Imanje Meka extended version ?
Meni jutro ne počinje pjesmom. Kao svaki normalan
radni čovjek proklinjem majku što me rodila da me tlače, proklinjem
proizvođača budilice što ju je napravio da mi zvoni i proklinjem ženu
koja je navila istu pola ure ranije. Tako nevoleći sve živo i neživo,
odbauljam do kupaone, usputno kinjeći psa i mačku, to jest, inoga ne
puštam van, a inu unutra. Bitno raspoloženiji, pokušavam razbiti
ogledalo limenkom pjene za brijanje koju je naglo uhvatila
konstipacija i više ništa ne pušta iz sebe. U kompletu doživljaja za
ovo jutro dolaze i tupi žileti s imenom koje podsjeća na kernel. Nakon
sporadičnog okršaja sa školjkom i tuš kabinom, upućujem se u kuhinju i
dalje zlurado mjerkajući dvije očajne životinje koje se gledaju svaka
sa svoje strane balkonskih vrata. Da, da – psi i mačke nikada se neće
razumijeti. To su sasvim različiti obrasci ponašanja. Pristavivši
kahvu, na glas pitam psa, tako da čuje i mačka koja već manijakalno
šapama grebe po staklu: “A tko bi to meni išao va-a-a-n ?”. Pas se
odjednom prisjeća svih onih stvari kojima sam ga pokušavao
(bezuspješno) naučiti i u isto vrijeme sjeda, pravi se mrtav i trči po
boravku tražeći lopticu koju sam mu sinoć bacao urlajući “Donesi!”, a
on se pravio kauč. Mačka se zalijeće u staklo. Eastwoodovski paleći
cigaretu, dajem im još sekundu ili dvije, i baš u trenutku kada pas
počinje zadizati zadnju nogu na ženinu dracenu (kućno drvo) otvaram
balkonska vrata. U nastalom sukobu interesa pas već zapišava mačku,
koja velikom brzinom prolazi ispod njega i mijaučući kliže niz
kuhinjske pločice spram frižidera.
I kako u takvom jednom trenutku čovjek ne bi poželio
sflešati neku grafičku karticu ?
Sjećam se kao da je bilo juče' ...
Bila jednom jedna Performa 6400 s jednim jedinim
megabajtom grafičke memorije na ploči. I bila ona prodana/kupljena na
akciji domaćega zastupnika, netom prije nego što je prestala
proizvodnja. I bila tako gomila novih igara koje su koristile
akceleriranu grafiku. I kako se ono veli “devil will find work for idle
hands to do” oliti ne lezi vraže, surfajući se moglo pronaći uputstava
kako kantaški firmver Matroxovih kartica koje su imale 4 megabajta
memorije (vauuuu) zamijeniti onime za Maca. Jedini izvor problema mogao
je biti EPROM (EEPROM?) jer je veličina firmvera za Mac nadmašivala
kapacitet EPROM-a na nekim PC verzijama. Sjećam se da sam s kolegom
Pasarićem kasnije razmjenjivao iskustva oko veličine. EPROM-a, mislim.
Imajući veza u jednoj kantaškoj firmi, mogao sam
eksperimentirati do mile volje, obzirom da je u pričuvi stajala ISA
grafička kartica kojom sam se trebao čupati iz fekalija u slučaju da
flešanje ne uspije.
Naravno da sam prvo naletio na verziju s malim
EPROM-om, jer takvih je kartica bilo neuporedivo više nego onih koje su
meni trebale. I opet, kantaške veze učinile su svoje i ja sam zamijenio
svoju nevaljanu za valjanu karticu. S kojom je flešanje uspjelo,
naravski. Uz milione boja u div(n)ljim rezolucijama, na kratko sam
zaboravio nasušnost 3D akceleracije. Na kratko ...
Vrag mi nije dao mira i čim su mi pod ruku dopali
driveri za Voodoo2, posegnuo sam za Plavim Oglasnikom i istoga dana
igrao sam Future Cop u 1024x768. Neponovljiv doživljaj za bivšeg
amigaša.
A kad tamo ...
Igrom slučaja kupio sam PowerMac 8500. Server. Bez
A/V modula i enkodera na ploči. Naknadno sam kupio A/V modul i počeo se
baviti captureom. Eksportirati, naravno, nisam mogao. Performa je
otišla u Rijeku (overclockana, ali o tome sljedeći put), Voodoo2 u
Zagreb, a ja sam opet ostao sa insuficijentnim grafičkim podsustavom.
Nešto se valjalo iza ugla, a imalo je ljubičaste oči.*
Trinaestog dana mjeseca kolovoza, ne sjećam se više
koje godine (98.?), izišli su driveri za Voodoo3. Izišao sam i ja do
Formela. Po Voodoo3 3000. Flashanje je bilo bajka od jednostavnosti, a
šesnaest megabajta memorije činilo se i više nego dovoljno za sve što
bi mi moglo pasti na pamet. Kako da ne ...
Voodo3 bila je nekako i labuđi pjev moje 8500-tke,
jer sam ju vrlo brzo prodao i kupio Wintel mašinu, ali o tome u nekoj
drugoj epizodi.
... svjetla se pale i tinja želja u tebi ...**
Dok sam kupovao Gigabita znao sam da je Rage128
slaba kartica. Za mene. Mjerkao sam i nakon nagovaranja,
kukanja i dokazivanja potrebe pred supružnimlicem, kupio sam Geforce
2MX od MSI-ja. Koju naravno nije bilo moguće upristojiti za Maca. Zbog
brzine RAM-a. Trebao je biti 4ns. Ali nije.
Prijateljev susjed imao je Hercules Prophet II koji
je itekako bio pogodan za ono što je meni trebalo, pa sam nakon par
dana nagovaranja dobio kakvu-takvu grafičku s 32 MB.
Ali bez TV outa. I dualheada.
Dugo vremena sam očekivao bilo kakvu naznaku
mogućnosti osposobljavanja dualheada, jer TV mi je bio blizu, a DVDove
je mnogo ugodnije gledati na televiziji nego nanašati višekilni monitor
po sobi. Nosio sam monitor.
Prošlo je već dva mjeseca od mojega flešanja MX-ice
i već mi je bivalo dosadno ne dirajući iznutrice mojega Gigabita, kada
je opet na netko postao ideju o flešanju PC kartice Mac verzijom
ROMa.
Tronuta glasa čitao sam ženi recenzije Radeona 8500
i demonstrirao joj sporost Nvidijine kartice s Windows Bloomom, dok ona
nije od dosade popustila.
Zbog sigurnosti u veličinu EPROMa, odlučio sam kupiti originalnu ATI
karticu (dakle – made by ATI), mada sada znam da sam mirne duše mogao
uzeti i Sapphire-ovu inačicu.
Obzirom da sam baš u to vrijeme imao i BW Maca sa
PCI grafičkom, mogao sam se upustiti u flešanje bez brige o tome što ću
ako flešanje ne uspije. Slijedeći uputstva s gorenavedenog sajta u
Startup Items stavio sam ATI ROM Updater i restartao. But, to no avail,
kako bi se reklo ... Nakon podužeg mozganja sjetio sam se što je – ROM
se nije mogao updateati jer – Mac ROMa nije ni bilo. U Startup items
stavio sam ATI ROM Restore i voila !
Sve ostalo je pjesma ... o instalaciji potrebnih drivera.
* reklama za Voodoo – ženska osoba s ljubičastim očima
** EKV: Ti si sav moj bol
NAPOMENA AUTORA
Flešanje grafičkih kartica ne preporučujem ljudima slabih živaca,
epileptičarima i astmatičarima, roditeljima male djece koja vrištući
utrčavaju u sobu, osobama sa srčanim tegobama, jedinkama bez osnovnog
znanja o hardveru, osobama sklonim spontanom samozapaljenju, ženama s
menstrualnim tegobama, valungašima općenito, te mekovcima koji smatraju
da je njihov Mek samo oruđe za rad.
 |
Uživaj!
kad se okrenem na lijevi bok imam osjećaj ko da mi iznutrice plešu i dođe mi muka. 
a i rame popušta 