-ak km od Silverstonea, a tamo se nalazi europski dio operacije razvoja bolida za Haas.






Ovo je Mercedesov motor iz 2016. zajedno s pripadnom baterijom koja se nalazi ispod guzice vozača (i hladi se uljem) koji je na posudbi od strane HPP.

Sama staza Silverstone je u vrijeme II. svjetskog rata bila aerodrom RAF-a gdje su dolazili piloti na obuku Wellington bombardera (po kojima jedan ravni pravac ima ime i danas). Uza svo dužno poštovanje prema Ferrariju, ovo je mjesto rođenja Formule 1 i njen duhovni dom.

Nije F1, ali relativno blizu je i Coventry koji je bio srce britanske auto (i avio) industrije, zar ne?

Da, sjeverno od Silverstonea se nalazi tzv. West Midlands gdje je izmišljeno - sve. Jaguar je iz Coventry-a, (bivši) Rover iz Birminghama, tu je Sheffield gdje je izmišljen nehrđajući i gotovo sve ostale vrste čelika. Potom imamo Manchester i Liverpool između kojih je položena prva željeznička pruga na svijetu (tj. izmišljena je), a u Birminghamu je defacto počela proizvodnja parnih strojeva. To je sve dalo industrijsku revoluciju i počelo je doba pare (kao agregatnog stanja vode, ne novaca) tj. 19. stoljeće.
Doista je nevjerojatno što je sve izmišljeno/usavršeno/radi se na tom području.

Da, nisam spomenuo da je između Milton Keynesa i Sliverstonea i Newport Pagnell koji je dom Aston Martina (tradicionalnog proizvođača luksuzno-sportskih automobila), a da je pored Milton Keynesa i Bletchley Park u kojem je iskrekirana Enigma tijekom II. svjetskog rata.

Ne znam, dali je ovo već bilo objavljeno ovdje, ali ipak: