|
Moram primijetiti da je ljudima iz Digidesigna dosta vremena trebalo da promijene znamenku iza imena Pro Tools (u nastavku PT) iz 7 u 8. No dobro, Digidesign si to može dopustiti jer se udomaćio u skoro svakom boljem tonskom studiju diljem svijeta, pogotovo kod Amerikanaca koji, kao što znamo, danas još jedini koliko-toliko zarađuju glazbom, pa si tamošnji vlasnik kakva tonskog studija može priuštiti skupocjene igračke koje dolaze iz Digidesigna. Da objasnim za one koji nisu toliko upućeni: da bi se softver poput PT-a mogao upotrebljavati na računalu, potrebno je imati odgovarajući audiohardver, a njega, naravno, proizvodi Digidesign koji ima i svoju cijenu. Ipak, u novije se vrijeme situacija u vezi s "monopolom" (nazovimo ga tako) promijenila, pa danas ima i drugih proizvođača audiohardvera preko kojeg se može pokrenuti PT, kao npr. M-Audio, s tim da je potrebno imati posebnu verziju PT-a za M-Audio hardver, pod nazivom M-Powered. Za Digidesignov hardver postoje dvije verzije: PT LE (Lite Edition) i PT HD namijenjen profesionalcima.
|
|
Novi splash screen osme verzije Pro Toolsa
|
Većinu onih koji se glazbom bave iz hobija i ton-majstora smeta što ne mogu pokrenuti PT bez Digidesignova hardvera. I samog me to smetalo. Međutim, kad bolje razmislim, pitam se kakva bi stabilnost i pouzdanost takvog softvera bila? Ovo dosta nalikuje Appleovoj politici hardvera i softvera premda mi se čini da u posljednje vrijeme stabilnost i kvaliteta Appleu više nisu prioritet – no ostavimo to za drugu priliku.
U ovom ću članku opisati iskustva koja sam stekao koristeći se softverom PT 8 Lite Edition, a od hardvera sam se koristio Digidesignovim Mbox 2 koji se putem USB-a spaja na računalo – u ovom slučaju na iMac Alu 2.4 Ghz C2D, 4 GB RAM.
U prijašnjim me verzijama PT-a iritiralo to što se ponekad znalo dogoditi da se čitav operativni sustav "zamrzne", pa sam morao prisilno resetirati računalo. Tada mi je jedan kolega rekao da se to zna događati kad USB uređaj pređe granični napon, pa se USB sučelje računala "zblesira", što zna uzrokovati kernel panic operativnoga sustava, u ovom slučaju Leoparda. Rješenje problema trebao je biti USB Hub, što sam na kraju i isprobao, ali bez ikakvog poboljšanja. Znači, ako se tkogod odluči na kupnju Mboxa, neka obavezno kupi verziju koja se spaja preko firewire sučelja, a verzije koje se spajaju preko USB-a neka zaobiđe u širokom luku.
Inspiriraj me nježno
Prije nego što počnem opisivati samu aplikaciju, spomenuo bih da Lite verzija PT-a ima nekih sitnih ograničenja. Možete imati maksimalno 128 audiokanala, ali samo 48 monokanala (48 Voices) može reproducirati odjednom, tako da će ostali kanali koje imate biti neaktivni prilikom reprodukcije unutar PT-a. Od ostalih vrsta kanala možete imati maksimalno 64 videokanala, 64 master fader kanala, 256 MIDI kanala i 32 kanala za (virtualne) instrumente. Podržana je 16–24 bitna audiorezolucija, a sample rate sve do 96 kHz (ali to ovisi o zvučnoj kartici). Po kanalu možete staviti maksimalno 10 RTAS (Real Time Audio Suite) plug-inova, 10 sendova i imati maksimalno 32 interna Bussa.
Nakon instalacije koja je trajala petnaestak minuta i tražila da resetiram računalo, došao je trenutak kad sam po prvi put "uživo" vidio novo korisničko sučelje PT8, i ostao začuđen. Prvo sam provjerio jesam li otvorio Logic ili PT, a kad sam se uvjerio da je to stvarno PT, ostao sam pomalo razočaran. Gledajući sučelje, zaključio sam da je ono nekakav mutant u kojem je raspored elemenata ostao isti, ali sam izgled ima podosta od Logica, pa čak, usudio bih se reći, ima i neke stvari koje me umnogome podsjećaju na Abletonov Live. Ali dobro, u usporedbi sa starijim verzijama, ovo je stvarno pomak nabolje, mada sam očekivao više od Digidesigna i njegovih ljudi. Čini mi se kao da je "div" Digidesign počeo strahovati za svoj položaj u profesionalnom audiosvijetu, pa se u panici inspirirao Logicovim dizajnom sučelja (interface). Što me uopće ne čudi.
|
|
Zar smo slični?
|
Poslije otprilike dva sata "igranja" i istraživanja, navikao sam se. I moram reći da je jako dobro, puno bolje i smislenije nego u prijašnjim verzijama. Svidjela mi se mogućnost raspoređivanja elemenata unutar alatne trake (toolbar) po vlastitim željama: jednostavnim držanjem CMD tipke i povlačenjem odabranog elementa mišem na željeni položaj – jednostavnije ne može. Od drugih stvari sučelja sve je ostalo isto – izgled je nov, ali raspored elemenata ostao je isti, s tim da je dodano nekoliko ikona za često korištene funkcije, koje se prije trebalo paliti/gasiti unutar menija s postavkama (preferences). Profesionalcima će to uštedjeti vrijeme, a početnicima olakšati brže snalaženje i savladavanje funkcija.
|
|
Sad napokon možemo rasporediti elemente alatne trake kako to želimo
|
Nove mogućnosti i funkcije
Prvo što mi je zapelo za oko kad sam išao napraviti novu sesiju bilo je da se više ne otvara prozor u kojem vas se pita gdje sesiju želite pohraniti, nego se pita želite li možda odabrati koji već postojeći predložak. Možete, naravno, napraviti i svoj predložak pa ga koristiti, ali smiješno je koliko se veselim toj novoj PT-ovoj mogućnosti koju ostali sequenceri imaju već odavno.
Još je jedno od ugodnih iznenađenja i mogućnost zaključavanja odjeljaka (region). Ta je opcija postojala i u prijašnjim verzijama, ali sad postoje dvije vrste zaključavanja. Jedna je Edit Lock – gotovo isti kao klasični lock u prijašnjim verzijama PT-a, s tom razlikom što sad iskoči prozorčić (pop-up) te pita želimo li sačuvati promjenu ili da sve ostane nepromijenjeno. Druga je vrsta zaključavanja Time Lock koji, kao što mu i samo ime kaže, zaključava pomicanje odjeljaka po vremenu. Sve su ostale stvari, poput trimanja pa čak i pomicanja odjeljaka u drugu traku, moguće. Nije ništa revolucionarno, ali štedi vrijeme.
Je li koga smetalo što u prijašnjim verzijama nije postojao neki jednostavan prečac (shortcut) za, primjerice, solo ili mute? Mene je smetalo. Sad je dovoljno odbrati traku, ili više njih, te stisnuti Shift + s za solo mode, odnosno Shift + m za mute. Lista zvučnih zapisa (tracklist) također je doživjela neke sitne izmjene, te je sad, umjesto da biramo traku po traku pa je sakrivamo ili pokazujemo, dovoljno kliknuti na točkicu koja stoji ispred svakog zapisa, te ga na taj način sakriti ili pokazati.
Upravljanje grupama postalo je puno logičnije i smislenije, a i prikaz u prozoru za miksanje postao je puno pregledniji. Mogao bih pisati još o mnogim stvarima, o svim onim detaljima koji vesele svakoga korisnika, ali to bi bilo preopširno te vjerojatno ne toliko zanimljivo široj publici.
|
|
Lista zapisa i grupe
|
O-MIDI-jaj me!
Puno ljudi govori kako im je MIDI uređivanje u PT-u stalan problem. Ne radi se o tome da nema naprednih opcija i funkcija za MIDI manipulaciju, nego je stvarno bilo teško išta konkretno raditi jer je sve bilo "razbacano". MIDI Editor bio je vrlo loš, a za svaku napredniju funkciju moralo se mišem klikati po opcijama, što je znatno usporavalo i otežavalo rad. "Osmica" je donijela dosta novosti što se tiče MIDI manipulacije, ali opet ću biti bezobrazan (realan) i reći da je dosta stvari "ukradeno" od Appleova Logica.
|
|
Novi MIDI Editor
|
Jednako kao u Logicu, sad i u PT-u postoji piano roll s kojim možemo uređivati svoje MIDI sekvence bez prelaženja u drugi prozor. Naravno, još uvijek postoji mogućnost da MIDI Editor bude u zasebnom prozoru. Sad je puno lakše uređivati MIDI sekvence, no još uvijek nedostaje velik broj funkcija koje ima Logic. Digidesign će morati još dosta stvari poboljšati kako bi mogao konkurirati mogućnostima koje Logic ima za MIDI stvari. To nije nemoguće.
Osim novog Midi Editora, tu je i Score Editor, koji će najvjerojatnije razveseliti skladatelje, mada čisto sumnjam da ih mnogo u današnje vrijeme sklada glazbu pišući note, pogotovo pišući ih na računalu. Ali vjerojatno ima i onih koji se sa mnom neće složiti i koji će na ovo gledati kao na vrlo dobru mogućnost koju PT sad ima.
Posvećeno je mnogo pažnje virtualnim instrumentima – ovog sam se puta stvarno iznenadio koliko je novih instrumenata "ubačeno" u lite verziju: ne previše, ali ipak znatno više nego u prijašnjim verzijama. Neću opisivati svaki pojedinačno, nego ću nabrojati najzanimljivije:
- Boom – ritam mašina (drum machine)
- DB-33 – emulator orgulja
- Mini Grand – akustični klavir
- Vacuum – sintesajzer
- Xpand! – synth koji vjerojatno poznajete već otprije
- Structure – sampler
|
|
Mini Grand
|
Plug me In
Digidesign je učinio jako dobar potez kupivši 2005. godine jednu Njemačku softversku tvrtku koja se bavila virtualnim instrumentima i plug-inovima. Danas se ta tvrtka zove Digidesign AIR (Advanced Instrument Research). Prvi sam put za AIR čuo prije otprilike jedne godine na prezentaciji Strikea, a Strike je drum sampler s kojim se mogu na vrlo brz i učinkovit način "složiti" drum sekvence. Sampleovi bubnjeva zvuče fantastično te se čak usuđujem reći da su za nijansu bolji nego Fxpansionov BFD ili Spectrasonic Stylus RMX-ovi sampleovi bubnjeva. Nažalost, uz PT se ne dobiva Strike, već ga morate dodatno kupiti.
No da se vratim na plug-inove kojima se obrađuju zvučni signali i koji dolaze u paketu sa PT 8. Velika je novost u ovoj verziji AIR paket plug-inova. Ostao sam začuđen kako dobro zvuče, pogotovo što iz iskustva znam da je većina plug-inova koji dolaze uz neki audiosoftver većinom ispodprosječna. U ovom su slučaju AIR plug-inovi stvarno iznad prosjeka i iznad svakog očekivanja. Možda nisu najbolji, ali ne treba ih ni odbaciti: dobro će doći početnicima i poluprofesionalcima, a neki od njih zasigurno će se iskoristiti za profesionalnu produkciju. U svakom slučaju, palac gore za AIR plug-inove.
|
|
Nova čuda iz AIR radionice
|
Najveća je senzacija, po mojem mišljenju, to što je u paket uključena osnovna verzija poznatog Melodynea. Za one koji ne znaju o čemu se radi mogu samo reći da se danas većina vokala poznatih ili nepoznatih umjetnika koji su slučajno promašili notu ili je uopće ne mogu otpjevati (što je većinom slučaj) ispravlja ovim softverom. Neki ga izbjegavaju u širokom luku, a neki se svakodnevno njime koriste u svojim produkcijama. Bilo kako bilo, meni je svaki put kad sam ga pokušao ubaciti u kanal prvo zamrznuo čitav sustav, a potom srušio PT. Nisam još otkrio u čemu je problem – možda se s novim updateom stvar riješi sama od sebe, a i ne žuri mi se toliko jer ga pretjerano ni ne koristim.
Digirack i Bombfactory bundle plug-inova, koji su dolazili s prijašnjim verzijama PT-a, ostali su nepromijenjeni, ali su malo kozmetički dotjeraniji i prilagođeniji novom sučelju PT-a. Ispod "haube" sve je ostalo jednako – isti algoritmi za obradu zvučnih signala, tako da je sve ostalo po starom što se zvuka tiče. Nije istina da se s njima ne može raditi ništa ozbiljnije, čak naprotiv – "neloše" zvuče – no svatko tko se malo više u to razumije, preferirat će Waves, Sonnox Oxford ili neke druge plug-inove. No oni koštaju.
|
|
Digirack i Bomfactory plug-inovi, samo sitne kozmetičke promjene
|
Sve u svemu
Iskreno ću reći da je moglo i bolje, ali zbog pritiska korisnika te jake konkurencije u zadnje vrijeme, pogotovo u entry-level segmentu tržišta, ovo je stvarno velik korak naprijed što se tiče PT-a. Nadam se da će se stručnjaci iz Digidesigna u budućnosti koncentrirati na još bolju stabilnost, pogotovo stoga što je znalo biti nestabilno s plug-inovima drugih proizvođača. Dodano je nekoliko novih i jako važnih funkcija te hrpa sitnih poboljšanja koja ubrzavaju cjelokupan rad na PT sustavima, što će veoma razveseliti kako amatere i poluprofesionalce tako i profesionalce iz audiosvijeta.
 |
kad se okrenem na lijevi bok imam osjećaj ko da mi iznutrice plešu i dođe mi muka. 
a i rame popušta 
