Ian Beaudet je prototip mladoga uspješnog japija:
izgleda mlađe nego što ima godina; ostavlja dojam da je blizu
tridesetima, ali bih rekao da je bliži četrdesetoj, ali da se dobro
drži. Kao da sa sebe ne svlači dobra odijela, pažljivo je dotjeran u
svakome pogledu. Riječi u javnome ophođenju ne samo da bira, nego
izgleda kao odlikaš koji je dobro utvrdio gradivo: ima na pameti mnogo
varijanti kamo može krenuti razgovor, a nad svima mu je cilj zadržati
kontrolu. Nekako mu se čak i pošalice čine dotjerano, pažljivo
odabrano, kao što ljudi njegova kova biraju dobitnu kombinaciju košulje
i kravate. Govorancija mu je pak kao da se rukama i nogama, noktima i
zubima, drži nekakvoga internog priručnika.
Rodio se u Montrealu. Tamo je počeo kao prodavač,
potom se uspinjao... Došao je Appleovim poslom u Francusku, ali se
skrasio u Apple Europe. Sada je regionalni manager za tranzicijske
zemlje bez Rusije. Ja volim pomalo posprdno reći: od Ukrajine do
Albanije njegovo je podrulje odgovornosti.
Nisam ga vidio prvi put u životu. Već sam ga vidio u
rano proljeće 2002. u Pragu na velikom regionalnom kreativnom meetingu
Appleovih prodavača, content creatora i novinara. Sjećam se da je na
pitanja odgovarao točno, mada ne osobito sadržajno na pitanja koja su
se ticala tehničkih stvari i uvida u to kako sve to radi.
Govori engleski, nekakvu internacionalnu verziju,
sasvim školski i u blagom američkom idiomu, ali s jakom crtom
frankofonskog utjecaja. To je očigledan rezultat podrijetla,
društvenoga ambijenta u kojemu se kreće i posla kojim se bavi: prodaje
računala.
Domaćini iz PCS-a pokazivali su veliki respekt prema
njemu i zadržavali su očiglednu distancu, unatoč pristojnim pokušajima
da se u sve unese ponešto opuštenosti i pošalice.
Mene je više zanimao kao sugovornik. Jedan je od
onih Appleovih (vele)trgovaca koji zna da mu je strogo zabranjeno
davati informacije vezane o budućnosti, a još manje opinion. Zato su
takvi intervjui uvijek teški jer često ne uspiju. Transkripti otkriju
trud onoga koji pita, a odgovori su uglavnom dozlaboga metiljave
rečenice iz marketinškoga priručnika, pa se čovjek unaprijed pod
pritiskom ideje da će sav razgovor biti samo neuspješno naklapanje o
općpoznatom.
Malo sam na svojim leđima osjećao pritisak one
grupacije među korisnicima koja gorljivo žudi da im osoba toga kalibra
u Appleu dođe šaka, pa da ga izriba namrtvo. Ja ne, iako sam uzeo u
obzir probleme s platformom koja čini da su ljudi frustrirani, pa onda
to kod najglasnijih na određeni način izbije.
Prije same prezentacije u Meštrovićevu ovalu dao sam
mu pet unaprijed pripremljenih pitanja s obrazloženjem da volim fer
igru i da se, ako stigne, pripremi s odgovorima. Pošteno, nije bilo za
to vremena, a na list koji sam mu dao samo se nasmijao i rekao je da je
spreman na sve vrste iznenađenja.
Razgovor smo vodili u gotovo potpunom mraku na
prvome katu Doma hrvatskih likovnih umjetnika, u vijencu pod kupolom.
Autofokus fotoaparata je, naravno, poludio, a snimke s bljeskalicom kao
jedinim izvorom svjetla - bilo je odmah jasno - bit će bijedne. No, što
je, tu je.
J:
Ovdašnja promocija G5 strojeva čini se da dobija značenje jednoga od
Appleovih miljokaza. Ne toliko značenje kao predstavljanje prvoga Maca,
ali sasvim uz bok događajima kojima su promovirani prvi (i drugi) iMac,
iPod, System 7, 8 i X. Nadajmo se da ova generacija strojeva, s potpuno
redizajniranom arhitekturom matične ploče, novim procesorom pa i
oblikom i funkcijama kućišta ima dobru perspektivu da više godina bez
većih izmjena podnosi povećanja brzine i kapaciteta. Možete li
naznačiti pravce razvoja za ovu kategoriju proizvoda, dominantno
korištenje u bližoj budućnosti i kojoj je tipičnoj kategoriji korisnika
namijenjena?
Beaudet:
Doista, koliko stroj svojom pojavom donosi novosti, toliko je u njega
ugrađeno ambicija. Za Apple je to vrlo važan stroj. Kako na polju
tehničkih rješenja, izgleda, tako i na području primjene. Namijenjeno
je korisnicima koji od stroja traže najviše snage [nabraja općepoznate
kategorije korisnika i primjena].
Stroj je logičan razvojni korak u Appleovoj strategiji. Korisnicima
dajemo napredna sistemska rješenja i nove mogućnosti, a kad se pojavi
potreba za skokom u snazi, onda s vremena na vrijeme na tom području
uradimo snažniji napredak. Sada eto ponovno imamo avangardni hardver s
prikladnim performansama, najbrža stolna osobna računala. A tu je
najavljen i brz napredak performansi. Kada ubrzo dođe OS koji sve
prednosti nove arhitekture bude iskorištavao, još ćemo neko vrijeme
čekati da se prilagodi korisnički softver i potpuno iskoristi
mogućnosti koje pruža hardver.
J:
Što se u Appleu događa s displejima? Uzimajući u obzir temperament i
pedantnost g. Stevea Jobsa, koji je zbog puno manjih neskladnosti
prevrnuo na glavu razvojni odjel kako bi se stvari dovele do stanja
kakvo zahtijeva, a da i ne spominjemo g. Jonathana Ivea, nekako se čini
nevjerojatnim da novi profesionalni strojevi nemaju u istome stilu
dizajnirane Cinema Displaye [tu mi
upada u riječ zaustivši ono što je počeo odgovarati sugovorniku prije
mene, ali ga molim da sasluša pitanje do kraja]. Štoviše, ta dva
nespojiva stila registrirana su na promotivnom videu koji će tu
diskrepanciju zauvijek očuvati kao materijalni dokaz na određeni način
nedovršenoga posla. Ali nije samo to nepodnošljivo mnogim korisnicma
koje je Apple navikao da paze i na stil svojega hardvera. Nadalje, u
"godini prijenosnika", kako je u siječnju Jobs najavio pri objavi 12" i
17" Powerbooka, događa se da prvo 17-inčni kasni puna dva mjeseca od
predstavljanja, neki kažu upravo zbog monitora, a tek do sredine rujna
u društvu ta dva stroja zadržava se Titanium, stilski i po materijalu
drukčiji od novih strojeva. Neki izvori tvrde već dugo kako je taj
stroj, u idealnoj sredini između maloga i velikoga, koji pokriva veliko
područje korisnika i njihovih navika, ostao do sada netaknut od
posljednjeg malog unapređenja u studenome prošle godine upravo zato jer
je trebao dobiti novi displaj veličine 15.4 inča, ali s obzirom da se
pojavljuje sa starim od 15.2 inča s tek pojačanom rezolucijom, čini se
da on ni na koji način nije na listama ponuda ostavljen namjerno. Kada
je to stanje toliko frustriralo kupce i korisnike, nije teško
zamišljati kako je žderalo čelne ljude, valjda kao spor razvoj
Motorolinih procesora.
Dakle, pitam, što je s displayima? Je
li bilo kakvih problema u proizvodnji?
Beaudet:
Neee! Nije bilo nikakvih problema. I inače ne treba se osvrtati na web
stranice koje se bave nagađanjima i poluinformacijama. Ne radi se o
tehničkim razlozima, nego o trgovačkim i stvar je sasvim jednostavna i
logična: Appleovi monitori su izvrsni i među najboljima su na svijetu,
pa ih sve dok ih tržište traži proizvodimo onakve kakvi se traže.
Slično je bilo i s legendarnim Titaniumom. jednostavno, to je računalo
jako dobro išlo i ostavljeno je posljednje za osvježenje. Sada je
ubrzano, s potpuno novom matičnom pločom posve usklađeno s ostatkom
ponude.
J:
Ali Titanium je imao problema s materijalom. Istina, to su
banalnosti s bojom, ali ih ne treba podcjenjivati jer su takve sitnice
pokopale jako dobre strojeve poput Cubea. A Powerbook nije baš
najjeftinije računalo da kupci ne bi tražili da bude besprijekorno.
Kućište od brušenoga aluminija sve te probleme rješava... [Zapravo, ovo potpitanje bilo je posve
izlišno, iako je bilo logično. Nisam imao srca pritiskati s brojevima
iz prodajne mreže i dosta jasnim Iveovim zaokretom u izboru materijala
za iBook, te nove Powerbooke, jer Titaniumov nije bio dobar za strojeve
koji moraju izgledati dobro, a istodobno i blještavo, čemu banalne
neizbježne ogrebotine sigurno ne pridonose.]
Beaudet: Kao
što sam rekao, te spekulacije nemaju osnova. Razlozi su bili sasvim
tržišne naravi. Istodobno, Appleov razvojni tim je bio jako
koncentriran na razvoj G5 stroja, brinući da tako velika i dugoročna
ambicija, te nezanemariva investicija, ispuni sve preduvjete za iznimno
uspješan početak o čemu mnogo toga ovisi. S time na umu vjerujem da nam
se može se oprostiti što cijela prodajna gama nije u skladu s njima
istodobno redizajnirana. Što ne znači da se to uskoro neće i dogoditi.
[Hmmm, znači Apple tako cijeni svoje
kupce? Nisam sasvim siguran da bi Jobs bio posve zadovoljan ovim
izmotavanjem, ali dobro, idemo dalje na jedno tvrđe pitanje]
J:
Jasno je da Apple zbog mnoštva koji kopiraju sve što smiju pa i ono što
ne smiju, strogo zabranjuje prijevremene najave budućih proizvoda i
tehnologija, osim kad su najavljene s najvišega mjesta. Prije nije bilo
tako: Apple, IBM i Motorola imali su - vjerojatno zbog dioničara -
jasan roadmap razvoja procesora, njihove opise, performanse i primjene.
No, Motorola i IBM dosta precizno najavljuju što će proizvoditi, pa me
zanima sudbina njihovih procesora u Appleovim planovima. Recimo,
procesor G3, pogotovo u IBM-u, nije još ni izdaleka za umirovljenje. S
druge strane, G4 na način kako to vidi i može proizvesti Motorola, kao
da je došao do svojih gornjih limita. Procesor G5 puno obećava, a
uskoro izlaze i niskoenergetske inačice i nekako nam je svima laknulo
kad se Apple oslobodio vezanosti za Motorolu. Kakva je Appleova
strategija s procesorima? Hoće li dvije generacije stari G3 biti uskoro
napušten? Ili G4?
Beaudet: G3 procesor
koristimo u potrošačkim ili home kategorijama računala. On sasvim dobro
radi i u svim primjenama gdje nije potrebno intenzivno računanje. Nema
puno razloga da iBook u doglednoj budućnosti dobije neki drugi
procesor, a on još ima prostora za napredak. Korisnici računala
zasnovanih na njemu nemaju specifičnih potreba niti bi iskoristili
računala u koja bismo stavili procesore s Velocity Engineom. Pa ipak,
G4 je u iMacu i eMacu, iako ona nisu izravno ciljana na profesionalne i
znanstvene korisnike. Također, ne treba zanemariti ni Powerbooke koji
su zasnovani upravo na njima. Procesor G5, IBM je izradio po mjeri
Appleovih dugoročnih potreba i koliko u IBM-u vjeruju u njihovu
perspektivu vidi se i po tome što su sasvim novu tvornicu investirali
pet milijardi dolara.
J:
Očigledan je Appleov interes na potrošačkom i školskom dijelu tržišta,
i tu mu ide dobro. Uspješni su proizvodi iMac, eMac, iBook i iPod. Može
se zapaziti da se poanta ideje "digital huba" polako počinje
razumijevati na tržištu, i kod konkurencije. Apple je, osim toga,
afirmirao usporedne oblike prodaje koji se još više približavaju kupcu,
a već dugo to nisu samo linije distributer-diler. Kako je s područjem
vaše odgovornosti u prodaji. Ima li izgleda da se potrošačima
približite preko weba Apple Storea, ili iTunes Music Storea? Ova dva
zadnja oblika bila su uspješna, iako su naišli na otpor dilera od kojih
neki i nisu preživjeli, ali se znatno unaprijedila percepcija onoga što
se zove shopping u Appleovom stilu. Ima li šanse da se slični kanali
otvore i u nas?
[Potkraj ovoga
pitanja, koje nisam dovršio došlo je do naloga komešanja. Neki je čovek
došao i hopsao oko nas u totalnom mraku fotografirajući. Počeo je
standardni odgovor o komplikacijama pri ugovaranju glazbenih prava u
Europi - na što se u nevezanom razgovoru postavilo potpitanje kako je
jedan Apple manijak kao što je Peter Gabriel mogao svoj katalog za
cijelu Europu prodati Microsoftu... Pala je koncentracija, počelo je
pogledavanje po mobitelima na sat... pa sam onda najavio da skraćujem
razgovor i prešao na sljedeće pitanje]
OK, Apple je dobar na najtežem i
najnapornijem tržištu: pojedinačnim potrošačima. Treba ih obasipati
pažnjom, reklamom, garancijama, supportom, a oni se odužuju kupnjom
jednoga stroja. Apple je bio dobar na drugom, specifičnom tržištu,
školskom, ali tu se, pored pojedinačnih uspjeha, čini da malo gubi
korak. A škole su kupci koje kupuju na desetke računala i komponenti
odjednom. Međutim, još od vremena kad je Apple s Dvojkom bio sam na
tržištu, kad je bilo jasno da ima odličan hardver i sav potreban
softver za kupce koji bi računalima napunili par katova poslovnog
nebodera, sve je tu išlo pomalo kilavo. Poslovni ljudi su kupovali od
Applea, stvarajući sustave iz ideja vlastitih ljudi, umjesto da im
Apple nudi već gotove koncepte koji rade, gotove support i servisne, te
razvojne linije s jasnom perspektivom. Ali, kad je na to područje ušao
IBM, sa svojim već uhodanim tehnikama i prodajnim kanalima, Apple se
lako - oglasom dobrodošlice - oprostio od tržišta na kojim je mogao
vladati. Sada Apple ponovno ima potencijalni killer poslovni hardver i
tehnologije za poslovni svijet (eMac, Xserve, Airport), a cluster na
Virginia Tech Instituteu nije jedini koji pokazuje kako je vrhunski
hardver s obzirom na performanse i te kako konkurentno jeftin. Ali
Applea nigdje ne vidimo u ofenzivi prema "lakšem" dijelu tržišta, gdje
se doduše na drugi način, može prodati mnogo više? Ne čini li se da se
ponovno propušta potencijal koji postoji, ali se zbog nedovoljne
agresivnosti ne iskorištava?
Beaudet:
Dojam vara.
J:
Ne znam ni za jednu zahtjevniju instalaciju Xservea, a poslovnjaci
kupuju ponovno računala na čijem se hlađenju može grijati pola grada.
Beaudet:
O, ne. Mnogo činimo u prilog ekspanziji na poslovnom, i posebno na
školskom tržištu, ali taj biznis nije baš, kao onaj okrenut
pojedinačnim kupcima, pod svjetlima reflektora medija. Ne bismo sada
nikako mogli o govoriti o propuštenim prilikama. Naprotiv, predstoji
ozbiljniji prodor na te segmente tržišta i još atraktivniji hardver,
kako performansama, tako i cijenama. Čekajte pa ćete vidjeti. O tome
mogu reći samo toliko, ako i to nije previše.
J:
I za kraj, nešto što je specifično za vaše područje odgovornosti.
Poslovni čovjek koji dolazi s američkog kontinenta vjerojatno je
užasnut nad raznolikošću i posebnostima na svakom od mikrotržišta. O
materijalnim potencijalima, da se kupi Appleov sustav, a ne neki
jeftini složenac na Intelu ili AMD-u. Međutim, glavni problem ste
sigurno mogli osjetiti: u godini potpune tranzicije na MacOS X potpuno
je jasno da profesionalno tržište, inače odano Appleu, stoji. Izašao je
novi atraktivan softver koji se dobro vrti na Jaguaru, ali su ljudi
rezervirani iako jako frustrirani. Izrabljuju stare mašine koje su već
dale svoje, jer moraju raditi pod devetkom, a najnovije i najbolje
mašine i ne pomišljaju kupiti. Eventualno kupuju starije i ne baš
najsnažnije, samo da se mogu pokrenuti pod devetkom. Nakon godine dana
stajanja u mjestu, ljudi su već frustrirani i polako gledaju preko
ograde, gdje se strojevi pod Windowsima pojavljuju s novim featureima i
nije im lako. Kad će odahnuti?
Beaudet:
Morate nas razumjeti, a mi vas moramo moliti za razumijevanje. Prelazak
na MacOS X je težak proces i za kupce i za nas. Najprije smo morali
stvoriti temelje da se održimo i pokažemo perspektivu na najmasovinijim
tržištima, na sjeveru Amerike, u zapadnoj Europi i na Dalekom istoku.
Brzinu u tom razvoju možete dobiti tako da ugovorom zaposlite armiju
programera koji će kodirati, ali je za novi početak iznimno važno da
sve jako dobro radi od prve. S mnogo programera taj se rizik znatno
povećava, a dugoročno to može strateški hendikepirati tvrtku. S druge
strane, problem je ako se nad svime ima pretjerano jaka kontrola, ako
se na svemu cjepidlači i šalje na doradu; ukratko, ako se razvlači. Na
našem tržištu, što jako dobro osjetimo, dopunska je frustracija u tome
jer se mora čekati da se dođe na red, jer je sistemski posao mora
obaviti u punoj snazi i koncentraciji, a ne "usput", u "slobodnom
vremenu". Vjerujem da su stratezi u Appleu dobro odvagnuli i jednu i
drugu krajnost, te da su našli optimalan srednji put. A rješenja i
olakšanja morali bismo vidjeti vrlo brzo. S druge strane, ne možemo se
potužiti kako nam s obzirom na uvjete ide loše.
J: Znate
li primjer Južne Afrike?
Beaudet: [Zbunjeni pogled, bez teksta]
J:
Apple je napustio to tržište i više od pet godina ga zanemario.
Platforma je tamo u međuvremenu potpuno propala, a povratak je koštao
jako puno i vrlo je težak...
Beaudet:
To je zanimljiv slučaj, mada smo mi daleko od nečeg sličnog. No
vjerujem kako će se, vrlo brzo, ta atmosfera potpuno promijeniti...
[Iako je u ovom momentu sugovornik
pokazao iznimno zanimanje za nastavak razgovora, došli su nas
prekinuti. Dolje je domjenak priveden kraju, ostalo je još nekoliko
boca kokakole i nered na stolovima, a ljudi više nigdje. Da, očigledno
je da bi se ovaj razgovor mogao i trebao nastaviti. Pala su i obećanja
da ćemo se opet vidjeti. U Opatiju nisam putovao, gdje je bila prilika
da pravi razgovor, makar off the record, napokon počne...]
 |
