|
Je li Jabučnjak nekim čudnim spletom okolnosti zadobio povjerenje ovog renomiranog proizvođača elitnih sportskih automobila i dobio Murcielago na test? Možda nam je samo susjed kat iznad posudio svoj Lambo? Kako uopće testirati nešto što stoji šesteroznamenkasti iznos u eurima? Ili se ipak radi tek o pjesničkoj slobodi? Saznajte što bi mogao biti Murcielago osobnih računala...
Mnogi znaju za BBC-ijevu autoemisiju "Top Gear". Njen nadaleko poznati voditelj Jeremy Clarkson često vodi bitku s vlastitom kućom oko toga koje aute bi trebao recenzirati i kako bi emisija trebala biti koncipirana. Producent inzistira na tome da emisija bude korisna što većem broju gledatelja, da se testiraju "normalna", prosječnim građanima dostupna, vozila. Žele da se raspravlja o veličini prtljažnika, a ne o ubrzanju do 100 km/h. Preferiraju podatke o potrošnji goriva, a ne iznos lateralne G-sile u zavoju. Ipak, koliko god se neki gledatelji žalili na elitizam emisije, podaci o gledanosti govore drugo i producent mora tolerirati Clarksonove "bubice". Naime, najgledanije emisije su upravo one u kojima su testirani skupi i egzotični automobili. Gledatelji vole pogledati upravo ono što im nije dostupno, žele malo "materijala za snove".
|
|
Ključ imamo, krećemo?
|
Kao materijal za snove Appleovih korisnika, Jabučnjak vam za blagdane donosi test najskuplje Mac konfiguracije! Ne radi se o šesteroznamenkastom iznosu u eurima, ali se radi o šesteroznamenkastom iznosu u kunama! U naš test-lab došlo je vjerojatno jedno od najmoćnijih, ako ne i najmoćnije stolno osobno računalo u Hrvatskoj - Mac Pro u svojoj top konfiguraciji. Ne brinite, to ne znači da nećemo testirati novi Mac mini kada se pojavi! :-)
|
|
Mac Pro 3.2 GHz u Jabučnjak test-labu
|
Evo konfiguracije koja se našla u našem Jabučnjak test-laboratoriju:
- 8-procesorski 3.2 GHz Xeon s ukupno 24 MB Level 2 cache memorije
- dvije nezavisne 64-bitne sabrinice na 1.6 GHz svaka, propusnost od 25 GB po sekundi
- 32(!!!) GB fully-buffered ECC memorije
- 4 TB hard diskova
- 2 x Apple Superdrive
- 2 x Apple 30" Cinema Display spojeni na 512 MB 8800 GT
- sitnice nećemo nabrajati :-)
|
|
Najbrži Mac u konfiguraciji s 32 GB radne memorije
|
Radna površina za monarhe
Odakle početi? Možda je najbolje početi od onog najočitijeg - od dva ogromna monitora. Da, pogađate - osjećaj ispred dvije Cineme 30" je jednostavno kraljevski! Na raspolaganju imate radnu površinu od 5120x1600 piksela. Našeg admina Ribu će veseliti da se Jabučnjak 2.0 ponaša bez ikakvih nepredviđenih anomalija, čak i kada se Safari rastegne punom širinom preko dvije Cineme! Naravno, to je potpuno besmisleno, ali vjerojatno bi mnogi to pokušali čisto znatiželje radi. :-).
|
|
Dvostruki Apple Cinema Display 30"
|
Uozbiljimo se - prvo pitanje koje bi profesionalac mogao postaviti jest da li su monitori međusobno dobro usklađeni? Dobra je vijest da su Cineme 30" izuzetno konzistentne u prikazu - ako svjetloću jednako podesite, razlike nema. Je li dvostruka Cinema 30" ikome potrebna? Recimo to ovako - je li ikome potreban Lamborghini Murcielago? Da, možda je neophodan tajnim agentima koji žele biti toliko uočljivi da nitko ne pomisli da su tajni agenti ;-), ali generalno možemo reći da je to samo stvar luksuza. Iako je i ovaj Mac stvar luksuza, ipak je to i vrhunski alat. Ako ste npr. video profesionalac koji mora obrađivati HD video u najvećoj rezoluciji, ovakva konfiguracija je opravdana. Slično tome, ako ste profesionalni fotograf, na ovom računalu možete vrhunski editirati fotografije pod povećalom s istovremenim prikazom finala u punoj veličini na drugom monitoru. Razmaženo? Da, ali Macovi i jesu za razmažene.
|
|
Mac Pro konektori
|
Da, naravno da je to danas još uvijek velik luksuz, ali jednog dana će ovakvi monitori biti normalna stvar i za kućne korisnike. Sjećam se da sam prvi put 2 x Cinema 30" konfiguraciju složio znatiželje radi na PowerMacu G5 negdje u studenom 2004. godine. Tada niti najskuplja PC radna stanica nije imala monitor takve veličine i rezolucije - Apple je bio prvo računalo na tržištu s Dual-DVI konektorom. U to vrijeme su dvije takve Cineme 30" stajale preko 70,000 kn. Danas su više nego dvostruko jeftinije. Za još koju godinu - tko zna? Ako vidimo kojim tempom padaju cijene full-HD LCD televizora velikog formata, onda nas ne bi začudilo da će uskoro i pro-monitori velikog formata postati znatno jeftiniji. Uostalom, danas je "kućni standard" postao iMac 24", a prije deset godina se onaj tko je radio na 21" CRT monitoru smatrao velikim grafičkim magom ;-).
Snaga klade valja
Idemo sada na samu "pilu". Kada sam slagao konfiguraciju, pitali su me: "Oho, slažete novi server za sveučilište?" :-). Ne, stroj nije za sveučilište, već za jednog korisnika, ali svakako bi mogao poslužiti i kao vrlo moćan server. Sve zanima koliko je stroj zapravo brz? Ima li 8 procesora ima smisla i može li ih operativni sustav dobro iskoristiti? Koliki su gubici pri multithreadanju? Naravno da ukupna snaga ovakvog stroja nije čisti zbroj snage svakog od procesora. Gubitak ovisi najviše o tome kako je softver pisan, ali ugrubo se može reći da je oko 30% nešto uobičajeno.
|
|
Mac iz snova spreman za testiranje
|
Čipovi, jezgre i procesori
Je li riječ "procesor" zapravo terminološki ispravna u našem slučaju? Neki pod procesorom smatraju sam fizički čip, a u ovom slučaju imamo dva čipa na dvije sabirnice. No, na svakom čipu imamo po četiri procesora - ili četiri jezgre koje čine jedan procesor? Rekao bih da je i jedno i drugo ispravno, a zapravo finesa se odnosi na to kako se tretira Level 2 cache. Ako se on smatra presudnim dijelom procesora, onda govorimo o jednom procesoru s četiri jezgre - jer dijele zajednički Level 2 cache od 12 MB, točnije svaki par od dvije jezgre dijeli 6 MB. Ako pod "procesorom" smatramo samu jezgru koja obrađuje informacije, onda možemo reći da se radi o 8-procesorskom stroju. Vjerojatno bismo preciznije odredili stvar kada bismo rekli kako se radi o 8-jezgrenom stroju s dva procesora i dvije sabirnice. Komplicirano? "8-cilindarski bi-turbo", ako želimo ostati u duhu naslova teksta. ;-)
Ograničenje korištenja više jezgri nije samo u softveru (Snow Leopard bi tu trebao donesti nova poboljšanja), već i u propusnosti sabirnice. Srećom, ovaj Mac Pro zaista ima velikodušnu arhitekturu ogromne protočnosti (oko 25.6 GB u sekundi), ali još uvijek su to četiri jezgre po sabirnici. Ono što je bitno reći jest to da ne očekujete da dvije jezgre na 3.2 GHz daju isti rezultat kao i dva potpuno odvojena procesora, a isto tako morate znati da npr. dvije jezgre na 1.6 GHz nikada ne mogu biti brze kao jedna na 3.2 GHz. Situacija se dalje komplicira - nekada su dvije jezgre na jednom procesoru s jednom sabirnicom brže od dva razdvojena procesora na dvije sabirnice, a nekada nisu!
|
|
Dvije Cineme 30" ipak ne prolaze bez nereda na stolu
|
Gdje je kvaka? U tome kakvi se podaci obrađuju. Ako se radi o obradi velike količine podataka (npr. kakav grafički filter), tada će uvijek biti u prednosti arhitektura s dvije nezavisne sabirnice - jer ima veću propusnost spram radne memorije. Ako se pak radi o intenzivnim kalkulacijama s relativno malo dolaznih podataka (npr. 3D rendering) tada je često bolje da se radi o jezgrama na istom procesoru jer dijele zajednički Level 2 cache i tzv. "skakanje threadova" s jezgre na jezgru je svakako brže unutar čipa, nego kada se mora po sabirnici doći do drugog procesora. Kod osam jezgri ima mnogo tog "jalovog skakanja", a ponekad to i sami možete vidjeti kod neuredno pisanog softvera - kada u čudu gledate Activity Monitor i pitate se zašto se vaš proces stalno seli s jezgre na jezgru. Najgori scenario je kada dolazi do "bouncinga" podataka po procesorima gdje je svaki je na svojoj sabirnici. Srećom, koliko pratim razvoj te priče, Leopard je tu napravio velik pomak i dosta dobro "hendla" takve stvari. No, koliki god gubici bili - takav stroj je brži od bilo čega drugog "na cesti". :-)
Jedan brži ili više sporijih? Više bržih! :-)
Što smo iz ovoga mogli naučiti? Nije tako komplicirano kako se čini - ako koristite svakodnevne aplikacije i igre, najbolje je uzeti stroj s manjim brojem jezgri ili procesora, ali sa što višim taktom. Ako ste profesionalac koji se bavi videom, grafikom, zvukom ili 3D-om - onda je bolje imati što više sirove snage, tj. da je ukupni zbroj snage jezgara što veći, bez obzira na možda niži takt svake od jezgara i bez obzira na neminovni gubitak pri raspodjeli posla među njima. Ako vam proračun nije problem, svi problemi nestaju - jednostavno kupite stroj s najvećim brojem najbržih procesora.
|
|
Mac Pro oduševljava svojom elegancijom i vrhunskim dizajnom
|
Prvo zabava, a onda posao!
Znam da je smiješno pričati o ovakvom stroju i igrama, ali to je ono što mnoge prvo zanima! :-) Dakle, što to znači u praksi? Kako se vaš kućni iMac mjeri s ovakvom mrcinom? Generalno je pravilo da npr. igre neće moći iskoristiti snagu više procesora, ali zato neke novije igre ipak odvajaju neke poslove na više procesora - npr. World of Warcraft zvuk odrađuje na drugom procesoru, ali to će napraviti i na duo-core iMacu - za to vam ne treba 8-procesorski Xeon. Ipak, ovdje se sav "višak" procesora koristi za OpenGL grafički sustav. Naime, od pojave Leoparda OpenGL je optimiziran za rad na više procesora. Znači da svaki od njih osam dobije mrvicu tog posla. Koliko procesorskog vremena troši spomenuti World of Warcraft na ovom stroju? Tek oko 4%! :-) To je izmjereno usred Boreanske tundre negdje na sjeveru Azerotha pri rezoluciji 2560x1600, naravno, svi detalji na maksimumu. Usko grlo u igrama već dugo vremena nisu procesori, već grafička kartica. Dakle, za igre, ovaj stroj neće napraviti presudnu razliku i ne morate ni za čim posebno žaliti - jednako ugodno, ali u nešto nižoj rezoluciji, možete se igrati i na iMacu 24". To pogotovo važi ako imate built-to-order iMac s 8800 grafičkim procesorom.
|
|
World of Warcraft u rezoluciji 2560x1600 i detaljima na "highest"
|
Ovakva Mac Pro konfiguracija ostaje rezervirana samo za elitne hard-core igrače koji moraju imati baš sve maksimalno. Opet, kako ovaj stroj nije zamišljen kao igračka, za njega je izbor Mac kartica pogodnih za igre uzak i trenutačno se svodi tek na 8800 GT i Radeon 3870. Tu je i specijalizirana profesionalna grafička kartica - NVidia Quadro FX 5300 koja sa svojih 1.5 GB video memorije i 19.2 milijarde poligona po sekundi nudi gomilu snage za 3D profesionalce. Ona je ujedno i jedini komad hardvera koji je ovaj stroj mogao učiniti još skupljim. Ipak, kako se stroj neće koristiti za 3D, cijena kartice od 20,000 kn nije se nikako mogla opravdati. Izvjesno je da će u skoro vrijeme, vjerojatno s idućom Mac Pro serijom, doći i nova generacija grafičkih kartica, pa možda tu bude nečega i za bogate gamere. Opet, ako se želite igrati pod Windowsima - problema nema, u ovom stroju će raditi bilo koja high-end grafička iz PC svijeta. Kako sam osobno alergičan na Windowse, nisam se bavio takvim testovima, ali oni koji jesu kažu da npr. dual Radeon 4870 na ovom stroju daje oko 150 FPS u Unrealu 3 pri maksimalnoj 2560x1600 rezoluciji i postavkama na "high". Za usporedbu, GTX 280 izvlači oko 100 FPS, a 8800 GT koja je u testiranom stroju "samo" 50 FPS. Osobno mi je sve iznad 25 dovoljno glatko da uživam u igri.
Video zid
Kako smo obavili dio "prvo zabava, a onda posao", sada možemo na ozbiljne stvari, ali ostanimo još malo kod grafike. Netko će se pitati kome uopće može zatrebati drugi monitor pored Cineme 30", ali vjerujte - to je prava sitnica! Naime, ovaj stroj može pogoniti osam (da, 8!) Cinema 30" monitora. Kome pak to može trebati? Ima i takvih! Nedavno me kolega s Jabučnjaka zamolio da za potrebe svojevrsnog nadzorno-upravljačkog središta složim sličnu konfiguraciju. Znači li to da stroj podržava četiri 8800 GT kartice istovremeno? Ne, ipak ima kvaka. Sve zaista jake kartice troše čudo energije, često više i od centralnih procesora. Konkretno 8800 GT ima konektor za dodatno napajanje putem matične ploče jer mu PCI Express ne može dostaviti dovoljno energije. To znači da se za zaista jak 3D mogu koristiti do dva 30" monitora, a ostalih šest monitora će morati koristiti neku od "narodnih" kartica s normalnom potrošnjom. Kako u praksi obično završi na tome da je većina sadržaja na sporednim monitorima čisti 2D, to nije bitno ograničenje. Ipak, nije napajanje jedino ograničenje. Kao i svaka druga sabirnica, tako i PCI Express ima konačnu ukupnu propusnost. Ne možete "punim mlazom" hraniti četiri slavine. No, ono što mnogi ne znaju jest to da Apple ima vrlo koristan alat za "vodoinstalatere" kojim omogućava konfiguraciju "slavina" na PCI Express sabirnici! Alat se zove "Expansion Slot Utility" i skriven je u Core Services direktoriju. Kako izgleda, vidite na slici.
|
|
Expansion Slot Utility
|
Olimpijska disciplina: fraktali
Idemo sada na "motor". Sirova snaga! Je li velika kubikaža znači i mnogo konja? Da li mnogo konja znači i najveću brzinu? Da, u pravilu je tako, ali ne u svim slučajevima. Bavim se benchmarkingom na računalima preko 15 godina i jedino što mogu reći sa sigurnošću jest to da je teško naći univerzalan objektivni test. Poseban izazov je bila G4 era kada je AltiVec - fantastičan vektorski koprocesor na tadašnjoj PowerPC arhitekturi, napravio pravi dar-mar u testovima. Naime, kvaka je bila u tome što je vektorska jedinica mogla obavljati jedan uzak dio poslova, ali kada bi se pogodilo da ga može odraditi, onda bi rezultat bio suludo dobar. Npr. PowerPC G3 procesor na 500 MHz nije imao AltiVec i bio je brži u većini poslova od PowerPC G4 procesora na 400 MHz. No, kada bi se dogodilo da G4 dobije posao koji će odraditi vektorska jedinica - onda bi G4 bio brži od G3 deset, dvadeset, pa i više puta! Kako sada reći tko je brži? Ono što je na PowerPC-iju AltiVec, na Intelu je SSE. Tadašnji Intelov SSE (Streaming SIMD Extensions) na Pentiumu 3 bio je očajan spram AltiVeca. Radio je razliku u brzini, ali smiješno malu. No, Intel je napredovao od vremena kada se lagano njihao na puževoj kućici u Appleovoj reklami i sadašnji Xeon procesori koriste vrlo zrelu SSE4 tehnologiju. Za ovu priliku odabrao sam jedan jednostavan, ali prilično objektivan test - Power Fractal. Radi se o softveru koji iscrtava fraktale, koji podržava i PowerPC i Intel arhitekturu, koji podržava AltiVec i SSE, koji podržava jedan, ali i mnoštvo procesora, pa čak i mrežni cluster u kakvoj rendering farmi. Kako samo testiranje prilično varira ovisno o broju zadanih iteracija, odlučio sam koristiti zlatnu sredinu - brojku od oko milijun. Što on NE testira? Ne testira brzinu grafike, nema baš nikakve koristi od velike radne memorije i brzina sabirnice mu je marginalna stavka. Dakle, ovo je čisti test za sam CPU, samo "mozak", ništa "noge" i "ruke".
|
|
Power Fractal test na iMacu G4 700 MHz
|
Veterani PowerPC generacije
Naš prvi natjecatelj je stara dobra "Lampa" - prvi G4 iMac, na 700 MHz, koji dan danas, nakon godina zlorabe, uredno radi u čekaonici Kreativnog odjela kao surf-stroj. Kada su se pojavili prvi G4 procesori Apple je dobio naredbu od američke vlade da ograniči izvoz tih računala jer su probila tadašnju administrativnu zabranu po pitanju izvoza visoke tehnologije. Naime, G4 se tada svojom brzinom svrstavao među superkompjutere! Appleov marketing je onda od te, dobrim dijelom zastarjele, birokratske začkoljice napravio dodatni hype - kada ste kupovali računalo morali ste potpisati da ga nećete koristiti za konstruiranje nuklearnog oružja ili navođenje interkontinentalnih projektila! Strašno, ali kapa dolje marketing timu! Idemo na brojke - naše G4 siroče izvelo je test za 1092.2 sekunde, dakle za nekih 18 minuta. Njegov rezultat je 2.8 gigaflopsa (floating point operations per second). Njegov nešto mlađi brat - G4 iMac na 1 GHz proporcionalno je brži s rezultatom od 699.2 sekunde i 4.4 gigaflopsa.
Dvoglavi zmaj planinom vlada!
Moj drugi izbor je najpopularniji kućni Mac zadnjih godina - iMac 24". Za ovu priliku uzeo sam "stari" aluminijski model s dvojezgrenim 2.4 GHz procesorom. Ovaj "vrlo fit" stroj odradio je test za nešto manje od 3 minute, točnije za 162.9 sekundi s rezultatom od 16.9 gigaflopsa. "Hej, zašto nam taj geek priča o gigaflopsima - koliko je to uopće? Kako to usporediti s nečim? Je li 17 gigaflopsa mnogo ili malo?". Recimo to ovako - u listopadu 1996. godine NASA je bila jako ponosna što je imala Cray T3D koji je dosezao "nevjerojatne brzine od 10, pa do skoro 18 gigaflopsa". I sve to za tričavih tridesetak milijuna dolara. Ha! :-) Da, svi vi s običnim iMacom doma, sada imate snagu kakvu je prije desetljeće i pol imala samo NASA-a. Zamislite tek što NASA sada koristi! Neka vam ova informacija posluži kao inspiracija za što je sve sposoban vaš mali kućni iMac. Oni otrovnog jezika mogu, i to s punim pravom, primjetiti kako to sve samo znači koliko su moderni operativni sustavi loše optimizirani, a aplikativni softver je postao napuhani "bloatware" koji bahato koristi resurse. Zašto optimirati programski kod ako se jednostavno može kupiti jači hardver?
|
|
Stari dobri Cray T3D
|
Treći kandidat je sličnih intelektualnih sposobnosti, ali u prijenosnom izdanju - novi MacBook Pro "Unibody" 2.4 GHz. Očekivano, razlika je marginalna - brži je za 3 sekunde od iMaca, možda zbog brže sabirnice. Dakle, rezultat možemo skratiti na: "Molim jedan Cray za van!" ;-)
Četvrti natjecatelj je teški šminker. Skup, lijep, elegantan i moderan, pravi maneken i folirant - MacBook Air! :-) Radi se o osnovnom i najsporijem modelu s dvojezgrenim 1.6 GHz procesorom. Naš posao odradio je za pet i pol minuta, tj. 330.1 sekundu s rezultatom od 8.3 gigaflopsa. Izgleda skromno spram MacBooka Pro, ali za ono čemu Air služi, a to su poslovi jačeg elektronskog rokovnika, to je više nego dovoljno. Zamislite se samo s MacBookom Air u NASA-i 1996. godine - otvarate famoznu žutu uredsku kuvertu i iz nje izvlačite nešto što može konkurirati njihovom ormaru na koji su potrošili dobar dio proračuna! O kako volim 21. stoljeće! :-)
Pro-liga
Dosta je bilo dječje igre, ulazimo u pravu konkurenciju! Peti igrač je Mac Pro iste generacije kao i naša zvijezda, tzv. Harpertown serija, 8-jezgreni 2.8 GHz Xeon stroj. Standardan izbor Mac profesionalaca danas, izuzetno kvalitetan stroj odličnog odnosa cijena/mogućnosti. Ondaaaa? Samo 38.2 sekunde! Beštija roka 72 gigaflopsa! Buahaha! Vlasnici iMaca odjednom više nisu tako ponosni, a da su Rusi imali ovakav Mac Pro spomenute 1996. godine, vjerojatno bi Ameri proglasili barem Defcon 3.
Vrijeme je i za naš Murcielago - tunirani i nabrijani Mac Pro u svom najbržem 3.2 GHz izdanju. Iako nije fer što ovim testom nismo mogli izmjeriti prednosti ogromne memorije i prostranih hard diskova, sumnje nema - apsolutni je favorit! Taaa-daaam! Okruglo 34 sekunde ili gotovo 81 gigaflops! Očigledno nismo daleko od trenutka kada će i običan stolni Mac probiti 100 gigaflopsa. Da stvar bude zabavnija, spomenuti Lambo ubrzava do 100 baš za 3.4 sekunde, pa je sve u kozmičkoj ravnoteži!
Jezik pregrizao! Ništa od logike i ravnoteže... kao objektivan prikazivač moram prijaviti i jednu anomaliju koju ovog trenutka ne mogu objasniti. Naime, dan nakon testa, izvan ove konkurencije, išao sam testirati svoj kućni stroj - stariju Mac Pro generaciju, tzv. "Clovertown" seriju. To je svakako računalo slabijih karakteristika - umjesto 3.2 radi na 3.0 GHz, nema 24 MB Level 2 cache, već samo 16 MB, a i sabirnica je sporija - 1.33 GHz spram 1.6 GHz. Novi model je još i gotovo petinu štedljiviji s energijom. Naravno, složio sam potpuno identične uvjete (osim što je imao spojenu jednu Cinemu i "samo" 12 GB RAM-a), a test sam ponovio više puta. Rezultat? 32.8 sekundi, tj. fantastičnih 84 gigaflopsa! Sreća da sam prije napisao da je jedino u što sam siguran to da nema univerzalno dobrog benchmark programa! :-) Znanstveno objašnjenje mogu vidjeti možda u tome što je Harpertown teoretski trošio dodatno vrijeme na sekundarni 30" monitor, ali mislim da je razlika prevelika. Drugi put razmišljanja ide u smjeru igre s višekratnicima i sinkronizacijom sabirnica. Naime, poznat je slučaj kada je PowerMac G5 2.7 GHz bio u nekim zadacima sporiji(!) od 2.5 GHz modela! Naravno, bilo je toga više u čemu je bio brži, ali eto - bilo je par stvari koje kada se "poklope", G5 na nižem taktu odradi brže. Možda je Power Fractal sada jedna od takvih aplikacija. Prekomplicirano? I meni se čini, no idemo dalje... U duhu teksta možemo zaključiti da je Murcielago svakako najbrži do 100, ali da mu je manji brat Gallardo spretniji po "fraktalnim" zavojima! ;-)
|
|
Murcielago brži do sto, mali Gallardo brži u zavojima!
|
Raj za geekove, ali i profesionalce
Ne tako davno računala su imala hard diskove od po 30-40 gigabajta. Evo, moj stari G4 Mac mini ima disk od 40 GB i uspješno radi kao "document server" u firmi godinama. Što reći za računalo koje ima RAM-a koliko manja računala imaju diska? Mnogi geekovi padaju u nesvjest kada im se kaže da stroj ima 32 GB radne memorije! Ako koji slučajno ne padne, onda samo treba dodati informaciju da 32 GB ECC RAM-a službeno kod Applea stoji preko 30,000 kn! Naravno, ako ste snalažljivi, možete dobaviti third-party RAM za ispod 10,000 kn! :-) Veselo, ha? No, i gume za Lambo su 3500 eura, pa je sve u stilu.
|
|
Kraljevski memorijski resursi na raspolaganju
|
No, svi znamo da nije poanta u cijeni, nego u tome ima li to ima smisla u odnosu upotrebljivost/isplativost? Može li Mac Pro može iskoristiti tih 32 GB radne memorije? MOŽE! :-) Naravno, lako je popuniti RAM gomilom različitih velikih procesa istovremeno, ali osobna računala se tako ne koriste često - obično profesionalci "zasjednu" u jedan veliki program i u njemu slažu projekt satima. Već čujem: "Ali ja u Adobe paketu mogu RAM slider odvući najviše do 3 GB!". Da, istina, ali sav "višak" OS X će inteligentno koristiti kao veliki RAM-disk. Kada bahato otvorite tuce RAW fotografija u kakvoj "luđačkoj rezoluciji", primjetit ćete kako sve prolazi potpuno glatko bez obzira na limit od 3 GB koji je Photoshop rezervirao za sebe. Stvari postaju još bolje ako koristite After FX - on izrodi proces za svaku jezgru i svaki taj proces može za sebe uzeti do 3 GB. Hop-hop i u trenutku ste iskoristili već 24 gigabajta. Ako volite komplicirane After FX projekte - slobodno investirajte u RAM, neće ostati neiskorišten. Isto to važi za Appleov Compressor i Motion.
Da li 32 GB RAM-a više grije stroj i zbog toga moramo slušati više buke? Ne! Hardware Test pokazuje potpuno standardne vrijednosti u "memorijskom hangaru" i stroj je jednako tih kao i s osnovnom RAM konfiguracijom od 2 GB. Je li se temperatura podigla zbog četiri hard diska? Da, podigla se za 2-3 stupnja, ali Mac Pro sa svojih 60(!) temperaturnih senzora vrlo uspješno kontrolira internu mikro-klimu. Jedini element koji može biti glasniji je 8800 GT kartica pri punom opterećenju. I za to ima lijeka uz third-party hladnjak, ali na štetu slobodnog prostora u prostoru za proširenja. Tu temu smo naširoko obradili na Jabučnjaku u kolovozu ove godine pod naslovom "Mac Pro tuning", pa oni skloni "uradi sam" poboljšanjima mogu pročitati što ih očekuje ako krenu tim putem.
Treba spomenuti i to da grafičke kartice nisu nužno izmjenjive među Mac Pro generacijama. Npr. 8800 GT za Harpertown ne radi u Clovertownu - i obratno. Radi se samo o različitom firmwareu. S druge strane, ATI kartice rade svuda jer imaju dualni firmware. Trik je u bržoj sabirnici kod Harpertown serije - od tuda razlika. U praksi je razlika u brzini zanemariva jer je usko grlo još uvijek sam grafički procesor, a ne autoput do njega.
Drangulije
Ostatak hardvera? Naravno da stroj ima Bluetooth, Airport Extreme, pa čak i dvostruki Superdrive. Često me ljudi pitaju: "A kako radi EJECT tipka kada su ugrađena dva Superdrivea?" Jednostavno, prvi se otvara kao i inače, a drugi u kombinaciji s tipkom Option, tj. Alt. Isto tako na vrhu ekrana postoji ikonica gdje se to može napraviti mišem. Mac Pro ima dva gigabitna Ethernet porta, pet USB 2.0 ulaza, dva FireWire 400 i dva FireWire 800 porta, optički audio ulazi i izlaz, a opcijski su hardverski RAID i "fibre channel" kartica.
|
|
Četiri terabajta hard diskova jamče komotan rad
|
Hoćete li još zanimljivih Mac Pro detalja? Vjerojatno vam je poznato da kod mnogih automobila ventilator hladnjaka ostane raditi još par minuta nakon što se ugasi motor? Mac Pro se slično ponaša! Naime, nekontrolirano zagrijavanje i hlađenje nisu dobri - bez obzira o kakvoj se tehnologiji radi. Zato Mac Pro brine da se ogromni "cooling toweri" (visoki su dvije trećine kućišta!) na Xeon procesorima optimalno ohlade. Drugi zanimljiv detalj je tolerancija različitog RAM-a. Naime, skupi "serverski" ECC RAM je izmjenjiv u oba smjera među Mac Pro generacijama. Dakle, stari "Clovertown" sa sabirnicom na 1.33 GHz bez problema će koristiti brži "Harpertown" RAM - ako ga slučajno imate viška, a novi model isto tako bez problema prima sav stari RAM i automatski će spustiti brzinu sabirnice s 1.6 na 1.33 GHz. Jedini je uvjet da imate jednake parove i da se pridržavate uputa kako ih složiti na memorijski "daughterboard". Upozorenje - protokol je različit za Clover i Harper!
Bez grešaka molim!
Zašto Mac Pro koristi "skupi serverski ECC" RAM? Zato jer takav RAM može korigirati greške, a greške se zapravo događaju cijelo vrijeme, ali dovoljno rijetko da to ne pravi ozbiljne probleme običnim korisnicima. Ipak, na serveru i jedan "okrenuti" bit može napraviti kaos. O čemu se zapravo radi?
|
|
Osam slotova napunjeno 4-gigabajtnim ECC modulima
|
ECC greška (koja se može vidjeti i u System Profileru) ne znači pokvaren RAM, već samo da je ECC (Error Correcting Code) uspio korigirati problem kada (sada malo idemo u NASA terminologiju) slučajna alfa-čestica iz svemira udari u memorijski čip i okrene koji bit! Da, to se događa cijelo vrijeme! S običnim RAM-om korisnik za to nikada i ne sazna. U svemiru je to velik problem, a na Zemlji zanemariv jer nas štiti atmosfera, ali ipak - dogodi se. Ako ste ikada dobili potpuno neobjašnjiv kernel-panic, eto objašnjenja - možda je to bila samo zalutala alfa-čestica! ;-) Bitno je da Mac zna je li greška ispravljena ili ne. Apple u dokumentaciji kaže da je dozvoljeno čak više desetaka grešaka tog tipa unutar 24 sata. Ja sam u pola godine samo jednom vidio ECC grešku i Mac je uredno rekao da je sve OK i da je problem ispravljen. Dakle, ECC RAM vrijedi svoje cijene ako želite biti potpuno sigurni u svoje obrade i podatke.
Zaključak
Mac Pro je zaista pravi "dream machine" - ne samo za Mac, već i za Windows korisnike. Stroj je 5-6 puta brži od kućnog iMaca, ali prava prednost je u konfigurabilnosti i potencijalu za velik kapacitet brze radne memorije i diska. Mac Pro pokazuje svoje prave prednosti tek u trenuku kada ga zaista opteretite - pogotovo kada usred velikog render projekta morate hitno obaviti video obradu ili nešto slično - na ovom računalu gotovo da i nećete primjetiti da se nešto bitno usporilo. Cjelokupan stroj nema niti jednog značajanijeg nedostataka, a činit će vam se nevjerojatno, ali Mac Pro je JEFTINIJI od usporedive Dell PC radne stanice! Ne samo da je hardver povoljniji već ima ključnu prednost - koristi Mac OS X! Nije potrebno naglasiti da uz sve to i dobro izgleda na vašem radnom stolu. :-) Vjerojatno je jedina prestižnija "kanta" koju možete poželjeti, onaj mali slatki "kućni" Cray - model CX1. No, njega još nisam vidio kod nikoga, a Mac Pro-a su pune čak i domaće informatičke ceste! :-)
Bruum-bruuum... škriiiiiiiip!!! ;-)
Mac Pro 3.2 GHz pro et contra
Za:
- brzina
- moderna arhitektura
- elegancija i upotrebljivost kućišta
- vrlo tih rad pri većini zadatka
- vrhunska izrada i dizajn
- izvršava praktično svaki značajniji OS
- podržava dvije Cineme 30" već u osnovnoj konfiguraciji
- cijena spram alternativnih PC high-end strojeva
Protiv:
- slabiji 2.8 GHz model u "ekonomskoj klasi" ima bolji odnos cijena/dobiveno
- trenutačno uzak izbor modernih grafičkih kartica koje rade pod OS X-om
- serijska 8800 GT kartica je glasna pod punim opterećenjem
- nedostatak IR senzora za Apple Remote
- više nije moguće kupiti eksternu iSight kameru
- nezgodan za transport zbog težine od 20 kg
|