Ian Beaudet je prototip mladoga uspješnog japija: izgleda mlađe nego što ima godina; ostavlja dojam da je blizu tridesetima, ali bih rekao da je bliži četrdesetoj, ali da se dobro drži. Kao da sa sebe ne svlači dobra odijela, pažljivo je dotjeran u svakome pogledu. Riječi u javnome ophođenju ne samo da bira, nego izgleda kao odlikaš koji je dobro utvrdio gradivo: ima na pameti mnogo varijanti kamo može krenuti razgovor, a nad svima mu je cilj zadržati kontrolu. Nekako mu se čak i pošalice čine dotjerano, pažljivo odabrano, kao što ljudi njegova kova biraju dobitnu kombinaciju košulje i kravate. Govorancija mu je pak kao da se rukama i nogama, noktima i zubima, drži nekakvoga internog priručnika.
Rodio se u Montrealu. Tamo je počeo kao prodavač, potom se uspinjao... Došao je Appleovim poslom u Francusku, ali se skrasio u Apple Europe. Sada je regionalni manager za tranzicijske zemlje bez Rusije. Ja volim pomalo posprdno reći: od Ukrajine do Albanije njegovo je podrulje odgovornosti.
Nisam ga vidio prvi put u životu. Već sam ga vidio u rano proljeće 2002. u Pragu na velikom regionalnom kreativnom meetingu Appleovih prodavača, content creatora i novinara. Sjećam se da je na pitanja odgovarao točno, mada ne osobito sadržajno na pitanja koja su se ticala tehničkih stvari i uvida u to kako sve to radi.
Govori engleski, nekakvu internacionalnu verziju, sasvim školski i u blagom američkom idiomu, ali s jakom crtom frankofonskog utjecaja. To je očigledan rezultat podrijetla, društvenoga ambijenta u kojemu se kreće i posla kojim se bavi: prodaje računala.
Domaćini iz PCS-a pokazivali su veliki respekt prema njemu i zadržavali su očiglednu distancu, unatoč pristojnim pokušajima da se u sve unese ponešto opuštenosti i pošalice.
Mene je više zanimao kao sugovornik. Jedan je od onih Appleovih (vele)trgovaca koji zna da mu je strogo zabranjeno davati informacije vezane o budućnosti, a još manje opinion. Zato su takvi intervjui uvijek teški jer često ne uspiju. Transkripti otkriju trud onoga koji pita, a odgovori su uglavnom dozlaboga metiljave rečenice iz marketinškoga priručnika, pa se čovjek unaprijed pod pritiskom ideje da će sav razgovor biti samo neuspješno naklapanje o općpoznatom.
Malo sam na svojim leđima osjećao pritisak one grupacije među korisnicima koja gorljivo žudi da im osoba toga kalibra u Appleu dođe šaka, pa da ga izriba namrtvo. Ja ne, iako sam uzeo u obzir probleme s platformom koja čini da su ljudi frustrirani, pa onda to kod najglasnijih na određeni način izbije.
Prije same prezentacije u Meštrovićevu ovalu dao sam mu pet unaprijed pripremljenih pitanja s obrazloženjem da volim fer igru i da se, ako stigne, pripremi s odgovorima. Pošteno, nije bilo za to vremena, a na list koji sam mu dao samo se nasmijao i rekao je da je spreman na sve vrste iznenađenja.
Razgovor smo vodili u gotovo potpunom mraku na prvome katu Doma hrvatskih likovnih umjetnika, u vijencu pod kupolom. Autofokus fotoaparata je, naravno, poludio, a snimke s bljeskalicom kao jedinim izvorom svjetla - bilo je odmah jasno - bit će bijedne. No, što je, tu je.


J: Ovdašnja promocija G5 strojeva čini se da dobija značenje jednoga od Appleovih miljokaza. Ne toliko značenje kao predstavljanje prvoga Maca, ali sasvim uz bok događajima kojima su promovirani prvi (i drugi) iMac, iPod, System 7, 8 i X. Nadajmo se da ova generacija strojeva, s potpuno redizajniranom arhitekturom matične ploče, novim procesorom pa i oblikom i funkcijama kućišta ima dobru perspektivu da više godina bez većih izmjena podnosi povećanja brzine i kapaciteta. Možete li naznačiti pravce razvoja za ovu kategoriju proizvoda, dominantno korištenje u bližoj budućnosti i kojoj je tipičnoj kategoriji korisnika namijenjena?

Beaudet: Doista, koliko stroj svojom pojavom donosi novosti, toliko je u njega ugrađeno ambicija. Za Apple je to vrlo važan stroj. Kako na polju tehničkih rješenja, izgleda, tako i na području primjene. Namijenjeno je korisnicima koji od stroja traže najviše snage [nabraja općepoznate kategorije korisnika i primjena].
Stroj je logičan razvojni korak u Appleovoj strategiji. Korisnicima dajemo napredna sistemska rješenja i nove mogućnosti, a kad se pojavi potreba za skokom u snazi, onda s vremena na vrijeme na tom području uradimo snažniji napredak. Sada eto ponovno imamo avangardni hardver s prikladnim performansama, najbrža stolna osobna računala. A tu je najavljen i brz napredak performansi. Kada ubrzo dođe OS koji sve prednosti nove arhitekture bude iskorištavao, još ćemo neko vrijeme čekati da se prilagodi korisnički softver i potpuno iskoristi mogućnosti koje pruža hardver.

J: Što se u Appleu događa s displejima? Uzimajući u obzir temperament i pedantnost g. Stevea Jobsa, koji je zbog puno manjih neskladnosti prevrnuo na glavu razvojni odjel kako bi se stvari dovele do stanja kakvo zahtijeva, a da i ne spominjemo g. Jonathana Ivea, nekako se čini nevjerojatnim da novi profesionalni strojevi nemaju u istome stilu dizajnirane Cinema Displaye [tu mi upada u riječ zaustivši ono što je počeo odgovarati sugovorniku prije mene, ali ga molim da sasluša pitanje do kraja]. Štoviše, ta dva nespojiva stila registrirana su na promotivnom videu koji će tu diskrepanciju zauvijek očuvati kao materijalni dokaz na određeni način nedovršenoga posla. Ali nije samo to nepodnošljivo mnogim korisnicma koje je Apple navikao da paze i na stil svojega hardvera. Nadalje, u "godini prijenosnika", kako je u siječnju Jobs najavio pri objavi 12" i 17" Powerbooka, događa se da prvo 17-inčni kasni puna dva mjeseca od predstavljanja, neki kažu upravo zbog monitora, a tek do sredine rujna u društvu ta dva stroja zadržava se Titanium, stilski i po materijalu drukčiji od novih strojeva. Neki izvori tvrde već dugo kako je taj stroj, u idealnoj sredini između maloga i velikoga, koji pokriva veliko područje korisnika i njihovih navika, ostao do sada netaknut od posljednjeg malog unapređenja u studenome prošle godine upravo zato jer je trebao dobiti novi displaj veličine 15.4 inča, ali s obzirom da se pojavljuje sa starim od 15.2 inča s tek pojačanom rezolucijom, čini se da on ni na koji način nije na listama ponuda ostavljen namjerno. Kada je to stanje toliko frustriralo kupce i korisnike, nije teško zamišljati kako je žderalo čelne ljude, valjda kao spor razvoj Motorolinih procesora.
Dakle, pitam, što je s displayima? Je li bilo kakvih problema u proizvodnji?

Beaudet: Neee! Nije bilo nikakvih problema. I inače ne treba se osvrtati na web stranice koje se bave nagađanjima i poluinformacijama. Ne radi se o tehničkim razlozima, nego o trgovačkim i stvar je sasvim jednostavna i logična: Appleovi monitori su izvrsni i među najboljima su na svijetu, pa ih sve dok ih tržište traži proizvodimo onakve kakvi se traže. Slično je bilo i s legendarnim Titaniumom. jednostavno, to je računalo jako dobro išlo i ostavljeno je posljednje za osvježenje. Sada je ubrzano, s potpuno novom matičnom pločom posve usklađeno s ostatkom ponude.

J: Ali Titanium je imao problema  s materijalom. Istina, to su banalnosti s bojom, ali ih ne treba podcjenjivati jer su takve sitnice pokopale jako dobre strojeve poput Cubea. A Powerbook nije baš najjeftinije računalo da kupci ne bi tražili da bude besprijekorno. Kućište od brušenoga aluminija sve te probleme rješava... [Zapravo, ovo potpitanje bilo je posve izlišno, iako je bilo logično. Nisam imao srca pritiskati s brojevima iz prodajne mreže i dosta jasnim Iveovim zaokretom u izboru materijala za iBook, te nove Powerbooke, jer Titaniumov nije bio dobar za strojeve koji moraju izgledati dobro, a istodobno i blještavo, čemu banalne neizbježne ogrebotine sigurno ne pridonose.]

Beaudet: Kao što sam rekao, te spekulacije nemaju osnova. Razlozi su bili sasvim tržišne naravi. Istodobno, Appleov razvojni tim je bio jako koncentriran na razvoj G5 stroja, brinući da tako velika i dugoročna ambicija, te nezanemariva investicija, ispuni sve preduvjete za iznimno uspješan početak o čemu mnogo toga ovisi. S time na umu vjerujem da nam se može se oprostiti što cijela prodajna gama nije u skladu s njima istodobno redizajnirana. Što ne znači da se to uskoro neće i dogoditi.
[Hmmm, znači Apple tako cijeni svoje kupce? Nisam sasvim siguran da bi Jobs bio posve zadovoljan ovim izmotavanjem, ali dobro, idemo dalje na jedno tvrđe pitanje]

J: Jasno je da Apple zbog mnoštva koji kopiraju sve što smiju pa i ono što ne smiju, strogo zabranjuje prijevremene najave budućih proizvoda i tehnologija, osim kad su najavljene s najvišega mjesta. Prije nije bilo tako: Apple, IBM i Motorola imali su - vjerojatno zbog dioničara - jasan roadmap razvoja procesora, njihove opise, performanse i primjene. No, Motorola i IBM dosta precizno najavljuju što će proizvoditi, pa me zanima sudbina njihovih procesora u Appleovim planovima. Recimo, procesor G3, pogotovo u IBM-u, nije još ni izdaleka za umirovljenje. S druge strane, G4 na način kako to vidi i može proizvesti Motorola, kao da je došao do svojih gornjih limita. Procesor G5 puno obećava, a uskoro izlaze i niskoenergetske inačice i nekako nam je svima laknulo kad se Apple oslobodio vezanosti za Motorolu. Kakva je Appleova strategija s procesorima? Hoće li dvije generacije stari G3 biti uskoro napušten? Ili G4?

Beaudet: G3 procesor koristimo u potrošačkim ili home kategorijama računala. On sasvim dobro radi i u svim primjenama gdje nije potrebno intenzivno računanje. Nema puno razloga da iBook u doglednoj budućnosti dobije neki drugi procesor, a on još ima prostora za napredak. Korisnici računala zasnovanih na njemu nemaju specifičnih potreba niti bi iskoristili računala u koja bismo stavili procesore s Velocity Engineom. Pa ipak, G4 je u iMacu i eMacu, iako ona nisu izravno ciljana na profesionalne i znanstvene korisnike. Također, ne treba zanemariti ni Powerbooke koji su zasnovani upravo na njima. Procesor G5, IBM je izradio po mjeri Appleovih dugoročnih potreba i koliko u IBM-u vjeruju u njihovu perspektivu vidi se i po tome što su sasvim novu tvornicu investirali pet milijardi dolara.

J: Očigledan je Appleov interes na potrošačkom i školskom dijelu tržišta, i tu mu ide dobro. Uspješni su proizvodi iMac, eMac, iBook i iPod. Može se zapaziti da se poanta ideje "digital huba" polako počinje razumijevati na tržištu, i kod konkurencije. Apple je, osim toga, afirmirao usporedne oblike prodaje koji se još više približavaju kupcu, a već dugo to nisu samo linije distributer-diler. Kako je s područjem vaše odgovornosti u prodaji. Ima li izgleda da se potrošačima približite preko weba Apple Storea, ili iTunes Music Storea? Ova dva zadnja oblika bila su uspješna, iako su naišli na otpor dilera od kojih neki i nisu preživjeli, ali se znatno unaprijedila percepcija onoga što se zove shopping u Appleovom stilu. Ima li šanse da se slični kanali otvore i u nas?
[Potkraj ovoga pitanja, koje nisam dovršio došlo je do naloga komešanja. Neki je čovek došao i hopsao oko nas u totalnom mraku fotografirajući. Počeo je standardni odgovor o komplikacijama pri ugovaranju glazbenih prava u Europi - na što se u nevezanom razgovoru postavilo potpitanje kako je jedan Apple manijak kao što je Peter Gabriel mogao svoj katalog za cijelu Europu prodati Microsoftu... Pala je koncentracija, počelo je pogledavanje po mobitelima na sat... pa sam onda najavio da skraćujem razgovor i prešao na sljedeće pitanje]
OK, Apple je dobar na najtežem i najnapornijem tržištu: pojedinačnim potrošačima. Treba ih obasipati pažnjom, reklamom, garancijama, supportom, a oni se odužuju kupnjom jednoga stroja. Apple je bio dobar na drugom, specifičnom tržištu, školskom, ali tu se, pored pojedinačnih uspjeha, čini da malo gubi korak. A škole su kupci koje kupuju na desetke računala i komponenti odjednom. Međutim, još od vremena kad je Apple s Dvojkom bio sam na tržištu, kad je bilo jasno da ima odličan hardver i sav potreban softver za kupce koji bi računalima napunili par katova poslovnog nebodera, sve je tu išlo pomalo kilavo. Poslovni ljudi su kupovali od Applea, stvarajući sustave iz ideja vlastitih ljudi, umjesto da im Apple nudi već gotove koncepte koji rade, gotove support i servisne, te razvojne linije s jasnom perspektivom. Ali, kad je na to područje ušao IBM, sa svojim već uhodanim tehnikama i prodajnim kanalima, Apple se lako - oglasom dobrodošlice - oprostio od tržišta na kojim je mogao vladati. Sada Apple ponovno ima potencijalni killer poslovni hardver i tehnologije za poslovni svijet (eMac, Xserve, Airport), a cluster na Virginia Tech Instituteu nije jedini koji pokazuje kako je vrhunski hardver s obzirom na performanse i te kako konkurentno jeftin. Ali Applea nigdje ne vidimo u ofenzivi prema "lakšem" dijelu tržišta, gdje se doduše na drugi način, može prodati mnogo više? Ne čini li se da se ponovno propušta potencijal koji postoji, ali se zbog nedovoljne agresivnosti ne iskorištava?

Beaudet: Dojam vara.

J: Ne znam ni za jednu zahtjevniju instalaciju Xservea, a poslovnjaci kupuju ponovno računala na čijem se hlađenju može grijati pola grada.

Beaudet: O, ne. Mnogo činimo u prilog ekspanziji na poslovnom, i posebno na školskom tržištu, ali taj biznis nije baš, kao onaj okrenut pojedinačnim kupcima, pod svjetlima reflektora medija. Ne bismo sada nikako mogli o govoriti o propuštenim prilikama. Naprotiv, predstoji ozbiljniji prodor na te segmente tržišta i još atraktivniji hardver, kako performansama, tako i cijenama. Čekajte pa ćete vidjeti. O tome mogu reći samo toliko, ako i to nije previše.

J: I za kraj, nešto što je specifično za vaše područje odgovornosti.  Poslovni čovjek koji dolazi s američkog kontinenta vjerojatno je užasnut nad raznolikošću i posebnostima na svakom od mikrotržišta. O materijalnim potencijalima, da se kupi Appleov sustav, a ne neki jeftini složenac na Intelu ili AMD-u. Međutim, glavni problem ste sigurno mogli osjetiti: u godini potpune tranzicije na MacOS X potpuno je jasno da profesionalno tržište, inače odano Appleu, stoji. Izašao je novi atraktivan softver koji se dobro vrti na Jaguaru, ali su ljudi rezervirani iako jako frustrirani. Izrabljuju stare mašine koje su već dale svoje, jer moraju raditi pod devetkom, a najnovije i najbolje mašine i ne pomišljaju kupiti. Eventualno kupuju starije i ne baš najsnažnije, samo da se mogu pokrenuti pod devetkom. Nakon godine dana stajanja u mjestu, ljudi su već frustrirani i polako gledaju preko ograde, gdje se strojevi pod Windowsima pojavljuju s novim featureima i nije im lako. Kad će odahnuti?

Beaudet: Morate nas razumjeti, a mi vas moramo moliti za razumijevanje. Prelazak na MacOS X je težak proces i za kupce i za nas. Najprije smo morali stvoriti temelje da se održimo i pokažemo perspektivu na najmasovinijim tržištima, na sjeveru Amerike, u zapadnoj Europi i na Dalekom istoku. Brzinu u tom razvoju možete dobiti tako da ugovorom zaposlite armiju programera koji će kodirati, ali je za novi početak iznimno važno da sve jako dobro radi od prve. S mnogo programera taj se rizik znatno povećava, a dugoročno to može strateški hendikepirati tvrtku. S druge strane, problem je ako se nad svime ima pretjerano jaka kontrola, ako se na svemu cjepidlači i šalje na doradu; ukratko, ako se razvlači. Na našem tržištu, što jako dobro osjetimo, dopunska je frustracija u tome jer se mora čekati da se dođe na red, jer je sistemski posao mora obaviti u punoj snazi i koncentraciji, a ne "usput", u "slobodnom vremenu". Vjerujem da su stratezi u Appleu dobro odvagnuli i jednu i drugu krajnost, te da su našli optimalan srednji put. A rješenja i olakšanja morali bismo vidjeti vrlo brzo. S druge strane, ne možemo se potužiti kako nam s obzirom na uvjete ide loše.

J: Znate li primjer Južne Afrike?

Beaudet: [Zbunjeni pogled, bez teksta]

J: Apple je napustio to tržište i više od pet godina ga zanemario. Platforma je tamo u međuvremenu potpuno propala, a povratak je koštao jako puno i vrlo je težak...

Beaudet: To je zanimljiv slučaj, mada smo mi daleko od nečeg sličnog. No vjerujem kako će se, vrlo brzo, ta atmosfera potpuno promijeniti...

[Iako je u ovom momentu sugovornik pokazao iznimno zanimanje za nastavak razgovora, došli su nas prekinuti. Dolje je domjenak priveden kraju, ostalo je još nekoliko boca kokakole i nered na stolovima, a ljudi više nigdje. Da, očigledno je da bi se ovaj razgovor mogao i trebao nastaviti. Pala su i obećanja da ćemo se opet vidjeti. U Opatiju nisam putovao, gdje je bila prilika da pravi razgovor, makar off the record, napokon počne...]