Povijesne premise
Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji koriste ručna računala. Pitao sam
se što u njima vide. Uvijek ih treba iznova uključiti, iskliktati
beskonačno mnogo opcija, a sve samo zato da bi u njih nešto zapisali
ili, nedajbože, skicirali. Što fali običnom komadiću papira kojeg nije
problem pronaći ni u WCu? A svi znamo gdje se rađaju najbolje ideje.
Priznajem, komadić papira je nezgodno zamjensko sredstvo za vlastitu
memoriju jer nakon prvog komadića papira dođe beskonačno mnogo drugih
komadića papira nakon čega čovjek izgubi volju pogledati što je uopće
pisalo na onom prvom. Tada elegantno primakne obližnju kantu za smeće i
pohrani ih na sigurno. Neki pak znaju da bi mogli doći u napast i
posegnuti za sahranjenim bilješkama plašeći se da bi ih prvi papirić
koji izvade iz smeća mogao odvesti u beskrajno pregledavanja svih
ostalih papirića. Pritom pišu nove bilješke o onima kojih su se
prethodno odrekli. Ili se to događa samo meni? Kako god - kažu da svaki
problem kojeg shredder može elegantno riješiti, definitivno nije
problem. S tim se vjerojatno slaže i 3M potičući ovu aktivnost
tehnološki najsuperijornijom vrstom komadića papira: Post-Itom. Treba
li nam išta bolje?
Uvijek. Rokovnik! Njegova jedina mana je što ga ne možete zalijepiti na
frižider. Bar ne bez nekog super-ljepila, ali, vjerujte - to ne želite.
Čarolija Post-Ita je u tome da ih možete odlijepiti. Super-ljepilo
ubija tu čaroliju. Prednosti rokovnika su nebrojene. Jedna od najvećih
je što, čak i kada je napunjen bilješkama, može poslužiti kao tvrda
podloga na kojoj se možete komforno služiti tehnologijom starog doba -
komadićem papira. Osim toga, rokovnike ne treba promatrati kao pomagala
zamrznuta u vremenu. Njihova evolucija nije ništa manje zanimljivija od
izumiranja dinosaurusa. Rođeni su kao križanac bilježnice i telefonskog
imenika, godinama su opstajali kao svežanj listova s natpisom
"bilješke" (da ne bi slučajno štogod drugo pribilježili na tim
poštovanja vrijednim listovima) kako bi u novi mileniji ušli savršeno
izbalansiranog odnosa listova posvećenim bilješkama, planeru i
telefonskom imeniku. Danas ih uglavnom razlikujemo samo cijenom, a nju
pak određuje luksuz korica i sve one tablice pune nepotrebnih podataka
koje se obično nađu između podataka o korisniku i planera.
Industrija rokovnika na svom je vrhuncu. Korisnicima preostaje samo da
ga što bolje prilagode svojim potrebama. Moj najveći problem godinama
je bio pronaći upravo opisani rokovnik. S obzirom da danas to više nije
problem, s vremenom sam se posvetio suptilnijim detaljima i tijekom
godina razvio čak nekoliko sustava bilježenja planiranih, obavljenih,
neobavljenih i otkazanih događanja. Potom sam rješavao problem
bilježenja transakcija različite prirode. Zatim je došao na red sustav
za povezivanje planiranih sastanaka i sadržaja razgovora dodatno
razvrstanih prema sudionicima. Danas, kad se osvrnem na to maestralno
djelo, zadovoljno preletim pogledom sve svoje uredno arhivirane
rokovnike svjestan da se doista od svega može napraviti znanost. Jedini
problem kojeg tijekom godina nisam uspio riješiti tiče se
kategoriziranja događanja u planeru. Curice to obično rješavaju
koristeći pisala u boji, ali... ne mogu se oduprijeti dojmu da to nije
dovoljno muški.
Nepogrešiva konkluzija
Rokovnik možete rabiti na suncu, po kiši, bez obzira kolika je vlaga,
pada li snijeg ili je temperatura odavno prešla ekstreme vaše
tolerancije. Njemu to ne smeta. Tinta kojom ga punimo zapravo je jedina
slaba karika. Kap kiše i rukopis nam neplanirano prelazi u bold. No,
bolje i neplanirano boldiranje nego da pametna ideja napusti
zaboravljivu glavu prije no što je zapisana - a oslanjajući se na
baterije u dlanovnicima može vam se dogoditi upravo to! Dok rokovnik
živi svoj život gdje god ga odložili, dlanovnik, kao i mobitel, MP3
player i sve druge điđe na baterije - traži neprestanu pažnju. Kao da
nismo svjesni da smo još umjesto mobitela mogli usvojiti dijete i
jednako ga tako uvijek imati uza se, hraniti kad počne bipkati,
pokazivati kome god možemo, neprestano pričati o njemu i željeti ga
zamijeniti s nekim drugim vunderkinderom čim se ovaj doseli u naše
susjedstvo? Uz to, trošenje baterija stvara stres. Stalno smo
opterećeni mišlju da će se BAŠ SAD isprazniti i poslati sve naše
bilješke u vječni zaborav. I tada žalimo za rokovnikom. Žalimo za
Post-Itom. Žalimo za komadićem običnog papira. Kvragu, žalimo za suhim
zidom obližnje špilje!
I što onda činimo? Ne znam za vas, ali ja potražim u Googlu tko u
Hrvata prodaje Palm i kupim Tungsten T3.
Samo jednom je prvi put
Kupovina Palma osobi koja se do jučer klela u rokovnik definitivno nije
najbezbolnija stvar na svijetu. Ja sam svog kupovao gotovo 18 mjeseci.
Počelo je tako što je iznenada porasla koncentracija dlanovnika u mojoj
blizini. Nove tehnologije u susjedstvu i neracionalna želja za
posjedovanjem koja uvijek iznova uspješno potiskuje racionalno pitanje
"Treba li mi to doista?" rodile su misao da bi se bilo lijepo s time
poigrati. Ne volim se igrati s tuđim igračkama jer vlasnici obično ne
žele da netko drugi testira gdje su im granice izdržljivosti. A čemu
igranje ako ne otkrijemo upravo to?! I onda se roditelji pitaju zašto
njihovo dijete uvijek sve razbije.
Ako nešto mrzim, to je kupovina. Bilo kakve vrste. Gotovo se sa sjetom
sjećam vremena u kojima se sok dijelio na "žuti" i "crveni". Danas, kad
naručujem čaj u obližnjem kafiću na raspolaganju mi je pravi mali
katalog. A kad savjesnom biću uručite nešto između čega mora odabrati
optimum prema vlastitim preferencijama onda ili "odabere" ono što je
odabralo prošli put ili umre od žeđi. Sad mi se čini i da su spomenuta
dva soka nepotrebno komplicirala stvar. Bilo bi dovoljno napraviti
jedan, optimalan po svim kriterijima (ukusan i zdrav?) i imenovati ga
"Sok". Proizvodio bi ga ACME, naravno.
Kakve to veze ima s Palmom? Palm je tek "jedan od". Nije jedini. Prije
18 mjeseci svi su vikali Sony. Clie! Uključno s Mac korisnicima kojima,
čini se, nije smetalo što Clie nije (bio) Mac kompatibilan bez third
party pomagala. Da sam kupovao dlanovnik prije 18 mjeseci, kupio bih
Clie. Da sam kupovao dlanovnik prije dva mjeseca opet bih kupio Clie.
Kupio sam ga prije mjesec dana. I kupio sam Palma. Blažena dosljednost.
Clie sam tijekom spomenutog perioda vidio uživo. To je bitno. Ako vas
nešto stvarno zanima - pogledajte to uživo. Ne vjerujte recenzijama,
fotografijama, pričama poznanika ili potpunih stranaca bez obzira hvale
li nešto ili govore o tome sve najgore. Istina je uvijek na pola puta.
Ako vas zanimaju piramide - posjetite Egipat. Točka. Clie je
definitivno bio bolji od svih monokromatskih Visora koje sam sreo prije
njega. Osim toga, Sony je proizvođač uz kojeg me vežu pozitivna
iskustva. I to ne samo zbog Playstationa.
Odluke u zadnji čas, popraćene ispadima Sudbine, nerijetko su ono čemu
se možete samo nadati. Dok sam birao Clie modele, ono malo
racionalnosti što se probijalo u mom mozgu tijekom podsvijesnog
preodgoja za vrijeme browsanja, tjeralo me da skočim na Palmov sajt
prije nego uplatim Clie. Kad tamo...
Tungsten T3. Zaljubio sam se na prvi pogled. U tom trenutku postojao je
samo jedan kriteriji: odaberi najljepšeg. I tako ću ga morati gledati
svaki dan. Razumno.
Otvorio sam dodatni prozor u browseru s namjerom da usporedim Clie i
T3. Uspoređivao sam izlistane karakteristike i ubrzo zaključio da T3
nije samo lijepo lice nego i sam vrh ponude. Ovdje negdje moram ubaciti
i to da sam iščitavajući tablice karakteristika izlječio
sentimentalnost i odlučio da bezuvjetno želim maksimalnu komaptibilnost
s obje platforme koje koristim: Mac i PC. Mac je, kao kriteriji, u
startu izbacio iz utrke sve Pocket PC kompatibilce, a Clie je pokopala
upravo slaba podrška za Mac. U igri je ostao Palm, a među svim Palm
modelima šepurio se, a tko drugi nego... Rafo! Khm. T3.
Potom se dogodio legendarni Retrobit. Gomila krame, G5 i pravo mjesto,
prema zakonu vjerojatnoće, za susresti Palma uživo. Nisam imao priliku
vidjeti T3, ali ukazao se Tungsten E (hi, Dario!). Prije svega zanimao
me ekran. Ako me nešto izluđuje na Sony Ericssonu T610 onda je to
činjenica da ne mogu pročitati SMS na ulici za sučanog dana. Prošetao
sam E na sunce i - mogao sam sve pročitati. Vratio sam se u interijer i
zamolio vlasnika da mi pokaže čime se sve može pohvaliti. Bez
okolišanja smo preskočili bilo kakve naznake ozbiljnog softvera i iz
foldera "Games" učitali, redom, Lemmingse, Billiard, Dreamway i, šlag
na kraju: Warfare Incorporated - Starcraft na dlanu!
Odluka je pala. Želim ga sad i odmah.
To je, naravno, u Hrvatskoj moguće samo u teoriji. S obzirom da je
splitski Elektromagic uvoznik za Hrvatsku, jedini način da teorija
postane praksa je da ovo isto poželite dok ste u Splitu. Radnim danom.
U radno vrijeme. Dok je roba na skladištu. Ako ste pak u Rijeci, želja
će vam se ostvariti s malo zakašnjenja, ali Elektromagic će se
pobrinuti da vam igračka stigne na kućnu adresu brzom dostavom.
Pretpostavljam da to vrijedi i za druge gradove. Ako ne vrijedi, uvijek
se možete preseliti u Split.
Hm. Želja. Realizacija. Sve je to super, ali... što se dogodilo
rokovniku?
A što se dogodilo dinosaurusima? Izumrli su. Neki kažu da su postali
preteški. Palm je sa svojih 156 grama definitivno lakši od rokovnika,
ali tehničke karakteristike ćemo uglavnom preskakati i posvetiti se
jednomjesečnim dojmovima vezanim uz korištenje od strane nekoga tko u
životu nije imao bliskih susreta s dlanovnicima. Pračovjek! Ako vas
dojmovi zaintrigiraju ili pak ne možete bez tehnikalija:
www.palm.com/tungstent3.
Težina definitivno nije razlog zašto sam odlučio umiroviti rokovnik i
svu silnu tehnologiju organizacije podataka u njemu kojoj sam posvetio
daleko previše vremena u životu. Pravi razlog leži u prepisivanju.
Znate onu scenu kad opat uz svjetlost svijeće pedantno prepisuje neku
od knjiga koje bezuvjetno treba prepisati? Tako nekako bi se ja osjećao
krajem godine. I početkom nove. Običavao sam osloboditi barem dan ili
dva za mukotrpno prepisivanje svih podataka iz prošlogodišnjeg
rokovnika koje sam uvijek želio imati sa sobom. S obzirom na ranije
iskazani organizacijski fanatizam, dodat ću i to da su u pitanju podaci
koji mi stvarno trebaju. Ali... treba li mi prepisivanje? Jednom
(dvaput, triput...?) sam došao u napast kupiti onaj papirnati organizer
kojemu se vade stranice. Odustao sam od toga kad sam se sjetio da je
njegova najveća prednost ujedno i njegova najveća mana - stranice koje
se vade prije ili kasnije, zbog listanja, počnu "otpadati". Onda ide
ljepljenje, krpanje... bah. Ne hvala. I tako sam iz godine u godinu
marljivo sve prepisivao, a količina podataka koju je trebalo prepisati
nije se smanjivala. Dapače.
Pandorini darovi
Dvaput se čulo zvono, stigao je dostavljač i isporučio kockastu kutiju
pristojne prosječne veličine (ma koliko god taj prosjek iznosio za
kockaste kutije). Volim kockaste kutije. Najzabavnija kockasta kutija
koju sam do sada vidio bila je ona u kojoj stiže iPod. Veselilo me
vidjeti da je netko posvetio jednako truda pakiranju koliko i netko
drugi proizvodu koji se sakrio u unutrašnjosti tog rasklopivog čuda. I
nikada nisam prežalio što nisam imao priliku raspakirati bar jedan
NeXT. Mora da je imao vraški dobru kutiju!
Kako god - uklonio sam tragove nepotrebnog omota koji je skrivao
kockastu kutiju od pogleda znatiželjne kurirske službe i pročitao sva
sitna slova kojima je Palm vjerojatno želio uvjeriti kupca da nije
pogriješio kupivši to što upravo drži u ruci. Tko god voli sitna slova,
istinski će uživati, a ako još k tome volite i oznake raznih
registriranih tehnologija počevši od QuickTimea, poželjet ćete kutiju
izložiti barem na polici radne sobe. Spomenimo i to da je srebrna.
Otvorio sam je, konačno. I nisu izletjela sva zla svijeta.
Izletjelo je samo jedno zlo. Hrvatski priručnik - ako se priručnikom
može nazvati fotokopirana presavijena gomilica zaheftanih papira. Uz
pretpostavku da tamo neću ništa pametno pročitati i s mišlju zašto, za
Mrmota milog, Hrvati nemaju kulturu ukusne lokalizacije proizvoda, uzeo
sam Zlo sa dva prsta i uklonio ga kao što se uklanjaju smrdljive
čarape. Put je čist!
Ostatak papirologije kroz koju se trebalo probiti obuhvaćao je
simpatične originalne Palmove manule kakve bi čovjek i očekivao u
lijepoj kockastoj kutiji. Bili su tu licenca, garancijski uvjeti,
Graffiti naljepnice na raznim jezicima (naravno, prije bi se našla
naljepnica na klingonškom nego na hrvatskom), Getting Started With
Photos, Music & Videos i neizbježni Read Me First. Pretpostavljam
da je ono Zlo prijevod potonjeg, ali... nećemo nikada saznati.
Kako provesti 4 sata?
Da sam u tom trenutku želio nešto čitati potražio bih na obližnjem
kiosku novi "Q". Želio sam nabadati stylusom po ekranu. Sad, odmah!
Manuali nisu imali šanse, ali Tesla se pobrinuo da ne bude tako
jednostavno.
Prvi nedostatak uređaja s punjivim baterijama je što stižu - prazni.
Negdje sam (kasnije) čuo da ono Zlo kaže da je baterije potrebno puniti
6 sati. Read Me First kaže 4, a drugdje u dokumentaciji naišao sam na
podatak da su dovoljna svega 2 sata za prvo punjenje. Hm. Ni to nećemo
nikad saznati jer sam ga pustio u cradleu 4 sata i otišao na ručak.
Putem sam čitao svu onu silnu dokumentaciju (Zlo više nećemo ni
spominjati) i ne sjećam se da sam nešto pametno pročitao što mi je
kasnije pomoglo. U prijevodu: imate 4 sata za pročitati "Q" bez da se
zamarate Palmovim nebulozama ako ste do sada uspješno svladali lekcije
poput one da prstima ne dirate ekran (ako nije touchscreen) i da
pribadača nikako nije zamjena za stylus. Ako su vam "ekran" i "stylus"
nepoznanice, OBAVEZNO sve pročitajte. Od korica do korica. Na svim
jezicima.
Ima li još štogod u kutiji? Ima. Crni cradle sa HotSync botunom,
ispravljač koji morate sami sklopiti tako što ćete na njega spojiti
jedan od priloženih utikača ovisno u kojem kutu planete živite te
neizbježni cover. Kod covera će vam se učiniti da od njega nećete imati
puno koristi jer se isporučuje izravnat. Potrebno ga je zakačiti na
poleđinu Palma, presaviti preko vrha i pustiti da gravitacija učini
ostalo tako što će ostatak covera prekriti screen i navigacijske tipke.
Nažalost, cover se u početku izvrsno bori protiv gravitacije, a u tome
mu je očito pomogao boravak u lijepoj kockastoj kutiji. Ne očajavajte.
Trik je u tome da ga odlažete s ekranom prema dolje, kako bi svojom
težinom ravnao cover. Izravnat će ga za dva tjedna.
Dok se Palm puni jedino s čime se možete igrati je stylus. Ako vam
intuicija nije jača strana trebat će vam neko vrijeme da ga pronađete
jer nije tamo gdje ga očekujete. Palm je imao običaj styluse držati na
desnoj strani, a vadili bi se jednostavnim odgurivanjem iz klizišta. T3
je dobio "interni stylus". Smješten je u rupi u kučištu, a pristupa mu
se s gornje strane, tako da se klikne na ono što bi vas instinktivno
moglo podsjetiti na gumb za paljenje. Ako ga kliknete neće se ništa
upaliti, ali iskočit će mali komadić crne plastike i pomislit ćete da
ste otkrili easter egg - antenu za ugrađeni GSM o kojem vam Palm nije
rekao ni riječi! Krivo. Izvucite to crno što je iskočilo i, kad vidite
da je ostatak srebrn i metalan, bit će vam sve jasno. Pronašli ste
stylus. Dijeli vas još samo korak do otkrića pisma i civilizacija može
početi!
Redukcija u mojem kvartu
Tko se nije napunio, magarac je bio! Ja idem. Nestrpljivo sam iščupao
T3 iz cradlea i pokušao dokučiti govori li mi išta je li skroz napunjen
ili ne. Tišina. Vrlo brzo sam, klikčući sve što se može kliknuti,
locirao status baterije i informaciju o tome da je napunjen 100%. Nakon
velikog otkrića vraćao sam se statusu baterije tijekom mjesec dana, kad
god bih smjestio T3 u cradle i dan danas mi je potpuno nedokučivo što
se zbiva. Nakon što ga korištenjem ispraznim na, recimo, 70%, potrebno
mu je svega par SEKUNDI da se, nakon umetanja u cradle, status baterije
popne na 100%. S obzirom da je to malo vjerojatno, moram zaključiti da
nemam pojma koliko se zapravo puni, ali kada bih morao pogađati kladio
bih se da su mu 2 sata savim dovoljna za od nule do sto. Iduće logično
pitanje je - koliko se prazni? Brojne recenzije na Internetu osvrću se
upravo na potrošnju T3 kao najveći nedostatak. Nisam opterećen
prethodnim iskustvima (čitaj: recenzent je potpuno neuk, ali zna to
dobro kamuflirati) pa mogu samo reći da me, nakon demoralizirajućih
recenzija koje su spominjale pražnjenje baterija nakon 3 sata
korištenja, T3 ipak ugodno iznenadio.
Za potrošnju su, čini se, presudni "veličina ekrana" i brightness.
Korištenje Bluetootha prema dosadašnjim dojmovima ima bitno manji
utjecaj od navedenog dvojca. Brightness je izvrstan način škriljenja
baterija. Standardno je postavljen na 50%. Pravilo je sljedeće: na 100%
ga odvlačite ako i samo ako je u blizini vlasnik prosječnog PocketPCa
kojemu želite upropastiti dan. Čak i ako ste na suncu, 50% bit će
sasvim dovoljno za sve pročitati bez naprezanja očiju. U svim ostalim
slučajevima zadovoljit će vas nekih 20% svjetloće.
Ne vjerujte mi - probajte. Što se tiče veličine ekrana, molim primjetiti da je jedan od
najvećih featurea T3 modela ekran na izvlačenje. Uvučeni ekran (format
u kojem ga nosite u džepu) smanjuje rezoluciju na onu koju ste mogli
sresti kod Tungstena E: 320x320. Izvučeni ekran daje vam impresivnih
320x480 pixela. I dok se jedni unaprijed vesele megalomanskim Excel
tablicama, drugima će curiti sline na igranje Warfarea u toj
rezoluciji. Sad je pravi trenutak za spomenuti da orijentaciju ekrana
možete po potrebi zarotirati iz portrait u landscape mod, a s obzirom
da je to riješeno na sistemskom nivou, Warefare će se prilagoditi
novonastalom stanju jednako dobro kao i Excel. Na vama je da izaberete
što vam više paše: 320x480 ili 480x320. Browsanje Jabučnjakom s njega
je definitivno zabavnije u 480x320 - ali do toga tek moramo doći.
Rezimirajmo energetske zaključke: uvučen ekran, 20% brightnessa,
isključen Bluetooth i moći ćete završiti Vexed pri čemu će vam otrnuti
prsti od neprekidnog držanja stylusa nekoliko sati.
Ugljen, olovka, nalivpero...
Prenoseći T3 u džepu, vrlo brzo ćete shvatiti da vam se zapravo ne da
svaki put kad nešto želite zapisati izvući ekran. Tako ćete sami sebe
ograničiti na rezoluciju 320x320 i zapitati se zašto niste kupili model
E. Onda se sjetite da tamo nemate što izvlačiti ni kad to poželite, a
ljudi u blizini vas čudno pogledaju privučeni neobjašnjivim i naigled
bezrazložnim smješkom na vašem licu.
Većina dlanovnika "ispod" ekrana ima shortcut botune i neku vrstu tipke
za navigaciju. T3 ima 4 takva, programabilna, kratiputa, smještena oko
kliktajuće tipke za odabir 4 smjera te središnji select botun. Koliko
god se takav raspored činio uobičajenim, ja uvijek iznova glasam za
Gameboyevu ergonomiju. Dobra vijest je da ćete češće koristiti stylus
nego tipkovnu navigaciju. Preciznije, kao najkorisnija upotreba tipki
pokazalo se pozivanje kalendara i kliktanje select botuna (dok je Palm
ugašen) u svrhu prikaza vremena - nakon čega se T3 ponovo isključi.
Kad sam već na tipkama, spomenut ću da se s lijeve strane, kraj izlaza
za slušalice nalazi tipka za voice memo pa ako vam je stylus prespor za
zapisati neku ideju - izrecite ju! Nažalost, prepoznavanje govora ne
radi.
Stylusom možete pisati na dva načina, a zajedničko im je to što ćete se
morati priviknuti na Graffite. Moj rukopis je i inače prilično grafitan
tako da sam morao promjeniti samo način pisanja slova "x" i "k" te
brojke "4". Mjesec dana je bilo dovoljno da se naviknem pa sad, da ne
kompliciram, imam 100% Graffiti kompatibilan rukopis čak i kad držim u
ruci nešto što nije Palmov stylus.
Prvi način pisanja je moguć jedino kod izvučenog ekrana pri čemu
novonastalu površinu zauzme isto ono područje za pisanje koje smo imali
prilike već vidjeti na ranijim Palmovima. Postoje tri moda podjele
površine za pisanje pri čemu u dva slučaja pišete Graffite, a u trećem
klikćete po nacrtanoj tipkovnici. Za svakoga ponešto. Ako, kao i ja,
preferirate uvučeni ekran, morat ćete se priviknuti na on-screen
pisanje. U tom modu (a uključuje se klikom na jednu od uvijek vidljivih
ikonica u, nazovimo, taskbaru) Palm prepoznaje Graffite bilo gdje ih
napišete na ekranu. Do problema dolazi kad se počne brkati selekcija i
pisanje, ali s malo vježbe i to se vrlo brzo može svladati. Istina,
može se i vrlo brzo zaboraviti pa mi se još uvijek događa da tijekom
pisanja obavim neplaniranu selekciju nečega nad čime sam pisao slovo.
Ili obratno.
Željko znatiželjko
Od svega toga nikakve koristi ako nakon što po prvi put napunite Palma
ne obavite HotSync prethodno instaliravši Palm Desktop na stroj s kojeg
to želite obaviti. Zaboravio sam ranije spomenuti da su u lijepoj
kockastoj kutiji i dva CDa: jedan za PC, drugi za Mac. Koristio sam
uglavnom ovaj za Mac, a PC verziju sam bio prisiljen (!) instalirati
samo zato što neke distribucije softvera (uključno s Warfareom!) dolaze
kao PC exe fajlovi koji se raspakiravaju u prethodno kreirane Palm
Desktop direktorije. Nisam imao živaca to testirati u VirtualPCu, ali
poslužit će bilo koji PC s kojega raspakirane arhive spremne za HotSync
možete prebaciti na Maca i s njega poslati na Palma. Naravno, ništa vas
ne sprječava da sve to obavite na PCu.
Instalacija je u potpunosti bezbolna. Kasnije je Apple i manjak
informacija malo zakompliciraju pa vam se može dogoditi, kao i meni, da
je obavite dvaput misleći da ste nešto pogriješili, a u potpunosti
smetnete s uma da je znatiželja ubila mačku. Kliknite na ikonicu za
instalaciju, HotSyncajte i sve će biti u redu. Na Palm će se uredno
instalirati sav softver kojemu je tamo mjesto i moći ćete konačno
raditi nešto pametnije od razgledavanja preinstaliranog QuickToura.
Negdje u tom procesu (ako već niste) morat ćete obaviti kalibraciju
inputa tako što ćete stylusom "gađati" 4 mete koje vam Palm prikaže.
Podsjetit će vas na pikado. Uživajte, kratko traje.
Što se zapravo dogodilo prilikom prvog HotSynca? Palm Desktop
(instaliran na Macu) poslao je preko install conduita osnovni set
programa na Palm, a prethodno je kreirao korisnika na vašem disku
(~/Documents/Palm/Users/ime_vašeg_T3). Ovo je lokacija u kojoj se
nalazi sve što i na vašem Palmu. Dakle, to je ono što povremeno morate
pohraniti na sigurno (isprintajte na bušene kartice i odložite u
podrum). Ako nište ne petljate (hint: iSync), sve će raditi. Nemojte
ništa petljati.
Na CDu s kojeg ste instalirali Palm Desktop pronaći ćete i razne manje
ili više korisne programčiće. Od obaveznih tu su definitivno Documents
To Go (razmjena Office dokumenata), Power One (pametniji kalkulator od
preinstaliranog), Web Pro (browser) i Adobe Reader.
T3 se trenutno ispuručuje sa Palm OS 5.2.1. Njega nema smisla opisivati
jer će vam biti ili totalna nepoznanica (dok ga sami ne vidite) ili pak
neodoljivo nalik četvorki. No, za razliku od četvorke, petica ima
multitasking koji možete vidjeti na djelu čim pokrenete MP3 u RealOne
playeru i odete igrati Vaxed. I da, baterija će tada bitno kraće
trajati. Još će kraće trajati ako u Kinoma playeru bude gledali
dugometražne igrane filmove. Ali to nije razlog da ih ne gledate, zar
ne?
Besplatno na Jabučnjak!
Od softvera kojeg ćete zateći nakon prvog syncanja, vjerojatno ćete
najčešće koristiti Calendar, Contacts, Memos i Task. Palm je pak glasao
za Calendar, Contacts, Notepad i Task kombinaciju pa je to ujedno i
predefinirani set shortcuta na ranije spomenutim tipkama. Calc je, hm,
na nivou onih u mobitelima pa ćete ga poželjeti obrisati da ne troši i
ovako skučeni prostor u korist Power One. Nažalost, ništa od brisanja.
Preinstalirane (neka vas ne zbuni termin jer se aplikacije zapravo
instaliraju tek tijekom prvog HotSynca) aplikacije su zaključane i ne
možete ih ukloniti iz Palma bez raznih hackova. Spomenuo sam skučenost
prostora pa mogu dodati i to da instalirani softver pojede 12 od 64MB.
U prijevodu: nakon prvog HotSynca imat ćete točno 52MB prostora za
vlastite potrebe. Ako vam to nije dosta, morat ćete nabaviti SD
memorijsku karticu. Ali, ima kvaka. U rasploživa 52MB ne možete
"instalirati" vaš omiljeni MP3 koji bi RealOne mogao svirati jer se MP3
fajlove može instalirati samo na SD karticu. Hm. Zanimljivo.
Morao sam to probati da vidim u čemu je trik i pokušao nabaviti najveću
(dakle, 512MB) SD karticu. Nema smisla opisivati kako je operacija
neslavno propala nakon trodjene potrage za karticom. Na kraju sam uzeo
ono što je bilo dobavljivo - 256MB. Ugradnja je san: izvadite karticu
iz kutije, ubodete u SD slot, Palm zasvira i to je to. Ako je poželite
izvući, pritisnete je i kartica lagano iskoči. A Palm opet zasvira.
Dečko definitivno voli glazbu. To je valjda jedino smisleno objašnjenje
zašto MP3 fajlovi moraju biti baš i samo na kartici.
SD kartice dolaze preformatirane, ali, ako vas to zabavlja, možete ih
ponovo formatirati. Ako vas ne zabavlja, onda svakako PRIJE nego što
ubodete SD karticu, instalirajte firmware update za T3 koji rješava
probleme misterioznog gubitka podataka na SD karticama. U protivnom vam
neće biti zabavno.
Iako će vam SD kartica omogućiti korištenje Palma kao MP3 playera (ali,
hej, čemu onda služi iPod?), primjetit ćete dva problema. Prvi je
primjetno usporavanje prikaza sadržaja pojedinih "foldera"
("kategorija", da koristimo Palmovu terminologiju) pa preporučam da
dobro razmislite treba li vam uopće SD kartica. Ako ne namjeravati
trpati na nju MP3 fajlove, divxe i slične drangulije, preskočite
nabavku i uživajte u punoj brzini. OK, cjepidlačim, usporenje nije
drastično, ali ja sam jedan od onih koji proglasi sporim svako računalo
ili OS na kojem GUI reagira s minimalnim delayem. To me posebno iritira.
A drugi problem? Drugi problem zapravo nema nikakve veze ni s prvim
problemom, a ni s nečim drugim o čemu je do sada pisano. Sjećate se
onog PocketPC korisnika kojemu ste pokvarili dan s brightnessom na
100%? E, pa on će vama pokvariti ostatak godine kad umetne u svoj
PocketPC SD karticu za wireless networking koja vama ne može pomoći.
Koliko god je integrirani Bluetooth "prava stvar", toliko postane
razočaravajući nepostojeći wireless networking kojeg Tungten W,
primjerice, ima ugrađenog. Strpljivo čekam da netko poduzme nešto
po tom pitanju i otme mi novce da mogu ujutro na miru sjediti na
riječkom Korzu i uz jutarnji čaj besplatno browsati Jabučnjakom.
Mrtva mačka
Vratimo se programima i postanimo znatiželjni. Apple oglašava Palmove
modele u svom Storeu. Palm zauzvrat podržava Apple. Odlično. Apple voli
pišati po tuđim paradama pa nakon što je iznervirao Microsoft sa
Safarijem, očito pokušava iznervirati i druge s čim god stigne.
Palmovce će iznervirati sa iCalom i Address Bookom. Address Book,
koliko god je simpatičan, koristan, sistemski podržan i blah, blah...
postane noćna mora za upis i ažuriranje velikog broja podataka. U to se
definitivno možete i sami uvjeriti, ali dok se uvjeravate pokušajte NE
koristiti domaća slova. Objasnit ću, kasnije. iCal je daleko brži u
odnosu na Address Book i savršeno je upotrebljiv. A i privlačniji je od
svega što se instaliralo u sklopu Palm Desktopa. I tko onda ne bi
poželio instalirati "ono nešto" za iSyncanje Palma?
Ja sam, mlad i naivan, "to nešto" instalirao prije nego što sam uopće
pokrenuo Palm Desktop i uvjerio se da radi. Što se dogodilo? Čudo! Eto
meni mojih kalendara u iCalu. I adresa u Address Booku. A idu i u
obrnutom smjeru. Što je bilo u iCalu i u Address Booku sad je na Palmu.
Sreći nema kraja.
A onda... skepsa. Prvo mi se činilo da se neke stvari (Memos, na
primjer) ne sinhroniziraju. Nakon tjedan dana bio sam siguran da se ne
sinhroniziraju, ali nisam znao ni što točno ni zašto. I petljao sam po
Palm Desktopu, čuda mu radio, čak ga i reinstalirao - nije pomoglo.
Pomogli su logovi, ali tek nakon što sam uključio magičnu opciju da
budu "malo opsežniji". U logu je uredno pisalo da neke stvari neće biti
sinhronizirane jer ih Appleov iSync conduit čini nekompatibilnima.
Ispostavilo se da je logika sljedeća: ili koristiti iCal i Address Book
(preko iSynca) te odustati od korištenja Memosa, Taskova i tako redom
ili pak ubiti iSync conduit i pustiti Palm Desktop da uredno i bez puno
filozofije radi svoj posao, svjesno se odrečući Appleovih bombončića -
pri čemu prvenstveno mislim na iCal jer je Palmov adresar brži od
Address Booka.
Veselo sam locirao Disabled Conduits folder u Library/Application
Support/Palm HotSync folderu i u njega povukao Apple conduit (iSyncov).
Applova instalacija spomenutog iSync conduita je, elegantno i bez
pitanja preselila Address, Calendar, Contacts, Datebook, Memos, Tasks i
ToDo conduite u Disabled folder! Vratio sam ih nazad i Palm Desktop je
ponovo bio u funkciji. Ponavljam riječ "conduit" već neko vrijeme pa je
red objasniti da su u pitanju moduli koji se izvršavaju tijekom svake
HotSync operacije i brinu se za, očekivano, sinhronizaciju sadržaja za
koji su zaduženi. Svaki conduit je moguće zasebno konfigurirati (iz
Palm Desktopa) i odrediti što se sinhronizira, a što ne te u kojem
smjeru. Third party conduiti (uključujući iSync) konfiguriraju se
koristeći GUI aplikacije iz koje se izvršavaju pa tako iSync za Palma
ponudi iste opcije kao i za ostale uređaje koje može sinhronizirati.
Dok sam petljao s iSyncom naizgled je sve uredno radilo, ali u jednom
trenutku sam putem pogubio većinu (ne sve!) podatke iz Palma. Nemam
pojma što se dogodilo, ali siguran sam da se neću vraćati iSyncu (barem
za T3) dok se Apple i Palm ne dogovore.
Tko se sakrio na čvoru crne smrče?
Dobra vijest je da sam tijekom Address Book putešestvija imao priliku
spoznatu još jedan bitan detalj. Jesam li spomenuo da T3 ni izdaleka
nije lokaliziran na hrvatski? Mi na Macu smo odavno navikli ne
koristiti domaća slova (ako baš ne moramo), ali kad nam Apple pokloni
unicode adresar, teško je odoljeti ne šepuriti se sa šumnicima i
ubacivati u njega razne nepostojeće Crvčeće Cvrčke. No, kad to konačno
i napravite (kao ja), slijedi Spoznaja. Palm ne govori hrvatski! Aaaa!
Mislima mi leti reklama za '84. Povratak u prošlost, a taman smo
iskoračili.
I to je dobra vijest? Hm. Pa, da. Da nisam to na vrijeme otkrio ne bih
nikada proveo sate družeći se sa Address Bookom jer je sad bilo
potrebno ukloniti sve šumnike pa je tako moj cvrčak naglo posao Cvrceci
Cvrcak. Gunđao sam sebi u bradu dok sam to radio, ali prethodno sam
spremio kopiju šumećeg adresara nadajući se boljim vremenima.
Google, "Palm Croatian" i eto mi boljih vremena! PiLoc. Lokalizacija za
Palm. Svi modeli, većina jezika. Pohitao sam žurno skinuti 'rvatski za
T3 i instalirao ga. Ta-da! ... Ta-da! ... Ta-da? ... Ta? Da? Ne? Ne.
Ništa. Ne radi. Dobio sam "č" i "ć" na nekim čudnim mjestima na
virtualnoj tastaturi te na izbor želim li English i Croatian kao
sistemski encoding dok mi traje evaluation period. Uredno sam sve
deinstalirao, pokušao još par puta instalirati, napravio sve i svašta i
konačno poslao PiLocima mail da mi objasne u čemu je trik. Ne bih ga
vjerojatno ni slao da u sklopu instalacije ne dolazi uredan PDF
priručnik preveden manje-više potpuno pravopisno i gramatički točno na
hrvatski. Dakle, ili sam opet nekako bio preznatiželjan (a nisam jer me
iSync ipak nečemu naučio!) ili je tamo netko lud. Još uvijek čekam
odgovor.
Do daljnjega sam odustao od svake hrvatizacije Palma i tješim se da smo
tako godinama pisali na BBSu. Najviše pate sjajni Documents To Go jer
moram paziti da pravovremeno uklonim sve šumnike iz tablica i docova,
prije nego ih pošaljem na Palm. A bilo bi lijepo o tome moći uopće ne
razmišljati. Then again... bilo bi lijepo u 2004. konačno moći napisati
Cvrčeći Cvrčak u Mac Officeu i to onda učitati u Win Office. Moje
pjesme su se ostvarile s kupovinom SD kartice, zanima me što moram
napraviti da se ostvare i moji snovi.
Sokol zove Jastreba
A nedostaci? Upravo sam zavirio u Memos i primjetio da sam zapisao samo
dva uočena nedostatka. Prvi je nemogućnost Bluetooth sinhronizacije (na
Macu). Volio bih da me netko prosvijetli da li bi dotična uopće trebala
raditi jer sam 99% siguran da sam sve uredno konfigurirao, ali - ne
radi. I zato sam osuđen na cradle, bez obzira moram li puniti T3 ili ne
moram. Šmrc.
Drugi uočeni nedostatak je nemogućnost slanja dugih SMS poruka, ali to
zapravo ne ide na dušu Palmu nego T610. Palm uredno prijavi da mobitel
ne podržava BT transfer dugih poruka. Šteta. Moguće da će firmware
update mobitela pomoći, ali to tek moram napraviti. Palmova SMS
aplikacija je sjajna. Jednim potezom može posisati sve SMSove iz Inboxa
na telefonu (nakon čega tamo više ne postoje), a umjesto da nabadate
tipkice u triplikatu po mobitelu sad sve to fino možete napisati
grafitima. Čak su se pobrinuli i za ergonomiju kod takvih sitnica pa
odabirom imena u adresaru na vrhu ekrana postaje raspoloživ shortcut za
komunikacijske opcije, a u njima možete odabrati da toj osobi pošaljete
SMS nakon čega vas adresar seli u SMS aplikaciju. Ipak, mjesta za
popravak ima puno. Primjerice, SMS aplikacija prikazuje brojeve
telefona, ali ih ne pretvara u Ime i Prezime format pa morate pogađati
čiji je broj u pitanju ili pretražiti adresar. Jedna od iritantnijih
sitnica je i imperativ brisanja jedne po jedne poruke iz Outboxa, ali,
opet - bolje i to nego nabadanje po mobitelu.
Palmov "standardni" mailer je VersaMail. Nisam puno radio s njim, ali
poslužio je za čitanje hitne pošte dok sam bio na godišnjem i uvijek je
iznova iznenadio nekom pametnom opcijom poput one da skida poruke, ali
ne i attachmente.
WebPro je već spomenuti defaultni browser (koji se posebno instalira!).
Teško je komentirati njegovu kvalitetu bez iskustva surfanja na drugim
PDA browserima, ali Google radi savršeno. Jabučnjak na Palmu izgleda
malo, hm, apstraktno, ali mogu se pročitati vijesti iako se, naravno,
umjesto domaćih slova pojavljuju dvoslovne brljotine.
Od multimedijalnih aplikacija, uz spomenuti RealOne player tu je i
aplikacija Photos za pregledavanje slika koje možete sakupljati
"beamajući" (IR prijenos sadržaja s Palma na Palm) ili tijekom
HotSynca, a nakon što sretno stignu do Palma, možete ih raspoređivati u
albume. Kinoma player sam već spomenuo, ali vrijedi dodati da postoji i
Kinoma Producer aplikacija koja se instalira na MaC/PC, a služi za
konverziju svega (video) što želite konvertirati u Kinoma format.
Nažalost, konvertiranje nekih divxa je neslavno završilo - gubi se
sinhronizacija za vrijeme playanja ili se pak divx odvrti u roku odmah,
tek toliko da uspijete primjetiti svaki tisućiti frejm. Većina ih je
ipak OK.
Od "ozbiljnih aplikacija" posebno me zanimao Adobe Reader. Kao i
Kinoma, Adobe se pobrine da sve što ide na Palm maaalo promijeni
format, a u konačnici možete birati želite li slike iz PDFa zadržati u
originalnoj veličini ili ih pak smanjiti sa "fit to screen" opcijom.
Rezultat je dovoljno čitljiv da bi bio upotrebljiv za čitanje manuala
pa sam tako imao priliku pročitati par zadnjih poglavlja Maya Bible u
autobusu. To se traži!
Adobe Reader instalira i PrintMe aplikaciju pomoću koje možete i
printati. S tim se uopće nisam igrao pa preskačem svako moguće
nagađanje na temu što bi bilo kad bi bilo. Nemojte brkati Adobe Reader
i Palm Reader. Potonji je namijenjen isključivo čitanju e-knjiga.
Dolazi sa dvije preinstalirane (Posljednji Mohikanac i Čarobnjak iz
Oza) pa možete nadoknaditi propuštenu lektiru. Naravno, čitat ćete je u
landscape modu!
Okorjele igrače nema što razveseliti u osnovnom paketu softvera jer će
na T3 pronaći samo Solitaire, ali izbor igara za Palm je poveći pa nema
straha da će vam biti dosadno - možda čak odgodite i kupovinu Gameboya.
Naslovi poput Dreamwaya (utrke iz ptičje perspektive) i Warfarea potežu
crtu između klasičnih igara za dlanovnike (čitaj: loša grafika, još
gori zvuk) i onoga što tek treba očekivati. Warfare definitivno nije
dorastao Starcraftu, ali oduševit će ljubitelje Dune 2. Ljubitelji
klasika mogu birati između kopija originala (Vaxed?) ili rimejkova
megahitova pa se tako i okorjeli Amigaši koji su dane provodili
igrajući Wormse, mogu utješiti ruskim klonom - RifleSLUGsima.
Hello World!
Nakon što se čovjek sa svim time poigra, padne mu na pamet jedini
logični korak - napisati barem vlastitu "Hello World!" aplikaciju za
svoju novu igračku. Dobra vijest za korisnike PCa je postojanje bezbroj
kvalitetnih paketa koji će im olakšati posao, počevši od AppForgea za
VisualBasic. Nažalost (po ne znam koji put), Macovci nemaju puno izbora
jer je developing (za sad) moguć jedino u CodeWarrioru. Ljubitelji
CodeWarriora tu definitivno dolaze na svoje, a mi ostali koji se uzdamo
da će se Apple konačno odlučiti što želi razvijati i prestati bauljati
između ProjectBuildera i X Toolsa morat ćemo se strpiti. Možda u
međuvremenu i RealSoftware nešto poduzme po tom pitanju.
Dodat ću i opasku vezanu uz literaturu. Tražeći knjige za programiranje
Palma naišao sam na bezbroj kritika da su dotične posvećene primarno
(ako ne isključivo!) PC korisnicama. Imajte to na umu ako si već
zavežete kamen oko vrata odlučivši se na developing za Palma na Macu.
Palmovci inače (to spada u dobre vijesti) imaju kvalitetan (i potpuno
besplatan) developer program, ali da bi dobili pristup najvažnijem -
ROMovima za emulator, morate ispuniti malo papirnate papirlogije,
potpisati je i poslati običnom poštom na njihovu adresu. Toliko o
tehnologiji i komadićima papira s početka priče.
Nakon svega napisanog nisam spomenuo još samo višestruki sync. Prvotna
ideja u Palm avanturi bila mi je "nekako uskladiti sve syncabilne
uređaje". U mom slučaju radi se o Sony Ericsson T610 mobitelu, iPodu i
Palmu, a ideju syncanja je trebalo provesti između Titaniuma, dva iMaca
i jednog PCa kao "baznih stanica". Nažalost (opet, a još k tome i bez
obzira na pozitivna iskustva mnogih u takvim avanturama), gotovo je
nemoguće to sve uskladiti pa sam se ograničio na sljedeće: prestao sam
syncati mobitel (jer se synca preko iSynca sa Address Bookom, a
trenutno ažuriram prvenstveno Palm Desktop i ne mogu shareati podatke
bez da si zakompliciram život sa exportima i importima adresara),
prestao sam syncati iPod (koji se i tako se synca jednosmjerno, a nema
neke realne potrebe za pregledavanjem kalendara ili kontakata na njemu
dok je Palm u džepu) i odustao od korištenja više "baza". Dakle,
prilično ograničavajuće jer se svodi na to da syncam Titanium i Palm.
Teško da će, u skorije vrijeme, iSync conduit postati pametniji, Palm
progovoriti hrvatski, iPod također (ovo pogotovo!), a iSync moći
shvatiti da u, primjerice, iPodu samo prenosim kontakte koje s
Titaniuma želim iskrcati na iMaca. No, u nadi je spas, a sve moje nade
trenutno su usmjerene prema novom Mac Officeu.
Kažu da je danas u modi imati što manjeg
Što će na kraju balade biti s rokovnikom? ... S kojim rokovnikom?
Službeno sam (do daljnjega) umirovio instituciju rokovnika i raduje me
što početkom iduće godine neću morati ništa prepisivati. Raduje me što
mi Palm svaki dan izlista sve radne zadatke. Raduje me što me podsjeća
na rođendane. Raduje me što postoji backup u notebooku. Raduje me što
je mali i što stane u džep, a lagao bih kad ne bih priznao da me raduje
i to što privlači znatiželjne poglede.
Sve to skupa jedino je pravo mjerilo vrijedi li nešto novaca ili ne.
 |
